Svjedočanstvo je iskaz svjedoka, osobe koja je vlastitim čulima doživjela neko iskustvo. Svjedok tvrdi da je njegovo viđenje nekog događaja istinito jer ga je osobno doživio. Postoje lažni i istiniti svjedoci, a prosudbu o tome donosi porota ili sudac. U mom slučaju dopuštam ti da budeš porotnik. Što uopće ja želim posvjedočiti? Uvjeren sam da je istina to da je tesar, sin Židova Josipa i Marije SIN BOŽJI i MESIJA, dakle osoba koju je Bog odabrao da po njoj spasi ljude iz bijede, smrti, bolesti i očaja u kojem se nalaze. Svjedočim: Stotinama godinama najavljivani i očekivani Mesija - došao je na Zemlju pod imenom Isus. Moje uvjerenje nije plod odgoja, već osobnog susreta i iskustva s Bogom.
Imao sam bezbrižno i interesantno djetinjstvo. Često smo se selili u različite dijelove grada pa sam se družio s bogatom i kulturno odgojenom djecom koja su išla na tenis, engleski jezik i klavir, te živjela u centru grada, ali i s malim Romima i ostalim malim huliganima s periferije. Takvo odrastanje uvelike je odredilo moj život. Odgajali su me roditelji, tete, ali najsnažnije mi se urezao u pamćenje bakin odgoj. Baka me učila molitvi i pričala o Bogu. Nije me učila religiji i običajima jer su moji roditelji bili različite vjeroispovijedi. Govorila mi je o dobrom Bogu svih ljudi. Kad sam imao trinaest godina, moj bratić s kojim sam odrastao, a ujedno smo bili i najbolji prijatelji, umro je iznenada od izljeva krvi u mozak. Nakon dvije godine, na pješačkom prijelazu ispred zgrade u kojoj živim, pijani vozač je automobilom usmrtio moju baku. Doživio sam strašan šok i razočaranje u sve životne vrijednosti. Sve priče o Bogu izgubile su smisao. Razočaran, počeo sam huliti i negirati Boga. Otada sam uvjeravao sve ljude da Bog ne postoji. U tom sam periodu započeo s dvostrukim životom. Bio sam odličan i svestran učenik, potom sam pohađao jedinu gimnaziju i bavio se raznim sportovima, a istodobno sam se pretvarao u malu prestrašenu zvijer i "školovao se na asfaltu". Stanovao sam u najjužnijoj periferiji grada, "divljem zapadu", gdje je opstanak i afirmacija u društvu zahtijevala tučnjave, lukavstva i nerede. Tražio sam svoj identitet pa sam prolazio različite varijacije na temu bad blue boysa, skin-headsa, rockabillyja, psychobillyja, rapera, mijenjao sam frizure i boje kose, ali sam na kraju uvijek ostajao frustriran, buntovan i neprilagođen. Život mi se sastojao od pušenja, opijanja, drogiranja, seksa, kocke, tučnjava, a paralelno sam svojim uspješnim školovanjem osiguravao distancu od znatiželje roditelja, rodbine, profesora i ostalih "dušobrižnika". Bio sam sitan, a u meni se nakupljala agresija kad god bih dobio batina od tate ili jačih dječaka. Zbog tog kompleksa imao sam potrebu dokazati da sam hrabar i tući ljude.
Prva značajna duhovna iskustva imao sam u srednjoj školi, ali su bila uglavnom magijska i izuzetno negativna. Završila su tako da je moj najbolji prijatelj dospio na psihijatriju s teškom dijagnozom, a ja sam "kao oparen" pobjegao iz te opasne zone. Znao sam za Boga, ali nisam živio s Njim.
Prvi puta se čitav razred bunio u osnovnoj školi protiv mene zbog moje nametljivosti "šefovanja". Tada su me izbacili iz razrednog nogometnog kluba. Otada me je progonio strah od odbacivanja. Mijenjao sam društva i "sezonski" se družio sa svima, a samo nekolicina bili su mi pravi prijatelji. Netom prije obraćenja uletio sam u jednu "uigranu" ekipu šminkera - narkomana. Takvo društvo mi je izuzetno imponiralo. Mladi, zgodni, bogati i zanimljivi dečki. Tada bih često pomišljao da sam lošije obučen od njih ili ne bih imao toliko novaca za drogu. Komplekse sam uvijek kompenzirao lažnom snagom. Pokušavam ti iskreno pokazati što se krilo iza mojih "kvaliteta" kojima sam imponirao ljudima. Na van sam izgledao samouvjeren, da "plivam u svakoj vodi", ali svoje prave slabosti sam brižno skrivao. Ovo ti objašnjavam kako ne bi pomislio da nemaš ništa zajedničko sa mnom jer sam bio isfrustrirani kompleksaš. Zapravo, radi se o tome da si i ti prepun takvih ili sličnih slabosti i da si čitav život prisiljen glumiti vrline. Zaštita ljubavi Božje, danas mi omogućava da govorim iskreno o svojim slabostima jer ih više ne moram prikrivati lažnom snagom. Istinska Božja snaga je ušla u moj život. Razmijenio sam se s Isusom. Ja Njemu svoje slabosti - On meni svoje kvalitete.
