Iha, sinoć se oprala prva tura veša. Veli muž da sam mu dužna 220 kn za popravak. Jer sam ja ta koja ubacuje rublje u Maričine ralje, i meni je promakao lančić koji je ubio pumpu. Ajde de, dva dolaska majstora, zamijenjena pumpa – nije preskupo. Jedino su dečki zaboravili pogledati kod svog dobavljača gumb programatora. Al su bar rekli gdje bi se moglo naći takvo što. U Poreču. Postoji realna šansa da u neko dogledno vrijeme Gazda ode tamo i nađe dućan. Za početak, ima na papiriću napisano puno ime i prezime perilice.

Pričala sam vam o školskim natjecanjima. Jedno je iza Velike. Talijanski je odvalila. Natjecanje je održano u 11 h, ter se dijete moglo to jutro naspavati. Za engleski zna da je natjecanje slijedeći tjedan, i to u 13 h. I opet ne mora na nastavu taj dan. Mlađa je, pak, jutros ranom zorom otišla u školu. Ima natjecanje iz matematike ali je u školi trebala biti prije pol 8. Mišica se teško budila. I njurgala što se ne može naspavati. Eh, svaki organizator obavi svoj posao na svoj način. Utješili smo Mrvicu da bar ne mora ostati na nastavi nego nakon natjecanja lijepo može doći kući. Nisam za djecom prolijevala vodu po stubištu, za sreću (što je znala moja baka činiti, a bogme je i mama, ponekad, skrivećki). Rekoh samo neka se opuste, pokušaju što bolje riješiti zadatke. Natjecanja su prilika za provjeru vlastitih mogućnosti, usporedba s ostalim učenicima. Nit će ih ravnatelj izbaciti iz škole ako ne poluče neki poseban uspjeh, nit će ih škola izvrgnuti ruglu. Starija se tako i postavila, ali Mlađa teško prihvaća to objašnjenje. Ona "ne želi iznevjeriti vlastiti razred koji ju je predložio za natjecanje". Uf, ponekad je teško naći prave riječi i ohrabriti i utješiti. Nadam se da sam uspjela.