Jučer sam se nenadano sjetila riječi koju smo nekad upotrebljavali u svakodnevnom govoru. Kad sam je spomenula mužu, sjetio se da je i njegov tata često rabio upravo tu riječ. Umjesto zulufi. Ili bafe. Il fakin-lajsne. Ili – književno – zalisci.

Otkud pokmporti? Il pokumporti, il bakenbarti. Der Backenbart = zalistak

Riječ je očito pretpjela teške preobrazbe, od izvorne do meni poznate riječi. Slično kao i firange, šrafciger. Hrpa glasova i prijeglasa se pogubila putem... Kad govorimo o sličnim riječima, muž obično spomene pojam "cinculator na gehajzli", štogod to značilo . A ja se sjećam kako mi je ko osnovnoškolki predstavljalo pravi izazov kad bi me baka poslala "u šlafcimer i tamo s psihe, ispod špigla" da joj donesem neku špenadlu...