Preprodavao sam drogu i imao problema sa sudom i policijom. Kada bih zapadao u nevolje, molio bih se Bogu. Jednom prilikom, kada me je granična policija svukla do gola, policajac udario i ostavio samog u sobi nakon što je pronašao manju količinu droge, počeo sam cviliti i moliti Boga, obećavao sam da se više nikada neću drogirati, samo da moji roditelji ne saznaju za ovaj incident. Srce mi je bubnjalo, krv mi je šiknula u glavu, želio sam eksplodirati i nestati. Stvar je dospjela čak na sud u Sloveniji, ali je Bog održao obećanje i moji roditelji nisu saznali za to. Ja svoje obećanje, unatoč kajanju, nisam održao. Nastavio sam i dalje živjeti poročno. Često sam se družio s curama. Nakon prvog razočaranja u osnovnoj školi stvorio sam zid. Zato sam često mijenjao djevojke, što je mnogima bilo "frajerstvo", a krilo je strah. Čim bih postao nesiguran, ostavio bih svoju tadašnju curu. Kao klinac pravio sam se važan pred muškom "bandom"; lagao u seksualnim iskustvima. Preuveličavao bih, izmišljao ili samo forsirao priču da bih se mogao hvaliti. Istinski, bio sam u strahu da budem ostavljen, nevoljen, prezren.
Počeo je rat da sam se prijavio kao dobrovoljac. Imao sam iluzije o pravednom, svetom obrambenom ratu. Završio sam kao član osiguranja političarima te sam bio svjedokom mnogim prljavim igrama. Ponovno sam se strahovito razočarao te sam počeo intenzivnije tražiti odgovore na najvažnija pitanja u životu: Tko sam ja? Što sam ja? Što je moj zadatak? Tko je Bog? Kakav je Bog? Što je život, a što smrt?
Postoji jedna parabola u Bibliji koja govori o sinu koji je napustio oca i obitelj te nakon putovanja i poročnog života završio u svinjcu. Želio je jesti otpatke jer je umirao od gladi. Sjećam se da sam se jednu zoru zatekao u školskom pješčaniku, u blizini disko-kluba u koji sam otišao noć prije. Ležao sam ispovraćan, gol i u vlastitom izmetu. Eto, to je bio moj svinjac. U priči, koju sam spomenuo, izgubljeni sin odluči tek u svinjcu da se vrati kući, svome ocu. Tako sam i ja odlučio tek kada mi je vlastiti život postao odvratan. Počela je moja duhovna potraga i različita iskustva koja su me dalje usmjeravala. U početku nisam razlikovao dobro od zla u duhovnom svijetu pa sam težio za bilo kakvim duhovnim sadržajima. Tako sam upadao i u razne zamke, ali me je Bog uvijek iznova oslobađao i vodio dalje. Čitao sam duhovnu literaturu, osobito Bibliju, Kur'an, i Bhagavad gitu. Tražio sam istinu u astrologiji, numerologiji, bioritmovima, tarotu, Ji Chingu, proricanju i sličnome, pokušavao sam ritualnim molitvama na arapskom, obrednim pranjima, meditacijama, regresijama, prehranom, ali ništa od toga nije donosilo korjenitu promjenu mog života. ISUS. On je napravio revoluciju u mom životu. Kada sam Njega susreo, čuo što On uči i to poslušao, moj se život potpuno preobrazio. Isus me probudio i oživio me kao dijete, ponovno rođeno. Samo sam se iščuđavao novoj stvarnosti koju sam sad vidio oko sebe. Osjetio sam izuzetnu ljubav, radost, mir i pouzdanje da je moj život siguran i smislen. Sve se promijenilo. Isus me naučio mnogim stvarima, ali ono što je još važnije, dao mi je i snagu da ih vršim. Naučio me iskreno voljeti ljude i žrtvovati svoju sebičnost, dao mi je mir, kada bi svi bili nervozni ili prestrašeni, dao mi je snagu govoriti istinu kad je teško, naučio me davati, praštati, darovao mi je mudrost da uvijek odabirem bolje. Sve to, naravno, naučio me vlastitim primjerom.
