|
|
Muzej grada Zagreba bavi se prikupljanjem i obradom predmeta iz gradske prošlosti. Muzej je osnovan 1907. na inicijativu Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“. Muzej se nalazi u bivšem samostanu Klarisa koji je sagrađen 1650. Fundus muzeja ima 75.000 predmeta, razvrstanih u 6 memorijalnih i 20 zbirki predmeta. Ispod muzeja su arheološke iskopine iz XII. stoljeća koje su sačuvane i konzervirane, te ih posjetitelji mogu razgledati. Muzej ima i izvrstan projekt kostimirane šetnje kroz povijest jednom godišnje, kada možete upoznati i popričati sa banom Jelačićem, Penkalom, Strossmayerom, Belom IV… HIŽA Hiža = kuća Bajtica, bajta = trošna kućica Šperhakl = ključ od debele žice Gukrl = špijunka na vratima Rafung = dimnjak Hajcung = grijanje Hajcati = grijati Sleme, sljeme = sam vrh krova koji ima zaobljeni crijep Cimer = soba, sustanar Cimer fraj = soba za iznajmljivanje Rentanje = iznajmljivanje stana Forcimer = predsoblje Badicimer = kupaona Šlafcimer, šlafincimer = spavaća soba Kinderaj = dječja soba Špajza = ostava Šekret, WC = toalet Muzikcimer = muzička soba u bogatijim kućama ili hotelima Viksa = vikendica “Pak je moja hižica bajta al je moja“ = moja kućica je trošna, ali je moja „Pogleč kroz gukrl“ = pogledaj kroz špijunku „Rafung ti je nahero“ = dimljak ti je nagnut „Bil sam si na viksi“ = bio sam na vikendici SREĆKE Srećke su bile svakodnevna pojava. Odabrali ste jednu ili više srećki i čekali izvlačenje. I ogromna većina, naravno, ništa nije dobila. Srećke ste kupovali u trgovinama Lutrije ili kod kolportera koji ih je prodavao na Trgu bana Jelačića i drugim frekventnim mjestima. Kolporteri su obično bili ili penzioneri ili invalidi u kolicima koji su za sitnu provizijicu urlali „ajmo srećke“. Uz redovne svakotjedne srećke nogometni klubovi, DVD-i i druge organizacije su organizirale tombolu i prodavale srećke. DVD-i su obično imali manje nagrade, a nogometni klubovi su dijelili i po 20 ozbiljnih automobila, pa je i broj prodanih srećki bio ogroman. No, ljudi su u to vrijeme igrali i loto (ima to i danas), sportsku prognozu (1-0-2) i ekspres lutriju koju ste na licu mjesta otvarali i vidjeli jel ste što dobili, a ako jeste odmah su vam isplaćivali dobitak. SA MAŽORET BAJKE - 5. dio fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja ...kraj! |
|
|
Apsolutni prioritet Zagrebačkih mažoretkinja je zaštita okoliša - slobodno možemo reći da je to Šefova opsesija Stoga u dvorištu Zagrebačkih mažoretkinja imamo kante za: - papir od 240 litara (plava) - plastiku i metal od 120 litara (žuta) - organski otpad od 120 litara (smeđa) - mješoviti otpad od 120 litara (crna) - ambalažu koju vraćamo u trgovine od 120 litara (zelena) - staklenu ambalažu koju odnosimo na deponij od 120 litara (crvena) - dva kompostišta Kako maksimlano recikliramo otpad smanjili smo količinu mješovitog otpada sa 550 litara tjedno na samo 10 litara tjedno (umjesto 3 velike kante sada punimo 1/10 male kante), no zato tjedno odvojimo: - 240 litara papira - 100 litara plastike i metala - 60 litara organskog otpada koji odvoze - 140 litara organskog otpada koji kompostiramo (koristimo za dvorište) - 40 litara povratnih boca - 10 litara nepovratnih staklenih boca - 10 litara mješovitog otpada Osim toga provodimo slijedeće mjere: - trošimo bitno više struje nego nafte (kupili smo elektirčne kosilice, električne pile, električne trimere idr.) - kupujemo aparate koji imaju specifikaciju manje potrošnje energije iako su skuplji u nabavi - isključivo koristimo štedne žarulje (LCD) iako su puno skuplje - promijenili smo