Još samo malo, još samo malo... pa je gotovo polugodište. Pa odosmo na snijeg. Ove godine ga fakat ima. Danas je padao i u Bujama, pola sata. Ali nije ostavio traga.

Najgori dio godine je pri kraju. Znate ono kad su dani sve kraći, kad se ujutro po mraku voziš na posao, kad doma ručaš uz upaljeno svjetlo jer je vani već kmica, kad ti se popodne ne da mrdnuti iz stana jer je vani mračina. Sve kraći dani i sve duže noći me baš iscrpe. Baterije mi blinkaju na LOW. O Potočnicama da i ne govorim. Svi ispituju, pišu se kontrolne, zaključuju se ocjene.

Srećom da prosinac donosi tradicionalni provod na snijegu. Neki na skijama, ja na klizaljkama. Tri-četiri-pet dana. Ove godine tri noći odn. četiri dana. Nekad smo se provodili po hotelima, poslije po bungalowima ili apartmanima. Nekad smo uplaćivali puni pansion, poslije smo se prebacili na polupansione, zadnjih godina ja kuham. Manje potrošimo za doručak i večeru za nas petoro ako sami kupujemo kruh, mlijeko i nareske ili namaze nego kad bismo plaćali polupansion. Nije mi problem skuhati juhu i paštu ili neko jednostavnije jelo. Ionako se ne mogu klizati više od sat, sat i pol u jednom cugu. Pa imam vremena doći u apartman i pripremiti ručak za svoje skijaše i sebe.

Obzirom da idemo na snijeg oko Božića, hvatamo jeftinije aranžmane. Prije smo i pored popusta na djecu (a znali smo iskombinirati npr. 50% popusta za mlađu i 30% popusta za stariju kćer, i što se smještaja i što se ski-karti tiče), znali potrošiti dosta. Sad nas boravak u petokrevetnom apartmanu košta 100 ojra po danu. S nama ide moja kuma pa i ona sudjeluje u troškovima boravka. Apartman smo rezervirali u rujnu i do sada platili sve tri rate. Ski karta za četiri dana, za njih troje skijaša košta cca 250€. Hranu kupujemo u Mercatoru, jedan ručak si priuštimo vani. Uračunamo li k tome benzin, uspijevamo pokriti troškove bez jako velikog odricanja. Pogotovo što ja od ove godine imam redovnu plaću.

Godinama smo skupljali skijašku opremu, što rabljenu, što novu. Prije par godina smo u Intersportu za obje cure kupili izuzetno kvalitetna skijaška odijela, i to po 250 kn svako. Naravno, djeca rastu pa prerastu. Mlađa Potočnica nasljeđuje od starije i ne buni se. Ove smo godine iskoristili akciju u MANI i kupili Gimnazijalki skijašku jaknu za 200 kn. Nije neka vrhunska ali poslužit će svrsi ta četiri dana u godini, i možda još poneki vikend tijekom zime.

Do ostvarenja božićne bajke na snijegu, čeka me još jedan ispit na faksu, dva predavanja i manje od dva tjedna posla. Izdurat ću!