Čitajući Božju riječ u Bibliji shvaćao sam da se od mene traže korjenite promjene. Bilo je to teško razdoblje odricanja i samoće. Često sam plakao, savjest mi je bila opterećena, dolazile su mi slike ljudi koje sam prevario, izudarao, iskoristio, uvrijedio, napustio. Primio sam oproštenje za sve i osjetio što je potpuna sloboda. Najveća zadovoljstva doživljavao sam iza vrata svoje sobe gdje sam molio i proučavao Bibliju. Uživao sam otkrivajući istinu o Bogu, o sebi, o sotoni, o ovom svijetu. Odlazio sam na usamljena mjesta u prirodi i tražio odgovore od Boga.
Prestao sam se drogirati, pušiti, opijati, bludničiti i težio sam za novim sadržajima. Nedostajalo mi je akcije pa sam u to vrijeme odlazio u teretanu, trenirao rukomet, igrao tenis i nogomet gotovo svaki dan. Bog je oslobađao straha, stekao sam apsolutnu zaštitu, "duhovnu pancirku". Spoznao sam da Isusova ljubav i mir nisu znak slabosti, već najmoćnije oružje koje čovjeku stoji na raspolaganju.
Što god bih molio, Bog je, poput želja malog djeteta, uslišavao. Kasniji odgoj je bio ozbiljniji i ja sam morao prestati postavljati besmislene zahtjeve. Sretan sam ljude, svoje stare prijatelje i govorio im o tim promjenama u mom životu. Neki su s pažnjom poslušali, drugi su me ismijavali, ali tada me to više nije činilo nesigurnim. Mnogi su pričali da sam poludio ili da ću postati svećenik. Osobito teško mi je bilo živjeti bez žene pa sam neprestano Bogu dodijavao, no izgledalo je da On ignorira takve moje molitve.
Priličan broj mojih prijatelja je povjerovao u Boga. Uzbudljiva druženja i prava prijateljska, bratska ljubav ohrabrili su me da budem ustrajan na svojoj duhovnoj stazi. Poželio sam od Boga prmiti zadatak i služiti mu iz zahvalnosti. Otišao sam na mali otočić i postio i molio tri dana i noći. Zadatak je bio jasan i jednostavan: NAPADAJ! Otada nisam čekao da me ljudi pitaju i traže, već sam svima govorio o Bogu i Isusu. Bog me podržao u tome i bilo je izvanredno uspješno. Što sam bio direktniji i otvoreniji, to su ljudi bolje prihvaćali poruku, iako sam se pribojavao da ću biti nametljiv i agresivan.
Sve sam više prepuštao svoj život Bogu. Ponekad je to značilo postupati "protiv zdravog razuma", no Bog bi darovao predivan ishod. Upravo trebam diplomirati na Pravnom fakultetu. Ove sam se godine, nakon čudesnog poznanstva i za mene potpuno neočekivane ljubavi, zaručio. Nakon četiri godine iščekivanja prestao sam tražiti i tada je stigla i ljubav sa ženom. Moj brat i majka krenuli su za Isusom i sve veći sklad dolazi u moju obitelj. Velik broj mojih prijatelja postali su kršćani. Imam dobar posao i u svemu više nego dovoljno, pa mogu dati onima koji nemaju. Naučio sam, uz veliku Božju intervenciju, svirati gitaru i pjevati iako sam se ranije sramio. Primio sam obilje duhovnih darova za službu mome Ocu. Ovako bih mogao nabrajati dugo. Moju potrebu za raznovrsnošću Bog nije ugušio, nego stavio u pogon i dao smisao.
Bog je dobar. Budući da je nevidljiv, poslao je Isusa da ljudi vide čuda i vjeruju. Isus je umro da primi kaznu umjesto tebe za sve gadne stvari koje si učinio u svom životu. Oproštenje ti se nudi besplatno. Bog je Isusa oživio i On je nakon smrti živio četrdeset dana s ljudima kako bi ih uvjerio u to. Oni su svjedočili drugima po čitavoj Zemlji za to. Isus se danas javlja DUHOM onima koji ga potraže i odgovore na Njegovu ispruženu i probodenu desnicu. Prihvati tu ruku. On je najvažnija i najpoznatija osoba koja je ikada živjela na Zemlji. Imaš priliku upoznati se s Njim.
Otiđi u svoju sobu i zamoli Boga da ti oprosti i primi te za svoje dijete. Obećaj da ćeš slijediti Isusov put. To je najbolji put i vodi u istinski život, u vječni život. Pokušaj. To je novo iskustvo kakvo nisi nikada doživio.
To je tvoje najbolje iskustvo. Budi hrabar i usudi se.
Post je objavljen 24.10.2007. u 20:33 sati.