Žoharov blog
28.10.2009., srijeda
1. Mini Notjna Treking Avantura
|
Vodja je organizirao mali noćni treking trening. Najava je objavljena u komentarima na Sljeme-Gelender blogu. Službeni početak trke je u 18 sati. Bio je to dobar razlog da na vrijeme krenem s posla, no kako radim do 17 sati, a u gradu je bila gužva, kasnio sam na start. Nisam bio jedini koji je kasnio, pa ovim putem predlažem organizatorima slijedećih ovakvih trka i treninga da početak bude oko 18:30. Zbog žurbe i on-the-fly starta, nisam stigao upaliti Garmina prije ulaska u šumu, a u šumi nije uspio "pohvatati" satelite, tako da ne postoji GPS track ove "male notjne treking avanture". Parking Na parkingu je bilo 8°C. Nije bilo vremena za razmišljanje o odjeći i dodatnoj opremi, tako da sam u avanturu krenuo bez vode i dodatnih grickalica. Ponio sam čeonu lampu, kompas, kartu i zviždaljku. Nisam stigao ni proučiti stazu, a već smo krenuli. Pridružio sam se tT-jcu, Silent Dobu, te Pictionary Ciklusantima (prepoznat će se oni ). 2. stup Krenuli smo od parkinga na lijevo, po stazi kojom trčimo jutarnju Gelender ligu do 14-ice, a nakon toga po šumskoj cesti i po šumi koje baš i nisam u stanju pokazati na karti, do 2. stupa. Lukovica - veliki panj na proplanku Od tuda smo opet vrludali šumom gledajući kartu i kompas te prateći kojekakve putove. Probijali smo se i kroz gustiš, pa ponovo došli do šumske cestice. Nisam baš pažljivo pratio kretanje na karti (zapravo, nisam uopće pratio kretanje), pa ne znam kuda smo išli (i baš bi bilo zanimljivo da mi je GPS radio). Lukovicu smo našli par puta. Našli smo više proplanaka s velikim panjem, a kako nije bilo perforatora, priznali smo si to kao višestruki uspjeh.  na malom zaravnanju na grebenu uz put Tako se zove kontrolna točka, a nalazi se zapadno od Snopljaka. Od Lukovice smo krenuli 55-icom na sjever. Tu se grupa raspada. Trkadžije sa Silent Bobom odlaze trkom, a ja ostajem s Dianom i Stamenićem, koji su nam se priključili nakon 2. stupa. Išli smo rekreativno, bez trčanja i uživali u krajoliku. Zvjezdano nebo iznad nas, moralni zakon u nama, odnosno svjetla "velegrada" u podnožju. Navodno smo prošli pored Plave pečine, no kako je bio mrak, nisam ju vidio. U nekom trenutku se 55-ica račva na desni krak, koji ide uz potok i za koji piše da je teži i lijevi krak, za koji piše da je lakši i zove se Put u nebo. Prisjećam se naslova starog filma "Cigani lete u nebo". Nadam se da ne postoji poveznica. Krenemo mi po toj lakšoj stazi i pomislim si kakva je teže, jer ta lakša ima takav uspon da lako ispustiš dušu i odeš u nebo. Dakle, netko je ipak s pravom dao ime ovoj stazi. Diana nam zaostaje. Povremeno joj prijetimo da ćemo ju ostaviti samu u šumi. Malo češće smo pogledavali u kartu, da joj damo vremena da nas dostigne. Uspon se činio beskonačnim. Napokon smo došli do zaravnanja. Hodamo po ravnijem i lakše je. Tu bi negdje trebala biti KT3. Obzirom da nema perforatora, sigurni smo da smo ju pogodili, jer odgovara opisu. 9. stup Kod KT3 nam u susret dolazi zadihani Dejv. Bio je to zanimljiv prizor. Kroz šumu ubrzano dolazi svijetlo. U početku kao zvijezdica, pa zvijezda, pa na kraju kao far od FAP-a. Dejv ima opaku lampu. Jedno se vrijeme vrti oko nas, no na kraju odlučuje odletjeti kao što je i došao. Do tada stižemo na prijelaz preko potoka, nakon kojeg je stazica vrlo uska i strma. Nakon tog kritičnog dijela, uskoro izlazimo na normalnu stazu, koja se nešto kasnije spaja na makadamsku cestu. Tu stajemo i vijećamo. Stamenić predlaže da se po njoj spustimo do potoka i "lupimo" po azimutu do 9. stupa. Nakon kraće diskusije zaključujemo da je to previše riskantno, obzirom da na karti uzbrdica izgleda opako, da ne znamo kakva je vegetacija, te se odlučujemo nastaviti po 55-ici pored Cera, pa posjetiti bolnicu Brestovac. Nakon bolnice nastavljamo po stazi