subota, 31.12.2016.

Sretna 2017.




Svim blogerima i vama koji posjećujete i čitate ovaj blog želim sretnu 2017.
Neka vam sreća ne bude strana ni ljubav misterija.

petak, 30.12.2016.



Dan i noć kao krug i spirala, kolut u kolutu, poput Saturnovih prstenova, nigdje kraja ni početka, u vrtnji vremena jutro boji dan duginim bojama.
Osjeti se ljepota, otvorena i nepristrasna, koja se rađa kada Sunce naizgled drži vlast nad ukupnim raspoloživim emocijama.

utorak, 27.12.2016.

Calvary




Do not despair, one of the thieves was saved.
Do not presume, one of the thieves was damned.

Sain Augustine




Bog je milostiv, a granica njegove milosti još nije postavljena.



Mislim da u miru samo psihopate idu u vojsku. Mislim da su motivisani željom da nauče kako je to ubiti nekoga. Mislio sam da takve sklonosti ne treba podsticati u savremenom društvu.
A ti?
Isus Hristos je isto tako mislio. I pored zapovijesti, „Ne ubij“ ne znači strogu naredbu, osvrćući se unatrag vidimo slučajeve da je ubistvo i dalje bilo moguće




Ljudi proklinju Boga, proklinju jedni druge. Ponekad čak i izgube vjeru.
Izgube vjeru?
Izgleda da nisu imali jaku vjeru ako su je tako lako izgubili.
Da, ali šta je vjera?
Za neke je to samo strah od smrti i ništa više. I to je sve veoma lako izgubiti.


petak, 23.12.2016.

Tužna 2016.


Polako odlazi tužna 2016. godina.
Obično ih na kraju analiziramo, sumiramo, podvlačimo crte , itd. Nemam snage za to, od samog početka je krenula odnositi živote dragih nam ljudi i sama sebi dodijelila pridjev.
Sav moj utisak o njoj stane u jednu misao:

Bila je to godina u kojoj su se manifestovali slatki problemi na istočnim i zapadnim granicama naših shvaćanja.

srijeda, 21.12.2016.

Sjene



Velike, osvijetljene kuće sa dubokim trijemovima, uzdignute iznad visokih kapija a na fasadama zavjese od šarenih sjena iz gustih krošnji u kojima se sunce poigrava.
Zatvaram oči, pa ih ponovo otvatam.
Kad podignem kapke i sklonim zavjese sa očiju zahvalim Bogu što postojimo u isto vrijeme i na istom mjestu i što je dozvolio da se nađemo i prepoznamo u ovom neobičnom šarenilu sjena.
Jutros se sunce provuklo kroz zavjese i na zidu ostavilo savršen krug svjetlosti u kome smo bili mi.

nedjelja, 18.12.2016.

Zelena milja

"Recimo da se čovjek najiskrenije pokaje za svoja zlodjela, može li se vratiti u najsretnije doba svoga života?"



"vidio sam šta nosi u srcu. Ne možeš sakriti ono što nosiš u srcu."

Film možda nepotrebno dugo traje, ali je u suštini dobar ....kako položiti ispit savjesti ... šta se događa kada te neko optereti savješću i "zarazi životom?"

Duga je zelena milja života koju treba preći.

Svakako bi sebi morao dati odgovor na pitanje koje muči šefa zatvora.
"Kako ću jednom kada dođe sudnji dan stati pred Boga i reći zašto sam ubio nevinog čovjeka. Da kažem da mi je to bio posao? Kako Bogu da objasnim da sam ubio njegovo čudo? I čime to opravdati?"
Težak je to trenutak.Kako svjesno načiniti nepravdu i živjeti s tim? Zato mu je život postao kazna. Sahranio je sve svoje najmilije i počeo priželjkivati smrt..




Zlo se svakodnevno osjeća. "Dosta mi je zla, kao da mi je glava puna staklenih krhotina".

Još o djevojčicama; kaže:
"Ubila ih je njihova sopstvena ljubav.Tako je svuda u svijetu."
(ubica ih je ucijenio njihovom ljubavlju prema onoj drugoj)

subota, 17.12.2016.

Bande Njujorka /GangsYork


Nije to bio grad, to je bila peć u kojoj će jednoga dana biti iskovaan grad.



Za sve postoji rješenje: Iznajmiš jednu polovinu siromašnih da ubije drugu.



Prošlost je baklja koja nam osvjetljava put. U vjeri je naša snaga.



...I činilo se da je sve što znamo odneto. I šta god učinili da ponovo izgradimo grad, do kraja vremena, biće kao da nikada nismo postojali ...



srijeda, 14.12.2016.

Osmjeh



"Postoji osmjeh ljubavi i osmjeh prevare. To je osmjeh nad osmjesima u kome se dva osmjeha sreću."



utorak, 13.12.2016.

2. Rođendan bloga



Ne treba zanemariti onu liniju života koja nas kao pojedince povezuje sa društvom, koja naše pojedinačne sudbine upliće u najširi prostor duha u nevidljivo tkanje istorije, neasagledivo iz naše pojedinačne ovovremenske perspektive. Kolike će biti te naše niti, tek kratki djelići, patrljci ili jedna duga neprekinuta traka zavisi od nas samih.

