Empedoklo
Četiri elementa, Ljubav i Mržnja
Empedoklo uzima četiri elementa dodavši onima o kojima se prije govorilo [naime, vodi, zraku i vatri] zemlju kao četvrto: kaže naime da su trajna i da ne postaju već se u većoj ili manjoj količini miješaju u jedno i rastavljaju iz jednoga.
Aristotel, Metafizika (navedeno prema Herman Dils, Pretsokratovci I, str. 258)
Postati ne može nešto od onog čeg uopće nema,
niti se zbilo ni čulo što jest da propadne sasvim;
zato će vazda biti ondje gde postavi ga netko.
…
Dvostruk mi nauk: čas jedno iz mnoštva u bitak naraste,
čas se to jdno dijeli te od njeg nastaje mnoštvo.
Dvojak je postanak smrtnog i dvojak nestanak njegov:
spajanje svih počela i spaj i razara jedno,
a čim se rastave ona, što postade, to se razleti.
I ta neprekidna smjena ne prestaje ama baš nigda:
čas se po Ljubavi sva u jednu spoje cjelinu,
neprijateljstvom pak Mržnje čas svako na svoj put kreće.
Fragmenti iz Empedoklove poeme “O prirodi” (navedeno prema Herman Dils, Pretsokratovci I, str. 285, 286)
* * *
"Vaš brat je sada sa nama", medij se okrenuo prema njima, zabacivši glavu u laganom transu unatrag. "Vidi vas. Voli vas. Kaže da blagoslivlja vašu ljubav. Da je oduvijek vjerovao u vas...da ćete uspjeti", nasmijala se, usiljeno. Karlu se počeo okretati želudac od muke. Nagovorila ga je da dođe prisustvovati ovoj pizdariji jer ga ne sluša. Nikad ga ne sluša. I sada sjedi nasuprot neke ofucane new agerke koja zarađuje na budalama i koja šatro komunicira sa njezinim pokojnim bratom. Baba ih uhvati oboje za ruke: "Djeco moja, on je sretan. Tu je. Uvijek je sa vama. Čuva vas. On je vaš anđeo ču..."
"Ojebotibogmatervišedatijebo", konačno pukne. Nije više u sebi mogao držati bijes ni sekunde.
"Nemoj", Arna ga plašljivo počne vući za rukav.
"Pitajte ga, draga gospođo", stavi ruke na stol i nadvije se prema babi. "Pitajte ga jel blagoslivljao i dok me prebio na mrtvo ime na školskom igralištu? Jel `bdio` nad nama kada nas je zatekao u automobilu ispred kuće, otvorio vrata i nogom mi razvalio nos. Pitajte ga da li su ga anđeli poslali da za njih obavlja sve one likvidacije koje je `odrađivao` na tri kontinenta, pod patronatom Vlade?"
"Ljudi se mijenjaju, pogotovo nakon smrti...", baba je pokušala zadržati blagostanje na licu, makar joj je ispod lažne blagonaklonosti grimasa izbijala na površinu poput olinjalog pajaca.
"Gospođo, serete", gledao ju je ravno u oči, koje su mu počele uzvračati istom mjerom. Skinuo joj je masku. To je dobro.
"Nemoj", Arna ga uhvati za ruku. Makne ruku.
"Kada netko umre, uđe u svoje Više Ja. Svi životi i sva simultana postojanja kristalno se poslože poput kristalne rešetke", gledao ju je hladno, odmjereno birajući riječi. "Sve znaš. Tko si bio. Tko si i tko ćeš biti. Osjećaš potpunu lakoću i potpuno se stapaš sa osjećajima. Svaki osjećaj nova je frekvencija i nova dimenzija. Ti si svijest. Ti si materija. Ti si astral. Ti si eter. Ti si mental. Ti sui Svemir. Ti si Duša...Ti si sve. Ti si Ti. I u sferi svoga Višeg Ja imaš uvid u svijesti svega što postoji na donjim nivoima, poput prelistavanja kompjuterskih programa ili okretanja tv kanala. I samo tvoje Više Ja, uz dozvolu božanskog Najvišeg Ja, ima dozvolu da kontaktira nekog odozdola i to kontaktirajući Više Ja osobe koja je dolje. Znam to jer sam bio gore. Znam to jer sam to prošao. A prošao sam jer me njezin brat ustrijelio i bio sam klinički mrtav. A kad su me "oživjeli", bio sam u komi 7 mjeseci. Sedam jebenih mjeseci. Učio sam hodati, misliti i govoriti, sve ispočetka. Tako da, manite me se sa šarlatanstvom. Ovdje smo došli na njen nagovor jer je očekivala da će se brat posthumno ispričati i meni i njoj za sve što nam je napravio. Idite gospođo zbogom", uzme Arnu za ruku i izađoše iz tamne prostorije.
