taj dodatni 21 gram
jer moj je previše težak i svoj
da pliva na površini linijom manjeg otpora
osmjeh
u meni, na meni, oko mene - ne dolazi
jer stvarnost je previše stvarna za živjeti
budućnost
neumitna, koja će sigurno doći
al' dvojbe ostaju - da l' življena (može biti)
čovjek
u svakom danu bar jedan
da ga sretnem
da znam da postoji (pa makar i ovdje u virtuali)
potvrda
ljubavi, ljudskosti, topline, cjelovitosti
života, Svemira, Boga (o bogohulnice mene)
oprost
i odriješenje od grijeha
istočnih, rođenih, koje iskupih odavno
kap vode
na dlanu i ispružen dlan
neki novi dan i novi ljudi
ljubav
nova, a stara, mirna, a strastvena
moja, a naša...naša...svih nas_
Post je objavljen 19.11.2014. u 21:23 sati.