Hajde,
napregni se,
pokušaj,
promisli još jednom,
govorim si
unutarnjim autoritarnim glasom.
Ništa.
Nisi ti nikakva zvijezda,
tvoje vrijeme prolazi,
ti si zvijezda padalica,
možda repatica,
vučeš repove za sobom.
Odrasti.
Osjećaš li
prisustvo tu oko sebe,
nedefinirano a moćno,
kao energija postojanja,
koje si boje danas?
Slijepa sam danas,
rekoh.
Pleši, naređujem ti.
Ne čujem danas glazbu.
Sve šuti oko mene.
A ja u sebi
zovem sebe
Vrati se.
Iz ogledala
me gleda
poznati lik
poznat a stran
star a mlad
lijep a ružan
sretan a tužan.
Preživjet ćeš ti to,
nacrtam osmijeh
i odlazim
po novi čarobni napitak
od kojeg će mi biti bolje
po novu dozu življenja_
Oznake: čaj
Sada ovaj naslov zaista zvuči veleumno, a nije. Jednostavan je. Ono što osjećaš....izraziš,
kažeš, naslikaš, spjevaš, napišeš, obojiš, uslikaš, ovjekovječiš...trenutak, u svim duginim bojama, pa i onima kojih nema (i crnoj i bijeloj - koje su ponekad moćnije od ostalog spektra).
Ne čini li vam se da je ponekad "nepostojeće" moćnije od postojećeg?!
Postoje li "nepostojeći" ljudi, životi, sjećanja, osjećaji?!
Nepostojeće vrline uzele su maha....pa je on i dobar, i zgodan, i stručan, i velik, iako je ustvari ni dobar, ni zgodan, ni stručan i ....mali!
Koliko smo u svjesnoj zabludi da vremenom, dok dovoljno dugo "lupaju" našom glavom o beton (a mi odolijevamo stvarnom postojećom vrlinom mišljenja svojom glavom) nećemo reći:
Pa vidiš, možda ipak je on u pravu?!
Kakav je to život koji se odvija samo u riječima i pričama samoreklame i samoslušanja, uživanja u moći (to se tako misli) ispiranja mozga onih koji misle drugačije?
Nepostojeći.
A sjećanja? Nisu nepostojeća, bar tako mislimo na prvu, a onda....vrtlog životne prašine i eto, nedostaju djelići, sekunde, trenutci....pa ih naš uma i mašta i nesvjesno i svjesno nadopuni. Jednom riječju, ni sjećanja nisu nevina, i ona su iskonstruirana i nisu pouzdana potpuno.
Pa što nam onda ostaje: osjećaji?
Ima li išta varljivije u životu:
u jednom trenu te obožavam i zvijezde bih skinio s neba za tebe, a u drugom.....(nadopunite sami!)
vidi ova mala slatka bića što moja su krv, od mene nastala, sve bih dala za njih, a u drugom.....(nadopunite sami!)
je, znam, život ste mi dali, bez vas ni mene bilo nebi, ali.....(nadopunite sami!)
ovo moje tijelo, meni dano, njegovano, čuvano, paženo i maženo ili pak ne, a vidi sada.... (nadopunite sami!)
Koliko smo u pravu, a koliko u zabludi (da ne kažem u krivu) kada mislimo da je samo naša
riječ, priča, muka, slika..... jaka, dobra, ispravna, obojana duginim bojama, a ako baš mora biti onda - bijela, ne nikako crna, ta mi smo dobri.......istina jedina.....?!
Oznake: čovjek
Je li to jedna riječ!
Osmijeh?
Klimoglav?
Je li to pogled
okrznut u prolazu?
Je li to
jedan bloger
s komentarom
da umiri dušu
i digne emociju
razumijevanja?
Je li to
virtualni brat da te brani
virtualnim mačem
i stvarnim šakama?
Je li to moja druga?
Što osjeća, kao i ja,
i nije bitno ni tko si, ni odakle si
dok imaš duše?
Tako smo dugo željeli slobodu,
svoju,
u državi svojoj,
a što smo dobili?
Slobodu misli mi nitko,
ama baš nitko
oduzeti neće!
Ne dajte,
ni vama_
Oznake: rat i mir za slobodu
Misliš da znaš?
Postavljaš se kao da (sve) znaš.
Kao znanje samo,
iskonsko, nepatvoreno,
slijepo, svevideće.
Misliš da znaš?
Ti pojma nemaš
dragi moj
i tvoje šesto čulo ne postoji
(al' sedmo razvijeno je,
samo mu još ne znamo ime)
O kako me iritira tvoja
mirna pasivna nadmoć
Misliš da znaš?
Još puno putovanja
u tebe je pred tobom.
Ja čekam strpljivo,
što ne smatram
ni vrlinom
ni karakteristikom svojom.
Pitaj me zašto čekam
Nemam pojma
Tek znam da
jedino tebe
čekam
i jedino sam
s tim čekanjem
mirna_
Oznake: čekanje
< | listopad, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***