Zovem se Hrvoje i 24 mi je godine. Moji su se roditelji rastali kad sam ja imao oko 2 godine tako da sam od tog doba živio s majkom i sa sestrom 5 godina starijom od mene. Moja je obitelj redovito pohađala katoličku crkvu. Pa sam i ja sa oko 12 g. počeo svoje traženje Boga.
Bio sam svjestan da Bog postoji i da mi može na neki način promijeniti život, ali nisam točno znao kako.
Počeo sam revno ministrirati u crkvi, dizao bi se u 6 ujutro da bi stigao na jutarnju misu nakon toga u školu i navečer u 7 ponovo u crkvu-svi su u crkvi bili uvjereni da ce takva revnost klinca od 12 g. prerast u želju da jednog dana postanem svećenik. Ali ja nisam htio postati svećenik, ja sam samo htio upoznati Bog i vidjeti što on može učiniti u mome životu, a obzirom da se ništa nije dešavalo nakon par mjeseci prestao sam tako intezivno ministrirati. U to vrijeme moja je sestra počela čitati Bibliju i nalaziti se sa grupom mladih ljudi koji su se zajedno molili čitali Bibliju i pjevali pjesme.
To me potaknulo da i ja čitam Bibliju i tada sam prvi puta tijekom čitanja Evanđelja iskusio Božju ljubav. Povjerovao sam da je Isus umro za mene na križu za oproštenje svih mojih grijeha. Bilo mi je predivno i sa suzama sam odlučio da ću se držati svega što je Isus rekao u svojoj propovijedi na gori koju sam čitao u Matejevom Evanđelju. Ali čim bih otišao u školu ili bio vani sa svojim prijateljima pretvarao sam se u starog istog Hrvoja kakav nisam htio biti-psovanje, ružne priče , gluposti koje sam izvodio ,a tu i tamo bi se i potukao. Poseban problem je bila masturbacija koja mi je nabijala takvu krivnju da sam bio uvjeren da takav uprljan (i to posebno od tog grijeha) nemam pravo čitati više Bibliju niti stupiti pred Boga. Moja je mama u to vrijeme također počela čitati Bibliju i grupa se mladih ljudi s kojim se moja sestra nalazila počela nalaziti u našem stanu. I njezin se život kao i sestrin u mnogim stvarima promijenio na bolje i tako smo prestali ići u katoličku crkvu i pretvorili se u nešto što ljudi danas vole zvati sektom. Ali mi nismo bili sekta ,bili smo samo grupa ljudi koji su se zajedno nalazili ,čitali Bibliju ,molili i slavili Boga kroz pjesmu. Za mene je problem bio što nekako nisam bio spreman nikom se povjeriti ,a krivnja koje me izjedala sve me više rastavljala od Boga. U vrijeme kada sam bio prvi srednje već sam prestao davno čitati Bibliju. Tu i tamo bi je dohvatio ,ali više nije bilo ozbiljne namjere u pogledu traženja Boga- Ne mogu ja to, mislio sam si. Idemo vidjeti šta ima svijetu za mene ,a jednog dana kada sve iskusim probat ću živjeti kako Bog hoće. Bio sam uvjeren da čovjek sam mora živjeti potpuno pravednim životom, nisam shvaćao da je obraćenje proces u kojem čovjek odbacuje grijeh i da to može samo uz pomoć Božju i da je Bog taj koji ga privlači u svoju blizini dan za danom sve bliže, i da je on milostiv našim prijestupima i da strpljivo radi na nama-za mene se pravedan život morao desiti odmah ili to nije kršćanstvo. Drugi srednje je za mene bio početak razdoblja u kojem sam bio najdalje od Boga-počeo sam izlaziti na mjesta gdje sa kojih sam dolazio doma ujutro mrtav pijan. Znao sam da sam slomio sto puta srce svojoj majci koja je stalno Boga molila za moj život.
Pomisao na Boga me samo frustrirala i ljutila. Majku sam znao vidjeti zaplakanu kada bih se probudio popodne nakon protulumarene noći. Pritisak savjesti koji je nastajao u takvoj situaciji tjerao me je da idem van i lunjam po gradu. Volio sam jesen i zimu zbog mraka , magle i hladnoće koji se savršeno pasale moji lutanjima. Znao bi kupiti litru vodke i lutati po gradu. Zaustavio sam se jedne noći na mostu-zagledao sam se u Savu, nikada stvarno nisam pomislio na to da se ubijem, iako me ta pomisao ponekad privlačila ,previše sam se bojao Boga da bi to napravio. Znao sam da postoji i da bi se loše proveo da tu noć stupim pred Njega. Alkohol mi je postajao sve veći problem -osjećao sam sve veću potrebu za njim. Jedno sam popodne popio pola litre šljivovice u roku 5 minuta, ne znam jesam li se nakon toga onesvjestio ili zaspao ,ali sam se probudio nako par sati na kuhnjskom podu ,a oko mene je cijela kuhinja bila u neredu. Nedjeljna popodneva postajele su mi noćne more. Toliko puta sam znao plakati u totalon očajanju .Osjećao sam ogromnu prazninu u srcu ,tjeskobu,strah izgubljanost i očaj.
