Moja tuga danas nije plava
moja je tuga prozirna
i poprima boje svega
što preplavljuje.
Prostire se po
smeđim ravnicama
liježe u crveno i žuto
lišće jeseni.
Šuška pod nogama
u gradskom parku
kao onog hladnog jesenskog
sunčanog dana.
Više se ne čuju
granate blizu
danas pjevaju ptice
al' tuga moja i dalje živi.
Moja tuga danas nije nestala
ni nakon 23 godine
samo je odrasla u prikrajku srca
pa me ponekad zaboli jednako kao i prije.
Post je objavljen 04.11.2014. u 13:41 sati.