stolariju u uredu na plastičnu da nema gubitka energije - zimi se grijanje gasi na kraju radnog vremena i uredi se ne griju izvan radnog vremena i vikendom - ljeti su otvoreni prozori i vrata kako bi manje koristili ventilatore i klime - sve grane koje otpilimo sa drva koristimo za roštilj (da ne kupujemo drva koja se moraju rušiti) Iduće godine planiramo postaviti solarne panele na krov kako bi dio električne energije skupljali kroz obnovljivu sunčanu energiju. FRANJEVAČKI SAMOSTAN Franjevački samostan i crkva na Kaptolu od 1900. je sjedište Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Franjevci su u Zagreb stigli u 13. stoljeću, kada su prvi sljedbenici Sv.Franje otišli iz Italije diljem Europe. U Zagrebu je boravio i sam sv. Franjo Asiški. Sv. Franjo je stanovao kod obitelji Galović, koji su imanje poklonili franjevcima, te je na mjestu te kuće i sagrađen franjevački samostan, a unutar njega, na mjestu gdje je bila kuća, postoji i kapelica sv.Franji. 1613. u samostalnu radi Škola moralnog bogoslovlja gdje predaj Bartol Kašić. Unutar samostana braća su imala i lječilište sa vlastitim zdravstvenim radnicima. Danas unutar samostana obavljaju pastoralni rad, imaju sjemenište i bogosloviju, upravnu kuću Provincije, uredništvo časopisa Brat Franjo, izdavačku kuću, te pučku kuhinju. 1936. uz samostan je sagrađena Franjevačka dvorana, danas zgrada kazališta Komedija. Samostan na sjevernoj strani ima crkvu, od koje se protežu dva kraka i treći koji paralelno zatvara četverokutasti oblik samostana. U sredini je park sa spomenikom. Istočno krilo ima prostranu terasu. Središnja prostorija samostana je refektorij (blagovaonica) koja ima funkciju ne samo zajedničkih obroka, nego i okupljanja braće. Crkva sv. Franje podignuta je u 13. stoljeću, obnovljena u 17, te potpuno rekonstruirana nakon potresa 1880. prema nacrtima Hermanna Bollea koji je dodao i novi toranj. Spomenik Gospe nije se pomakao u bombardiranju 1944. kada su dvije savezničke bombe razorile samostan i potpuno uništile zapadno krilo. Gospa se nije pomakla ni i u potresu 2020. Samostan je toliko stradao da su se fratri morali iseliti, no spomenik Gospe nije se pomakao. U Zagrebu postoji još jedan franjevački samostan, u Sigetu. BOŽJI VOLEK božji volek, siromak = siromah windfucker, jebivetar = jadnik, karakterna nula hoštapler = koji se izdaje za nešto što nije luftbrenzer = zgubidan niš koristi = propalica mortus = potpuno pijan negdo, neko = netko „Koji si ti božji volek“ = Kakav si ti siromah „Ful je mortus“ = potpuno je pijan DIVKA Majke ti kaj smo mi pili prije od toplih napitaka. Za doručak se pila Divka, topli napitak od cikorije i ječma koji se kuhao sa mlijekom. Ono, neee! Bianka je pak bila napitak od žitarica koji nije sadržavao kavu pa su ga pila i djeca. To je još na nakaj i ličilo. Dok je bila nestašica kave pila se cikorija. A oni sretnici koji su imali malo kave, reciklirali su je, tj. na socu od prethodne kave dodali bi tek jednu žličicu kave i onda to ponovo skuhali. Ne želite znati kakva je to bila kava. A i kad se kava vratila u dućane bilo je 3-4 vrste, iako su svi više-manje pili Frankovu ciglicu. Ne kao danas kad u trgovinama ima tona brendova iz cijelog svijeta i još posebni dućani sa prženom kavom. Ni čajeva nije bilo ko danas. Imali smo kamilicu, šipak, mentu, borovnicu, šumsko voće, majčinu dušicu uvin čaj (za zdravlje) i Planinski čaj. The end. Da ne bi jabuku sa cimetom, jagoda sa vanilijom isl. Brus! SA MAŽORET BAJKE - 2. dio fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja i Suzana Proroković ...nastavak u idućem postu... |
