We are still not amused
 Moj pristup u formi meke brušene bež kože nije upalio. James je fino iskliznuo i elegantno me uvalio Martini iz residence officea. A Martinka me mrtva roza pita: ali vi još niste ni podnijeli molbu za smještaj? E, glupanko, tu si se zajebala. Okej James, ti si se izvukao, ali Martinku ću stiskati dok iz nje ne iziđe tunjevina s rajčicom: ispadate mi iz ušiju, nosa i ostalih rupa na tijelu i stvarno mi vas je dosta. Pa je Martina dobila neku varijantu onog balkanoidnog pisma iz prošlog posta. Ukratko: koji kurac ja moram ispušit smještaj zato jer je vama trebalo dva mjeseca da smislite po kojem ćete me točno člankonošcu kojeg pravilnika upisat na dva faksa istovremeno? I još sam je ugušila s tonom forvardiranih mailova da se i sama uvjeri da ja naime JESAM tražila smještaj, još tamo negdje oko vremena kad je otkrivena vatra, pristojno ko jagoda sa šlagom. I ajde, Martinka konačno proizvede nešto što je ličilo na ispriku, iako se naravno ograđuje od krivnje jer njen odjel nema nikakve veze s tim (brijem da je James ipak pojeo tu juhu, samo mu je doletjela iz smjera Martine), pošalje mi password i link da se prijavim na listu čekanja i kaže mi da će me under the circumstances pomaknuti 100 mjesta unaprijed. Što je hercig, samo što ostade još 96 osoba prije mene. Ali dobro ajde, konji i zubi i šta sad, krenula ja otvorit taj link kadli ne ide. I opet i opet. Ne ide. Ništa, Martina je dobila još jedan neželjeni mail koji je proslijedila Odjelu za lakopadajuće lišće, koji ga je pak proslijedio Odjelu za svježe oprano stubište, da bi na kraju dobila odgovor iz Odjela za oblutke - nemate zadnju verziju Firefoxa. Ma daj me nemoj jebat. Ipak ja daunlodiram novi Firefox, iako znam svakom stanicom svog bića da to nema NIKAKVE veze. I šta je bilo? Ne ide, kakvog li iznenađenja. Potom mi se javio jedan iz Odjela za oblutke osobno - jel taj vaš ibook G4 Appleov? Pitanje indikativno. Ne, nego je od Billa Gatesa, nova linija PC-ja specijalno dizajnirana za odjele kulturalnih studija popularno zvana Problemi Identiteta. E pa, znate, aplikacija (although platform independent, naravno) nikad nije bila testirana na Appleovom operativnom sustavu. Jel biste mogli možda skoknut do nekog PC-ja? Ne. Ne bismo mogli nigdje skakat jer smo sad fino u svom krevetiću u svojem stančičičiću nakon dvotjednog potucanja po Rumunjskoj i ne mičemo se odavde. A jel bi mogla dobiti taj formular u wordu možda? Ajao, pa nemamo mi to u elektronskom obliku, ali nema problema, poslat ćemo vam faxom. FAXOM? E tu sam stvarno pozelenila. I izlagala da sam trenutno na malom otoku usred Jadranskog mora i da mi treba 5 sati trajektom do obale i najbližeg PC-ja i/ili faxa i da bi rado ako bi oni smislili nešto DRUGO što ne uključuje petosatnu vožnju tamo i petosatnu vožnju natrag. Ali nisam se htjela pouzdati u njihov kapacitet da nešto SMISLE nego sam lijepo nazvala Jelenku (koja je upravo na tom otoku na kojem sam ja sad još imaginarno ali idući tjedan ću biti vrlo fizički) pa je onda ona, sirotica, ispunjavala formular na svom PC-ju slušajući moje upute preko telefona. Moje je mentore, Jamesa i Helen, već lagano spopadalo teže crvenjenje nad nesposobnošću njihove administracije i polomili su se da mi oni nađu nešto. I to nešto će vjerojatno biti Toynbee Hall - neka charity koja, između ostalog, renta sobe i postdiplomantima. U njihovim prostorima je i ArtsAdmin, što je totalno dobra fora jer možda zaskočim Gillesa Jobina ili Marie Ribot s originalnim pitanjem: ”A šta novo spremate, ako nije tajna?”. E sad, nije da je zvučalo baš primamljivo: ”the shared facilities are a bit basic and run-down - the whole block needs to be refurbished” i ”this is a bit basic and certainly not beautiful, but is perfectly acceptable”. Ko će ga znat šta je tom ko mi je poslao taj opis beautiful a šta acceptable. Oću imat tamo gnijezdo kokoški (kokošaka?) ili zlatne slavine ili oboje? Tako bi to trebalo izgledati izvana. |
