Sada ovaj naslov zaista zvuči veleumno, a nije. Jednostavan je. Ono što osjećaš....izraziš,
kažeš, naslikaš, spjevaš, napišeš, obojiš, uslikaš, ovjekovječiš...trenutak, u svim duginim bojama, pa i onima kojih nema (i crnoj i bijeloj - koje su ponekad moćnije od ostalog spektra).
Ne čini li vam se da je ponekad "nepostojeće" moćnije od postojećeg?!
Postoje li "nepostojeći" ljudi, životi, sjećanja, osjećaji?!
Nepostojeće vrline uzele su maha....pa je on i dobar, i zgodan, i stručan, i velik, iako je ustvari ni dobar, ni zgodan, ni stručan i ....mali!
Koliko smo u svjesnoj zabludi da vremenom, dok dovoljno dugo "lupaju" našom glavom o beton (a mi odolijevamo stvarnom postojećom vrlinom mišljenja svojom glavom) nećemo reći:
Pa vidiš, možda ipak je on u pravu?!
Kakav je to život koji se odvija samo u riječima i pričama samoreklame i samoslušanja, uživanja u moći (to se tako misli) ispiranja mozga onih koji misle drugačije?
Nepostojeći.
A sjećanja? Nisu nepostojeća, bar tako mislimo na prvu, a onda....vrtlog životne prašine i eto, nedostaju djelići, sekunde, trenutci....pa ih naš uma i mašta i nesvjesno i svjesno nadopuni. Jednom riječju, ni sjećanja nisu nevina, i ona su iskonstruirana i nisu pouzdana potpuno.
Pa što nam onda ostaje: osjećaji?
Ima li išta varljivije u životu:
u jednom trenu te obožavam i zvijezde bih skinio s neba za tebe, a u drugom.....(nadopunite sami!)
vidi ova mala slatka bića što moja su krv, od mene nastala, sve bih dala za njih, a u drugom.....(nadopunite sami!)
je, znam, život ste mi dali, bez vas ni mene bilo nebi, ali.....(nadopunite sami!)
ovo moje tijelo, meni dano, njegovano, čuvano, paženo i maženo ili pak ne, a vidi sada.... (nadopunite sami!)
Koliko smo u pravu, a koliko u zabludi (da ne kažem u krivu) kada mislimo da je samo naša
riječ, priča, muka, slika..... jaka, dobra, ispravna, obojana duginim bojama, a ako baš mora biti onda - bijela, ne nikako crna, ta mi smo dobri.......istina jedina.....?!
Oznake: čovjek
< | listopad, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***