Audicije za Zagrebačke mažoretkinje provode se jednom godišnje i to sredinom rujna i sredinom listopada. Ukupno imamo 4 audicije (dvije subotom i dvije četvrtkom ili utorkom) Audicije se oglašavaju od lipnja, ali je većina oglašavanja od sredine kolovoza. Ove godine smo audicije objavili: - na displejima svih tramvaja i autobusa - 30.000 flajera koji se podjele diljem Zagreba - 3.000 plakata koji se izljepe na svim školama i nizu institucija - 15 jumbo plakata 4x3 metra diljem grada - 11 velikih banera raznih dimenzija od 4x2 do 1,5x 1 metar - naljepnica na 40 automobila (Cammeo, taxiji roditelja mažoretkinja, službeni auti, transportni kombiji...) koji se mnogo voze kroz grad - objava u svim tiskanim medijima - polminutne reklame u vrijednosti preko 100.000 kn na Narodnom radiju, Anteni Zagreb, Enteru, te drugim radio stanicama - distribucija letaka preko velikih sustava (info centri, ZOO, bazeni, trgovine, frizeraji, kafići...) - instagram, facebook, e-mail, blog... - plaćene reklame na instagramu i facebooku Audicije provodi tim komisija koja se sastoji od direktora, obije predvodnice ili trenerice. Na audiciji se ispituje smisao za ritam, te se ocjenjuje držanje, jednostavan mažoret-korak te psiho-fizičke predispozicije. Obzirom da je audicija vrlo jednostavna nema potrebe za strahom i nervozom. Prosječni broj kandidata: 180 Prolaznost: 85% Dobni uzrast: 3-25 godina Što se ispituje na audiciji: 1. U prvom redu smisao za ritam. Koji se prati kroz cijelu audiciju, ali se maksimalno ispituje. Jedna od metoda koju koristimo je da se kandidatkinji zada ritam pljeskanjem koji ona mora ponoviti. Ovaj ritam je prilagođen dobnom uzrastu, a u slučaju da kandidatkinja ne ponovi ritam zadaje joj se prilagođeni ritam da se vidi jel problem nedostatak smisla za ritam, memorija, koncentracija ili nešto drugo. Ukoliko se ritam ne ponovi od prve nije ništa strašno jer audicija je osnovan klasifikacija. Prave klasifikacije rade se tek nakon par mjeseci treinga (krajem veljače). Svatko ima drugu šansu, a ako vidimo da se radi o tremi, blokadi ili nedostatku koncentracije onda dajemo treću, čak i četvrtu šansu. No, da bi imali vise šansi moramo ustanoviti da imate barem osnovnog smisla za ritam (to se vidi i prije "pljeskaja" iz osnovnog koraka i pratnje glazbene podloge). 2. Osnovna predođba o memoriji i percepciji kandidatkinja (ponavljanje osnovnog koraka kojeg pokazuje jedna od mazoretkinja ispred kandidatkinja). 3. Psiho-fizicke predispozicije za bavljenje mazoret plesom (odredjeni nedostaci poput teske invalidnosti, ozbiljnih poremecaja isl. prijece bavljenje ovom aktivoscu). CIBONA Košarkaški centar Dražena Petrovića je višenamjenska sportska dvorana u Zagrebu, kapaciteta gledatelja 5.400 sjedala. Dvorana je sagrađena za Univerzijadu i otvorena je 30.6.1987. kada se zvala Sportski centar Cibona. od 1993. nosi naziv Dražena Petrovića, najvećeg hrvatskog košarkaša. 7.6.2006. uz dvoranu je i Muzej Dražena Petrovića. Osim dvorane u kompleksu su svlačionice, velika teretana i press prostor (prizemlje), kompleks hodnika za navijače (1. kat), uprava (2. kat), VIP prostori sa barom (3 dvorane koje se mogu spojiti) i dva ureda na 3. katu, te razglas i tehnika (4. kat). Dvorana na 4. katu ima i izlaz na terasu što je manje poznato jer nije u uporabi, a po prstenu krova dvorane može ju se cijelu obići. Sa 3. kata se izlazi u VIP ložu koja ima 3 djela (VVIP sa tapiciranim stolicama, VIP i gornja platforma za tehničko osoblje). Ispod dvorane je velika garaža sa par stotina parkirnih mjesta. Uz dvoranu