* * *
"Korel. Mijenja li frekvencija arhetipove i utječe li na našu DNK?"
"Ovisi. Primarna frekvencija koja nas je kreirala djeluje kroz arhetipove preko mentalnog i monadičnog plana na našu DNK, svakog djelića sekunde, na beskonačnim simultanim nivoima. Arhetipovi su na mikrokozmičkom planu refleksija sigila na makrokozmičkom planu. Disperzija energije vrši se kroz sigile, zatim kroz kolektivno nesvjesno, zatim kroz arhetipove koji predstavljaju unutarnji frekvencijsko energetski genetski imprint i zatim se reflektiraju na piktograme direktno u našem genetskom kodu. Tad postepeno dolazi do otključavanja `junk DNA` i oslobađanja energije prema Univerzumu i Akashi"
"Hjume. Rodna ideologija?"
"Mućenje vode, ispod čije površine prolazi jedna od najgorih agendi Novog Svjetskog poretka - bespolnost. Fašizam mentalnog i duševnog kastriranja i sterilizacije te rađanja pod strogo kontroliranim uvjetima, u cilju stopostotne kontrole svakog rođenog pojedinca i pojedinke, bez istaknutog spola, bez isticanja spolnih obrazaca, bez vlastitog imena i karaktera...samo broja i funkcije. Nešto slično kao u Huxleyevom `Vrlom Novom Svijetu` ili filmu `Demolition Man`"
"Saron. Zašto volim mačke i pse i brinem o njima a strah me imati djecu i smatram da nisam za djecu i roditeljstvo?"
"Zato što si vjerojatno u djetinjstvu izgubio neku jako blisku osobu. što je ostavilo traga na tvoju podsvijest i razvilo otpore. Čovjek u najmlađoj dobi usred šoka, straha, nevjerice, razočaranja, prerano za pravo spoznavanje bola i tuge, razvija otpore. Strah od imanja vlastite djece je u stvari strah da ih ne dobiješ, pa zatim ne izgubiš", završi Kris, gledajući prema toncu.
"Gost je stigao", reče tonac u slušalicu. Kris kimne.
"Keršov ovdje. Koliko su priče o Tartariji točne?"
"20 posto, prema nekoj mojoj procjeni. Bilo je mood flooda, tehnologija je bila razvijenija nego se smatra, mnoge stvari izumljene su davno prije službenog navođenja kod konvencionalne povijesti. Neki kažu da je Srednji Vijek trajao jedva 150 godina, Rimsko Carstvo raspalo se 350 godina prije službenog datuma, sve građevine koje umjesto 1 imaju slovo I, J ili ništa, građene su 1000 godina ranije. Po nekima, Hazarsko Carstvo trajalo je od 350. godine do 1575. godine, Avari i Huni bili su dio Hazarskog Carstva i većina građevina datira iz tog razdoblja. Barok i renesansa, opet po istima, bili su 650 godina prije službenih datuma i povjesno istaknutih godina. Industrijska revolucija bila je oko 1350. godine. Osobno dvojim oko mnogih stvari ovdje ali u jedno sam siguran: steam punk era bila je u punom zamahu i većina stvari koje su nam prezentirane kroz steam punk znanstvenu fantastiku su točne. O tome ćemo uskoro pričati sa mojim gostom koji je upravo ušao u studio."
"Mors. Ravna Zemlja?"
"Sfera. 10 sfera unutar drugih sfera koje jesu kružne. Mi živimo u drugoj sferi. Iznad nas je 8 sfera. Među sferama nalazi se međudimenzionalni prostor koji zovemo Svemirom. Zvijezde su energetska i elektromagnetska čvorišta i portali pema višim sferama i prema drugim dimenzijama, kao i Sunce i Mjesec. Mjesec je Zemljin odraz u oceanu između naše sfere i sfere iznad naše, koja nas okružuje a vrvi razvijenijim oblicima života koji upravljaju našom sferom. Pitagora - jezik sfera. Empedoklo - zvijezde kao element vatre i portali u prostoru između sfera"
Napravi kratku stanku. "A sad, naš specijalni gost"
Promatrao je netremice osobu koja je ulazila u prostoriju. Prvo što je na osobi zamijetio, bila je jedna lagana neobičnost, možda ne toliko upadljiva, koliko alarmantna. To nije bio njegov gost.
Čovjek sjedne ležerno pored njega, osmjehne mu se i kimne kao da se znaju cijelu vječnost i šapne mu na uho: "Ja sam tvoj gost. Najavit ćeš me imenom i prezimenom gosta. Napravit ćemo intervju..."
