vjera_ufanje_i_ljubav

petak, 15.09.2017.

Koje je religije bio Isus

Koje je religije bio Isus
U Isusovo vrijeme su postojali pobozni ljudi poput saduceja i farizeja. Svi znamo da je Isus kritizirao njihov nacin izvrsavanja Bozjeg zakona i da je naucavao na svoj nacin.

Pitanje je bi li Isus priznao krscanstvo danas kao svoj nauk?

Isus je imao u vidu vecu sliku, njegov nauk je bio sveobuhvatljiviji od onoga sto krcanstvo danas zivi. Pitam se bi li se Isus suprostavljao naucavanjima ljudi iz drugih religija, ili bi rekao "ako nisu protiv vas onda su za vas" U Djelima Apostolskim citamo "Duh Sveti puse gdje hoce" to se moze razumjeti tako da i u drugim religijama ljudi na svoj nacin osjete Boga samo za njega imaju drugo Ime i drgacije ga dozivljavaju.

Veliki Mistici svih vremena nikada nisu imali razilazenja u shvacanju Boga. Oni nisu imali dogme ili doktrine nego su pokusavali svoja iskustva staviti u rijeci i tako opisati neopisivog Boga. I svi se mogu sloziti oko Istine da je Bog svepristuan i da smo mi svi dio tog Boga na neki nacin.

Tako moje razmisljanje kako bi se Isus nosio sa svjetskim religijama, bi li prihvatioo ono sto je u njima dobro i dozvolio izgradnji vece slike, ili bi sve religije proglasio pogresnim i ljude primorao da Boga osjete na svoj jedinstven i samo sebi sopstven nacin. Tako da svatko Boga mora naci u svom zivotu a ne o njemu citati ili da prihvati sto je neko o Bogu rekao.

Eto, Bog vas blagoslovio i bio vam upomoc.

2. Post

Jer velik si,činiš djela velika,nitko nije kao Ti, Isuse, nitko nije kao ti....

... Dajemo ti slavu,čast i hvalu,tebi podižemo ruke,tvoje ime slavimo...

Bilo bi dobro pročitati iz Djela apostolskih izvješće o silasku Duha Svetoga nad apostole (Dj 2,1-11). To je zahvat Duha Božjega, dar s neba, sila kojom su bili obilježeni apostoli prema Isusovom obećanju.

Dan Pedesetnice

A dogodilo se to 50 dana od Pashe, tj. od Uskrsa, a prema židovskom kalendaru bio je to jedan od tri velika blagdana kad su vjerni Židovi hodočastili u Jeruzalem. Pedeset dana nakon Pashe Židovi su svetkovali savez sklopljen između Boga i njegova naroda i u radosti zahvaljivali na daru Zakona koji je Bog dao svojima. Obdržavajući Zakon na Sinaju oni su svojom poslušnošću svjedočili o svome prihvaćanju saveza i vjernosti Gospodinu.

Apostoli su bili na istome mjestu i molili. Dogodio se čudo Duhova. Uz manifestacije koje su prepoznatljive kao Božji pohod oni su doživjeli preobrazbu i promjenu koja se ne da protumačiti naravnim analizama.

... i Danas se dogadja, i bila volja Bozja i njegova se rjec sirlia preko cjelog svjeta njegova, Amen !!!


... Medjugorje nastavak,

moja draga zena Marina otisla je dakle kod tog, starijeg, engleskog svecenika i lijepo se s njim ispricala i zajedno su se smijali i onda su uperili prst u mene. Ja stidljiv i malo zatvoren i povucen nisam znao gdje da gledam. Nakon sto se draga vratila kaze ona meni da oce "padre" s menom da porazgovara ( da se ispovjedim). I tako odem ja na Ispovjed i posto nisam bas najbolji sa engleskim ja skoro odmah sa neba pa u rebra njemu kazem svoj naveci GRJEH !!! I on meni protumaci da je to luciferovo najjace oruzje na ovome svijetu. I kaze na Kraju "Danijele izmolit cu sad kod Gospodina oprostenje za taj Grjeh i Molitvu koja ce ti pomoci da te taj Grjeh vise ne napastuje. Ja molim djelo kajanja i nemam bas vjere da ce biti ikakva promjena. Ali Bozja volja Sveta ot tog Grjeha od kojeg se nikad prije nisam mogao obraniti, "padre" je kod Boga izmolio Milost i napasti poslje toga gotovo nije bilo!!! Sa lakocom sam osta cist od tog Grijeha, Aleluja!!!

Taj dan je u Medjugorju bilo svjedocenje od par mladih osoba o njihovom Obracenju a medju njima je bio i "Rafo Legenda" do tada o njemu nisam nista cuo, ali sto sam tada cuo ne mogu opisati. Govorio mi je iz srca. I morao sam svojoj ljubavi Marini objasnjavati kako je sve to "STVARNO TAKO KAKO RAFO KAZE" a ona me samo krivo pogledavala (sta je ovome). Tu je pocelo moje Obracenje.

Nakon toga sam nakupovao vjerskih knjizica u Medjugorju, posebno preporucujem LJUBIČIĆ, Petar, svećenik "Primjeri potiču i privlače, hrabre i opominju / Petar Ljubičić. - 2. izd." i prvo izdanje. I citao i zelio postati svjestan svoje Vjere i Krscanstva. Kod svog Zupnika Don.Petra trazio sam svecenika za dulji razgovor, posto nije imao vremena (ja mislim da je znao gdje me salje) savjetovao me je da odem na razgovor kod Oca Branka Zebica Karmelicana na Kamen kod Splita. A o tome ako Bog da drugi put ...

Neka vam svemilosrdni Bog udjeli Mir u vasa Srca,
da ga mognete sto bolje stovati i moliti mu se, Amen !!!

Moje prve rjeci na Blog.hr zelio bih uputiti Bogu, koji me je promjenio i jos uvjek me mjenja!

Sa svojih 30 godina nisam se mnogo razlikovao od svoje generacije. Zivio sam Krscanski zivot kao i vecina danas.
Isao bi cesto u Crkvu, ali Bog mu mom zivotu nije dobio odgovarajuce mjesto. Zivio sam grjesno, nedovoljno svjesno i previse ovozemaljski.

Sve dok 04.08.2006 nismo ja i moja draga zena Marina odlucili ici na nasu 5. godisnjicu Braka na izlet na otok Brac.
Vec smo stajali sa Automobilom u koloni za trajekt na Brac kada je pocela padati tolika kisa,
da ne samo da se nebi mogli kupati na Bracu nego ne bi mogli na Bracu nista raditi osim sjediti i vozati se u auto.
Nato je moja draga Marina rekla da vratimo trajektne karte i podjemo u Medjugorje. Mi jesmo prije razgovarali o Medjugorju
ali ne vjerujem da bi se ikad naslo vremena da to nije taj dan BILA VOLJA BOZJA !!!

Stigavsi u Medjugorje, pomolili smo se dragoj Gospi i sjeli u klupu ispred crkve.
Gledajuci naokolo vidjeli smo mnogo svecenika gdje ispovjedaju.
Moja draga je iz sibenika ali je rodjena i odrasla u Chicagu tako da joj je engleski ipak laksi od ruke kad se treba slobodno razgovarati.
Dakle svugdje oko nas svecenici su ispovjedali a svugdje je masu ljudi cekalo na ispovjed.
Samo je jedan stari svecenik sjedio sam i cekao na ispovjenika.
Sta mislite na kojem je jeziku taj svecenik ispovjedao ... tako je na engleskom (Bozja volja)

Rafo je tako vatreno svjedocio za Isusa da to nikad prije nisam cuo (Link Rafo mp3)

nastavit cu, ali Laptop kaze da je slaba Baterija pa sam se uplasio ...

Bog nam svima udjelio Milsot i poslao na nas DUHA SVETOGA !!!

subota, 01.07.2017.

nosceteipsum bloger

subota, prosinac 15, 2007

Goli čovjek



Pokušavam Te ignorirati. Toliko sam ustrajan u tome, da gotovo uspijevam zatomiti jeku svoje duše među golim zidovima vlastitog života. Dozivaš me, sve glasnije i razgovjetnije čujem tvoj glas. "Ostavi sve, dođi i slijedi me." I vidim da nemam dovoljno pouzdanja u Tebe, vidim da silno želim posjedovati svoj život, vidim da želim živjeti svoj mali, nedostojni život. Demoni viču iz mojih kostiju i žila: Što hoćeš od nas, Isuse...? "Prodaj sve što posjeduješ, razdijeli siromasima, uzmi svoj križ i slijedi me." Bojim se, da bojim se izgubiti svoju sigurnost koju ionako nemam, bojim se izgubiti svoje planove, koji me ionako ne mogu učiniti sretnim, bojim se da možda ne haluciniram i da mi se Tvoj glas samo pričinjava. Bojim se ostati gol pred Tobom, onakav kakvog si me stvorio.