je kompleks trgovina i ugostiteljskih objekata (pasaž) koji je nekada pripadao Ciboni, poslovni neboder, te veliko parkiralište za više stotina vozila. U dvorani svoje sjedište ima KK Cibona koja je najtrofejniji klub Zagreba. Cibona je osvojila Prvenstvo Hrvatske 19 puta, te Jugoslavije 3 puta. Osvojili su i više puta kup Hrvatske i Jugoslavije. Klub je dva puta osvojio kup prvaka Europe (1985. i 1986.), dva puta kup pobjednika kupova (1982. i 1987.), te niz drugih međunarodnih turnira. LUMENI Genije = genijalac Lumen = više nego genijalac Legenda = osoba koja čini nešto jako dobro ili je popularan u društvu Ekipa, škvadra = društvo, tim "E, on je fakat lumen" = On je stvarno mega-genijalac "Koja si ti legenda, stari" = Prijatelju ti si stvarno popularan "To je moja ekipa" = To je moje društvo "Imam super škvadru" = Imam odlično društvo GRAFITI A je je, i danas klici pišu grafite. Ali najčešće ili „Mamiću lopove“ ili neke mazarije. U naše vrijeme grafiti su bili izraz bunta, bili su vrlo duhoviti i inteligentni. Jedan od glavnih grafita za stare Jugoslavije je bio „Što je više kleveta i laži, Tito nam je miliji i draži“. I da, vlasti to nisu smjele prebrisati jer ispada da „usprkos lažima iz inozemstva mi sve više volimo Tita“, ali zapravo grafit je rekao da nas tjeraj klevetama i lažima da Tita moramo voljeti. Iz tog vremena je i „Druže Tito gdje je moje sa tavana žito“. Bio je i jedan „Poslije Tita dopala nas kit*“ Franji Tuđmanu ekipa je poručila nekoliko stvari grafitima. Prva je „Mijenjaj ime Dejanu, a ne Dinamu“, a drugi „Čak i Pančevo ima gradonačelnika“ (jer je Tuđman stalno spominjao da je Dinamo u Pančevu, a ne u Zagrebu, a 1997. nije htio potvrditi opozicijskog gradonačelnika). Legendarni grafiti su bili: • „Đabe si bojal“ na friškoj fasadi, • „Lucija volim te Ivan“ ispod kojeg je pisalo „Ivane potrošil sam ti Luciju“, • „Mirta volim te, vrati mi se“, a pokraj „Ništa, Mirta je na godišnjem“ • „Črnomerec“, a ispod „Na kojim si ti drogama, ovo je Trešnjevka“ • „Dlačice kako to stidno zvuči“, • „Johhny vrati se, Huljić nas je*e“, • „Svakih pet godina nam odgađaju budućnost za pet godina“, • „Bolje izdat ploču nego prijatelja“ • „Pendrek lomi kosti, ali srca ne“ • „Ne idu visoke štikle uz najniži nivo inteligencije“ • „Miki Maus je štakor“ • „1+1 je 3 ako ga ne izvadiš na vrijeme“ • „Uvijek me uhvate kad pišem zadnje slov“ • „Jaco, ne bih šaro po zidu, al nemam drugog posla“, • „Zašto ljudi pišu po zgradama?“ Ipak najpoznatiji zagrebački grafit je „Hendrix“ koji je desetljećima stajao na zagrebačkom željezničkom mostu. Kada se nedavno most obojao, grafit se vratio, ali su ga gradske vlasti ponovo pobojale. SA MAŽORET BAJKE - 2. dio fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja i Suzana Proroković ...nastavak u idućem postu... |
|
Tkalčićeva ulica ili popularnije Tkalča, duša je starog Zagreba. Ulica je nastala u dolini između zidina dva grada Gradeca i Kaptila. Ovdje je nekada tekao potok Medveščak (prije se zvao Cirkvenica, Cirkvenik, Stari Potok). Kaptol i Gradec sporili su se, pa i ratovali, radi vode, te mlinica sa Medveščaka. Od 1392. sklopljen je mir i grade se mlinovi koji su zadovoljavali potrebe Zagreba sve do polovice 19. stoljeća. U 18. stoljeću kreće izgradnja manufaktura tvornica uz potok, te se isti zagađuje, posebno od tvornice kože. Stoga potok postaje najvećom smetnjom uređenju i razvoju grada. 1898. Zagreb gradi kanalizaciju, a Medveščak se preusmjerava na Ribnjak, tj. današnjom ulicom Medveščak, pa dalje prema Savi. Ulica je stoljećima bila naseljena od zagrebačke sirotinje koja je radila u manufakturama. 