Odijevam se u cannabis
 Zvjezdica. Danas sam kupila svoje prve hlače od droge. I vestu također. Hlače su mekano grube, boje koja hoće biti ljubičastom ali nije sasvim sigurna u to. Ni da je ljubičasta, niti da to hoće biti. Vesta je plava, ili se barem pravi da jest. Ja sam pomalo daltonist. Vesta bi jednako tako mogla biti i zelena (dobro, ne bi mogla, ta se boja zapravo zove teal ma šta god to značilo). Vesta nema ni jednog gumba, pa ni dugmeta, već se jedan i drugi kraj drže zajedno željeznom kopčom, kao na ”škotskim” suknjama. Ako se želi. A može se željeti i da se uopće ne drže zajedno, tako što se skine kopča. U tom slučaju nije zgodno ne imati ništa ispod. Ne zato što to ne bi bilo ”zgodno”, nego zato jer bi se to vjerojatno shvatilo kao znak - nešto što upućuje na nešto drugo, a ne samo dvije gole dojke. Hlače od droge navodno odbijaju više od 95% ultraljubičastih zraka, za razliku od drugih materijala, koji odbijaju samo 30-90%. Hlače od droge su također toplije zimi a hladnije ljeti. Piše na etiketi. Piše još i da je cannabis upotrebljen za izradu ovog proizvoda ne-toksičan i ne može se koristiti kao droga. Baš šteta, bilo bi lijepo napisati da sam popušila vlastite hlače. I da onda to bude iskaz sa referentom. Zvjezdica. Opet mi nestadoše slike s bloga. Zvjezdica. Eustahije, prijatelj Englez oponašao je Slavoja Žižeka dok smo pušili shishu (ili šišu, po naški) poslije konferencije Biti tamo. Konferencija Biti tamo bavila se upravo time. Kako pisati o umjetnosti koja se netom dogodila i čiji si su-učesnik, skoro pa su-krivac ili sukrvica. Meni je to bilo strahovito smiješno, ali jednoj djevojci nije. Ona nas je prvo optužila da sudjelujemo u stvaranju stereotipa o istočno-europskim filozofima, a zatim se ispostavilo da to uopće nije rekla i da smo mi paranoici to sve krivo shvatili, nego da ju je pogodilo što se osjećala isključenom, jer ona nikad nije čula za Slavoja ni za njegove govorne mane, mahanje rukama i tikove. Nije lijepo smijati se ljudima sa govornim manama, čak ni ako su bogati filozofi. Baš šteta što nas je za to baš bolio kurac tu subotu navečer. I što Slavoja Žižeka boli kurac za nas. (Slučajno sam ćirimbirajući po Ognjenovom del.icio.us accountu otkrila 5 godina staru raspravu, bolje reći krvoproliće i prosipanje govana, o Žižeku u/i hrvatskom kontekstu. Kakva makljaža, kakvo stiskanje gnoja, kakvo mačevanje kurcima. Kakva izlika za valjanje u blatu. I puno prekrasnih rečenica, ma koliko zle bile.) Zvjezdica Preseliti u drugu zemlju je kao oboljeti od Alchajmera. Veliki dio onog što zovemo identitet ukorijenjen je u mreži (naših) međuljudskih odnosa. Kako znati kako da se ponašam kad ne znam što onaj drugi očekuje od mene. Kad nema te mene na koju se mogu nastaviti. Rasplinula se u pičkin dim. Ja znam biti samo ”nečije” tamnobijelo. A ovdje sve ide ispočetka. Nema kolaca za moj šator. Vau. Otpuhalo me. |