Bojim se, slomit ćeš me na kraju. Nadam se, slomit ćeš me potpuno na kraju...





www.kriz-zivota.com/blog/mystic



Petak, siječanj 4, 2008

Mudraci Armageliona






Veliko vijeće Mudraca okupilo se na poziv Nebela, vrhovnog autoriteta Istine i Pravde. Nebel je svoju reputaciju zaslužio dokazivanjem da je Armagelion ravan upravo kao stol nad kojim je proveo tolike bezbrojne sate. Pri tome se koristio strogim empirijskim znanstvenim pravilima, najznačajnijom tekovinom višestoljetnih napora da se sve što postoji sistematizira i objasni, uz temeljitu reviziju svega što je prethodno zapisano. I to baš svega. Među prvima na udaru Mudraca našle su se priče i bajke, koje su predstavljale materijal opasan za zdravi razum. U samim počecima znanstvenog preispitivanja naročito je opasnom i izopačenom proglašena bajka o djevojčici koja je pošla u posjet svojoj bakici kroz jezovito pleme Stabala. Došavši ipak do bakice, ondje ju je dočekala opaka životinja koja je poklopala njezinu bakicu. Lovac koji se nalazio u blizini čuo je poziv u pomoć malene djevojčice te je dojurio i odrubio zvjeri glavu, rasporio je i iz njezine utrobe izvukao bakicu, živu i zdravu. Autor ovoga zaglupljujećeg djela izbrisan je iz svih povijesnih knjiga, baš kao što je uništen svaki primjerak tog nelogičnog i znanstveno neutemeljenog nedjela. Mudrac Darkin obznanio je u svome poznatom djelu "Život materije" apsolutnu nemogućnost da se neka osoba izvuče iz utrobe zvijeri, koja je svoj prijen morala raskomadati, sažvakati, dakle ubiti. Znanstveno je bilo potkrijepljeno da je to nemoguće, a dio koji se odnosio na čudesno oživljavanje proglašeno je destruktivnim i izopačenim. Ta bilo je dobro poznato da kada jednom netko umre onda ga nitko i ništa ne može više oživjeti. Ta izmišljotina pripisana je doduše Utopiji, koja u svojim odvratnim spisima iznosi tvrdnje o postojanju života nakon smrti. Utopija je, usprkos svim nastojanjima da ju se satre, na neobjašnjiv način uspjela preživjeti i uvijek iznova pronalaziti sljedbenike. Zbog svojih uvjerenja nazvani su iluzionisti. Srećom, s vremenom je njihov broj sveden na minimum i a sljedbenici su getoizirani.

Ono što je bio neposredan povod okupljanju Velikog vijeća bili su događaji koji su već neko vrijeme privlačili pažnju javnosti. Čovjek po imenu Nazarin, koji je okupio veliki broj sljedbenika i nesumnjivo veliki zagovornik Utopije, za koga se govorilo da posjeduje neobjašnjive sposobnosti, navodno je prehodao preke rijeke Jor-dan. Događaj su navodno zabilježile i kamere, premda se nesumnjivo radilo o vještoj montaži. Za njim je, navodno, preko rijeke prešlo nekoliko njegovih sljedbenika, od kojih se jedan gotovo utopio. Za istog tog čovjeka priča se da može liječiti različite bolesti jednostavnim dodirom ruke. Taj čovjek, Nazarin, nesumnjivo je bio pod utjecajem magije i svojim je performasama osnažio njezin utjecaj na veliki broj ljudi. Nekolicina simpatizera javno se izjasnila protiv znanosti, optuživši znanost za represiju i zamagljivanje istine, oštro se okomivši na najznačajnije tekovine same civilizacije. Drsko su provocirali zdrav razum svojim izjavama da znanost počiva na laži i da postoji nešto u čovjeku što nadživljava njegov život u prolaznom i smrtnom tijelu. Stanje je, očigledno, bilo više nego alarmantno...





nedjelja, siječanj 6, 2008

Mudraci Armageliona II



Zabrinutog lica, Nebel se ustao s Prijestolja Mudrosti. Upravo se spremao putem nacionalne televizije obratio građanima Armageliona. Voditelj je najavio Nebela, oslovivši ga kao Preuzvišenu Eminenciju, Njegovo Veličanstvo, Akademika, Profesora, Doktora Znanosti, Vrhovnog Mudraca Nebela. "Dragi sugrađani, Mudraci su se nadali da su Utopiju iskorijenili bezbrojnim argumentima kojima imate prilike svakodnevno svjedočiti. Svojim naporom izgradili smo svijet kakav smo željeli i zaslužili. Naša djeca od malena se uče kako se izboriti za sebe, kako slijediti put vlastite Istine i Pravde, kako se osloboditi iluzija i izmišljenih pravila koje nam je Utopija, ta besmrtna sramota Armageliona, željela nametnuti. Mudraci su uvijek pokazivali da misle na vas i vaš boljitak, da uistinu misle za vas. Razum, naša najveća moć i uzdanica, ne smije ustuknuti pred izjavama luđaka koji čak tvrdi da nije s Armageliona. Ne znamo kakvog bi to porijekla trebao biti. Da nije možda - elijen, ha, ha, ha..."

Nebelova izjava izazvala je podvojene reakcije, što je još više uznemirilo Vijeće. Veliki broj gledatelja usprotivio se njegovom govoru, smatrajući da Nazarin ima pravo javnoga istupa. Sljedećeg dana, Vijeće Mudraca je sazvalo zasjedanje armagelionskog Parlamenta, kako bi se demokratski odlučilo o Nazarinovoj sudbini. Većinom glasova dogovoreno je da se Nazarina diskreditira pred javnošću. Joda je izabran za Glavnog inkvizitora koji je trebao "neukog seljačića" Nazarina ismijati i osramotiti. Još istoga dana, Joda se helikopterom prevezao do brda na kojem je Nazarin držao govor. Uspio je saznati da je Nazarin, vjerojatno opet nekom podlom prevarom, nahranio nekoliko stotina tisuća svojih sljedbenika s nekoliko ribljih konzervi. Pričekavši kraj njegovog istupa, Joda se uputio k Nazarinu. Oči javnosti bile su uprte u njih.



"Reci nam, tko je taj tvoj Kreator, Nazarine?"

"Kreator je Duh, živototvorna snaga koja prožima svaki atom, svaku stanicu, svako biće. U svima vama ogleda se u vašoj savjesti. Ja sam došao podučiti vas kako se probuditi iz sna u koji ste utonuli."



"Zašto kažeš da znanost počiva na laži?"

"Licemjeri, tvrdite da je život nastao slučajnim spajanjem kemikalija. Nitko nije to uspio dokazati, usprkos neuvjerljivim pokušajima, a kada bi to i postigao, uspio bi zahvaljujući svojoj inteligenciji i svome djelovanju."



"Kažeš da nas Kreator neizmjerno voli. Kako to možemo vidjeti?"

"Njegova se ljubav očituje u spremnosti da pruži ruku onome tko se želi probuditi iz ovoga sna, kako bi se vratio u Život."



"Zašto taj tvoj Kreator, koji nas toliko voli, dozvoljava da se ljudima događaju loše stvari?"

"Kreator nam je dao slobodnu volju. Zlo koje čovjek čini drugome proizlazi iz zloupotrebe njegove slobodne volje."





Bitka za Armagelion






Nazarin je izazvao bijes Mudraca. Vijeće se iste večeri ponovo sastalo. Smrknutog lica, Nebel se obratio Vijeću Mudraca. "Poznat vam je razlog zbog kojega smo se ponovo okupili. Opasan luđak svojim neprihvatljivim ponašanjem izaziva sve veći nemir građana Armageliona. Naša je najpreča dužnost spriječiti ga u tome." Mudraci su šutke razmjenjivali poglede, prisjećajući se onoga što je Prvi Mudrac, Lucien, zapisao prije gotovo tisuću godina. Vrijeme koje je opisivao sasvim je nalikovalo onome što se posljednih dana događalo. On je govorio o teškim danima koji će snaći Armagelion, vremenu kada će se njegovi žitelji pobuniti protiv Istine i Pravde. Lucien je bio neprikosnoveni autoritet, prvi koji se obračunao s Iluzionistima. Njegovi zapisi predstavljali su sami temelj armagelionske civilizacije.

Nazarin je također bio zabrinut. Znao je da se njegovom djelovanju približava kraj. Oduševljenost njegovih sljedbenika uskoro će se rasplinuti kao oblak nošen snažnim vjetrom. No, znao je da će sjeme koje je posijao proklijati u srcima onih koji žude za svitanjem. Usred meditacije, pristupi mu čovjek u otmjenom odijelu, ugodne vanjštine, ali neobično hladnog pogleda.



"Moje ime je Lucien. Očekivao sam tvoj dolazak."

Nazarin ništa ne reče, samo ga oštro ošinu pogledom.



"Misliš li da me možeš pobijediti, Nazarine? Ja sam neobuzdani plamen želja, ja sam požuda i pohlepa. Kako se to može uništiti? Oni koji vole svijet obožavaju mene jer ja sam gospodar svijeta. Oni koji žele okusiti njegove užitke moji su, meni pripadaju. Oni zaziru od Kreatora i njegovih ograničenja i ignoriraju tu budalu. Ja im dajem sve što hoće, dajem im da sagorijevaju u svojim tjelesnim strastima. Ja im dajem istinu koju žele i pravdu kakvu sami skroje. Kreatoru će pripasti samo šačica jadnika koja vjeruje u njegove priče o bezgraničnoj ljubavi i vječnom životu u slobodi itd, itd. Ha, ha, ha... Pogledaj samo koliko ja imam sljedbenika. Većina je zapravo vrlo glupa i nema pojma što se uistinu događa. No, u svome neznanju predano služe mene."



Te noći snage Reda locirale su Nazarina i njegove najvjernije sljedbenike. Priča se da je Nazarin uhićen i pogubljen iste noći. Mediji su izvještavali kako je stradao nesretnim slučajem. Sljedbenici i danas tvrde da Nazarin nije mrtav, jer duh ne može biti ubijen. Bitka za Armagelion je otpočela. Svijet više neće biti isti. Započelo je buđenje, mrtvi se počeše vraćati u život. "Dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju."



Mudraci su bili zadovoljni. Dok se spremao za novi dan, Nebel je zastao pred ogledalom. Pozdravio ga je Lucienov široki osmjeh...


