Dvorana Pučkog otvorenog učilišta, ilitiga kazališna dvorana, sinoć je bila skoro pa puna. Dok smo ulazili u dvoranu, trećina sjedala bila je zaklonjena zavjesom, čime se smanjio prostor gledališta. Taj smanjeni prostor bio je dovoljan za publiku koja je gledala predstavu "Ljubavna pisma", s Anom Karić i Borisom Buzančićem. Pametan potez, jer je gledalište tada izgledalo pristojno popunjeno. No, sinoć se prostor vrlo brzo napunio, koju minutu prije 20 h još uvijek su nadirali ljudi željni kulture i smijeha, te organizatori maknuše zavjesu. I popunio se velik dio gledališta. Osim školskih priredaba, kad je dvorana dupkom puna i sjedi se i uz ogradu balkona i po stepenicama, baš i nemamo prilike vidjeti toliko ljudi u kazališnoj dvorani. Kako ne bijaše Kazališna noć, i ulaz na predstavu se najnormalnije naplaćivao (40 kn, sasvim pristojno), baš sam ugodno iznenađena.

Autor teksta je hrvatski književnik Miro Gavran. Komedija "Rogonje" spoj je Gavranovih komedija "Muž moje žene" i "Povratak muža moje žene". Redatelj: Zoran Mužić, u glavnim ulogama: Siniša Popović, Žarko Savić i Vlasta Ramljak.

Dalmatincu Kreši u iznenadni posjet dolazi Slovenac Žarkec. Nakon prvobitne zbunjenosti i Krešine pomisli kako je Žarkec vjerojatno neki inspektor, otkriva se veza između dva muškarca – njihova žena Dragica. Dragica je u braku sa Žarkecom već pet godina. Vjenčanje je slijedilo vrlo brzo nakon površnog upoznavanja. Površnog, jer pola sata nakon vjenčanja Dragica obznanjuje da ima dvogodišnju kćer Matildu, plod veze s Nikolom. Uredni, mirni i tihi Žarkec prihvaća Matildu kao vlastitu kćer. Jedan noćni događaj pobuđuje Žarkecovu sumnju u vlastitu suprugu i on u podstavi ženinog kaputa nalazi ušiveni vjenčani list, dokaz braka između Dragice i Kreše. Pet godina sa Žarkecom, četiri godine s Krešom. Dragica, zaposlenica Željeznica, godine provodi putujući između Ljubljane i Splita, održavajući svoja dva braka. Isprva ogorčeni i spremni na obračun s Dragicom, muškarci ipak odluče nastaviti s dotadašnjim životima. No, nakon dvije godine dolazi do ponovnog susreta muževa iste žene. Žarkec je saznao da ih (obojicu, jel) Dragica vara s Matildinim ocem Nikolom, ugostiteljem iz Zagreba. Ovoga se puta oba rogonje suočavaju s Dragicom i traže objašnjenje.

Siniša Popović i Žarko Savić su izvrsni, sigurni i uvjerljivi. Dijalog životan, sočan, na trenutke urnebesno smiješan. I – po meni – predstava je mogla ostati na njima dvojici. Jer, ulaskom ženskog lika, ritam se nekako gubi (iako prevrtljiva Dragica svako malo mijenja mišljenje i planove) i komedija više nije onako pitka i vrckava kao na početku. No, sve u svemu, još jedan jako dobar uradak Mire Gavrana.

Sat i pol vremena opuštanja uz tri glumca, britki i duhoviti tekst, u životnu priču upletene niti aktualne slovensko-hrvatske političke zavrzlame – razlog su nasmijanih lica mojih sugrađana. Bar sinoć, tih sat i pol, i pri izlasku iz kazališne dvorane. Neprocjenjivo.