Izvana sam bio stari ponosni,cinični,oholi,bahati,licemjerni Hrvoje pun glupih fora kojima bih znao cijelu škvadru dobro nasmijati, koji je volio izgledati kao da je pun samopouzdanja ,a iznutra sam se bez pretjerivanja-raspadao. Ispod sveg tog ponosa ipak sam nosio osjećaje u srcu koje sam htio podjeliti sa nekom djevojkom -fantazirao sa o tome kako će naša ljubav biti nešto posebno kada se jednog dana susretnemo. Vjerovao sam da će ona dati smisao mome beznadnom življenju. Trebala mi je nježnosti ,a i sam sam čeznuo za time da imam djevojku koju ću ljubiti, grliti, maziti i s kojom će mi , ukratko biti prekrasno. Upisao sam faks i u to mi se vrijeme život sastojao od ljubavnih fantaziranja,alkoholiziranja i potrage za djevojkom mojih snova. Iako sam nekoliko puta već "zabrijao" sa kada sam izašao van, ali to su bile kratkotrajne stvari od kojih ionako nisam očekivao previše. Curu "svog života" sreo sam na klizanju. Zgodna, inteligentna i ambiciozna. Jako smo se brzo složili i iz prijateljske faze presli na vezu i ona i ja bili smo u istom traženju i sa sličnim željama (fantazijma bolje rečeno) pa nam nije trebalo puno da stvari krenu s obzirom da je ona u meni prepoznala dečka koji nije htio seks već vezu. Po cijele dane smo provodili skupa, postali smo jako brzo jedno drugome sve. Prestali smo viđati sve svoje prijatelje.
Znali smo ostajati skupa do tri ujutro , prokrstarili smo cijeli Zagreb skupa uzduž i popreko. Nakon oko šest mjeseci smo počeli spavati zajedno. Iako to stvarno u početku nisam forsirao sada se moj stav promijenio, htio sam više od veze. Postali smo ovisni o seksu ,kada bi se posvađali oko nečega seksa je bio idealno rješenje-ali ne zadugo jer je nezadovoljstvo između nama sve više raslo i ona i ja polako smo shvaćali da nam životi nisu baš u redu i dane polažemo nikakve ispita ,a da mjeseci prolaze. Romantika je isparavala brzo koliko god da je mi podgrijavali. Sve smo se češće svađali i počele su izbijati ružne stvari na površinu i kod nje i kod mene -ponovo sam se napio kada sam prvi put izašao van sa prijatelja nakon dužeg vremena. Taj sam dan odlučio prekinuti s njom ,ali bili smo previše vezani jedno za drugo da bi to bilo izvedivo-postala je dio mene. Puno sam puta pokušao prekinuti s njom,isključio bih telefon i ne bih otvarao vrata kada bi mi došla doma, ali sve bi na kraju završilo da bi je grlio , ljubio i plačući molio da mi oprosti što sam je time povrijedio. Nisam imao srce da to stvarno učinim , nisam moga podnijeti činjenicu da ona pati, i tako smo se sve više vezali jedno za drugo iako su svađe sve češće izbijela među nama. Tada sam počeo odlaziti u jednu protestantsku zajednicu u Radićevoj i tamo sam tijekom jedne pjesmi slavljenja doživio silnu Božju blizinu. Nisam htio Boga stvarno pustiti u svoj život -htio sam ga ovaj put učiniti samo nadomjestkom onu prazninu i očaj koji su se ponovo uvlačili u moje srce. Međutim Bog je drugačije razmišljao pokazao mi je da je sve ove godine čeznuo da se obratim Njemu, da mi oprašta i da želi da mu predam srce i pustim da on vodi moj život. Mnogo puta na tijekom propovijedi ili slavljenja Bog mi je tako jasno pokazao svoju ljubav i osjećaj njegove prisutnosti bio je silan. Jedne sam nedjelje posebno doživio Božju blizinu kada sam došao doma odlučio sam kroz jednostavnu molitvu predati cijelu svoj život Isusu. Dok sam molio svi moji grijesi koje činim i koje sam počinio prošli su mi kroz um i ja sam se počeo osjećati neizmjerno grešan, tada me preplavila Božja prisutnost i bilo mi je tako jasno da mi Isus govori: Sve ovo, ja ti opraštam , zbog tebe sam umro i prolio svoju krv zbog tvojih grijeha ,vrijedan si u mojim očima i ljubim te. Osjećao sam Božju ljubav kako ispunja onu usamljenost i prazninu koja je uvijek ostala prisutna bez obzira na svu ljubav moje djevojke i sva ostala zadovoljstva koja sam iskusio do tog dana i po prvi put osjećao sam se potpuno voljen i prihvaćen i to u potpunosti sa svim mojim grijesima ,kompleksima i