i onda kad smo intuitivno osjetili da je 9. stup blizu "udarano" po azimutu uzbrdo. Uzbrdica je bila naporna, hvatali smo se za travu, zaplitali u trnje i suho granje. U nekom trenutku čujemo šuštanje u obližnjem grmlju. Po zvukovima zaključujemo da je veća divljač u pitanju. Nadamo se da nije divlja svinja. Stvaramo buku (namjerno nisam napisao da vrištimo) i nastavljamo. Ništa nije jurnulo na nas. Nastavljamo po azimutu i ispadamo točno na 9. stup. Dok čekamo Dianu, dovikujemo se s Klitchom Kowalskim i njegovom bratijom. pl. sklonište "Samoća" Do 9. stupa smo došli po azimutu, pa tako i nastavljamo do obližnjeg asfalta. Dio "deremo" cestom, a onda opet off road kroz gustiš i šiblje. Spuštamo se do Leustekovog puta, a onda opet po nekom čudnom puteljku do Šumarevog puta. Tu smo opet morali čekati Dianu. Nije joj bilo lako s nama, ali osjećali smo da uživa cijelim tijelom, dok ju šibaju granje i grmlje. Hodnja Šumarevim putem nije bila zanimljiva. Prošli smo pored P.D. Runolist, koji je bio zatvoren. Bio sam jako gladan i žedan. Dobro bi došlo pivo i štrudla s nogu. Nastavljamo dalje. Pokazujemo Diani Tigrovo oko. Malo joj pjevamo "In the eye of tiger". Ne znam jel joj se sviđalo, ali nije pobjegla od nas. Nakon toga po 1M nastavljamo do "Samoće". livada Mijatovac Na Bikčevićevoj stazi susrećemo grupu planinara, također s lampama. Dakle, nismo jedini koji noću lutaju Medvednicom. Pozdravljamo ih i nastavljamo. Oni se spuštaju, a mi penjemo. Zanima me što su mislili o nama. Pored Puntijarke pijem vodu. Odlično, a pogotovo kad si žedan. Stamenić na križanju pronalazi lijep znak za Livadu Mijatovac. Stazom 1M ubrzo stižemo do nje. Lijepa livadica i na njoj sklonište. Vidjeh je i zimus, kada smo s Danjke trčali prema Snježnoj Kraljici. Snježna Kraljica Nakon Livade prolazimo pored nekakvih objekta. Tu nas dostiže Klitcha Kowalski. Nastavljam s njim nešto bržim korakom i ostavljam Dianu i Stamenića same. Čudno je koliko im je trebalo dodatnog vremena do Snježne Kraljice. Ja sam stigao naručiti pivo, Klitcha štrudle, konobar je to stigao podgrijati i donijeti, pojeo sam pola štrudle, dok nisu stigli Diana i Stamenić. Pa, koliko smo mogli napraviti razlike na udaljenosti od 1 kilometra. Nisam odmah pitao, ali nekoga je očito uhvatio grč. Gadni su ti šumski grčevi. Obzirom da sam Garmina startao "on the fly", ne znam koliko nam je točno trebalo, ali hodali smo oko 3:30, što nije malo. Sasvim dobra "mala notjna treking avantura". |
- 23:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Siječanj 2011 (11) Prosinac 2010 (8) Studeni 2010 (9) Listopad 2010 (12) Rujan 2010 (7) Kolovoz 2010 (12) Srpanj 2010 (9) Lipanj 2010 (9) Svibanj 2010 (7) Travanj 2010 (7) Ožujak 2010 (8) Veljača 2010 (8) Siječanj 2010 (13) Prosinac 2009 (8) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (10) Rujan 2009 (7) Kolovoz 2009 (11) Srpanj 2009 (6) Lipanj 2009 (8) Svibanj 2009 (10) Travanj 2009 (12) Ožujak 2009 (11) Veljača 2009 (10) Siječanj 2009 (14) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Žoharove sportske aktivnosti
Rekordi: 21,1: 01:38:20 Zagreb, 05.10.2008. 42,2: 03:49:06 Ljubljana, 26.10.2008. JGL: 00:48:12 JGL2, 8./31 00:46:42 JGL3, 10./49 00:50:32 JGL4, 22./72 00:49:19 JGL5, x/x Treking liga: 2008: 105./242 2009: 40./325 2010: 115./502 Ciljevi za 2011.: 21,1: <02:00:00 42,2: <04:00:00 half IronMan završiti ili možda Rekreacijom protiv sporta
Plan trka za 2011
06.01.2011 16.01.2011 23.01.2011 05.02.2011 20.02.2011 27.02.2011 13.03.2011 27.03.2011 17.04.2011 08.05.2011 ! :) ! 11.06.2011 ! Olimpijski triatlon ! 18.06.2011 ! Olimpijski triatlon ! 17.07.2011 ! Half IronMan ! 01.10.2011 CRES TREKING 09.10.2011 Zagreb maraton 23.10.2011 Ljubljana maraton 13.11.2011 Starek polumaraton 19.11.2011 GOLI OTOK TREKING |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||