Vjerujem da se svi životni ispiti polažu dva puta, prvi put za uspjeti i drugi put za trajati. Uspjeti je tek trenutak u kome bljesnemo u ostvarenju nauma, a trajati znači održavati tu svjetlost postojanja.
Kod prvog polaganja može pomoći sredina, mogu ljudi kroz prste progledati, ali kod trajanja – ničeg od svega toga nema, ljudi se pretvore u neumoljive svjedoke događanja, hladne posmatrače i bezobzirne sudije. I ko to ne položi, propada zauvijek.
Za taj drugi ispit se treba spremati stalno, uvijek i iznova, jer dok se spremamo mi trajemo dok se oni opijeni početnim uspjehom raspreše koa šareni balončići od sapunice, odu u nepovrat.

Blogerska zajednica je kompleksna baš kao i ljudsko društvo i slojevita kao njena struktura sa nebrojenim tipovima naravi karaktera najrazličitijih uvjerenja i sudbina - ambicioznih i mudrih, zločestih, pravednih, pohotljivaca i isposnika, tradicionalista, komunista, nacionalista, buntovnika prožeti duhom nacionalnog mita, osjećajnih sanjara i bezosjećajnih realista, čednih zagovornika religijskog morala i bezobzirnih rušilaca svih normi — svi oni postoje kao mnogolika gomila nick-ova, u duhu vječne ljudske komedije, potaknuti strašću namjere, ambicijama skrivenih planova, demonom raskoši i uspjeha po svaku cijenu .... i onih neobično običnih ljudi.
A u svakom sloju se može prepoznati nešto, od zajedljive šale, duhovitog podrugivanja, hladnog nipodaštavanja, pritvornog ja-dikovanja, kao i prostačkih pričanja i lažne svađe sve u cilju obmane i postizanja uspjeha.
To je život. To je i blog. Blog je život, a ne bi trebao biti.
Onima koji traju, jedno je zajedničko – svi secujemo na ambi-e isto onoliko koliko i na pojedinačne zgoditke, ukratko, svi bi da sjedinimo sve izglede na uspjeh u onome što zovemo „nesvjesna priroda“, nagon opstanka ili instinkt.

Zato mi je drago da smo tu, zajedno, strpljiviji od čekanja i jači od zaborava u onom drugom presudnom ispitu, obračunu za biti i trajati, za savladati sve ono što je protiv nas i sve one koji misle da im je naša propast potrebna da bi mogli živjeti.


ponedjeljak, 12.12.2016.

Put




Život je put kroz licemjerje.

nedjelja, 11.12.2016.

Tolerancija



Savremenost je ispuhala svoje balončiće i mi smo se vratili starim i provjerenim vrijednostima, onim poznatim utabanim stazama koje nas nikada neće iznevjeriti.
Demokratija je preživjela i prevladala samu sebe, pa su nove radikalne tendencije postale čuvari tradicije.
Tolerancija je ostala usamljena.

Računovođa


Život je niz odluka. Ni jedna nije nova.
Najstarija je odlučiti biti žrtva ili ne biti žrtva.
Druga je odanost.Obitelj na prvom mjestu u dobru ili zlu.
...

petak, 09.12.2016.

Ljubav




Trenutak u kome riječi nisu potrebne.

četvrtak, 08.12.2016.

Crno - bijela iluzija



Nestvarne slike koje zbunjuju mozak.
Optičke iluzije nam svakodnevno pokazuju koliko su naša čula nesavršena, a mašta beskrajna.
Naše viđenje stvarnog svijeta je često nerealno, iskrivljeno.

utorak, 06.12.2016.

Počeci


Bilo je to ovako:
U maloj spavaćoj sobi kolibe na svijet je, vrišteći, došao zdrav dječak. Karlični porod. Bez doktora.
Zdrav, ali bez majke.
Iste noći u velikoj kući, na drugom kraju grada, mlada žena je na porodu imala mrtvorođenu djevojčicu. I doktora.
Dva rođenja.
Dvije smrti, jedno dijete.
Čin sa stravičnim posljedicama.
Početak.
Dvije porodilje, jedan doktor, isto vrijeme. Život nas ima.
Do đavola s počecima. Život i smrt se susreću svuda oko nas, ali ako se taj susret dogodi na samom početku, ničega između neće postojati. Ako između postoji, to je onda više od ljubavi, to je suučesništvo.

subota, 03.12.2016.

Fargo II


"Ti si dobar čovjek".
"Ne znam, baš. Volim vjerovati da imam dobre namjere."

petak, 02.12.2016.

Potom ...


Mir, tišina, praznina.
Nedostajanje i sjećanje, složeni po policama pamćenja, memljivi zadah stvarnosti koja je pogubila dobar dio svoje svrhe ...
Praznine su zaglušujuće tišine, one zjape nesanicom i njenim svirepim mučenjem.
Tuga, bol, patnja.
Misli se nekontrolisano dižu, plove, sudaraju se i odmah naglo lome u nijemoj bjelini praznine, u meni i oko mene. Ne mogu pobjeći od sebe i od njih (misli). Ne mogu ih otjerati iz glave a ja da ostanem u tišini praznine nemanja, u neprostoru i nevremenu,
I sve što bih rekla pripada i ostaje u meni, i sadašnja i ona buduća bol i kajanje i tuga, naknadni bijes ili žalost ... sve.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

jsp hosting free trial vps

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se