white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

subota, 29.11.2014.

Umjesto komentara kod 20 do asa (bio bi predug pa nisam htjela zlorabiti prostor i kulturu domaćina)

Priča:
jedna je djevojčica rasla bez oca, i kako joj je puno nedostajao, idealizirala ga je čekajući rijetke trenutke da budu zajedno. Tada je bila sretna, iako je, rastući s majkom i očuhom te novim bratom osjećala majčinu ljubav svakodnevno.Uskoro joj je majka teško oboljela, bila je više po bolnicama nego kod kuće.Očuh nije mario za nju, bio je zabrinut za svoju bolesnu mladu ženu. Brinula je o mlađem bratu kao da joj je dijete iako je i ona imala tek desetak godina i bila - dijete. Jednom je majka bila odsutna 2 godine, u dalekom gradu, samo ju je jednom vidjela za to vrijeme u bolnici (nešto se zakompliciralo nakon transplantacije bakinog bubrega). Nedostajala joj je njena ljubav i toplina, smijeh i pjesma, svakodnevni zagrljaj, kao kada je kod kuće....ali znala je da je mama voli... Mama je nakon teške i relativno duge bolesti (za tu dijagnozu) umrla, a djevojčica je već bila djevojka. O, kako joj je nedostajala njena toplina, miris, osmjeh i glas, smijeh i šale, zagrljaji i poljupci.
Danas je djevojčica žena i s prvom intuitivnom spoznajom i otkucajem srca u sebi (a srce bebe počinje kucati 21. dan), još od prve bebe, zarekla se sama sebi: Neće proći niti jedan dan njenog života, a da svojoj djeci ne kaže i ne pokaže koliko ih voli.

Danas je dan kada sam se dugo grlila i ljubila s mojoj najmlađom, nasmijala i izmijenila nježne poglede s mojom starijom, popričala s uvažavanjem s mojim najstarijim, danas sam sretna majka koja svoju ljubav dijeli i "sutra", kada me više ne bude, nadam se da će pamtiti ove moje svakodnevne izljeve nježnosti, da će osjećati ljubav koja će ih grijati kao i danas:)

Oznake: ljubav svakodnevna

29.11.2014. u 18:34 • 38 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 24.11.2014.

Molitva za Čuvaricu

On živi u bolnici
u kojoj nema
sanitetskog materijala
pa ona svaki dan
s ljubavlju nosi
i nabavlja
i opskrbljuje
ljubavlju
obilazi
ljubavlju
liječi
ljubavlju odgaja
( i danas nakon desetljeća)
ljubavlju
piše stihove
ljubavlju šalje osmjehe dalje
i dijeli slike
ljubavlju zahvaljuje
nepoznatima
al' spoznatima
ovdje
u virtuali.....

Čuvao te Bog
i Tebe i Njega
i sve nas.....

Oznake: čuvarici dobroga u čovjeku

24.11.2014. u 22:31 • 26 KomentaraPrint#^

"Volontiranje"

Tamo negdje kada se obilježava Dan volontera pune su novine napisa o humanosti i dobroti volontiranja i volontera. Podržavam i ja to. Tko može, tko ima vremena, snage i resursa, tko želi...neka izvoli. Zaista, uvijek je dobrodošla ljudska pomoć (i briga), nesebičnost, davanje bez rezerve i naknade, čina zuzvrat.
Udruge predlažu svoje kandidate za volontera godine. Ostane tek priznanje i članak u novinama. No ostane i zasigurno onaj osjećaj činjenja dobrog djela, pomoći, nesebičnog davanja koji samim davateljima daje više nazad od danog....bit volontiranja.

Eto, svečano izjavljujem da sam shvatila i da živim tu bit. Volontiram.

Ustajem ujutro, nerijetko prije 6 (često i nakon neprospavane, brigama i noćnim morama otežane ili nedovoljno prospavane noći), budim svoja 3 školarca, gužva u kupaonici, u kuhinji, dreka, vika, molbe (teenager-e ni dizalicom ne možeš izvući iz kreveta!), doručak, čaj za termosice za školu (svi šmrcavi i nikakvi, poluspavajući, svatko svoj čaj ili kombinaciju +ja), auto, gas, vozim najmlađu na (česte) predsate....i s osmjehom izranjam iz maglovitog i hladnog jesenjeg jutra na volontiranje prije 7 u firmi.
Turbo mama, žena multipraktik, ali nisam član niti jedne udruge pa me nema tko predložiti za volonterku godine, mjeseca, tjedna, dana, ma bar sata (od 6 do 7 ujutro!).

A volontiranje...naravno da me ispunjava, pa 4. mjesec već radim bez plaće.

Banka vrlo blagonaklono gleda na to moje volontiranje pa mi je, za početak ukinula samo 60% dozvoljenog minusa (davno potrošenog peglanjem kartica i životom na kredit) do prekosutra, režije i krediti...koga briga odakle, pismo mi je poslala da nisam više VIP klijent (što do jučer sam bila jer sam sve uredno plaćala sa besramno velikim i skupim kamatama), suprug "rikava od 7 do 7 za minimalac"...

