Blog.hr

Vijesti s bloga

čet

10/24

Sestre

Ima nešto posebno u crnobijelim fotografijama. Za mene su poput čuvarica uspomena, svih divnih i dirljivih trenutaka koji izranjaju iz sjećanja kada ih pogledam.

Ova je uistinu posebna; na njoj je fotograf ovjekovječio četiri sestre moga oca – Paulu, Vjekoslavu, Boženu i Mariju. Sad mi je neizmjerno žao što ih nikad nisam pitala tko je predložio da se odu fotografirati, jesu li zajedno birale što će odjenuti, zašto ih je odlučio fotografirati ozbiljne kad su imale tako prekrasne osmijehe. Zamišljam ih kako koračaju Brezjem, pa gradom i smiju se dok razgovaraju; zatim ulaze kod fotografa koji ih slaže – Paulu i Vjekoslavu da stoje, a Boženu i Mariju da sjede. Nekoliko klikova za vječnost, za sjećanje na četiri sestre koje su bile prave ljepotice, napisala je Rossovka.

sri

10/24

Lisbeth se rastaje

Kao što je to rekao moj predragi Andrić - dođe eto tako vrijeme, kad pamet zašuti , a budale zavladaju....

Meni će to biti najbolji opis raspada braka, i uzmite u obzir da je meni ovo drugi put -neće više bogami, i da ja nisam konfliktna osoba, nisam inatljiva i ne mrzim. Ne krivim druge za svoju nesreću i uvijek ću polaziti od sebe i uvijek ću pokušavati i pokušavati i kad je odavno prošlo vrijeme za pokušavanje, jer je brak vrst smrti, ne zaboravite to. Svaki put kad se udamo, umre dio nas, ali se rodi novi; kad rodimo, umre ogromni dio nas, ali se stvori veći, vrjedniji, ali kad se rastanemo, samo umremo kao osoba koja smo bili, ništa drugo, ljuska koja iznova traži smisao i svrhu i cilj...
To je najusamljeniji dio odraslog života, većina ljudi nas napusti, većina ljudi ako nas i sasluša izbacuje one šablone šablona, za koje bi ih opalio nogom u guzicu da bolje shvati kako izgleda to -ma samo idi naprijed, šta te briga, život je pred tobom – ma krepaj sinko, koji život? Ako se rastegnem malo jače, iščašim nešto, piše Lisbeth.

sri

10/24

Priroda

I onda proleti cijela godina bez planinarenja. Uopće ne znam kako se to dogodilo. Ok, imala sam tu prometnu početkom godine i nisam baš mogla hodati tih prvih par mjeseci. Onda smo valjda bili lijeni. Onda smo se ulovili radova po kući...i vrijeme je proletjelo. Bez da sam omirisala šumu. Bez da sam hodala po mahovini.
Bez da sam kao divokoza poletjela po stijeni. Bez da sam sjedila na nekom tamo vrhu i guštala u suncu i onom pobjedonosnom osjećaju kad si tamo gore, na vrhu.

Ok, odlučila sam, krajnje je vrijeme za prvo ovogodišnje planinarenje, napisala je U svijetu tajni.

pon

10/24

Kak je nekad bilo i kak je sad

ad sam bil dečec pa sve tamo do prvih studentskih dana, nakon neke dramske predstave ili koncerta klasične glazbe kritike sam mogao pročitati u kasno-večernjim izdanjima Vjesnika, Večernjaka i drugih novina, tog istog dana. Danas toga više nema. Gotovo da i ne postoje kritike a ako se i pojave to je tek nakon nekoliko dana. I najčešće umjesto kritike dobijemo opis toga što se dešavalo a ne kako se dešavalo i da li je bilo na ovoj ili onoj razini. Očigledno su kritičari-znalci nestali s naših prostora, piše Rista biciklista.

pet

10/24

Maslačak

Maslačak je jedini cvijet koji predstavlja tri nebeska tijela: Sunce, Mjesec i zvijezde. Žuti cvijet podsjeća na sunce, maslačak na mjesec, a rasute sjemenke na zvijezde.

Cvijet maslačka otvara se da dočeka jutro, a zatvara se navečer da zaspi.

Koristan je svaki dio maslačka: korijen, list i cvijet. Može se koristiti za hranu, lijekove i kao boju.

Sve do 1800-ih ljudi su uklanjali travu sa svojih travnjaka kako bi napravili mjesta za maslačke i druge korisne "korove" poput zvjezdaste trave, sljeza i kamilice, piše Star Rose.

Prikaži još vijesti...