manama-znao sam Isus me voli upravo takvog kakav jesam. Dok sam jecao na podu u svojoj kuhinji osjećao sam kako ljubav Božja odnosi moju bol ,odbačenost,ranjenost i sve što sam proživio tijekom života. Od toga dana odlučio sam sljediti Isusa i predati mu cijeli svoj život. Odlučio sam ispričati se svim prijateljima koje sam na bilo koji način povrijedio i prekinuti sa seksualnim odnosima koje sam imao sa djevojkom. Tada me ona počela napadati i osuđivat jer je shvatila da u mome srcu postolji izvor ljubavi koji mi daje mir čak i kada je sve loše među nama. To je izazivalo ljubomoru u njoj prema Bogu no ona je ubrzo shvatila da i ona ima prazninu u srcu koju ja ne mogu ispuniti već samo ljubav Božja i zato je počela čitati Bibliju, prestala me osuđivati i shvatila je da je svijet prolazan i da ćemo jednog dana svi stajati pred Bogom i odgovarati za sve što smo učinili i da jednom nedjeljni licemjerni odlasci u crkvu, ispovijedanje bez obraćenja od grijeha kao ni svi sakramenti- ne donosi spasenje. Počela je shvaćati da je Isus jedino ime pod nebom po kojem nam se treba spasiti (Biblija) i vidjela je na mom životu da on zaista spašava i mijenja život. Volio bih da mogu reći da se i ona obratila i da joj je Isus promijenio život, ali to se nije desilo. Iako je postala svjesna da je Isus jedina osoba koja može dati pravi smisao njenom životu nikada nije stvarno odlučila obratiti se i predati život Njemu. Ja moram priznati da sam ja bio u njenoj koži dugo vremena dok sam čekao da iskusim sve što mi svjet nudi da bih onda došao Bogu.
A sve što sam u svjetu iskusio je bio jad ,tjeskoba,strah, prazninu srca,suze,očaj ukratko sve ono na što mnogi danas prozivljavaju tijekom nedjeljnih popodneva. Moje je srce sada ispunjeno ,imam radost, mir i ljubav o kojoj nisam ni sanjao.
Ne mislim da se treba još nešto desiti da bi bio potpuno radostan, ja sam potpuno radostan sada! Ne ganjam lažne ambicije, žene, provode ni materijalne stvari koje bi mi kao trebale ispuniti život-moj je život ispunjen i jedini koji ga je mogao ispuniti i koji je to i učinio je Isus Krist. Naravno da prolazim i teške situacije u životu nisam pošteđen od njih zato što sam kršćanin ,ali sada imam Isusa u svome životu ,a on se u svemu brine za mene.I znam "I da mi je dolinom smrti proći zla se ne bojim jer Ti si sa mnom" (Psalam 23, Biblija). Više ne strahujem za svoje sutra pa makar se cijeli svijet rušio-imam potpunu sigurnost u Isusu. Želim ti na kraju reći samo jedno: Ako imaš prazninu i žalost u srcu, ako čezneš za nekim tko će te u potpunosti razumijeti i prihvaćati upravo onakvim kakav jesi, ako su te ljudi ranili ili povrijedili, ako nosiš bol ili gorčinu u srcu znaj da ima netko tko te prihvaća u potpunosti, koji je tvoje boli , tvoju tjeskobu ponio na svome križu koji želi svojom rukom obrisati tvoje suze. On te je i stvorio i poznaje te bolje nego ti sam sebe i zato zna što je najbolje za tebe. Zna koji je posao najbolji za tebe zna koja je djevojka ili dečko najbolji za tebe i ima za tebe prave prijatelje, prijatelje kojima ćeš moći vjerovati i koji će ti biti više nego prijatelji, bit će ti braće i sestre. Obrati se od svojih grijeha i počni čitati Bibliju, moli Gospodina da ti otvori oči da mogneš spoznati Njegov plan spasenja koji je u Bibliji. Otvori srce svoje Isusu kroz molitvu,svojim riječima reci mu sve svoje tjeskobe,isplači svoje boli,kaži mu svoje želje pa čak i one koje su u suprotnosti sa Njegovom voljom, on te razumije i suosjeća s tobom. Nastavi razgovarati s njim i čitati Njegovu Riječ (Bibliju) dok ti se ne objavi. On te voli, umro je za tebe čeka te predivan život s njime. Sve što trebaš je-prihvatiti ga, On je učinio sve ostalo.
Slava mu za to!
Isus ti govori:
Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio.
(Izaija 44:22)
Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.
(Otkrivenje 3:20)
Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.
(Evanđelje po Mateju 11:28-30)
Post je objavljen 24.10.2007. u 20:37 sati.