01
četvrtak
listopad
2015
Zapaprena koljena
Nenadno mi se javio profesor. Od njega to ne bih ni u najluđem snu očekivala. Pri našim ranijim susretima nije se činio zainteresiran za mene.
A sada je došao riješen da bude sa mnom, rezolutan k tome, kao da je cijelo vrijeme od kada se nismo vidjeli samo o meni mozgao, kao da je vezu sa mnom odlučio zajedno s vijećem mudraca, umom, razumom najrazumnijim.
Kod njega sam bila, u njegovu uredu, tajnica se negdje izgubila.
Ured ko ured, impersonalan, bez osobnosti. Nemaš na što pažnju zakačiti.
Samo njegov glas dominira. Tanak, visok alt, kome su jednu oktavu izostavili, pa ostatak alta zrakom siječe oštro, kao mačeta, dominaciju traži.
Taj glas me iritirao od početka našeg poznanstva.
Sve drugo je u redu.
Gledam ga očima penzionerke iz staračkoga doma. Ugodna je izgleda, omanji čovjek, glave obrijane, u sportskoj odjeći, obrazovan, na položaju, djeca odrasla, dosta slobodnog vremena ima i svo bi bilo moje.
Ni sa kim ja to vrijeme dijelila ne bih, bila bih gospodarica vremena jednako kako što sam sada gospodarica prostora, bezličnog ureda na institutu, jer netom je iz njega izašla druga žena, tajnica, koja si, po prirodi posla, može uzeti slobodu i u njegov prostor upadati kako joj volja.
Nema je. Ja se kočoperim po uredu. Rastem, širim svoje energetsko polje sve kako rastem u njegovim očima.
Šta mu bi čovječe da se javi nakon toliko vremena?!
Ubilo ga slobodno vrijeme, samoća. Navalila na njega, kao surova vojna menadžerija, uperila sve svoje topovnjače, puške, snajpere, ubila ga ta samačka neenergija, smanjila ga do neprepoznatljivih dimenzija.
Znam ja to dobro, čovječe! Znam ja surovost samoće, kao ciča zima prostruji skeletom pa zapapri u koljenima.
Uvećava me svojim željama profesor, osjećam se kao napuhana lutka, predmet želje hladnoga uma i požude koju stvaraju hormoni. Kemijski procesi udruženi s voljom male elijene rađaju, male vanzemaljce, dvojnike naših srca, u kojima kuca srce na isti način kao u pravih ljudi, nečujno vibrira bilo, hipoteski i požuda se rađa.
Ja vidim zavaljao bi se taj sa mnom tu na podu.
Pa skoro da nisam pokleknula, hipotetski se zavaljala po ćilimu u njegovu stanu, kako ga zamišljam, skoro da se nisam uvjerila da ljubav um može roditi, da se strast bez pravoga objekta može zapaliti i da se iz te strasti mali duhovi mogu roditi, mala bića koja će iz vatre hipoteza iskakati, zaigrati se po kući, zasladiti i zatreperiti po koljenima, kad zapada snijeg, otjerati studen samoće.
I onda reći svima – i ovako ljubav može se desiti.
komentiraj (21) * ispiši * #
Lastavica, 01.10.2015. 15:02 ...sve, ali "gledaš ga očima penzionerke iz staračkoga doma."
I tu čarolija prestaje.
Zena gaza, 01.10.2015. 15:14 Lastavica, da , tu je početak i kraj priče...
Veliki pozdrav, nakon dugo vremena, tu sam...
Lastavica, 01.10.2015. 15:18 Nestala si baš kad sam ti posvetila jedan recept, po tvojoj želji.
Gubljive si prirode :)
Zena gaza, 01.10.2015. 15:33 Uh, uh, al daj recept da pročitam, baš me zanima...:)
Lastavica, 01.10.2015. 15:37 Napravila sam ga ponovo je 21.9., ali u prethodnoj verziji
si nestala.
Zena gaza, 01.10.2015. 15:51 hvala ti puno, vidjela sam, i da znaš isprobat ću, kao i druge recepte, pa ti javim kako je uspjelo....razveseli me, baš puno
Euro, 01.10.2015. 16:08 ja citam,citam, reko sad ce tu svasta da bude sa profesorom a ono nista..hehe
Sjedokosi, 01.10.2015. 16:37 a tko kaže da ne može?
annaboni, 01.10.2015. 17:33 Sjajna priča , zapravo nešto, što se može dogoditi bilo kada i bilo kome bez onog lebdećeg pitanja : što to meni treba?
lion queen, 01.10.2015. 20:40 pa..može se pokušati.... ja pokušala i trajalo je godinama .. bilo je super taman koliko je trebalo.. neopterećujuće i neobvezujuće... jedna sasvim posebna veza..
j., 02.10.2015. 09:03 "skoro da se nisam uvjerila da ljubav um može roditi"
uljepšala si mi jutro; hvala :)
Zena gaza, 02.10.2015. 13:01 Euro: bit će u drugoj priči...he he
Sjedokosi: ma nitko ne dvoji :)))
Annabony: hvala, da, ovo je crtica iz života
Lion Queen: vjerujem ti, al ovo je priča
j.: hvala ti, malo satire ne škodi...:))
joca muškarčina samo takva, 02.10.2015. 14:12 fali malo erotskog prizvuka :))))))
stara teta, 02.10.2015. 14:45 ha, znači: umjetnički dojam nikakav. a do tehnničke izvedbe se nije ni stiglo.
Nestašni crni mačak, 02.10.2015. 17:17 Kaj znači "skoro sam pokleknula"? U glavi jesi ali tijelom nisi ili uopće nisi? Za profesorovu djecu znamo ali kaj je sa suprugom? Puno otvorenih pitanja.
zen zi, 03.10.2015. 17:09 odlična crtica
Zena gaza, 05.10.2015. 10:25 Joca: bit će, sljedeći put za tebe, specijalno :))))
Stara teta: da, teta, tak se nekad desi...:))
nestašni crni mačak: Ma nisam pokleknula, nikako, žene nema u priči, naprosto nije zamišljena ko lik...:))
Zen zi: hvala ti! ::))
samo za vranju, 07.10.2015. 18:26 mogli ste početi s kavicom, šetnjom, večerom
Riba Luca, 17.10.2015. 10:18 Da, puno žena koje su same se osjećaju usamljeno, mh šteta, imam prijateljicu koja nije ispunjena, odnosno, nažalost smatra se manje vrijednom, ako je sama smatra da je manje vrijedna jer nema muža, muškarca, o tome stalno sa njom tamburam i uvjeravam je da nije u pravu, baš glupo ali je tako... malo sam se nadovezala na čaroliju prestanka....ali nema veze :)) Pozdrav
Lastavica, 23.12.2015. 13:59 Čeka te čestitka kod mene. Kakvo je to odsustvovanje s bloga???
lion queen, 26.12.2015. 10:20 Sretan Božić tebi i obitelji!