Kopirano sa


http://nosceteipsum.bloger.index.hr/default.aspx?date=1.3.2010.

petak, 22.07.2016.

Sto je veće bezakonje veća je i Milost

Danas u svijetu vidimo da nema mjesta za Boga. Ljudi Boga ne poznaju, ne traže Ga, ne žele Ga prepoznati kada im se želi pokazati.
Ljudi se muče u obiteljima sa raznim bolestima i toliko su im isprani mozgovi da niti ne pokušavaju prihvatiti opciju da možda Bog postoji.
I da ako Bog postoji da smo mi njegova djeca. Da nas gleda odozgo kako se mučimo a ne pokušavmo
Mu se obratiti kao Ocu.
Oni među nama koji imaju djecu mogu zamisliti kako se roditelj osjeća kada ga vlastito dijete negira i ne traži ljubav i nježnost kod njega nego na drugim mjestima.
Bog je naš Otac, shvatimo to, vratimo se Njemu i za molimo ga za oprost jer nas je ovaj svijet prevario, Bog će to razumjeti i dočekati nas u Svoje krilo i dati nam život u punini za koji u ovim problemima u kojima jesmo ni ne vjerujemo da postoji.
Ali ima život u kojemu možemo imati mir i spokoj i taj život samo dobijemo kad prestanemo trku za životom i predamo se u potpunosti svom Ocu.

četvrtak, 03.03.2016.

Milosrdje

Duhovni Dnevnik

KADA OSJETIM U SEBI NEMIRE, NEKA TIHA NEZADOVOLJSTVA
U SRCU, TADA ZNAM DA SVE NIJE KAKO TREBA, DA SVE NIJE
PO BOŽJOJ VOLJI. I ONDA NASTAVIM DALJE TRAŽITI ŠTO
MOGU UČINITI.


I ČESTO U TOME NALETIM NA NERAZUMIJEVANJE OKOLINE. I
U SVOJOJ OBITELJI.


NO, JA SAM GOSPODINA ISUSA STAVIO NA PRVO MJESTO
U SVOJEM ŽIVOTU.


PRVO JE ON. U SVEMU. NEMA ALTERNATIVE.


ONDA JE MOJ ODNOS SA NJIM. U SVEMU TRAŽIM
NJEGOVU SVETU VOLJU ZA SVOJ ŽIVOT.


ONDA JE MOJA SUPRUGA SA KOJOM SAM VEZAN
CRKVENIM BRAKOM.


TEK ONDA SU MOJA DJECA I RODITELJI.


OD KADA SAM TAKO POSTAVIO SVOJ ŽIVOT, SVE IMA
POTPUNOG SMISLA.

Nastavak i pocetak ovdje....

Duhovni Dnevnik

Oznake: Bog Vjera

utorak, 01.03.2016.

Gdje je vatra?

Jedan čovjek izumio je način za dobivanje vatre. Uzeo je svoje alatke i otišao k plemenu na dalekom sjeveru gdje je bilo jako hladno. Učio je tamošnje ljude kako mogu zapaliti vatru. Ljude je to jako zanimalo. Pokazao im je kako sve mogu koristiti vatru: za kuhanje, grijanje, itd. Bili su mu jako zahvalni što ih je naučio kako mogu zapaliti vatru, međutim, prije nego što su stigli izraziti svoju zahvalnost, čovjek je nestao. Nisu ga zanimala njihova priznanja i zahvalnost - zanimala ga je samo njihova dobrobit. Otišao je u drugo pleme, gdje je opet počeo ljudima pokazivati svoj izum. I tamo je to ljude jako zanimalo. Njihovi svećenici mislili su da je zanimanje čak i preveliko jer su primijetili da je čovjek počeo privlačiti mase, a oni sami počeli su gubiti na popularnosti, i zato su odlučili da ga ubiju. Otrovali su ga, razapeli - predstavite si to kako hoćete. Bojali su se, međutim, da će se sada ljudi okrenuti protiv njih. Ali bili su jako mudri, čak prepredeni. Znate li što su učinili? Dali su napraviti čovjekov portret i stavili su ga na glavni oltar u hramu. Alatke za paljenje vatre stavljene su ispred portreta, a ljudi su poučavali kako se trebaju klanjati portretu i alatkama, što su stoljećima revno činili. Štovanje i čašćenje se nastavilo, ali vatre više nisu imali .
Gdje je vatra? Gdje je ljubav? Gdje je droga koju je društvo usadilo u vas? Gdje je sloboda? Upravo time se bavi duhovnost. Na žalost, mi to najčešće gubimo iz vida, zar ne? Upravo o tome je Isus govorio. Ali previše naglašavamo: “Gospodine, Gospodine”, zar ne? Gdje je vatra?

ponedjeljak, 15.02.2016.

od prijatelja Ivana

http://www.duhovnidnevnik.net/

http://www.duhovnidnevnik.net/

U razumijevanju svega onog što se događa u našim životima, onog što

izgleda da se dogodilo slučajno, za što mislimo da su drugi krivi, za što

ne možemo naći smisao, često dođemo do ''zida''.


Taj ''zid'' predstavlja granicu naše vjere u tom trenutku. I vrlo je

''rastezljiv''.


Jer iza tog ''zida'' krije se ono u što mnogi od nas, mada se i smatrali

praktičnim vjernicima, nismo samo tako spremni vjerovati.


KRIJE  SE  STVARNI  DUHOVNI  SVIJET.  KOJI  IMA  SVOJ  NAČIN

FUNKCIONIRANJA.


I  ON  JE  STVARAN.  TU  JE  OKO  NAS.  I  NEGDJE  DRUGDJE.

TEŠKO  JE  O  TOME  RAZMIŠLJATI  I  ZAKLJUČIVATI  JER  SMO

SAMO  NESAVRŠENA  LJUDSKA  BIĆA.


I  VRLO  ČESTO  BEZ  ISKRENE  VJERE  …


Ono što nam preostaje, i to ja stalno činim kada naletim na ''zid'', je da

pokušamo odgovore koji nam u pojedinim trenucima života trebaju,

pronaći u onome što nam je Gospodin Bog ostavio da nam u svemu tome

pomogne.


SVOJU  RIJEČ,  SVETU  BOŽJU  RIJEČ,  BIBLIJU.


Po mojim spoznajama, svjedočenjima drugih, onome što sam pročitao i

što mi je ostalo od čitanja  SVETE  BOŽJE  RIJEČI,  BIBLIJE,  ja sam

negdje u tijeku mojeg obraćenja i rasta u vjeri zaključio da ovim našim

zemaljskim svijetom vlada zli i njegovi zli duhovi.


I uvjerio sam se u njihovo djelovanje osobno i preko drugih

svjedočanstava.


I stalno se susrećem sa njihovim djelovanjem i prepoznajem ga u svojem

životu i u životima drugih dragih ljudi koji mi dolaze na moj životni put.


I često o tome otvoreno svjedočim svima kojima mislim da bi im to

moglo pomoći da nađu svoje odgovore na pitanja koja sve nas često

muče:

 


ZAŠTO  SE  NEŠTO  DOGAĐA?

 


DA  LI  POSTOJI  SLUČAJNOST  I  SLUČAJNI  DOGAĐAJI  ILI

SVE  IMA  NEKI  SMISAO?

 


ZAŠTO  SE  DOGAĐAJU  LOŠE  STVARI  MENI  ILI  NEKIM

DRUGIMA  OKO  MENE?

 


DA  LI  STVARNO  POSTOJI  SOTONA,  LUCIFER,  VRAG  I

DEMONI?

 


DA  LI  ONI  STVARNO  DJELUJU  TU,  U  NAŠIM  ŽIVOTIMA?

 


KAKO  DJELUJU  ZLI  I  NJEGOVI  ZLI  DUHOVI?

 


DA  LI  MOGU  UTJECATI  NA  DOGAĐAJE  U  SVOJEM  ŽIVOTU?

 


KAKO  DJELUJE  MOLITVA?

 


KAKO  OTJERATI  DEMONE  IZ  SVOJEG  ŽIVOTA?

 


I mnogo drugih sličnih pitanja.


Kada sam vodio te razgovore, i to uvijek s ljudima koji imaju određenu

razinu vjere i duhovnosti i otvoreni su za to, često sam koristio rečenicu

koja je trebala najplastičnije dočarati situaciju u kojoj se svi nalazimo i u

kojoj živimo.

 


DA  OVIM  NAŠIM  ZEMALJSKIM  SVIJETOM  VLADA  ZLI  I

NJEGOVI  ZLI  DEMONI.

 


SADA  I  OVDJE.


KOJIMA  JE  OSNOVNI  CILJ  UNIŠTITI,  ODVESTI  U  PAKAO,  ČIM

VIŠE  DUŠA  DO  TRENUTKA  DRUGOG  DOLASKA  GOSPODINA

ISUSA  KRISTA,  DO  TRENUTKA  POSLJEDNJEG,  OPĆEG  SUDA.


A  MI  LJUDI,  SVOJOM  SLOBODNOM  VOLJOM,  POTPOMOGNUTI

SVOJIM  ANĐELIMA  ČUVARIMA  I  DRUGIM  DOBRIM  DUHOVNIM

SVIJETOM,  OVISNO  O  NAŠOJ  VJERI,  BORIMO  SE  SA  TIM  ZLIM

DUHOVNIM  SVIJETOM  ZA  SPAS  SVOJIH  DUŠA  I  DUŠA  ONIH

KOJI  SU  NAM,  PREMA  BOŽANSKOM  PLANU,  POSLANI  NA  NAŠ

ŽIVOTNI  PUT  DA  IM  POMOGNEMO  U  TOME.  A  MI  TO

SPOZNAMO.