Živim od zraka i ljubavi, a mojih troje dječice, kada su gladni i zinu, ja im samo malo ljubavi u kljun stavim i...svi sretni i veseli. Do mene....Pa me opet, u čudu pitaju: Što si tako smrknuta, daj gledaj stvari pozitivno!
Od sada odgovaram (sva "pozitivna"):
Volontiram.....

Oznake: vrlo osobno

24.11.2014. u 19:51 • 32 KomentaraPrint#^

petak, 21.11.2014.

Jednom davno....o jednoj mladosti

Kada sam otkrila Dnevnik jedne ljubavi (Josipa Lisac, Karlo Metikoš, Ivica Krajač)......proučavala sam ga satima, danima, gotovo pa godinama, nosila sa sobom u glavi, pjevala nijemo i glasno (samo sama), koje je to otkriće bilo za mene: osjećajno, glazbeno, tekstualno, aranžersko....ma sve.
Otišla sam studirati, smjestila se "na neviđeno" u Ljepoticu (tako su zvali moju zgradu) sa Josipom u glavi.
U to su vrijeme kazete bile glavna fora. Imala sam kazetofon (dragocjenost).
Često sam je slušala s kazeta. Cimerice nisu imale ništa protiv, dapače.
Jednog popodneva bila sam sama u stanu i vježbala svoju omiljenu O jednoj mladosti.
Vjerovala sam kako i na mene tamo negdje čeka neki novi svijet.
Ponesena emocijom i trenutkom zdušno sam se dala u imitaciju Josipinog unjkavog specifičnog zavijajućeg glasa, potpuno isključila kazetofon i ...ponavljala do savršenstva sve glasnije i glasnije omiljenu mi pjesmu.
Izgubila sam pojam o vremenu i prostoru, zaista izgubila ...imitirajući je.
Iz sveg tog zanosa trgnuo me telefon.
Halo?
Susjeda, dajte molim vas stišajte taj radio!
Tišina.
Hoću, nema problema, oprostite, rekla sam smijući se u sebi.
Kakav kompliment!

Oznake: imitiranje

21.11.2014. u 19:00 • 43 KomentaraPrint#^

srijeda, 19.11.2014.

Treba mi

taj dodatni 21 gram
jer moj je previše težak i svoj
da pliva na površini linijom manjeg otpora

osmjeh
u meni, na meni, oko mene - ne dolazi
jer stvarnost je previše stvarna za živjeti

budućnost
neumitna, koja će sigurno doći
al' dvojbe ostaju - da l' življena (može biti)

čovjek
u svakom danu bar jedan
da ga sretnem
da znam da postoji (pa makar i ovdje u virtuali)

potvrda
ljubavi, ljudskosti, topline, cjelovitosti
života, Svemira, Boga (o bogohulnice mene)

oprost
i odriješenje od grijeha
istočnih, rođenih, koje iskupih odavno

kap vode
na dlanu i ispružen dlan
neki novi dan i novi ljudi

ljubav
nova, a stara, mirna, a strastvena
moja, a naša...naša...svih nas_




Oznake: ljubav

19.11.2014. u 21:23 • 19 KomentaraPrint#^

utorak, 18.11.2014.

Samo zvijezde su dovoljno dobre za

Vidiš li?Pogledaj
U Grad svjetlosti lampiona
Koji još stoji živ
Ovdje u nama
Vidamo ga godinama
A pustoš nalazimo
Ratom uništen

Grad Heroj
Ratom iznakažen
A nije umro
Da i danas živi

Hrvatska ....i mi
Eh ljudske žrtve
Ratom izbrisani životi
Oltaru Domovine položeni
Jedna je Istina_

Oznake: Vukovar Grad Heroj

18.11.2014. u 16:39 • 13 KomentaraPrint#^

petak, 14.11.2014.

Te jeseni

Te jeseni
kad stale su kiše
i vjetar je odnio hladnoću
vrativši sunce u život

Te jeseni
smrzla sam se
po tko zna koji put
pred nepredvidljivošću života

Te jeseni
propitujem proljeće
i bujanje života u sebi
do odgovora konačnog ne dolazim

Te jeseni
moje čarobno vrijeme
izvlači čarobnu mene
u svakodnevnim sitnicama života

Te jeseni nepostojano lišće
žutih i crvenih postojanih boja
šuška pod mojim nogama
i ja sam, unatoč svemu, živa_

Oznake: jesen

14.11.2014. u 16:12 • 38 KomentaraPrint#^

utorak, 04.11.2014.

4.11.2014.

Moja tuga danas nije plava
moja je tuga prozirna
i poprima boje svega
što preplavljuje.

Prostire se po
smeđim ravnicama
liježe u crveno i žuto
lišće jeseni.

Šuška pod nogama
u gradskom parku
kao onog hladnog jesenskog
sunčanog dana.

Više se ne čuju
granate blizu
danas pjevaju ptice
al' tuga moja i dalje živi.

Moja tuga danas nije nestala
ni nakon 23 godine
samo je odrasla u prikrajku srca
pa me ponekad zaboli jednako kao i prije.

Oznake: mojoj mami

04.11.2014. u 13:41 • 36 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Prosinac 2024 (2)
Kolovoz 2024 (1)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

***

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***