|
Danas Seniorski 1A ima Plavo-Bijeli Trening. O treningu nećemo pisati ništa osim da 1. formacija mora doći u plavim majcama, a druga u bijelim.
U nedjelju, pak, Seniorski 1A ima vožnju kartinga na Karting Areni Zagreb, Zagrebački velesajam, Paviljon 35 (ulazi se na Istok III)
Bit će ludo i nezaboravno. Svaka razvodnička grupa vozi svoju utrku, a najbolja iz razvodničke grupe vozi finale. Tri najbolje dobivaju medalju (zlatnu, srebrnu i brončanu), a najbolje dobiva i pokal. Više informacija, ali i sigurnosne informacije pročitajte na stranici Karting arene Zagreb:
http://www.karting-arena.com/
NASTUPI
- četvrtak 1.12. u 16:30 City centar One West (Dinamo event), o/o ???
- subota 3.12. u 13:00 Službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Rijeka), o/o Šef
- nedjelja 4.12. u 14:45 Karting centar Zagreb, Zagrebački velesajam (team-building S1A), o/o Šef
- ponedjeljak 5.12. u ???? ured (ispraćaj Dinama sa Zračne luke Zagreba), o/o ????
FOTKE - sa LIGE PRVAKA DINAMO-LYON
Da vidimo kako su počeci izgledali iz perspektive naših mažoretkinja, koje su vodile DNEVNIK
U srpnju 2000. smo plesali na malonogometnom turniru u Trnju, bili smo na Hanžekoviću (koji je tada bio u srpnju), te smo odradili jednu od boljih turneja u povijesti tima, u Cannes (Francuska).
7-10.7.2000. Turneja Cannes, Francuska (Miljenka Pejaković)
Ono po čemu ću ja sigurno najviše pamtiti put u Francusku, je ono što se dogodilo neposredno prije putovanja. Ja sam skoro ostala u Zagrebu, jer nisam mogla do svojih stvari u stan. Sve je to izgledalo ovako nekako. Nekoliko sati prije nego što što smo se morani naći na Glavnom kolodvoru otkud smo trebali krenuti u Cannes, ja sam izašla van na kavu, pri čemu sam zaboravila uzeti ključeve od stana, jer sam ih već spremila u torbu koju sam spakirala za put. U međuvremenu dok sam bila vani moji roditelji su otišli na vikendicu, pa tako kad sam doša doma nisam mogla ući u stan po stvari, a da stvar bude gora baš su tada pukle cronetove mreže, pa ih nisam nikako mogla nazvati da im kažem da se vrate. (Ah, ti mobiteli, baš kad ih trebaš nikakve koristi od njih). No, nisam ja jedina bila osuđena na ostanak u Zagrebu. Bio je tu i Arno kojeg su zaboravili obavijestiti da se kreće ranije od već prije najavljenog, pa smo tako nas dvoje ostali u Zagrebu, dok su drugi krenuli po orkestar i zatim prema Slovenskoj granici gdje su nas trebali pričekati dok mi stignemo. Goga koja nije išla u Cannes zbog trudnoće odlučila nam je biti vozačica i učesnica u provali stana. Nakon što se Arno spremio za put, krenuli smo prema mom stanu u nakani da u njega provalimo i opljačkamo. Da je netko to imao priliku vidjeti, opis provalnika bi sigurno izgledaoovako nekako: viđen je ćelavac s bradom i čudnom torbom za alat u ruci, a s njime trudnica i dijete. Ipak, sve se dobro svršilo, provala je bila uspješno izvedena, ja sam imala svoje dragocjene stvari i mogli smo mirno krenuti prema Slovenskoj granici gdje su nas ostali čekali.
Nakon duge vožnje napokon smo bili u Francuskoj i svi smo jedva čekali da stignemo, ali sreća nas baš nije služila. Prvo smo malo lutali po okolnim cestama dok nismo uspjeli pronaći mjesto našeg daljnjeg boravka. Na našu veliku žalost umjesto da smo bili smješteni u Cannesu ili bar uz more, mi smo odlutali u brda daleko od svijeta i civilizacije, pa se tako u blizini nije mogla naći ni jedna trgovina, birc ili bilo što drugo slično tome. No, u svakom zlu neko dobro, pa tako kad već nismo bili uz more bar smo imali bazen. O hrani radije ne bih, jer se njihovi "specijaliteti" ne mogu opisati riječima, to jednostavno treba probati.