I nikad nisam onako konkretno mogao citirati za to neki dio Biblije. Istina,

nisam baš točno ni tražio jer sam u to čvrsto vjerovao.


Ali neki dan, čitajući  EVANĐELJE  PO  LUKI  4,1-13,  koje se čita sada u

Korizmi koja je pred nama, o tome kako je đavao kušao Gospodina Isusa,

iznenadio sam se kako tamo lijepo o svemu tome piše.


ĐAVAO  JE  NASTUPIO  KAO  ONAJ  KOJI  VLADA  OVIM  ZEMALJSKIM

SVIJETOM  U  KOJEG  SE  UTJELOVIO  GOSPODIN  ISUS.


I  TOČNO  JE  TO  OPISAO.

 


Evo tog dijela  EVANĐELJA  PO  LUKI:


''U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i

Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao

đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje.

 


A đavao mu reče: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da

postane kruhom." Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek

samo o kruhu."

 


I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva

kraljevstva zemlje i reče mu: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu

njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle

pokloniš preda mnom, sve je tvoje." Isus mu odgovori: "Pisano

je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemujedinomu služi!"

 


Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: "Ako

si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: Anđelima će

svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju. I: Na rukama će te

nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen."Odgovori mu

Isus: "Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!"

 


Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge

prilike…''

 


''  …  I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva

zemlje i reče mu: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je

dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je

tvoje." Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu

svomu, i njemu jedinomu služi!" …  ''

 


Đavao je pokazao Gospodinu Isusu sva kraljevstva zemlje i reče

mu da je njemu dana sva vlast i slava svih kraljevstva na zemlji.

 


I može je dati kome hoće i kako hoće  …

 


Ili, u Ivanom Evanđelju, 12,31-32, govori Gospodin Isus da je  SADA

SUD  OVOME  SVIJETU,  SADA  ĆE  KNEZ  OVOGA  SVIJETA  BITI

ZBAČEN.  I  DA  ĆE  ON,  KADA  BUDE  UZDIGNUT  SA  ZEMLJE,  SVE

PRIVUĆI  K  SEBI.

 


I Gospodin Isus, na više mjesta u Evanđeljima je to opisano,

posebno u Ivanovom, govori o knezu ovoga svijeta, o njegovom

padu, o svijetu koji Ga nije primio i koji Ga mrzi, Njega i one

koji su Njegovi, koji su odlučili Njega slijediti.

 


Tako je bilo nekad i tako je danas.

 


Samo, danas je još gore. Kraj ovoga svijeta se bliži, i zli i njegovi zli

duhovi čine maksimalne napore da odvedu u propast čim više duša.


SAMO  SE  MALO  OKRENIMO  OKO  SEBE  I  PROBAJMO  DUHOVNIM

OČIMA  GLEDATI  LJUDE,  DOGAĐAJE,  ODNOSE,  RAZNE  SITUACIJE

PA  ĆEMO  SPOZNATI  DA  NIŠTA  OD  TOGA  NIJE  SLUČAJNO,  DA

LJUDI  NISU  SAMI  PO  SEBI  ZLI.


DA  STVARNO  ZLI  I  NJEGOVI  ZLI  DUHOVI  POSTOJE  I  DJELUJU

SVUDA  OKO  NAS  I  PREKO  NAS.

 


A  MI  IH  DOZIVAMO  U  SVOJE  ŽIVOTE  NAŠIM  GRIJESIMA  I

VRIJEĐANJEM  I  OMALOVAŽAVANJEM  GOSPODINA  BOGA  I

NJEGOVIH  ZAPOVIJEDI.

 


NE  PRIZNAJEMO  SVOJE  GRIJEHE,  NA  KAJEMO  SE  ZA  NJIH,

NE  ISPOVIJEDAMO  IH.

 


NE  ŽELIMO  SE  MIJENJATI  PREMA  BOŽJIM  ZAPOVIJEDIMA  I

SLIJEDIMO  NAPASTI  TIJELA  I  SVIJETA.


I  TADA  U  NAŠE  ŽIVOTE  DOLAZI  ZLI  I  RADI  PUNO  NEREDA.

DO  NAŠE  OVOZEMALJSKE  ALI  I  VJEČNE  PROPASTI.


NIŠTA  NIJE  SLUČAJNO.

NI  BOLESTI,  NI  NESREĆE,  NI  MIR,  NI  RADOST,  NI  BOGATSTVO,

NI  SIROMAŠTVO,  NI  VLAST,  NI  ČAST,  NI  VJERA  ….  NI  MNOGO

DRUGOG  U  ČEMU  SMO  MI  SUDIONICI  I  OKO  NAS  SE  DOGAĐA.


I  DRUGE  LJUDE  OKO  NAS,  KOJI  ČINE  ZLA  DJELA  NAMA  ILI

DRUGIMA  OKO  NAS,  NE  TREBAMO  MRZITI  NEGO  SE  MOLITI  ZA

NJIH.


JER  ONI  SU  ''PALI''  U  GRIJEH,  SVJESNO  ILI  NESVJESNO,  I

NJIHOVIM  ŽIVOTIMA  UPRAVLJA  ZLI.


NE  TREBA  IH  OSUĐIVATI  I  MRZITI  NEGO  IM  POMOĆI  DA  SE

NEKAKO  OSLOBODE  NAPASTI  ZLOGA.  DA  SPASE  SVOJU  DUŠU.


SAMO  MORAMO  VJEROVATI  U  SVE  ONO  ŠTO  JE  GOSPODIN

ISUS  DAVNO  OVDJE  NA  ZEMLJI  PROPOVIJEDAO  I  NAUČAVAO.


I  PRONALAZITI  SVOJE  ODGOVORE  ŠTO  I  KAKO  ČINITI.


A  ZLI  I  NJEGOVI  ZLI  DUHOVI  ĆE  I  DALJE  POKUŠAVATI

ODVESTI  NAS  U GRIJEH  I  NEVJERU.


TU  SU  ONI.


ZA  TO  SU  SE  ODREDILI  I  TO  SU  ODABRALI.


MRŽNJU  PROTIV  BOGA  I  SVEGA  ŠTO  JE  BOŽJE.  ŠTO  IH  VODI

U  VJEČNU  PROPAST.


U   KOJU  ŽELE  ODVUĆI  ČIM  VIŠE  NAS  LJUDI  I  NAŠIH  DUŠA.


A  NAJLAKŠE  IM  JE  TO  ČINITI  KADA  MI  LJUDI  MISLIMO  DA  ONI

NE  POSTOJE.


POSTOJE.  TU  SU.  OKO  NAS.


BUDIMO  OPREZNI  I  ŽIVIMO  ISKRENU  VJERU  KROZ  MOLITVU,

MILOSRĐE  I  ŽIVOT  U  ISTINI.


TADA  ĆE  SVI  NJIHOVI  POKUŠAJI  DA  NAM  NAPAKOSTE  BITI

BEZUSPJEŠNI.

 

 


 

O  MOJ  LJUBLJENI   GOSPODINE  ISUSE,

 

SMILUJ  SE  NAMA  GRJEŠNICIMA!

 

 


SMILUJ  SE,  SMILUJ  SE,  SMILUJ  SE!

http://www.duhovnidnevnik.net/

četvrtak, 21.01.2016.

Dobro je da vjerujes u Boga... samo nemoj previse to pretjeravati

Pozdrav dragi blogeri, neznam koliko je vama poznata recenica iz naslova ili slicne njoj. Kada razgovaramo sa nekim o Bogu
cesto cujemo kako nas nasi sugovornici zele savjetovati da ne pretjeramo u nasoj vjeri. isto tako cesto nam navode primjere kako su ovaj ili ona vec dubogo zaglibili ili prolupali sa svojim uvjerenjima u Boga.
Kako se vi postavite u takvim situacijama i sto mislite da je najbolje uciniti. Pozdrav

utorak, 19.01.2016.

evangelizacija

Ime mi je Antun, rođen sam 1989. u slavonskom selu Cerna kraj Županje. Iz obitelji sam koju čini petero djece. Otkada znam za sebe bili smo siromašni. Svi smo rođeni u vrlo kratkom razmaku (prosječno godina i pol između svakog djeteta) i tijekom djetinjstva nikada nisam iskusio pojam „luksuza“. Luksuz bi bio primjerice, otići u trgovinu i kupiti markirane hlače ili pak, imati na prvoj pričesti odijelo koje nije posuđeno.

Nekako se dijete već pomiri s činjenicom da je bespomoćno te sam iz tog razloga čvrsto prionuo vjeri. Išao sam na misu svaki dan, ministrirao i redovito molio. Bio sam najbolji učenik u razredu, a moja braća i sestre redovito su bili uzorni učenici s odličnim ocjenama. Tko bi sa strane promatrao moju obitelj sažalijevao bi nas jer smo siromašni, ali bi zavidio skladu koji je vladao između nas.

Roditelji gotovo da i nisu imali problema s nama, ali zato jesu sa svim ostalim stvarima oko nas. Kad sam bio treći razred osnovne škole otac je ostao bez posla. Od tada pa sve do pred kraj mog srednjoškolskog obrazovanja živjeli smo od socijalne pomoći. Kako biste lakše shvatili u kakvom smo siromaštvu živjeli, pokušajte zamisliti situaciju u kojoj su naši troškovi veći od 4000 kn, a primanja su nam iznosila svega 2500 kn. Ne trebate biti matematičar kako biste shvatili da vam ne preostaje novac za sve i zbog toga smo ovisili o tome da nam se neprestano pomaže.

