Priča:
jedna je djevojčica rasla bez oca, i kako joj je puno nedostajao, idealizirala ga je čekajući rijetke trenutke da budu zajedno. Tada je bila sretna, iako je, rastući s majkom i očuhom te novim bratom osjećala majčinu ljubav svakodnevno.Uskoro joj je majka teško oboljela, bila je više po bolnicama nego kod kuće.Očuh nije mario za nju, bio je zabrinut za svoju bolesnu mladu ženu. Brinula je o mlađem bratu kao da joj je dijete iako je i ona imala tek desetak godina i bila - dijete. Jednom je majka bila odsutna 2 godine, u dalekom gradu, samo ju je jednom vidjela za to vrijeme u bolnici (nešto se zakompliciralo nakon transplantacije bakinog bubrega). Nedostajala joj je njena ljubav i toplina, smijeh i pjesma, svakodnevni zagrljaj, kao kada je kod kuće....ali znala je da je mama voli... Mama je nakon teške i relativno duge bolesti (za tu dijagnozu) umrla, a djevojčica je već bila djevojka. O, kako joj je nedostajala njena toplina, miris, osmjeh i glas, smijeh i šale, zagrljaji i poljupci.
Danas je djevojčica žena i s prvom intuitivnom spoznajom i otkucajem srca u sebi (a srce bebe počinje kucati 21. dan), još od prve bebe, zarekla se sama sebi: Neće proći niti jedan dan njenog života, a da svojoj djeci ne kaže i ne pokaže koliko ih voli.
Danas je dan kada sam se dugo grlila i ljubila s mojoj najmlađom, nasmijala i izmijenila nježne poglede s mojom starijom, popričala s uvažavanjem s mojim najstarijim, danas sam sretna majka koja svoju ljubav dijeli i "sutra", kada me više ne bude, nadam se da će pamtiti ove moje svakodnevne izljeve nježnosti, da će osjećati ljubav koja će ih grijati kao i danas:)
Post je objavljen 29.11.2014. u 18:34 sati.