Osim što smo stalno bili na bazenu, bilo je tu i nogometa. Igrale su mažoretkinje protiv pačetanaca, a naš najjači adut (bar se je tako pričalo) bila je Igrec. Na žalost ne sjećam se tko je na kraju pobijedio i s kojim rezultatom, ali zato znam da je bilo nagurivanja, štipanja, grebanja, vješanja i podčkaljivanja. Naravno to smo smjele mi cure, a orkestar je igrao po pravilima. Oženjeni i oni sa curama su kasnije u Hrvatskoj morali objašnjavati odakle tragovi noktiju na leđima, ali...
Ono zbog čeka smo uopće došli u Francusku bio je nastup u povodu Festivala cvijeća na kojem je bilo super i bez obzira što smo imali defile koji je trajao oko 2 sata, mislim da nitko nije zbog toga zažalio što je bio tamo. Vladao je jedan predivan ugođaj, gdje su sve ulice i svi ljudi bili okićeni cvijećem, pa smo si i mi uzeli papirnate cvijetne vijence za uspomenu na taj događaj. Bili su tamo različiti izvođači: razni svirači, druge mažoretkinje, a među njima jedno vrijeme su nam privlačili pažnju "hula-hula" plesači koji su došli zasigurno s Hawaia. Polugoli nabildani komadi oblačili su se na obližnjem parkiralištu u svoje haljetke, dok smo ih mi gledali i nestrpljivo čekali da se s njima slikamo. Međutim njihovo je dotjerivanje ipak malo predugo trajalo, pa su zato mnogi odustali, dok neki ipak nisu mogli odoljeti da ovjekovječe svoju prisutnost između 2 egzotična komada (kao npr. Bulka).
Drugi dan smo otišli u Cannes kako bi ga obišli, te se malo okupali. Plaže su bile pješčane, more toplo, a mi smo se svi ludo zabavljali, skakali po velikim valovima, igrali se "ribice" i izvodili razne akrobacije u nadi da će to sličiti na sinkronizirano plivanje. Alen je po običaju morao nešto izvoditi, pa nas je gnjurio u more, šopao pjeskom, a za kaznu je sav pocrvenio. Nikolina je ugovorila pogodnu cijenu za narukvice koje je prodavao neki crnac, pa smo ih svi kupili. Neki od nas su imali i tu priliku da vide "Baywatch" uživo. Neki stariji gospodin se zbog nama nepoznatih razloga utopio, pa su brzo intervenirali spasioci koji ga na žalost nisu uspjeli oživiti. No, nećemo više o tužnom.
Zelenković i Sinovec su otkrili da malo dalje od plaže rade tetovaže koje traju 2–3 tjedna, a onda se isperu, pa su svi pohrlili da se i oni istetoviraju, ali radost nije dugo trajala jer čim su se navečer istuširali, tetovaže su se isprale ili izbijedlele. Neki su se sutradan ipak vratili da ih ponovno istetoviraju, pa su ipak u Zagreb došli sa svojim delfiničima, cvjetičima na svojim nogama, leđima, trbuhu,...
Što se tiče obilaska grada recimo da smo svi zasigurno posjetili Mc Donald's gdje smo se ugodno pogostili, zatim "Hollywood planet" gdje smo razgledavali otiske ruku od "zvijezda" i probavali čiji nam otisak najbolje odgovara. Što se tiče kupovine recimo da je najbolje prolazila kozmetika, s obzirom na to da smo naišli na trgovinu koja je imala rasprodaju šminke.
Imali smo sreće što je cijelo vrijeme bilo sunčano, a tek nekoliko sati prije odlaska iz Francuske počela je padati kiša, pa smo zato svi jedva čekali da krenemo za Zagreb. Vratili smo se u utorak ujutro negdje oko 5-6 sati nakon čega smo se svi umorni od puta razišli kućama sa novim dojmovima s još jednog putovanja Zagrebačkih mažoretkinja.
Iz skipte "Povijest mažoret plesa" (Alen Šćuric, Trenerska škola 2015.)