Kris se lagano odmakne. Izraz lica govorio je sam za sebe a glava se negodujući okretala lijevo-desno. Taman kad je nepoznatom intruderu htio postaviti pitanje: "Alo, ko si, što si?"...Čovjek ga zgrabi za lakat.
"Polako, sokole, nemoj se junačiti", čovjeku oči promijene boju u ledeno hladnu, dok je lijevom rukom pomaknuo lijevu stranu sakoa, tako da je Kris bez problema mogao vidjeti pištolj.
* * *
"Profesore...Zahre", Kris je gledao nepoznatog gosta koji definitivno nije bio Zahr. Sa Zahrom je izmijenio nekoliko videopoziva kroz nekoliko mjeseci, da bi ga prije koji tjedan uspio uvjeriti da sjedne u auto i napravi skoro dvije tisuće kilometara (Zahr je mrzio avione) da bi se našli pa prvo napravili intervju u radio, a zatim u tv emisiji. Tko je bio ovaj, pojma nije imao. Znao je samo da ima pištolj; i da je želio da Kris to zna.
"Dobar večer", odgovorila je osoba srdačno se nasmiješiši. "Eto mene konačno kod vas u goste. Na žalost, moram po radio emisiji hitno natrag, tako da ćemo tv intervju morati odgoditi za neku drugu priliku..."
"Logično", pomisli Kris. "Recite mi,. ovdje smo noćas da pokušamo riješiti sve svjetske i vansvjetske misterije koje nam padnu na pamet..."
"Gospodine Kris", gost ga lagano prekine; nimalo suptilno. "Sve uzročno i pojavno u ovoj ravnini, na ovome svijetu, kugli, lopti, elipsi, ravnini, kupoli, sferi, unutarnjoj, vanjskoj, međudimenziji...sve je objašnjivo sindromom malog ključara. Taj sindrom sam ja izmislio a objašnjava slijedeće: kad sam bio mlad, srce mi je titralo za jednom djevojkom. Bila je prekrasna. Spontana, ljubazna, graciozna, samozatajna; prava dama u svakom smislu te riječi. I u svakom pogledu. Očarala me na prvu i zaljubio sam se ko nikad do tada. No primijetio sam jednu veliku manu kod nje, nedostatak kojeg nije mogla sakriti. Voljela je sa sitnim ribama pecati krupne ribe. Onima prema kojima je bila superiorna i intelektom i emotivnom inteligencijom, podavala
se bez problema; one pak, prema kojima bi se osjetila inferiornom, držala je na pijedestalu fasciniranosti sa natruhom zaljubljivanja, no i nekom čudnom repulzijom koja je očito ugrožavala njezin maleni unutrašnji svijet. Promiskuitetna prema prvima a platonska prema drugima, izgubila je u toj unutarnjoj borbi kompas. Kad je upoznala mene, rutina i praksa otišle su joj toliko predaleko, da nije mogla najednostavnije osjećaje ispoljiti na najnormalniji i najspontaniji način, nego je trebala male ribe i spinove. Emotivno istreniran, nisam se dao navući na tanak led. U očajanju što ne može naći adekvatnu sitnu ribu koja bi me učinila ljubomornim, krenula je preko osoba za koje je smatrala da su mi prijatelji. Nije uspjelo. Propuštao sam ih jednog po jednog u njeno naručje i ostajao na sigurnoj udaljenosti. Očajna, nakon više nagovještaja da će otići sa jednim od `prijatelja`, izvela je performans - uzela je kao zabunom nekakve ključeve i poslala je `prijatelja` sa kojim je otišla da preda mnom
baci ključeve na stol. `Prijatelj` je, nakon što me pobjedonosno i značajno pogledao `nadvladao sam te` pogledom, te nakon izvedenog performansa, otplivao natrag u njen akvarij.
Drugi `prijatelj`, druga riba, drugi ključar me se javno `odrekao`, da bi ušao u taj akvarij.
Naravno, nitko se u toj simbiozi nije usrećio, jer ono što je lažno pukne po šavovima brže nego što je započelo. To je sindrom malog ključara, male ribe koja živi od milostinje i milodara na oko i na prvu privlačnih ali spiritualno i emotivno nezrelih osoba i moli boga da joj se krupna riba ne nađe na putu. Vi ste, Krise, spiritualno i emotivno nezrela osoba. Publika je hrpa malih ključara, malih ribica koje plivaju u vašem akvariju"
Kris ga pogleda. "Hmm...ne znam da li bi sada trebao biti zbunjen, iznenađen, šokiran, uvrijeđen, zabavljen...ili ništa"
"Na vama je", odgovori mu gost, gledajući ga direktno u oči hladnim pogledom.
"Onda ću odabrati ništa"
"U redu". Gost nastavi: "dok vam zaprašuju atmosferu halucinogenim sredstvima i procjepljuju čovječanstvo halucinogenim otrovima, vi se dalje držite pličaka te hranite svoju samodostatnost i narcisoidnost pažnjom unezvjerene i dezorijentirane javnosti koja misli da nešto shvaća, a ništa ne shvaća"
"Pa, pretpostavljam da ćete nam vi objasniti..."
"Hoću", gost ga opet pogleda ravnodušno i hladno kao led. Ovakvo ambivalentno stanje, morao je sam sebi priznati, Kris nije iskusio do sada.
"Kupola se raspada", nastavi gost, "i da ne zaprašuju halucinogenima i da većinu čovječanstva nisu genetski isprogramirali nano sondama i teškim metalima, koji blokiraju informacije višeg spektra da dopru do mozga i da se vrate u emotivni centar u obliku utisaka i intuicije, gledali bi sada pravi spektakl, nedostatak neba, nebeskog svoda i imali bi čast gledati u Veliko Ništavilo, kao što sam ja osobno navikao gledati u proteklih 15 godina. Prvi puta ugledao sam Veliku Prazninu kada sam kao vozač kamiona vozio sjevernim pustopoljinama. Izašao sam iz kamiona i pao na dupe od šoka kada sam pogledao prema sjevero zapadu. Neba nije bilo. Samo zlosutna, primordijalna, velika praznina, ništavilo, bezdan, unutar kojega se nalazi ovaj naš mali svemirski brod koji zovemo planetom, mali rasadnik za teraformiranje koji putuje među dimenzijama u većim brodovima, a u sebi ima male čamce za spašavanje u obliku nižih dimenzija i denziteta. Kad sam prvi puta ugledao to što sam ugledao, pao sam ničice na koljena i stao vrištati od užasa, u agoniji, od paranoje, tjeskobe, bola, straha. Ko to vidi, bolje da ne vidi. A događa se, svakim danom sve više: Bezdan guta ovu materiju...kao što revolucija jede svoju djecu", završi Dafular hladno gledajući u voditelja.
* * *
Ulazeći u lift, uvijek je imao samo jednu bojazan, tako reći, averziju, a to je bio iznenadan upad od strane nepoznatih osoba na njegovu privatnost, koja se u ovome slučaju očitovala kroz težnju da se vozi sam u jebenom liftu. Kada bi netko u zadnji tren iza njega utrčao u lift, poželio je vrištati. Urlati. Potjerati osobu ili osobe van iz lifta. Kako ne mogu shvatiti? Dođavola...Kako ne mogu prokleto shvatiti da mu je potrebna samoća. U svakom aspektu. U svakome pogledu. Želio je privatnost. Ne. Volio je privatnost u tom malom komadiću pomičnog prostora.
"Dobar dan", bilo je toga trena najgore od svega što je želio čuti.
"Marš u pičku materinu", pomisli. "Dobar dan", odzdravi.
"Lijepo vrijeme...", upitao je učtivo maskirani reptilski agent. Našnjofao ga je u nanosekundi.
Liftovi su bili nakon kočija i vlakova treća međudimenzijska kulisa za otimanje ljudi. Kasnije su došla pomična vrata gdje se svakodnevno fizički otme ili samo isprogramira na daljinu, na milijune ljudi. Većina ima osjećaj da se nakon izlaska drugačije osjećaju, ali nitko nije znao zašto. Brodovi i avioni su zasebne platforme. Pogotovo avioni. Tamo si njihov. Autobusi, kombiji i automobili manje, ali tuneli..i tamo si njihov.
"Fantastično je vrijeme, nikad bolje", gledao je te reptilske oči i zjenice koje su nespretno pokušale ostati sužene. Ako se sad napadnu, nastat će dar mar, lift će propasti sa njihovim tijelima a njihova borba u multimodu privući će svakakvu svitu promatrača i špija. A da nađe novo tijelo, ode do Oriona i natrag...prođu dani dok mu Ohalu Koncil dopusti u suradnji sa Sirius A Vijećem Devetorice da se vrati. Sirianu je teže doći do materijalne sonde od reptila.
Lift stane na petom katu. Katovi kao zemljine unutrašnje sfere podno lažnog holografskog svemira, Sunca, Mjeseca i zvijezda.
"A vi idete, na koji kat?", upita znatiželjno čovjek reptil izlazeći iz lifta.
"Ja idem...gore", nasmije se.
I reptil se nasmije.
"Pa onda...doviđenja"
"Doviđenja"
Oznake: Astralni Blagoslov, Prelazeći Rubikon, Mobiusova ravnina