I tu na scenu stupaju dobri ljudi oko nas i Crkva. Gospođa i gospodin Arlović, vlasnici mlina u Cerni, svako su nam jutro davali 10 kifli. Općina Cerna svako nam je jutro darivala dva kilograma kruha i dvije litre mlijeka. Mamina su braća svakoga mjeseca donosila krumpir, brašno, ulje i meso. Susjedi su nam često davali povrća i ostalih potrepština.

Svećenik Ilija, tadašnji župnik, davao nam je pomoć u obliku hrane i novca. Jedna je časna sestra često molila za ljude oko sebe pa bi joj u znak zahvalnosti ljudi donosili novac, koji bi ona redovito slala mojoj mami kako bi nam kupila odjeću i ostale potrepštine. Druga časna sestra svaka bi nam tri mjeseca, nakon što se skupi pomoć u škrabici na kojoj piše „Kruh sv. Ante“, slala novac i od toga smo najčešće kupovali stvari za školu i rješavali dugove. Treća je časna redovito prikupljala novac tijekom godine, te bi svake jeseni kupila svinju koju bi mamina braća pripremila za nas.

Uz to, često je mama odlazila kod nje kada bi nam nešto iskrsnulo, primjerice da moramo nešto platiti u školi pa bi sestra skupila posljednje novce iz onih ostalih škrabica u Crkvi u koje ljudi ubacuju za pomoć siromašnima. Kasnije sam tek saznao kako je i majka mojeg cimera Gorana, redovito ubacivala novac u te škrabice i ne sluteći da pomaže dečku koji će tek godinama poslije postati cimer i vjenčani kum njezinu sinu.

Zatim, ogroman broj ljudi posuđivao bi nam novac kada bi mama trebala za nešto, a nakon toga su godinama znali čekati, ne vršeći pritisak na mamu zbog toga što su znali da ih ona neće prevariti.

I tako je taj lanac ljudi bio tako dugačak da smo mi kao djeca mogli nesmetano rasti u okruženju u kojem je ipak, uvijek bilo dovoljno toga za izdržati dan i čekati neko bolje vrijeme…

Polako je prolazilo vrijeme, završio sam Gimnaziju u Županji s odličnim uspjehom te sam bez prijemnog ispita upisao fakultet i otišao u Osijek studirati matematiku.

Uvijek sam volio matematiku i tijekom studija stvari su polako počele dolaziti na svoje.

Na početku druge godine faksa počeo sam davati instrukcije za novac. Radio sam u stanu te sam se nakon dvije godine zaposlio u firmi koja se profesionalno bavila istim.

Odmah po dolasku na fakultet počeo sam hodati s jednom djevojkom, a život je postepeno poprimao izgled baš onakav kakvim sam ga uvijek zamišljao: radim, imam novaca, dobro se odijevam, izlazim, imam curu, a ljudi oko mene vole me i trebaju! Postajao sam popularan…
Izlasci svakog četvrtka i subote, puno novca, putovanja, te je polako onaj bezazleni dječak, koji se svakog dana molio, postajao muškarac koji je sve manje mario za Boga u svojemu životu.

Ubrzo sam završio sve ispite i upisao apsolventsku godinu kako bih i dalje imao studentska prava da se mogu još godinu dana zafrkavati. Sve je u životu postalo savršeno! Prvi put u životu nisam više morao učiti. Radio sam, izlazio, zezao se i dogodio se trenutak kada sam se osvrnuo na tjedan iza sebe te sam shvatio kako se niti jednom taj tjedan nisam pomolio. Niti sam osjećao kajanje zbog grijeha koje sam činio tih dana. A sjećam se jednom, još kao srednjoškolac, dok sam bio u molitvi, dobio sam riječi da će doći dan kada ću teško sagriješiti i neću osjećati kajanje zbog toga. Mislio sam da je to nemoguće! Ali evo postalo je moguće…

No, da naglasim. Na papiru, ja sam i dalje bio uzoran vjernik. I dalje sam redovito išao na misu nedjeljom i bio sam tipičan tradicionalni katolik koji neće priznati da unutar sebe gubi vjeru. Pomolio bih se prije jela ili spavanja, ali zapravo, kada bih želio u nekom trenutku iskreno moliti, uopće nisam mogao. Čak i kada bih počeo, jednostavno nisam mogao sročiti niti jednu riječ, osim da nabrajam Očenaše, za što sam počeo smatrati da nema prevelikog smisla. U to vrijeme imao sam redovito seksualne odnose, u čemu nisam vidio nikakav veliki problem!

Eh, ali sada, dvije godine nakon toga shvaćam da je sav moj problem svoj korijen imao u tome!
Nisam ni slutio da je upravo to bilo mjesto gdje sam izgubio sve. Naime, prvo sam izgubio mogućnost ići na pričest, pa sam ubrzo nakon toga prestao ići i na ispovijed (osim za Uskrs i Božić jer smo tada apstinirali par dana da se možemo pričestiti), a s tim je naravno otišlo i sve ostalo. Prestao sam moliti, otupio na ostale grijehe i sve što dolazi s tim.

Potom sam jednoga dana, došao na vjeronauk za studente u Divaltovu. Bilo mi je ok, ali ništa iznimno. Ne znam iz kojeg razloga, nešto me potaknulo da odem te sam otišao i sljedeći tjedan i onaj nakon toga, te sam postao redovit.

Polako, Bog je gradio u meni temelje na kojima je nastajala nova kuća, kuća u koju je želio da uđem i ondje počnem živjeti. Ništa nije činio naglo. Puštao me da mjesecima živim dvostruki život, sve dok nisam shvatio da ne mogu bez Njega.

Odjednom, nakon svakog tog utorka i četvrtka tamo u Divaltovoj, kad bih izašao iz crkve, počeo sam kroz obrise shvaćati koliko zapravo nisam ispunjen unutar sebe.

I premda sam izvana odavao fantastičnu sreću i pokazivao da živim najbolje dane svojeg života, unutar mene sve se raspadalo. Bio sam nezasitan. Razumjet ćete me, kako ne bih govorio potpuno otvoreno, ipak će možda ovo čitati i moja majka… I ta nezasitnost, koju sam hranio bludom, zadovoljstvom, novcem, odjećom, lajkovima na Faceu i čime sve ne, odjednom je postala kao bijesan pas kojeg sam do tada uspijevao prehraniti, ali mu sada više nije bilo dovoljno.

Počeo sam se kidati unutar sebe, no Isus je računao na to. Sve je pripremio za to da moj život u roku od mjesec dana preokrene naopačke. Odjednom, shvatio sam da više ne želim živjeti u grijehu svakoga dana. U grijehu se ustajati, u grijehu ići spavati i uvjeravati sebe da sam sretan, a to zapravo nisam bio! Otišao sam na putovanje s paterom Arekom, na kojemu sam shvatio da želim svaki dan ići na pričest i da ću početi iz početka. I bilo je lakše nego što sam mislio da će biti. Počeo sam svako jutro odlaziti na pričest i misu prije posla, a nakon toga bih bio čovjek kakav sam uvijek želio biti. U moj život polako se vratila molitva, i to iznimno polako. Sjećam se da sam par mjeseci nakon obraćenja još uvijek imao poteškoća s tim da sročim par rečenica molitve kada bih želio moliti svojim riječima. Ali sam se trudio i polako išao dan za danom.

Počeo sam uviđati sve više toga što želim da On popravi u mojem životu i taj je proces započeo. Neću reći da sam sada nešto puno savršeniji nego prije dvije godine, ali znam da sam ispunjen, sretan i da u najtežem danu na poslu ili u najtužnijoj situaciji u obitelji, prvi put stvarno vidim da nisam sam i da postoji netko tko brine o svakom koraku koji ću učiniti. A sve je ovo vrijeme samo čekao da mu kažem, počni! I nije me pritiskao, nije me prisilio da se vratim. Pustio me i strpljivo čekao da sam to shvatim.

Pišem ovo sve pred vama, znajući da time odajem svoju intimu. Ali, ako je samo jedan neki novi Antun među vama i ako čitajući ovo to bude putokaz njemu da se vrati na svjetlo, tada je sve ovo imalo smisla. Također, pišem ovo kako nikada ne bih zaboravio siromaštvo iz kojeg potječem i tko je sve bio tu kada sam bio bez ičega, ovisan o dobrim ljudima oko sebe. Neka im dragi Bog podari nagradu za sve što su za nas učinili.

I za kraj, jučer je jedna prijateljica, govoreći o Crkvi, rekla kako je Crkva ta koja se protivi tome da čovjek bude slobodan. Od trenutka kada je to izgovorila, počeo sam moliti za nju kako bi samo na trenutak dobila milost da shvati kako je grijeh taj koji zarobljuje te da osjeti slobodu koju ja osjećam prvi put u životu. Nakon toga znam da će se samo nasmijati svojim riječima i poput mene reći: „Eh, u kojem mraku sam ja živio? Hvala Ti što si me vratio na svjetlo…“

S ljubavlju,

Antun Vidić

srijeda, 09.09.2015.

Od mog prijatelja ...

Kontemplativan put ima vise stadiuma, sto su svi misticari manje vise prosli.

1. Ciscenje i uscvrscivanje duha. (katharsis, ego smrt). Kad diramo u rane, oslobadzamo se nevidjivih lanaca, starih navika, trauma… to je vecinom bolan proces, kod Sv. Ivana od Kriza intenzivno u njegovovim knjigama opisano.
2. Ulaz u absolutnu svjest (prosvjetljenje). Relativiranje nasega pogleda na zivot i smisao zivota, oslobodzenje svih iluzija
3. Jedinstvo sa absolutnim, ujedinjenje sa Bogom (Unio mystica). Saznanje ISTINE
4. Integracija iskustva u svakodnevni zivot, po motu : « religija je zivot »



U praksi ti stadiumi ne moraju biti u tom navedenom redosljedu



“Sve što doživiš u pravoj istinskoj kontemplaciji, vjeruj mi brate, nije objašnjivo”. To je istina, o moru pricati ili u moru se kupati su velika razlika. Samo tu neko siguro prica o necemu sto sam nije iskusio. Po motu: “kad sljepac prica o svjetlu”,

i jos kaze: “Možda bi čak trebao (moj savjet kojeg ne moraš poslušati), o tome razgovarati ozbiljnije nego što bih ti ja mogao u tome pomoći. Možda sa svojim duhovnikom ili osobom kod koje se ispovijedaš a znaš da ima dobar molitven život. Paradoksna izjava sa prethodnom: “ i vjeruj mi brate, nije objašnjivo”, a uz to se pitam, gdje su ti svecenici?



"kaze da su svi misticari iz svih religija dosli do jednakih spoznaja. Ajme! Ako igdje ima potvrde New Aga onda ga vidim u ovoj njegovoj rečenici. Krivo, užasno krivo! Naš Gospodin Isus je jedini cilj i svrha naše kontemplacije, ništa drugo”. Tu se opet javlja nase malo ja. Tako ce mi tvrditi i fundamentalni islamista, hinduista, budista da je samo njihova vjera prava…

Bog je jedan, i kod istinskog misticnog iskustva dolazimo do tog saznanja. Kad se covjek intenzivno i otvoreno znaci bez predrasuda pozabavi sa biografijama misticara vidi se ocigledna paralela.



“Zar će mo "izljevanja čakri i prosvjetljenja" koje dolaze iz hinduizma (mješavine svih religija)”. Mjesavina svih religija?? Nisam hinduista ali ne volim nepravdu.Tako da mogu neutralno reci da je to vrlo smijesno, nemogu pricati o necemu gdje nemam pojma. Hinduizam je nastao dvije tisuce godina prije Isusa i ima vrlo profinjenu esotericku, ustvari spiritualnu skolu. Ali kao u svim religijama, i u hinduizmu se dosta krivo svatilo i dosta se pokvarilo.To je covjek zabrljao a ne Bog.

Sve te religije su samo modeli misticnih iskustva, zele nam biti putokaz prema ISTINI. Prvo je bilo ISKUSTVO a onda religija. Prvo cu se morati okupati u moru, da ti mogu pricati o iskustvu u njemu. Nauka stvara isto modele, ali je za razliku od crkve nakon novoga saznanja mijenja. Crkva nakon koncila u 5. stoljecu skoro nista nije promjenila. Zamisli da nauke medicine ili tehnologije svoje modele iz 5. stoljeca nisu promjenile, zivili bi danas kao u 5. stoljecu. To mozda moze objasniti danasnje poglede i praksu mnogih kriscana.



“Ako je sotona samo nesavršeno, pokvareno, egoistično "ja", pitam se gdje je onda tu Bog, gdje je njegovo mjesto u svemu tome, i da li nam onda uopće treba spoznajaBoga?!” Samo nesavrseno, pokvareno, egoistocno “ja”!?? Pa koja zla na svijetu nam jos trebaju za potvrdu. Nas ego, to malo ja koje kaze ja, moja kuca, moja nacija, moja religija ide u rat, zavidno je, ljubomorno je, svadza se i ubija. Cilj kontemplacije i svake prave religiozne spiritualne prakse je da se oslobodimo tog maloga ja. Da postanemo bozji ljudi. Znamo svi za onu onu izjavu kad se neko egoisticno ili cudno ponasa, da mu kazemo: “Koji ti je vrag”. Taj vrag nije nesto u vani, nego u nama. I zato je prvi stadium ciscenje i uscvrscivanje duha. (katharsis, ego smrt). Kad diramo u rane, oslobadzamo se nevidjivih lanaca, starih navika, trauma. To je prvo psiholoski proces koji je vrlo vazan. Tu i psihoterapija na toj razini moze puno pomoci, jer vecina ljudskih problema se stvaraju zbog nasih neuroza, potisnutih agresija, straha, manjka samopouzdanja itd. Ja sam vjeran zbog ljubavi bozje a ne zbog straha. Osiguranja zive od toga sto propagiraju strah i opasnost. Kod dubokih nauka psihologie i mystike, kao sto ih je studirao jedan od najvecih psihologa C.G. Jung, koji je isto imao misticno iskustvo, ima i kolektivno zlo. Zlo koje se stvara preko sirih negativnih energija. Trauma jednog naroda koja se prenasa.

U mnogima mjestima Afrike danas jos ljude koji boluju od epilepsije smatraju od vraga obsjednutim. Tome se na zapadu danas smijemo kao misljenjima sto su ih ljudi prije vise stotina godina imali, da je svijet ravan ili da su gromovi Bozji bijes. Slike opsjednutih ljudi od vraga vidimo ekstremno u primitivnim zemljama, kod ljudi sa malo obrazovanja i sa cvrstim uvjerenjem da vraga ima. Vjerovatno ce moderniji ljudi kod takvih problema prvo doci na ideju da idu psihologu.





“Rekao sam ti da je kontemplacija dar a ne napor! Stoga ako ne ide, ne davi se previše s time da ne uništiš druge talente koje trebaš umnožiti! “
Koja zabluda. To je isto ko kad bi rekao svome sedmogodisnjem sinu, ako ti skola nejde ne davi se previse da ne unistis druge talente. Dokle ce doci to je dar, ali svako moze zavrsiti skolu da sve svoje potencijale iskoristi. Isus, Buda i misticari svih vremena nisu htjeli da im se divimo i da ih pratimo, nego da svako od nas to dozna sto su oni iskusili.

Crkva je kontemplaciju u najboljem slucaju samo za izabrane ljude priznala. Vjerovatno zbog toga da ostale ljude drzi male a preko tih svetaca sebe da uzdignu. Jer preko misticnog iskustva spoznajemo da smo svi isti, da smo svi spojeni.. A to bi moc jedne ustanove srusilo. Kao sto vlade drze zemlje ovisne. Africki kontinent se napravio ovisnim, mnogi muskarci prave svoje zene ovisnim, samo zato da mogu zadrzati svoju moc. Sto djeluje na prvi moment kao pomoc je ustvari odmaganje.

Prava religija ne zarobljava nego oslobodzava.

Po rijecima velikoga misticara, majstora Eckharta: “Sta imam od toga kad bi imao mudroga brata a ja bi bio glup, sta imam od toga kad bi imao bogatog brata a ja bi bio siromasan”.

Krenimo na put!



Der stärkste Kopf, der energischste, radikalste Denker unter den Mystikern, der, welcher das zu Verschweigende am eindringlichsten bewusst gemacht hat, war Meister Eckhart. Lange bevor die „Entmythologisierung“ erfunden wurde, war er der radikalste Entmythologisierer.

Eckehart war die Aufklärung – ohne Verklärung, war aufgeklärter als die Aufklärung. Er war in der Tat viel gefährlicher als später Luther, als die Entlarvung des Priester-Betrugs im achtzehnten Jahrhundert, als der harmlose Atheist des zwanzigsten. Eckehart deckte den „Abgrund“ auf, den alle Religionen und Philosophien zudeckten.3

Angesichts dieser Worte wird verständlich, warum sich Meister Eckhart vor der Inquisition verantworten musste und verurteilt wurde,

Nase navike i uvjerenja znaju biti vrlo cvrsta. Kad se konfrontiramo sa novim, dolazi do sukoba staroga i novoga. To je kad nam osjecaj govori nesto drugo nego razum. Taj osjecaj su kao prvo nase navike koje su se usidrile tokom godina.

Kad prodzem gradom i vidim muslimanke kako hodaju na velikoj vrucini “religiozne”zamotane, mislim si kad bi im rekao da to sa pravom vjerom nema veze, da bi mi vecina u njihovom velikom uvjerenju rekli, da ja to krivo vidim.



Ko je u pravu, sta je istina?

Kad nesto moram kupiti,zelim znati koji je produkt bolji. Lijek, tehnicka stvar ili slicno. Aklo cu otici onome koji je to napravio ili ko ga prodaje, vjerovatno necu dobiti neutralan odgovor. Trazicu informacije neutralnih. Kod crkve nema od neutralnih ljudi argumenta. To je kod mistike i pravih spiritualnih praksi drugcije.

Na velikim kongresima i naucnim istrazivanjima nam velike glave govore ono sto su misticari svih vremena saznali. Transpersonalna psihologija, Fizika, istrazivanja klinickih smrti i brojna iskustva ljudi u svim spiritualnim praksama svode se na isto. Albert Einstein je sa svojim intelektom dosao do jedne granice i rekao da je iza tog razuma jedna veca sila, koju nije ni on sa svojim razumom mogao svatiti. Danas nam intenzivna istrazivanja u naukama neurologije mogu konkretno pokazati, kako se na tomografskim slikama ljudi koji meditiraju, vide ocigledne promjene srukture mozga. Tu osobe koje samo preko fundamentalisticke vjere prakticiraju svoju religiju, ne pokazuju nista.



Cemu kontemplirati, cemu vodi spiritualna praksa.

Cilj je na kraju BITI COVJEK, cijeli covjek. Jer vecina danasnjih ljudi ne zivi, zivot njih zivi. Cilj svakog covjeka, svjesno ili nesvjesno je biti sretan. Neko misli da ce naci srecu preko uspjeha u poslu, materijalnom bogatstvu, u zdravlju, u partneru itd. To je sve ovisna sreca, jer ovisi o drugima. Smisao zivota je naci neovisnu srecu. U kriscanstvu zvano BOG.



I osobno sam siguran, ako covjek sa svim uvjerenjem, ljubavlju i posvećenom predanošću krene na spiritualni put, doci ce do ISTiNE.

Bog zeli u covjeku biti Bog.



Srcani pozdrav

Reno
http://www.achtsamkeit-intuition.de/inspirationen/moja stranica

petak, 13.09.2013.

Papa Franjo

Oko Pape Franje i njegovih izjava stalna je polemika. Mnogi i na našem portalu komentiraju da on vodi Crkvu u krivom pravcu i ugrožava je svojim izjavama koje su suprotne od svega onog što je Benedikt naučavao. Njegove riječi oštro i kritički analiziraju čak i katolički kolumnisti optužujući ga za diskontinuitet u odnosu na prethodnike. Kako bismo konačno razbistrili situaciju prenosimo tekst s jednog inozemnog katoličkog portala koji sve otkriva. Ako želite znati svu istinu pročitajte članak do kraja!

Mediji nam govore da se papa Franjo, riječju i djelom, u potpunosti odrekao papinstva pape Benedikta… Preplavljuju nas članci koji hvale Papu zbog njegovih izjava o ženama i homoseksualnosti i što se dotaknuo drugih gorućih pitanja i što se drukčije postavio prema njima od svog doktrinarnog prethodnika. Papinstvo pape Franje mijenja sve o Crkvi i njegovi komentari se suprotstavljaju posvuda tradicionalnim katolicima. Washington Post je to ovako napisao:
“Nešto neočekivano i izvanredno se događa u katoličkoj Crkvi. Papa Franjo spašava vjeru od onih koji nazadno u pozlaćenim katedralama mašu doktrinom kao mačem. Utvrđena građevina katolicizma – u kojoj se progresivni katolici, homoseksualni katolici, katoličke žene i ostali koji vole Crkvu, ali često osjećaju da su marginalizirani od hijerarhije, počinje se urušavati.”Sada, koliko god mi tradicionalni vjernici koji idemo u crkvu pokušavali to vidjeti kao kontinuitet sa papom Bendiktom, mislim da je vrijeme da se suočimo sa činjenicama. Mediji su u pravu. Papa je liberal i imam citate koji to dokazuju.

Papa je blag prema islamu:

“Istina je da muslimanski svijet nije u potpunosti u krivu kad ponovo promišlja zapadnokršćansku tradiciju moralne dekadencije i manipulaciju ljudskim životom.”

Ohrabruje homoseksualnost

“Žalosno je da su homoseksualne osobe bile i jesu objekt nasilne zlobe u govoru ili djelima. Takav tretman zaslužuje osudu crkvenih pastira kad god se dogodi.”

Usredotočen je na siromašne:

“Mnogim ljudima danas nedostaje nade. Nameću im se komplicirana pitanja koja se u zbunjujućem svijetu čine još hitnijima i često nisu sigurni gdje se obratiti za odgovor. Vide siromaštvo i nepravdu i žele naći riješenja. Ipak, ako odbijemo dijeliti što imamo, s gladnima i siromašnima, činimo od svojeg imetka lažnog boga. Koliko glasova u našem materijalističkom društvu nam govori da je sreća u skupljanju što više imetka i luksuza! Ali to znači stvoriti od imetka lažnog boga. Umjesto da donosi život, donosi smrt.”

Previše je ponizan i ne prihvaća svoj ured:

“Kardinali su me izabrali, jednostavnog i poniznog radnika u Gospodnjem vinogradu. Tješi me činjenica da Bog radi i s nedovoljno sredstava i iznad svega, povjeravam se vašim molitvama.”

Govori o veličanju žena i Crkve:

“Teološki i antropološki je važno za žene da budu u središtu kršćanstva. Po Mariji, i drugim svetim ženama, ženski element stoji u središtu kršćanske religije.”

O onim neo-pelagijancima koji misle da mogu doći u nebo pobožnošću umjesto milosrđem:

“Ako se u životu uopće ne obazirem na druge, jedino iz želje da budem pobožan i vršim svoje religiozne dužnosti, tada će moj odnos sa Bogom također biti suhoparan. Postat će samo ‘kako treba’, ali bez ljubavi.”

Brine za okoliš:

“Slušajte glas zemlje”.

Čak mrzi kapitalizam:

“Rasprostranjenost sebičnog i individualističkog sklopa uma koji također nalazi izlaz u nereguliranom kapitalizmu.”

Pa, vrijeme je da se suočimo sa činjenicama. Jasno je da je radikalno drukčiji od prijašnjih papa, pogotovo svoga prethodnika. Da budem pošten, moram primijetiti da postoji jedan maleni problem s mojom analizom. Tako malen da oklijevam spomenuti ga. Svaki gore navedeni citat je od pape Benedikta. Baš svaki.

Pat Archbold

Tekst je preuzet s poznatog katoličkog portala ncregister.com

ponedjeljak, 12.11.2012.

Svjedocanstvo

Maja je ime osobe o kojoj je ovo svjedočanstvo. Maja je vjernica, kršćanka i osobna prijateljica mene, vlasnika ovog portala; zbog čijeg svjedočanstva je zapravo i idejno pokrenut ovaj portal. Ukoliko ikoga zanima, rođena je: 30.09.1987. godine u Zagrebu.

Svjedočanstvo moje prijateljice Maje, i slučaj izbavljenja egzorcizmom se detaljno desio ovako:

Maja se počela baviti ovim praksama (tražio sam da mi ih detaljno nabroji): Meditacija, joga, astrologija, numerologija, horoskopi, hiromantija, visak, čitanje okultne literature, prizivanje duhova, zvala je vidovnjake da joj proreknu budućnost, te je bila i kod poznatog bioenergičara - iscjelitelja Brace Prokića.

Nakon bavljenja tim praksama dogodilo joj se sljedeće - hostiju više nije mogla uzimati bez da bi se gušila. Pojavili su se također i čudni snovi; noćne more, te osjećaj prisutnosti nekoga u sobi.



Napominjem ponovno: gušenje se dešavalo samo kad bi uzimala Tijelo Kristovo; što isključuje bilo kakve medicinske smetnje zbog uzimanja hostije.
Dakle mjesto gdje se gušanje događalo: - Crkva.
Vrijeme dešavanja gušenja - uzimanja hostije; odnosno vrijeme gušenja - misa, euharistija, vrijeme kada mi katolici vjerujemo da se događa živa preobrazba Boga u živu hostiji (laički rečeno).

Sasvim sigurno jedan nadnaravan slučaj jer se to ponavljano izuzetno u tim uvjetima. Dapače, sada ćemo objasniti detaljno da službena medicina nije dala nikakav 'lijek' da ju izbavi iz tog stanja.

To sa gušenjem se desilo prvi puta čak četiri godine prije nego se odlučila ići na egzorcizam, i taj slučaj joj se iznova i stalno ponavljao u Crkvi za uzimanja Tijela Kristova. Maja inače živi blizu Sesveta i to se događalo u njenoj župi.

Nakon tih čudnih stvari koje su joj se događale, potražila je pomoć kod svog župnika. Uslijedilo je ovo: on ju je tada uputio k psihijatru, očito ni sam ne vjerujući.
Ukupno je promijenila četiri psihijatra. Sigurne i vladine dijagnoze nakraju nije nikakve bilo, jer nisu znali što joj je. Dakle medicinska, odnosno znanstvena strana joj nije nikako pomoglo. Sumnjali su na početku na shizofreniju, da bi na kraju to bilo potpuno odbačeno. Da bi paradoks bio veći, zadnji psihijatar ju je ponovno vratio - k svećeniku.

Dalje, Maja je također počela na određene kršćanske pjesme dobivati reakcije (trzanje tijela, osjećanje drugog entiteta u trbuhu), posebno ističem ovu, poznatu: "ON JE VLADAR SVIH VLADARA!", gdje se koriste riječi iz Ivanog Otkrivenja; prorčkog djela Biblije; "Gospodar Gospodara".

Riječi te pjesme glase doslovno ovako (na web-u možete pronaći i pjesmu u mp3 formatu):

ON JE VLADAR SVIH VLADARA!
SLAVA! ALELUJA!
GOSPODAR JE GOSPODARA!
SLAVA! ALELUJA!
ISUS, KRALJ JE MIRA!
SLAVA! ALELUJA!

Reakcije na ovu pjesmu Maja je počela dobivati dok je krenula na karizmatske susretne karizmatske zajednice - dakle dok još nije otišla na egzorcizam. Ti karizmatski susreti su održavani svake srijede u Sigetu, Crkva Uznesenja Sv. Križa; kao i posebni susreti misa oslobođenja svakog zadnjeg utorka u mjesecu; koje vodi fra Smiljan, poznati hrvatski svećenik. Ljudi iz molitvenog tima te karizmatske zajednice jako dobro poznaju Maju; pogotovo zbog njenih reakcija koje je doživljavala na pjesme.



Detalji u vezi zdravstvene studije Majinog slučaja:

Maja je također bila pregledavana od sljedećih doktora:

U bolnici Dubrava pregledavana je od dr. Dubravke Kocijan,
te od dr. Raka koji ju je poslao fra. Miji Nikiću.

U Vrapču je pregledavana kod psihijatra dr. Hodoba i u psihijatrijskoj bolnici za djecu i mlade kod dr. Romana Nikolića.
Dr. Nikolić ju je poslao fra. Smiljanu u Siget na karizmatsku grupu, vidjevši što joj se događa.



Također je Maja bila kod više neurologa. Ovo je Majin izvještaj o neurolozima:

"Bila sam ti i kod više neurologa.
U Dubravi dr. Anđelko Vrca, dr. Davorka Paladino, dr. Ines Lazibat. U bolnici Rebro dr. Sanja Hajnšek, dr. Davor Sporiš, dr. Silvio Bašić. I sad se kontroliram kod neurologa dr. Hrvoja Hećimovića u bolnici Sestre Milosrdnice. On mi je rekao da mi samo molitva može pomoći i svaki put mi kaže da moram ići na zajednicu. On kaže da ne zna što je. Samo da zna da to nisu epileptični napadi."