1913. ulica dobiva ime po Ivanu Krstitelju Tkalčiću. 1953. Tkalčićeva je zaštićen kao urbanistička cjelina. Danas je Tkalča turistički najposjećenija zagrebačka ulica u kojoj se skupljaju sve generacije, ona nikada ne spava. Ulica ima brojne kafiće, restorane, slastičarnice i klubove svih kategorija i za sve generacije. Svatko ima neki omiljeni lokal u koji zalazi. Najveći restoran u Tkalči ima i naš sponzor Pivnica Medvedgrad, koja nam drži i banere za audicije skoro 2 mjeseca. BELA Najpopularnija zagrebačka kartaška igra je bela, koju igraju svi purgeri i dotepenci. Bela ima niz germanizama u nazivima koje ljudi koji ju ne igraju ne razumiju, a onima koji je igraju to je potpuno uobičajna konverzacija: Kara - tikva Pik - zelje Herc - srce Tref - žir Zibnerica - sedmica, najslabija karta koja ništa ne vrijedi Cenerica – karta boj X. Devetača – karta broj IX. u adutu As - najjača karta koja vrijedi 11 bodova i nosi sve ostale karte, osim u adutu gdje je jača 9 i dečko Adut - glavna boja koja je glavna i jača od ostale tri boje Zvati - kada igrač na redu odluči koja je boja adut Mus - obveza da posljednji igrač zove aduta iako to i ne želi Štih - ruka koju je par osvojio, tj. četiri karte (po jedna od svakoga) Bacanje - set od 8 štihova, tj. nakon što se odbacaju sve karte Partija - odigran set bacanja u kojem je jedan par pobijedio došavši do 1001 Bela - kralj i dama u adutu koji vrijede 20 bodova 20 deka, cvancik - tri karte u nizu koje vrijede 20 bodova Sindikalnih cvancik, 19 – zvanje od 20 bodova ali sa najamnjim kartama VII, VIII i IX Pol kile, fifcik - četiri karte u nizu koje vrijede 50 bodova Kila - pet karata u nizu koje vrijede 100 bodova Belot - osam karata u nizu koji znače dobivenu partiju Iber - obveza da se ako karte dozvoljavaju uvijek igra jačom kartom od prethodne Podigrat - kada protivnički igrač odigra kartu radi koje morate baciti jako vrijednu kartu koji će protivnički suigrač nadigrati i odnijeti Prošli - kada par koji je zvao sakupi najmanje 50% + 1 bod (osnovna igra bez zvanja je 162 boda, stoga je osnovni prolaz 82 boda) Pad, zrušit - kada par koji je zvao ne sakupi bodove za prolaz, a tada protivnički par piše maksimalni broj bodova te igre Mački, mačići, štiglja, štih-mač - kada par nema ni jedan štih, što se kažnjava sa dodatnih 90 bodova Auzmešt - kada je počinjena greška radi koje se mora prekinuti igra, npr. kada su krivo podijeljene karte, ili igrač nije poštivao boju ili igrao iber (u posljednja dva slučaja piše se pad) Zmača - 33 boda (ovaj naziv je i šnapsa, ali se korisi u žargonu bele iako ništa ne znači u beli) Kibic = osoba koja sa strane prati kartašku igru „Smo naredili štiglju“ = ostavili smo vas bez i jednog štiha „Kaj si zmačal“ = jesi li napravio 33 JA SAM IZ ZAGREBA Nakon hrvatskog proljeća 1971. u Hrvatskoj smo se svi bojali reći da smo Hrvati. I dok su to mogli reći i Slovenci, i Bosanci, i Crnogorci, Makedonci, Srbi, Albanici, Mađari… mi smo se toga opako bojali. Pa smo zato govorili da smo iz Zagreba ili zagrepčanci, Zagorja, Dalmacije, Istre, Slavonije… ali nikako da smo Hrvati. Čak i u vojsci kad su me pitali za nacionalnost, pa sam rekao tihim glasom rekao Hrvat, stvarno sam imao osjećaj da će sad netko doći i zatvoriti me. Bio je i vic Minimaxa iz tog vremena: „ Urla Štef na Knez Mihajlovoj usred Beograda: „Mi Hrvati!!!“ A kaže mu Jovica: „Lako ti je to tu urlat, ajd odi na Trg Republike pa probaj to viknut“. SA GENERALKE ZA KONCERT - |
< | svibanj, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |