vjera_ufanje_i_ljubav

nedjelja, 28.10.2007.

svjedocanstvo mlade osobe

Ovo nije moje samo je posudjeno ... Neka vas dragi Bog cuva

Rođen sam u komunističkoj obitelji i cijeli sam život odgajan bez Boga i uvjeravan da Bog ne postoji. Bio sam čovjek koji je u potpunosti živio bez Boga, čovjek koji je ugađao samo sebi i smatrao da se samo jednom živi i treba sve probati. Radio sam razne poslove koji su donosili mnogo novaca na nepošten način. Novac sam zarađivao lako i još ga lakše trošio, tako da na kraju nisam imao ništa. Konzumirao sam razne droge, alkohol, pušio sam cigarete, kockao, bio po cijele noći vani, često se tukao. Nisam priznavao nikakav autoritet, izbacili su me čak iz dviju škola. Moj život je uglavnom bio katastrofa. Takav način života me doveo do toga da sam zapao u dugove i bio prisiljen provaljivati i krasti. Jedno vrijeme sam radio u kioscima "Vjesnika" i tada sam provaljivao kioske na jedan prilično odvratan način: pobrao bih novac, tramvajske karte i cigarete, te bih došao po noći i samo razbio staklo. Ujutro bi moja kolegica došla na posao, prijavila provalu, a ja bih se poslijepodne "iznenadio". Robu koju sam ukrao uredno sam prodavao u svojoj smjeni. To je tako funkcioniralo dok nisam prestao raditi. Tada više nisam mogao provaljivati na taj način, a i dalje mi je trebalo puno novaca s obzirom na način života kojim sam živio. Poslije toga sam krao na uobičajen način i uhvatila me policija. Kada sad pogledam unatrag, nisam imao nikakav dublji cilj u životu. Silno sam želio biti poštovan od drugih ljudi. Ustvari, želio sam biti čovjek kojega će se ljudi bojati i koji će svojom pojavom izazivati strahopoštovanje, tzv. "štemer". Takav glas sam stekao na taj način što bih svakog dana nekoga istukao. To su uglavnom bili homoseksualci, koji su se okupljali blizu mjesta na kojem sam radio, ljudi slabiji od mene i oni koji bi se preplašili na prvu. Uživao sam glas čovjeka koji je "pomalo lud" i koji se dobro tuče. Nikada u životu nisam nigdje bio najjači, a uvijek sam to želio biti. Želio sam na taj način biti poseban i poznat. Život kakvim sam živio bio je isprazan i duboko u sebi bio sam nesretan. Kada sam napravio sve stvari koje sam želio, kada sam postao "poštovan", shvatio sam da imam veliku rupu u sebi koju nikako ne mogu ispuniti. Pokušao sam je ispuniti drogom, alkoholom, kockanjem... Pod svaku cijenu sam se želio svidjeti drugim ljudima, postalo mi je važno što ljudi misle o meni. Nikada nisam bio čovjek za kojim su se žene okretale, a jako sam želio glasiti za zgodnog muškarca. Odlučio sam postati zgodan. Otišao sam na manekenski tečaj, promijenio stil oblačenja, frizuru, počeo sam drugačije hodati. Poslije tih promjena jedna poznanica mi je rekla: "O, pa ti si zgodan." I tako sam konačno postao zgodan. Ali tako je izgledalo samo izvana, a doma, kad bih ostao sam, znao sam da sam užasno nesretan i da ne želim više tako živjeti.
S Bogom sam se prvi put susreo u trećem razredu osnovne škole. Prijatelj i ja smo se vozili biciklima i ja sam bez nekog razloga stao pored kapelice, ušao unutra i počeo psovati Boga. Kada sam izašao van, prijatelj mi je rekao da će me Bog zbog toga kazniti, na što sam se ja samo nasmijao. Nakon otprilike trideset minuta me ugrizao pas i završio sam u bolnici. Tada sam se sjetio prijateljevih riječi i shvatio da Bog postoji. Svejedno sam nastavio živjeti kao da Boga nema. Ali u trenucima kad bi mi bilo teško, uvijek bih ga se sjetio, pomolio mu se i On bi mi pomogao. U četvrtom razredu srednje škole sam, kako sam već rekao, provaljivao u kioske. I tako jednom kada sam išao provaljivati, i uz to bio jako drogiran i pijan, dogodilo se da sam izabrao loše mjesto na kojemu me uhvatila policija. Hvala Bogu! Ne znam što sam govorio policiji, ali mi se na suđenju nije dobro pisalo. Tada mi je došao jedan prijatelj i rekao da Bog postoji, da uvijek pomaže, da se trebamo pokajati za ono što smo učinili i da će nam On pomoći. Ja sam se stvarno pokajao, a Bog je učinio da me na sudu oslobode svega. Ali ja sam i dalje želio živjeti po svome i nisam se obratio. Nastavio sam po starom, osim što sam prestao kockati. Nakon godinu dana, dok sam bio u vojsci, poslali su me na front. Isti prijatelj mi je prije polaska poklonio Novi zavjet. Kada bi mi bilo teško i neizdrživo u vojsci, uzimao bih Novi zavjet, čitao ga i tada bi me obuzimao nevjerojatan mir. U vojsci sam upoznao jednoga čovjeka, kršćanina, koji mi je propovijedao i pričao o Bogu. Ja sam ga često vrijeđao i omalovažavao i pravio se kako meni Bog ne treba, ali sve što bih čuo od njega, pamtio bih i pohranjivao duboko u sebi. Kada sam se vratio iz vojske počeo sam raditi u kafiću, a moj život je tekao starome: drogiranje, napijanje, tuče, krađe na poslu. Kako sam fizički snažan, a i u vojsci sam još očajao, sve bih ljude bez problema na ruku rušio za jednu sekundu, trkao bih ih ramenom, stiskao u zagrljaj i tu ispoljavao svoju snagu. Dobio sam nadimak siledžija i glasio sam za jednog od najsnažnijih ljudi u naselju.
Bez obzira na sve, rupa u meni je rasla i vapila za ispunjenjem. Tada me je u kafiću počeo posjećivati jedan drugi prijatelj i pričati o Bogu. Ja sam ga kao odbijao, a ustvari sam ga volio slušati i bio sam sretan kada bi došao do mene. On mi je inače bio prilično antipatičan, ali kada bi pričao o Bogu, kada bi Božja ljubav i sila bila u njemu, postajao bi mi izuzetno simpatičan i drag, i ja sam osjećao nevjerojatnu toplinu prema njemu. Sve je ostalo na tome dok ga jednom nisam sreo u pothodniku i on me sa svojim prijateljima pozvao na biblijsko proučavanje. Ja sam promijenio smjer i umjesto da odem kući, okrenuo sam se i otišao na sastanak. I jednostavno sam tamo ostao. Na sastanku sam osjetio veliku ljubav i toplinu, i ono što je meni bilo najvažnije, rupa u meni se počela ispunjavati. Za vrlo kratko vrijeme sam shvatio da sam pronašao cilj svoga života, da se više ne želim drogirati, napijati, tući i psovati.
Shvatio sam da želim promijeniti svoj način života, da želim živjeti s Bogom.
Bog mi je pomogao da se riješim poroka i za svaku stvar koje sam se odrekao dobio sam nešto sto puta ljepše: umjesto prijatelja iz svijeta dobio sam pravu braću i sestre, umjesto strahopoštovanja od ljudi, dobio sam ljubav i od Boga i od ljudi. Danas sam kršten čovjek koji je svoj život u potpunosti predao Bogu. Bog me blagoslivlja u svemu što radim, moj život je dobio smisao, a rupa u meni je potpuno ispunjena i u njoj živi Isus Krist. Isus me vodi cijelo vrijeme, čuva me i najbolji mi je prijatelj.
Zato i tebi svjedočim da ničiji život nema smisla ako se ne živi s Bogom. Na ovom svijetu je sve prolazno i sve što dobiješ nakon nekog vremena ti dosadi. Ili hoćeš još ili hoćeš nešto novo. Jedino kada upoznaš Isusa i primiš ga u svoj život, ne želiš ništa drugo i nikoga drugog osim Njega.

srijeda, 24.10.2007.

Svjedocanstvo Hrvoja

Zovem se Hrvoje i 24 mi je godine. Moji su se roditelji rastali kad sam ja imao oko 2 godine tako da sam od tog doba živio s majkom i sa sestrom 5 godina starijom od mene. Moja je obitelj redovito pohađala katoličku crkvu. Pa sam i ja sa oko 12 g. počeo svoje traženje Boga.
Bio sam svjestan da Bog postoji i da mi može na neki način promijeniti život, ali nisam točno znao kako.
Počeo sam revno ministrirati u crkvi, dizao bi se u 6 ujutro da bi stigao na jutarnju misu nakon toga u školu i navečer u 7 ponovo u crkvu-svi su u crkvi bili uvjereni da ce takva revnost klinca od 12 g. prerast u želju da jednog dana postanem svećenik. Ali ja nisam htio postati svećenik, ja sam samo htio upoznati Bog i vidjeti što on može učiniti u mome životu, a obzirom da se ništa nije dešavalo nakon par mjeseci prestao sam tako intezivno ministrirati. U to vrijeme moja je sestra počela čitati Bibliju i nalaziti se sa grupom mladih ljudi koji su se zajedno molili čitali Bibliju i pjevali pjesme.

To me potaknulo da i ja čitam Bibliju i tada sam prvi puta tijekom čitanja Evanđelja iskusio Božju ljubav. Povjerovao sam da je Isus umro za mene na križu za oproštenje svih mojih grijeha. Bilo mi je predivno i sa suzama sam odlučio da ću se držati svega što je Isus rekao u svojoj propovijedi na gori koju sam čitao u Matejevom Evanđelju. Ali čim bih otišao u školu ili bio vani sa svojim prijateljima pretvarao sam se u starog istog Hrvoja kakav nisam htio biti-psovanje, ružne priče , gluposti koje sam izvodio ,a tu i tamo bi se i potukao. Poseban problem je bila masturbacija koja mi je nabijala takvu krivnju da sam bio uvjeren da takav uprljan (i to posebno od tog grijeha) nemam pravo čitati više Bibliju niti stupiti pred Boga. Moja je mama u to vrijeme također počela čitati Bibliju i grupa se mladih ljudi s kojim se moja sestra nalazila počela nalaziti u našem stanu. I njezin se život kao i sestrin u mnogim stvarima promijenio na bolje i tako smo prestali ići u katoličku crkvu i pretvorili se u nešto što ljudi danas vole zvati sektom. Ali mi nismo bili sekta ,bili smo samo grupa ljudi koji su se zajedno nalazili ,čitali Bibliju ,molili i slavili Boga kroz pjesmu. Za mene je problem bio što nekako nisam bio spreman nikom se povjeriti ,a krivnja koje me izjedala sve me više rastavljala od Boga. U vrijeme kada sam bio prvi srednje već sam prestao davno čitati Bibliju. Tu i tamo bi je dohvatio ,ali više nije bilo ozbiljne namjere u pogledu traženja Boga- Ne mogu ja to, mislio sam si. Idemo vidjeti šta ima svijetu za mene ,a jednog dana kada sve iskusim probat ću živjeti kako Bog hoće. Bio sam uvjeren da čovjek sam mora živjeti potpuno pravednim životom, nisam shvaćao da je obraćenje proces u kojem čovjek odbacuje grijeh i da to može samo uz pomoć Božju i da je Bog taj koji ga privlači u svoju blizini dan za danom sve bliže, i da je on milostiv našim prijestupima i da strpljivo radi na nama-za mene se pravedan život morao desiti odmah ili to nije kršćanstvo. Drugi srednje je za mene bio početak razdoblja u kojem sam bio najdalje od Boga-počeo sam izlaziti na mjesta gdje sa kojih sam dolazio doma ujutro mrtav pijan. Znao sam da sam slomio sto puta srce svojoj majci koja je stalno Boga molila za moj život.

Pomisao na Boga me samo frustrirala i ljutila. Majku sam znao vidjeti zaplakanu kada bih se probudio popodne nakon protulumarene noći. Pritisak savjesti koji je nastajao u takvoj situaciji tjerao me je da idem van i lunjam po gradu. Volio sam jesen i zimu zbog mraka , magle i hladnoće koji se savršeno pasale moji lutanjima. Znao bi kupiti litru vodke i lutati po gradu. Zaustavio sam se jedne noći na mostu-zagledao sam se u Savu, nikada stvarno nisam pomislio na to da se ubijem, iako me ta pomisao ponekad privlačila ,previše sam se bojao Boga da bi to napravio. Znao sam da postoji i da bi se loše proveo da tu noć stupim pred Njega. Alkohol mi je postajao sve veći problem -osjećao sam sve veću potrebu za njim. Jedno sam popodne popio pola litre šljivovice u roku 5 minuta, ne znam jesam li se nakon toga onesvjestio ili zaspao ,ali sam se probudio nako par sati na kuhnjskom podu ,a oko mene je cijela kuhinja bila u neredu. Nedjeljna popodneva postajele su mi noćne more. Toliko puta sam znao plakati u totalon očajanju .Osjećao sam ogromnu prazninu u srcu ,tjeskobu,strah izgubljanost i očaj.

Izvana sam bio stari ponosni,cinični,oholi,bahati,licemjerni Hrvoje pun glupih fora kojima bih znao cijelu škvadru dobro nasmijati, koji je volio izgledati kao da je pun samopouzdanja ,a iznutra sam se bez pretjerivanja-raspadao. Ispod sveg tog ponosa ipak sam nosio osjećaje u srcu koje sam htio podjeliti sa nekom djevojkom -fantazirao sa o tome kako će naša ljubav biti nešto posebno kada se jednog dana susretnemo. Vjerovao sam da će ona dati smisao mome beznadnom življenju. Trebala mi je nježnosti ,a i sam sam čeznuo za time da imam djevojku koju ću ljubiti, grliti, maziti i s kojom će mi , ukratko biti prekrasno. Upisao sam faks i u to mi se vrijeme život sastojao od ljubavnih fantaziranja,alkoholiziranja i potrage za djevojkom mojih snova. Iako sam nekoliko puta već "zabrijao" sa kada sam izašao van, ali to su bile kratkotrajne stvari od kojih ionako nisam očekivao previše. Curu "svog života" sreo sam na klizanju. Zgodna, inteligentna i ambiciozna. Jako smo se brzo složili i iz prijateljske faze presli na vezu i ona i ja bili smo u istom traženju i sa sličnim željama (fantazijma bolje rečeno) pa nam nije trebalo puno da stvari krenu s obzirom da je ona u meni prepoznala dečka koji nije htio seks već vezu. Po cijele dane smo provodili skupa, postali smo jako brzo jedno drugome sve. Prestali smo viđati sve svoje prijatelje.

Znali smo ostajati skupa do tri ujutro , prokrstarili smo cijeli Zagreb skupa uzduž i popreko. Nakon oko šest mjeseci smo počeli spavati zajedno. Iako to stvarno u početku nisam forsirao sada se moj stav promijenio, htio sam više od veze. Postali smo ovisni o seksu ,kada bi se posvađali oko nečega seksa je bio idealno rješenje-ali ne zadugo jer je nezadovoljstvo između nama sve više raslo i ona i ja polako smo shvaćali da nam životi nisu baš u redu i dane polažemo nikakve ispita ,a da mjeseci prolaze. Romantika je isparavala brzo koliko god da je mi podgrijavali. Sve smo se češće svađali i počele su izbijati ružne stvari na površinu i kod nje i kod mene -ponovo sam se napio kada sam prvi put izašao van sa prijatelja nakon dužeg vremena. Taj sam dan odlučio prekinuti s njom ,ali bili smo previše vezani jedno za drugo da bi to bilo izvedivo-postala je dio mene. Puno sam puta pokušao prekinuti s njom,isključio bih telefon i ne bih otvarao vrata kada bi mi došla doma, ali sve bi na kraju završilo da bi je grlio , ljubio i plačući molio da mi oprosti što sam je time povrijedio. Nisam imao srce da to stvarno učinim , nisam moga podnijeti činjenicu da ona pati, i tako smo se sve više vezali jedno za drugo iako su svađe sve češće izbijela među nama. Tada sam počeo odlaziti u jednu protestantsku zajednicu u Radićevoj i tamo sam tijekom jedne pjesmi slavljenja doživio silnu Božju blizinu. Nisam htio Boga stvarno pustiti u svoj život -htio sam ga ovaj put učiniti samo nadomjestkom onu prazninu i očaj koji su se ponovo uvlačili u moje srce. Međutim Bog je drugačije razmišljao pokazao mi je da je sve ove godine čeznuo da se obratim Njemu, da mi oprašta i da želi da mu predam srce i pustim da on vodi moj život. Mnogo puta na tijekom propovijedi ili slavljenja Bog mi je tako jasno pokazao svoju ljubav i osjećaj njegove prisutnosti bio je silan. Jedne sam nedjelje posebno doživio Božju blizinu kada sam došao doma odlučio sam kroz jednostavnu molitvu predati cijelu svoj život Isusu. Dok sam molio svi moji grijesi koje činim i koje sam počinio prošli su mi kroz um i ja sam se počeo osjećati neizmjerno grešan, tada me preplavila Božja prisutnost i bilo mi je tako jasno da mi Isus govori: Sve ovo, ja ti opraštam , zbog tebe sam umro i prolio svoju krv zbog tvojih grijeha ,vrijedan si u mojim očima i ljubim te. Osjećao sam Božju ljubav kako ispunja onu usamljenost i prazninu koja je uvijek ostala prisutna bez obzira na svu ljubav moje djevojke i sva ostala zadovoljstva koja sam iskusio do tog dana i po prvi put osjećao sam se potpuno voljen i prihvaćen i to u potpunosti sa svim mojim grijesima ,kompleksima i manama-znao sam Isus me voli upravo takvog kakav jesam. Dok sam jecao na podu u svojoj kuhinji osjećao sam kako ljubav Božja odnosi moju bol ,odbačenost,ranjenost i sve što sam proživio tijekom života. Od toga dana odlučio sam sljediti Isusa i predati mu cijeli svoj život. Odlučio sam ispričati se svim prijateljima koje sam na bilo koji način povrijedio i prekinuti sa seksualnim odnosima koje sam imao sa djevojkom. Tada me ona počela napadati i osuđivat jer je shvatila da u mome srcu postolji izvor ljubavi koji mi daje mir čak i kada je sve loše među nama. To je izazivalo ljubomoru u njoj prema Bogu no ona je ubrzo shvatila da i ona ima prazninu u srcu koju ja ne mogu ispuniti već samo ljubav Božja i zato je počela čitati Bibliju, prestala me osuđivati i shvatila je da je svijet prolazan i da ćemo jednog dana svi stajati pred Bogom i odgovarati za sve što smo učinili i da jednom nedjeljni licemjerni odlasci u crkvu, ispovijedanje bez obraćenja od grijeha kao ni svi sakramenti- ne donosi spasenje. Počela je shvaćati da je Isus jedino ime pod nebom po kojem nam se treba spasiti (Biblija) i vidjela je na mom životu da on zaista spašava i mijenja život. Volio bih da mogu reći da se i ona obratila i da joj je Isus promijenio život, ali to se nije desilo. Iako je postala svjesna da je Isus jedina osoba koja može dati pravi smisao njenom životu nikada nije stvarno odlučila obratiti se i predati život Njemu. Ja moram priznati da sam ja bio u njenoj koži dugo vremena dok sam čekao da iskusim sve što mi svjet nudi da bih onda došao Bogu.

A sve što sam u svjetu iskusio je bio jad ,tjeskoba,strah, prazninu srca,suze,očaj ukratko sve ono na što mnogi danas prozivljavaju tijekom nedjeljnih popodneva. Moje je srce sada ispunjeno ,imam radost, mir i ljubav o kojoj nisam ni sanjao.

Ne mislim da se treba još nešto desiti da bi bio potpuno radostan, ja sam potpuno radostan sada! Ne ganjam lažne ambicije, žene, provode ni materijalne stvari koje bi mi kao trebale ispuniti život-moj je život ispunjen i jedini koji ga je mogao ispuniti i koji je to i učinio je Isus Krist. Naravno da prolazim i teške situacije u životu nisam pošteđen od njih zato što sam kršćanin ,ali sada imam Isusa u svome životu ,a on se u svemu brine za mene.I znam "I da mi je dolinom smrti proći zla se ne bojim jer Ti si sa mnom" (Psalam 23, Biblija). Više ne strahujem za svoje sutra pa makar se cijeli svijet rušio-imam potpunu sigurnost u Isusu. Želim ti na kraju reći samo jedno: Ako imaš prazninu i žalost u srcu, ako čezneš za nekim tko će te u potpunosti razumijeti i prihvaćati upravo onakvim kakav jesi, ako su te ljudi ranili ili povrijedili, ako nosiš bol ili gorčinu u srcu znaj da ima netko tko te prihvaća u potpunosti, koji je tvoje boli , tvoju tjeskobu ponio na svome križu koji želi svojom rukom obrisati tvoje suze. On te je i stvorio i poznaje te bolje nego ti sam sebe i zato zna što je najbolje za tebe. Zna koji je posao najbolji za tebe zna koja je djevojka ili dečko najbolji za tebe i ima za tebe prave prijatelje, prijatelje kojima ćeš moći vjerovati i koji će ti biti više nego prijatelji, bit će ti braće i sestre. Obrati se od svojih grijeha i počni čitati Bibliju, moli Gospodina da ti otvori oči da mogneš spoznati Njegov plan spasenja koji je u Bibliji. Otvori srce svoje Isusu kroz molitvu,svojim riječima reci mu sve svoje tjeskobe,isplači svoje boli,kaži mu svoje želje pa čak i one koje su u suprotnosti sa Njegovom voljom, on te razumije i suosjeća s tobom. Nastavi razgovarati s njim i čitati Njegovu Riječ (Bibliju) dok ti se ne objavi. On te voli, umro je za tebe čeka te predivan život s njime. Sve što trebaš je-prihvatiti ga, On je učinio sve ostalo.

Slava mu za to!

Isus ti govori:

Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio.
(Izaija 44:22)

Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.
(Otkrivenje 3:20)

Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.
(Evanđelje po Mateju 11:28-30)

Bog vas blagoslovio

Svjedočanstvo je iskaz svjedoka, osobe koja je vlastitim čulima doživjela neko iskustvo. Svjedok tvrdi da je njegovo viđenje nekog događaja istinito jer ga je osobno doživio. Postoje lažni i istiniti svjedoci, a prosudbu o tome donosi porota ili sudac. U mom slučaju dopuštam ti da budeš porotnik. Što uopće ja želim posvjedočiti? Uvjeren sam da je istina to da je tesar, sin Židova Josipa i Marije SIN BOŽJI i MESIJA, dakle osoba koju je Bog odabrao da po njoj spasi ljude iz bijede, smrti, bolesti i očaja u kojem se nalaze. Svjedočim: Stotinama godinama najavljivani i očekivani Mesija - došao je na Zemlju pod imenom Isus. Moje uvjerenje nije plod odgoja, već osobnog susreta i iskustva s Bogom.
Imao sam bezbrižno i interesantno djetinjstvo. Često smo se selili u različite dijelove grada pa sam se družio s bogatom i kulturno odgojenom djecom koja su išla na tenis, engleski jezik i klavir, te živjela u centru grada, ali i s malim Romima i ostalim malim huliganima s periferije. Takvo odrastanje uvelike je odredilo moj život. Odgajali su me roditelji, tete, ali najsnažnije mi se urezao u pamćenje bakin odgoj. Baka me učila molitvi i pričala o Bogu. Nije me učila religiji i običajima jer su moji roditelji bili različite vjeroispovijedi. Govorila mi je o dobrom Bogu svih ljudi. Kad sam imao trinaest godina, moj bratić s kojim sam odrastao, a ujedno smo bili i najbolji prijatelji, umro je iznenada od izljeva krvi u mozak. Nakon dvije godine, na pješačkom prijelazu ispred zgrade u kojoj živim, pijani vozač je automobilom usmrtio moju baku. Doživio sam strašan šok i razočaranje u sve životne vrijednosti. Sve priče o Bogu izgubile su smisao. Razočaran, počeo sam huliti i negirati Boga. Otada sam uvjeravao sve ljude da Bog ne postoji. U tom sam periodu započeo s dvostrukim životom. Bio sam odličan i svestran učenik, potom sam pohađao jedinu gimnaziju i bavio se raznim sportovima, a istodobno sam se pretvarao u malu prestrašenu zvijer i "školovao se na asfaltu". Stanovao sam u najjužnijoj periferiji grada, "divljem zapadu", gdje je opstanak i afirmacija u društvu zahtijevala tučnjave, lukavstva i nerede. Tražio sam svoj identitet pa sam prolazio različite varijacije na temu bad blue boysa, skin-headsa, rockabillyja, psychobillyja, rapera, mijenjao sam frizure i boje kose, ali sam na kraju uvijek ostajao frustriran, buntovan i neprilagođen. Život mi se sastojao od pušenja, opijanja, drogiranja, seksa, kocke, tučnjava, a paralelno sam svojim uspješnim školovanjem osiguravao distancu od znatiželje roditelja, rodbine, profesora i ostalih "dušobrižnika". Bio sam sitan, a u meni se nakupljala agresija kad god bih dobio batina od tate ili jačih dječaka. Zbog tog kompleksa imao sam potrebu dokazati da sam hrabar i tući ljude.
Prva značajna duhovna iskustva imao sam u srednjoj školi, ali su bila uglavnom magijska i izuzetno negativna. Završila su tako da je moj najbolji prijatelj dospio na psihijatriju s teškom dijagnozom, a ja sam "kao oparen" pobjegao iz te opasne zone. Znao sam za Boga, ali nisam živio s Njim.
Prvi puta se čitav razred bunio u osnovnoj školi protiv mene zbog moje nametljivosti "šefovanja". Tada su me izbacili iz razrednog nogometnog kluba. Otada me je progonio strah od odbacivanja. Mijenjao sam društva i "sezonski" se družio sa svima, a samo nekolicina bili su mi pravi prijatelji. Netom prije obraćenja uletio sam u jednu "uigranu" ekipu šminkera - narkomana. Takvo društvo mi je izuzetno imponiralo. Mladi, zgodni, bogati i zanimljivi dečki. Tada bih često pomišljao da sam lošije obučen od njih ili ne bih imao toliko novaca za drogu. Komplekse sam uvijek kompenzirao lažnom snagom. Pokušavam ti iskreno pokazati što se krilo iza mojih "kvaliteta" kojima sam imponirao ljudima. Na van sam izgledao samouvjeren, da "plivam u svakoj vodi", ali svoje prave slabosti sam brižno skrivao. Ovo ti objašnjavam kako ne bi pomislio da nemaš ništa zajedničko sa mnom jer sam bio isfrustrirani kompleksaš. Zapravo, radi se o tome da si i ti prepun takvih ili sličnih slabosti i da si čitav život prisiljen glumiti vrline. Zaštita ljubavi Božje, danas mi omogućava da govorim iskreno o svojim slabostima jer ih više ne moram prikrivati lažnom snagom. Istinska Božja snaga je ušla u moj život. Razmijenio sam se s Isusom. Ja Njemu svoje slabosti - On meni svoje kvalitete.
Preprodavao sam drogu i imao problema sa sudom i policijom. Kada bih zapadao u nevolje, molio bih se Bogu. Jednom prilikom, kada me je granična policija svukla do gola, policajac udario i ostavio samog u sobi nakon što je pronašao manju količinu droge, počeo sam cviliti i moliti Boga, obećavao sam da se više nikada neću drogirati, samo da moji roditelji ne saznaju za ovaj incident. Srce mi je bubnjalo, krv mi je šiknula u glavu, želio sam eksplodirati i nestati. Stvar je dospjela čak na sud u Sloveniji, ali je Bog održao obećanje i moji roditelji nisu saznali za to. Ja svoje obećanje, unatoč kajanju, nisam održao. Nastavio sam i dalje živjeti poročno. Često sam se družio s curama. Nakon prvog razočaranja u osnovnoj školi stvorio sam zid. Zato sam često mijenjao djevojke, što je mnogima bilo "frajerstvo", a krilo je strah. Čim bih postao nesiguran, ostavio bih svoju tadašnju curu. Kao klinac pravio sam se važan pred muškom "bandom"; lagao u seksualnim iskustvima. Preuveličavao bih, izmišljao ili samo forsirao priču da bih se mogao hvaliti. Istinski, bio sam u strahu da budem ostavljen, nevoljen, prezren.
Počeo je rat da sam se prijavio kao dobrovoljac. Imao sam iluzije o pravednom, svetom obrambenom ratu. Završio sam kao član osiguranja političarima te sam bio svjedokom mnogim prljavim igrama. Ponovno sam se strahovito razočarao te sam počeo intenzivnije tražiti odgovore na najvažnija pitanja u životu: Tko sam ja? Što sam ja? Što je moj zadatak? Tko je Bog? Kakav je Bog? Što je život, a što smrt?
Postoji jedna parabola u Bibliji koja govori o sinu koji je napustio oca i obitelj te nakon putovanja i poročnog života završio u svinjcu. Želio je jesti otpatke jer je umirao od gladi. Sjećam se da sam se jednu zoru zatekao u školskom pješčaniku, u blizini disko-kluba u koji sam otišao noć prije. Ležao sam ispovraćan, gol i u vlastitom izmetu. Eto, to je bio moj svinjac. U priči, koju sam spomenuo, izgubljeni sin odluči tek u svinjcu da se vrati kući, svome ocu. Tako sam i ja odlučio tek kada mi je vlastiti život postao odvratan. Počela je moja duhovna potraga i različita iskustva koja su me dalje usmjeravala. U početku nisam razlikovao dobro od zla u duhovnom svijetu pa sam težio za bilo kakvim duhovnim sadržajima. Tako sam upadao i u razne zamke, ali me je Bog uvijek iznova oslobađao i vodio dalje. Čitao sam duhovnu literaturu, osobito Bibliju, Kur'an, i Bhagavad gitu. Tražio sam istinu u astrologiji, numerologiji, bioritmovima, tarotu, Ji Chingu, proricanju i sličnome, pokušavao sam ritualnim molitvama na arapskom, obrednim pranjima, meditacijama, regresijama, prehranom, ali ništa od toga nije donosilo korjenitu promjenu mog života. ISUS. On je napravio revoluciju u mom životu. Kada sam Njega susreo, čuo što On uči i to poslušao, moj se život potpuno preobrazio. Isus me probudio i oživio me kao dijete, ponovno rođeno. Samo sam se iščuđavao novoj stvarnosti koju sam sad vidio oko sebe. Osjetio sam izuzetnu ljubav, radost, mir i pouzdanje da je moj život siguran i smislen. Sve se promijenilo. Isus me naučio mnogim stvarima, ali ono što je još važnije, dao mi je i snagu da ih vršim. Naučio me iskreno voljeti ljude i žrtvovati svoju sebičnost, dao mi je mir, kada bi svi bili nervozni ili prestrašeni, dao mi je snagu govoriti istinu kad je teško, naučio me davati, praštati, darovao mi je mudrost da uvijek odabirem bolje. Sve to, naravno, naučio me vlastitim primjerom.
Čitajući Božju riječ u Bibliji shvaćao sam da se od mene traže korjenite promjene. Bilo je to teško razdoblje odricanja i samoće. Često sam plakao, savjest mi je bila opterećena, dolazile su mi slike ljudi koje sam prevario, izudarao, iskoristio, uvrijedio, napustio. Primio sam oproštenje za sve i osjetio što je potpuna sloboda. Najveća zadovoljstva doživljavao sam iza vrata svoje sobe gdje sam molio i proučavao Bibliju. Uživao sam otkrivajući istinu o Bogu, o sebi, o sotoni, o ovom svijetu. Odlazio sam na usamljena mjesta u prirodi i tražio odgovore od Boga.
Prestao sam se drogirati, pušiti, opijati, bludničiti i težio sam za novim sadržajima. Nedostajalo mi je akcije pa sam u to vrijeme odlazio u teretanu, trenirao rukomet, igrao tenis i nogomet gotovo svaki dan. Bog je oslobađao straha, stekao sam apsolutnu zaštitu, "duhovnu pancirku". Spoznao sam da Isusova ljubav i mir nisu znak slabosti, već najmoćnije oružje koje čovjeku stoji na raspolaganju.
Što god bih molio, Bog je, poput želja malog djeteta, uslišavao. Kasniji odgoj je bio ozbiljniji i ja sam morao prestati postavljati besmislene zahtjeve. Sretan sam ljude, svoje stare prijatelje i govorio im o tim promjenama u mom životu. Neki su s pažnjom poslušali, drugi su me ismijavali, ali tada me to više nije činilo nesigurnim. Mnogi su pričali da sam poludio ili da ću postati svećenik. Osobito teško mi je bilo živjeti bez žene pa sam neprestano Bogu dodijavao, no izgledalo je da On ignorira takve moje molitve.
Priličan broj mojih prijatelja je povjerovao u Boga. Uzbudljiva druženja i prava prijateljska, bratska ljubav ohrabrili su me da budem ustrajan na svojoj duhovnoj stazi. Poželio sam od Boga prmiti zadatak i služiti mu iz zahvalnosti. Otišao sam na mali otočić i postio i molio tri dana i noći. Zadatak je bio jasan i jednostavan: NAPADAJ! Otada nisam čekao da me ljudi pitaju i traže, već sam svima govorio o Bogu i Isusu. Bog me podržao u tome i bilo je izvanredno uspješno. Što sam bio direktniji i otvoreniji, to su ljudi bolje prihvaćali poruku, iako sam se pribojavao da ću biti nametljiv i agresivan.
Sve sam više prepuštao svoj život Bogu. Ponekad je to značilo postupati "protiv zdravog razuma", no Bog bi darovao predivan ishod. Upravo trebam diplomirati na Pravnom fakultetu. Ove sam se godine, nakon čudesnog poznanstva i za mene potpuno neočekivane ljubavi, zaručio. Nakon četiri godine iščekivanja prestao sam tražiti i tada je stigla i ljubav sa ženom. Moj brat i majka krenuli su za Isusom i sve veći sklad dolazi u moju obitelj. Velik broj mojih prijatelja postali su kršćani. Imam dobar posao i u svemu više nego dovoljno, pa mogu dati onima koji nemaju. Naučio sam, uz veliku Božju intervenciju, svirati gitaru i pjevati iako sam se ranije sramio. Primio sam obilje duhovnih darova za službu mome Ocu. Ovako bih mogao nabrajati dugo. Moju potrebu za raznovrsnošću Bog nije ugušio, nego stavio u pogon i dao smisao.
Bog je dobar. Budući da je nevidljiv, poslao je Isusa da ljudi vide čuda i vjeruju. Isus je umro da primi kaznu umjesto tebe za sve gadne stvari koje si učinio u svom životu. Oproštenje ti se nudi besplatno. Bog je Isusa oživio i On je nakon smrti živio četrdeset dana s ljudima kako bi ih uvjerio u to. Oni su svjedočili drugima po čitavoj Zemlji za to. Isus se danas javlja DUHOM onima koji ga potraže i odgovore na Njegovu ispruženu i probodenu desnicu. Prihvati tu ruku. On je najvažnija i najpoznatija osoba koja je ikada živjela na Zemlji. Imaš priliku upoznati se s Njim.
Otiđi u svoju sobu i zamoli Boga da ti oprosti i primi te za svoje dijete. Obećaj da ćeš slijediti Isusov put. To je najbolji put i vodi u istinski život, u vječni život. Pokušaj. To je novo iskustvo kakvo nisi nikada doživio.
To je tvoje najbolje iskustvo. Budi hrabar i usudi se.

subota, 20.10.2007.

Evo nesto sto sam slucajno nasao pa uzivajte ...

Bog me uvijek volio. I onda kad sam kad dijete skoro izgubila život u nesretnom udesu, on me na rukama nosio. Ostala sam živa. I kad sam se kao djevojčica teško razboljela - pobijedili smo opaku bolest. I kad sam činila raznorazne ludosti mladosti, imala sam njegovu zaštitu. Odgojena sam u katoličkoj obitelji, krstila se, pričestila se, krizmala, išla na svete mise. Sve do prve gimnazijske ljubavi i poljupca. Tada sam se prestala ispovijedati. Bilo me sram i strah. Činilo mi se da "pokora" koju će mi dati svećenik za okajanje grijeha ne može biti i oslobođenje od tog grijeha, jer ću ga ja i dalje činiti. Nisam imala nikoga da me pouči. I tako sam se sve više počela udaljavati od Boga. Jedina veza s Bogom koju nisam gubila bila je sigurnost da on postoji, molitva "Oče naš" prije spavanja i osjećaj da se nigdje ne mogu sakriti od Božjeg oka. No to što sam osjećala da me Bog uvijek gleda nije me sprečavalo da činim ono čemu se on protivi. Znala sam da je Bog - Bog milosrđa i da prašta. Za razliku od mene koja nisam tako lako praštala. Ustima da, ali srcem ne. Malo pomalo sve sam više okretala leđa Bogu i radila po svom. Što je najgore, u odvratnosti grijeha mislila sam da sam pravedna, da imam njegov blagoslov, da je moram ispraviti što Bog ne ispravlja. Užas! Đavao me uspio vrhunski prevariti. Mržnja. Mučila sam se osjećajući i ljubav i mržnju istovremeno. Mrzila sam svog oca zbog toga što nas je u djetinjstvu napustio, stvorio novu obitelj, uskratio mi sigurnost odrastanja uz njega. Voljala sam ga silno, jer mi je nedostajala njegova ljubav, jer sam željela imati tatu kao i druga djeca. Mrzila sam njegovu drugu ženu jer je manipulirala njegovim slabostima i držala ga "pod kontrolom" da se slučajno ne bi previše dao nama. Premalo - i to nam je dovoljno.
Bio je nježan otac koji je sestre i mene obasipao poljupcima i zagrljajima kad bi nas došao skrivećki vidjeti u dom moje mame. I odvratni slabić kad bi na ulici u društvu svoje žene okretao glavu od nas kao da nas ne vidi. Kuća u kojoj smo se rodili bila je za nas zabranjena zona u kojoj je vladalo "carstvo okrutne maćehe". U međuvremenu sam sazrijevala i stvarala svoju obitelj, svoj dom. Ljubavi mi nije nedostajalo. Ali ja sam željela još i trpala u svoj gladni dio srca sve što mi se činilo da bi ga moglo nahraniti. Htjela sam još i ljubavi i novca i raznih ugodnosti. Jednom riječju - lažnog sjaja. Sve više sam postajala pohlepna i obijesna. I ne znajući, sve sam se više udaljavala od Boga. Kažem "ne znajući" jer kakve sam ja to grijehe činila koje nije činila i moja prijateljica, kolegica, sestra, susjeda, svi oko mene. I ti isto.
Ništa nisam činila što i drugi ne čine. Tu je klopka. I drugi to čine. Danas znam da kada dođem licem u lice pred Boga, to me neće opravdati. Svaki će sam odgovarati za sebe. Svi mi slijedimo svoje porive da ugađamo sebi i kad nam se dogodi zlo, za to krivimo Boga. Bože, zašto, zašto mi se to događa? A znamo da nas je vlastita pohlepa survala u provaliju grijeha i kazne. Bog nam je dao slobodnu volju. Izabrali smo grijeh - đavla. On je otac laži. Bog je istina. Bog je ljubav. On ne kažnjava. On ljubi i spašava. Živjela sam po svome i đavao je počeo sve pohlepnije srkati moj život, rugati se i ceriti mom Bogu. Što sam izabrala, to sam imala. A onda se čaša prelila. Sjaj đavla ne može trajati dugo. Počela sam gubiti. Počele su tragedije u mojoj obitelji. Moj otac i njegova žena izgubili su u prometnom udesu kćer, mladu djevojku. Moju sestru. Sestru koju nisam poznavala. Sretala sam je na ulici, ali se nismo usudile nikad ni pogledati. Sestru koja je živjela par kuća dalje od moje, rodila se u istoj kući spavala u istom krevetiću i sobi kao i ja, igrala se u istom dvorištu kao i ja. Nikad nismo rekle jedna drugoj ni riječi. Otišla je s ovog svijeta u trenutku. Bila sam ispunjena bolom, umrlo je ljubljeno dijete moga oca, moja sestra koju nisam stigla ni upoznati, a kamoli voljeti. Ušla sam u svoju kuću nakon dvadeset godina, pružila ruku sućuti tatinoj ženi, žalila je kao majku, ali je nisam razumjela, ni voljela kao čovjeka. U skrovitosti svog srca krivila sam je za ovu tragediju. Oprosti mi Bože zbog toga. Dvije godine kasnije moja je sestra izgubila sina, jedinca. Opet trenutna, naprasna smrt. Voljela sam moga, tada jedinog nećaka kao i svoja dva sina. Skupa smo ih odgajale i ljubile. U boli gubitka vikala sam Bogu: "Zašto, zašto on, jedinac, ja mam dvojicu!". O, Bože, oprosti mi što sam ti u svojoj boli ponudila svoje dijete!
Nakon dvije godine stradala je moja mama. Na cesti kao pješak, na pješačkom prijelazu. Nikad bolesa, zdravog duha i tijela. Usmrtio ju je pijani vozač. Moja mama. Moja svjetlost. Moj zrak. Moja sigurnost. Užasno mi nedostaje. Strmoglavo sam gubila. Patila. Depresije, suze, nesanica. Bolesti tijela i srca. Tablete za smirenje, za spavanje. Željela sam umrijeti. Borim se. Jaka sam. Ja to mogu. Danas znam da je i tada Bog bio uz mene. Njegova je ljubav vječna, jer On kaže "Neću te ostaviti i neću te napustiti". O, hvala mu i slava što me je i tada volio.
A onda je došao rat. Kamo sreće da se nije nikada dogodio. Mnoga djeca su ostala bez očeva. A moj se tata tada vratio meni. Istina, starac, bježeći iz ratom zahvaćenog kraja u sigurniji Zagreb. Moj dragi stari tata, mladog duha. Mnogi su rekli, što će ti sad, više ti nije potreban, odrasla si bez njega, došao je sad kad on tebe treba. To nije istina. Hvala Bogu da je došao i da je živ. Roditelji su nam uvijek potrebni. Njihova ljubav nam daje sigurnost. Bog mi je dao priliku da upoznam svog tatu, da ga zavolim još više, da ga vole moj muž i moja djeca. I on nas. Božji plan se ispunio.
Rat je trajao, a ja sam mrzila one koji su razarali moju domovinu, okupirali moj grad, ubijali i protjerali moj narod. Moj sin prijavio se kao dragovoljac da pomogne obraniti svoj dom, svoju zemlju. Tada sam pukla. Zar ću i njega izgubiti? Plakala sam. Molila. Bog ga je čuvao. Hvala Mu. U granatiranju Zagreba, pogodila ga je kuglica u glavu, iza uha, koja je ostala u kosti. Mislila sam da ću poludjeti. Rekao je: "Mama, kad sam se bacio na cestu nije bilo ni tebe ni tate da me štitite. Samo moj nebeski Otac, njemu sam vapio". Otada sam počela ne samo vjerovati u Boga, nego i vjerovati Bogu. O, nebeski Oče, hvala ti što si čuvao mog sina, hvala ti što si ga svojom ljubavlju privukao da te upozna i što si mene kroz njega počeo odgajati da ti budem poslušnija. Hvala ti što si kroz njega pozvao i mog mlađeg sina da te ljubi i što mu pokazuješ put kojim treba ići i olakšavaš mu odrastanje.
Kad sam uznemirena ili bolesna, molim se zajedno sa mojim sinovima, jer Isus kaže "Ako se dvojica od vas slože na zemlji za bilo koju stvar, za koju će se moliti, bit će im DANO od mog OCA koji je na nebesima, jer bolje su dva ili tri sabrana u moje ime, tamo sam ja posred njim." (Matej 18:19,20)
Danas zahvaljujem Bogu što je On mene izabrao, jer sam ja njega bezbroj puta izdala i zatajila. I danas to često činim jer nisam bezgrešna, bezgrešan je samo Isus, ali ja danas znam što mi je činiti - pokajati se u srcu, a ne samo riječima i moliti se. Isus će uzeti moj teret, ako ispravljam svoj put i mijenjam svoj život, onako kako to Bog od nas traži. Učiti živjeti od Isusa Krista. Čini ti se teško? Ne boj se, Bog nam u srce daje ljubav, radost i blagoslov kad vršimo njegovu volju! Što je njegova volja, saznat ćeš čitajući njegovo Sveto pismo. I moli se Svom Bogu, svojim riječima. Dalje će te srce voditi pravim putem. Bog uslišava moje molitve i daje blagoslov mom domu. Hvala Mu. Hvala Bogu što moja djeca ustaju i idu na počinak slaveći Boga. Hvala Mu što kaže: "Bog ne gleda tko je tko, nego u svakom narodu onaj koji se njega boji i čini pravdu, ugodan je njemu". Ja sam sretna žena. Ja sam sretna majka. Bog je tako htio. Promijenio mi je život. Izliječio je mnoge moje bolesti. Bolesti tijela i bolesti srca. Strahove. Brige. Nemir. Tjeskobu. Mržnju. Naučio me kako oprostiti. Mome tati. Njegovoj ženi. Isus je čeka da i njen teret primi na sebe i ja se molim za nju, da je oslobodi. Jer Bog ništa manje ne ljubi nju od mene. Ili tebe. I tebe može osloboditi od tvojih slabosti. Predaj svoje tegobe Isusu! Ne čekaj! Oprostila sam čovjeku koji je ubio moju majku, oprostila prijatelju koji me iznevjerio, opraštam prijateljicama kad me povrijede ili iznevjere jer Isus me uči: "Oprosti nam grijehe naše kao što i mi opraštamo svojim bližnjima". To je teško. To mi sami po sebi ne možemo. To je milost Božja i On nam to daje. Moji duboki ožiljci nikada ne bi zacijelili bez Boga. Ne kažem da se ne poznaju, ali ne krvare i ne bole. I pomalo nestaju. Hvala Bogu. Bog me naučio da sve svoje brige i boli predam Isusu. I ja to činim. Hvala Isusu što koliko god mi tereta natovarili na njegova leđa, on može nositi. Isus me oslobodio. Ti si isto sretna žena i sretna majka. Bog je i tvoje dijete izliječio. Tvoja kćer ili sin, svejedno, slave Boga, našeg zajedničkog Oca i žele slušati njegove zapovijedi. Žele slijediti Isusa Krista, jedinog Učitelja i Spasitelja. Zar ti je žao? Zar imaš nekog bližeg ili važnijeg od svog djeteta? Pa ti si MAMA, kao i ja! Zagrli svoju kćer ili sina, klekni i zahvali Bogu što te toliko ljubi da nije dopustio da tvoje dijete ode u propast već u život! Možemo li mi majke ne voljeti onoga koji voli naše dijete? Svim srcem i svom dušom. I Bog je svog Sina volio kao ti svoga i kao ja svoga. I žrtvovao ga je za sve nas. Toliko nas je ljubio. Mi mame znamo što to znači. Usmjerimo svoja srca Bogu i njegovom sinu Isusu Kristu, ako ništa, a ono iz zahvalnosti.
Bit će to dobar početak. Reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam! Svojim će te krilima zaštititi, i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana! Nećeš se bojati strašila noćnoga ni strelice što leti danju..." Psalam 91:2,4,5


http://free-zg.htnet.hr/FROG/svjed6.htm

četvrtak, 11.10.2007.

BLAGO SVIMA KOJ SE BOJE GOSPODINA

SVEMOGUČI VJEČNI BOŽE TI SI UTJELOVLJENJEM,MUKOM SMRČU I USKRSNUČEM SVOGA SINA POMIRIJO SVIJET SA SOBOM MOLIMO TE DA ISČEZNU TMINA GRIJEHA TE U ČISTOJ RADOSTI SRCA I DUŠE PROSLAVIMO OTAJSTVO NAŠEG SPASENJA KOJA NAS OBASJAVAJU TVOJIM SVIJETLOM PO KRISTU GOSPODINU NAŠEM AMEN
kardinal don branko

nedjelja, 07.10.2007.

BOG KOJI LJUBI I PRAŠTA

NEKA KRISTOV MIR KRALJUJE U NAŠIM SRCIMA,KRISTOVA RIJEČ NEKA U SVEMU BOGATSTVU PREBIVA U NAMA I SVE ŠTO GOD ČINIMO RIJEČIMA ILI DJELOM ČINIMO U GOSPODINOVO IME NEKA GOSPODIN U SVOJOJ LJUBAVI RASPOREĐUJE VAŠE DANE I DJELA DA UZMOGNETE MEĐU LJUDIMA IZVRŠITI SPASONOSNU KRISTOVU SLUŽBU I U TOJ SLUŽBI CRKVE NEPRESTALNIM MARLJIVOSTI USTRAJATI kardinal don Branko

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Rujan 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Srpanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Rujan 2015 (1)
Rujan 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (11)
Lipanj 2008 (8)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?