2.1.2. MAŽORETKINJE KAO ZAMJENA TAMBUR MAJORU
Francuska verzija je još uvjerljivija. Po njoj je preteča mažoret-plesa dirigent paradnog vojnog orkestra tzv. marching-banda. Takav je dirigent, vidljivosti radi, dirigirao velikom palicom, koja je znala biti dugačka i 2 metra i bila je posebno ukrašena. Engleski naziv ove naprave je mace, a hrvatski prijevod bi bio žezlo ili buzdovan, no uobičajen naziv je dirigentska palica ili štap. Za naglasiti je da su ove palice po obliku izuzetno slične današnjim mažoret-štapovima (gumeni stožac na kraju identičan je klasičnom vrhu dirigentske palice). Nije trebalo dugo da se uvidi kako dirigent može upravljati smjer orkestra palicom, te kako pritom može palicom izvoditi razne, čak i žonglerske figure, za vrijeme sviranja orkestra. Tako su se razvile razne kretnje od jednostavnih promjena pravca ili kuta štapa, pa do okretanja ili bacanja štapa. Sve do sredine devedesetih godina 20. stoljeća predvodnice mažoret-sastava koristile su svoj štap na isti način, za signaliziranje kretanja formacije i za brojanje ritma, tj. naglašavanje zadnja dva udarca u osam beatova (7-8) kako bi naglasila početak figure sa prvim beatom sljedećeg takta.
Kako je naziv ovakvog dirigenta bio tambour-major (franc. bubnjarski bojnik ili major, nadbubnjar), logično je za pretpostaviti kako je naziv mažoretkinja došao od te riječi. Dakle, točniji naziv mažoretkinja u hrvatskom jeziku bio bi “bojnikinja”, no mažoretkinja je internacionalni naziv uobičajen u praksi gotovo svih europskih jezika. Tako se u engleskom i francuskom za mažoretkinje kaže “majorettes”, u njemačkom “majoretten”, u češkom “majoretky”, poljskom “mažoretki”, slovačkom “mažoretky”, crnogorskom “mažoretke”, mađarskom “mazsorett”, slovenskom “mažorete”... Krajem 18. stoljeća je tambur-majora nadopunjavala, a ponegdje i zamjenjivala, grupa djevojaka koje su rukovale ukrašenim palicama i predvodile vojnu paradu, na ritam koračnice vojnog orkestra. Time se nastojala vojska i odlazak na bojište učiniti manje stresnim i ljudskijim. Djevojke su, naravno, bile odjevene u paradne odore vojnih postrojbi toga vremena. Upravo stoga su današnje odore (uniforme) mažoretkinja toliko šarene i nakićene (poput uniformi 18. i 19. stoljeća). Vremenom je rukovanje štapom i zastavama dobilo i plesne korake i promjene u formaciji.
Iako je u većini zemalja palica (mace) vremenom, radi praktičnosti i virtuoznosti, smanjivana do izgleda današnjeg mažoret-štapa, u nekim zemljama mažoretkinje i danas plešu sa takvim dirigentskim štapovima. Najpoznatije su takve mažoretkinje u Južnoafričkoj republici, a u Europi se izražaj održao u Poljskoj i Francuskoj. Najčešći naziv za takve mažoretkinje je drum-majorettes (ritam-mažoretkinje). 2009. godine Francuska asocijacija mažoretkinja prezentirala je Mace mažoretkinje (Mažoretkinje sa palicom) obzirom da je nekoliko grupa još uvijek zadržalo ovu tradiciju. EMA je vrlo sretno prihvatila činjenicu da su Mažoretkinje sa palicama uspjele opstati i to u kolijevci mažoret plesa, te je 2011. godine prezentirala Palice kao pokaznu kategoriju na Europskom prvenstvu mažoretkinja u Zagrebu. Tada je održano i prvo neslužbeno natjecanje, da bi iduće godine (u Francuskoj) kategorija postala i službena, a EMA je do tada definirala i pravila ove kategorije. Danas se u ovoj kategoriji natječu mažoretkinje iz 4 zemlje, što znači da se kategorija širi. Najstariji sastav koji aktivno pleše sa palicama prema klasičnom stilu iz 18. stoljeća su Cannes Majors de L'Estuaire, koje rade od 1872. godine i aktualne su prvakinje Europe u ovoj kategoriji.
Ova teorija je i najvjerojatnija te ju službenom smatra i Europska mažoret asocijacija.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"
Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja!
|