"Jednom kad sam došla k njemu na kontrolu, za vrijeme snimanja glave sam dobila napade. okupilo se nekoliko doktora i davali su mi kisik i radili masažu srca. čudno je to što sam ja sve vidjela i čula a oni su rekli da mi je srce prestalo raditi. ja sam rekla tom svom neurologu da mi nije jasno kako su mi mogli raditi masažu srca a bila sam budna. pa nisam bila mrtva! čak sam mu rekla da točno znam koji su to doktori bili i neke sam mu opisala. Nije mogao vjerovati, samo je šutio. Tad mi je rekao da moram na molitvu."

Da zaključimo konačno - nikakvi dokumenti nisu nikada dokazali nikakvu bolest.



Godine 2010. Maja je odlučila otići na egzorcizam, i to ne praktički svojevoljno jer se bojala, nego nakon dugog nagovaranja njenog prijatelja Tina, njenog susjeda i obraćenika.

Nakon dogog nagovaranja, Tina (kojeg sam imao prilike upoznati), otvorila su se vrata svjetla da se tako izrazim. Tin ju je nagovorio da ode na egzorcizam. Pokušala je ići kod našeg poznatog svećenika fra Zvjezdana Linića, u Tabor kod Samobora, no nije uspjela dobiti dozvolu od biskupa da se nad njome izvrši egzorcizam. U Hrvatskoj postoji pomalo i paradoksalan Crkveni zakon da osoba mora imati liječničku potvrdu da je potpuno psihički zdrava, jer u suprotnom sam postupak egzorcizma tada može postati opasan za čovjeka. Napominjemo, kao laici i promatrači sastrane ne ulazeći u Crkvene odredbe; paradoksalan jer je sasvim jasno da se uslijed takvih stvari sigurno i utječu na psihu, ako ništa drugo izazivaju strah.

Svejedno, Nakon dugog nagovaranja Tina, odvezao ju je na egzorcizam.

Mnogi sad pomisle da također mogu ili moraju na egzorcizam pa će biti 'bez grijeha' ili tako nešto - no opsjednuće nije samo psihički; nego je to pravo fizičko opsjednuće što je zadesilo Maju. Mnogi tu griješe kad misle da su opsjednuti - što potvrđuju i poznati katolički/vatikanski egzorcisti. Pravo opsjednuće veže dakle uz sebe i fizičke reakcije tijela.


Budući da ga nije mogla obaviti u Hrvatskoj, otišla je na egzorcizam 'na crno' u Sloveniju gdje ne treba liječničke potvrde kod poznatog slovenskog katoličkog svećenika Arhara, koji je nad njome izvršio egzorcizam.
Nakon još tjedan dana svećenikove molitve, Maja se potpuno izliječila, i nakon toga mogla je normalno uzimati Tijelo Kristovo i gušenja i reakcije su se potpuno povuke. 4 godine patnje.. za samo jedan dan egzorcizma, i spašena u ime Isusa Krista.
No neka ovo svjedočanstvo dakle stoji tu kao nešto što čovjek u srcu želi podijeliti sa ljudima jer osjeća tu Istinu Boga u srcu.

I ja zato zahvaljujem Bogu što sam svjedok tog njenog velikog Božjeg djela. Jer ona se počinjala gušiti samo kod uzimanja Tijela Kristova - dakle u Crkvi, i to u - katoličkoj, gdje hostija znači nešto, i gdje se propovijeda da je Isus Krist Božji Sin.


Također, što je meni radosnije, i nevjerojatnije - kako je oboljela u ime toga kojega đavao neizmjerno mrzi - Isusa - izliječena je u ime toga istoga (vidjeli smo, medicina joj nije pomogla) - Isusa Krista. Tko ne želi, neka ne vjeruje, moja savjest, kao autora ovog portala, i Majinog prijatelja; je potpuno čista!
Pravo, iskreno i otvoreno srce će sigurno 'čuti' - ne sumnjamo.



Tko ovo ne vjeruje, neka slobodno dođe u Crkvu UznesenjaSv.Križa u Sigetu nedaleko od Avenu-e Mall-a. Svake srijede od 19.30 su karizmatski susreti koje vodi fra Smiljan, slavljenje Boga, molitve..
Sam sam barem 2 puta svjedočio reakcijama drugih na pjesme i molitve oslobođenja. Taj duhovni susret što se održava svakog tjedna je također mjesto kamo je i Maja išla dok još nije bila izliječena. Tamo postoji i molitveni tim koji moli dok traje susret.

Maja živi blizu Sesveta i danas svi za nju kažu da je druga osoba, čak i izgledom. Ukoliko nekoga još bilo što zanima u vezi slučaja, neka slobodno ostavi svoju poruku preko kontakt forme. Slava Bogu što mi je dao šansu da ovo iznesem ovdje! Amen i slava Isusu.



Dario

http://www.svjedocanstva.com/svjedocanstvo/osobno-svjedocanstvo/moje-svjedocanstvo/3-12-32.html

utorak, 07.08.2012.

Molitva za osjecaje

Moj Isuse, prepuštam ti danas sve svoje osjećaje i dobre i loše, i ugodne i neugodne, slabe i jake. Uđi u moje osjećaje i budi moj osjećaj za osjećaje: Slabe jačaj, jake stišaj, neugodne potjeraj, ugodne pročešlja i nauči me razlikovati osjećaje od zdravog razuma, Obdari me duhom mudrosti da razlikujem dobre i loše osjećaje i duhom razboritosti, da odaberem kojima se prikloniti, a koje zanemariti. Uđi u moje srce, molim te uđi sada, ovoga trenutka i budi moj najveći najsnažniji osjećaj. Samo s tobom u duši mogu se mirno prepustiti svim osjećajima i shvatiti da nijedan osjećaj nije jači od Tebe.

Sama se ne mogu boriti protiv osjećaja, a ne mogu im se ni prepustiti bez Tebe. Osjećaji su poput olujnog mora; šibaju, valjaju, izbacuju s dan bisere i ljušture.

Ti, Ti si sve moje, Ti si taj koji dodirom duše stišava oluju. Moj Isuse, molim Tebe koji si stišao oluju, Tebe koji si hodao po moru, Tebe koji sve znaš, moj Isuse, Tebe molim stišaj i ovu oluju, oluju mojih osjećaja, dodirni je blagim pogledom i pretvori ovo more nemira u more mira. Zaustavi nabujale potoke i neka ne presahnu vrela tvoje ljubavi u meni.

Darujem ti sve svoje osjećaje, da, darujem ih tebi, Ti najbolje znaš što ćeš s njima Daj mi dobro sito da ih prosijem prije nego ih poklonim nekom drugom. Nikom osim Tebi ne mogu pokloniti osjećaje onakve kavi jesu: čiste, nevine, nedužne, nepokvarene jer nitko ne može primiti osjećaje iz dubine srca a da ih pri tom ne dodirne svojim zagađenim zrakom. Samo onaj kojemu je srce čisto i lice nedužno može primiti i najdublje osjećaje i pri tom ostati miran, preda i nepovrijeđen. Samo Tebe koji ulaziš u moje srce i dodiruješ moju dušu, samo Tebe ne mogu povrijediti niti jednim osjećajem, jer samo Ti znaš kako izgleda čisto srce …

Samo Ti znaš kako izgleda moje srce iznutra, kada dođeš k meni i nastaniš se u njemu. Jedino Tebe ne žulja niti jedan osjećaj, jer si Ti jači od svih osjećaja. Ti koji čistiš srca iznutra, samo Ti znaš kako izgleda srce očišćeno za Tebe, srce predano za ljubav i spremno za praštanje. Samo za Tebe koji si sama ljubav, nevinost i ljepota, samo za Tebe i moje srce može biti čisto. Obični smrtnici se boje čistog srca, boje se izgubiti dio sebe, dio koji nisu poklonili tebi, dio koji Ti nisi očistio, boje se izgubiti sebe … ne znaju da nitko tko je predao svoje srce Tebi nije izgubio sebe, nije izgubio ni srce, izgubio je samo ono što je mislio da pripada njemu: gorčinu, lijenost, samodostatnost, oholost, sebeljublje, zavist, pohlepu. Kad sve to umre u srcu, tek onda oživim, oživim za Tebe moj Isuse, i ne samo za tebe, već i za svakog onog koji u mom srcu prepozna duh tvoje ljubavi i topline, za svakog onog koji u mom pogledu prepozna bistre izvore koji vode Tvome moru.

Neka Tvoje more ljubavi preplavi moje osjećaje. Molim te nauči me plivati i roniti u moru nemira, moru briga, moru nepovjerenja, nauči me da je svo to more osjećaja Tvoje more, a Tvoja je ljubav zrak koji dišem.

Neka i ova moja molitva za osjećaje, pročisti moja pluća i moje srce, kada nakon napornog veslanja po moru osjećaja shvatim da su osjećaji samo vesla na moru ljubavi, a tvoje postojanje u meni Dah kojim dišem.

Amen.

ponedjeljak, 06.08.2012.

Fran26 sa www.tebe-trazim.com

Prije svega lipi pozdrav! :)

Već duže vrimena čekam da napišem ovo svjedočanstvo.Danas ga konačno i mogu napistati.
Radi se o tome da nekad čovik stvarno dobije ono šta nikad ni ne pomisli da će dobiti.
Ovo je svjedočanstvo o tome kako Gospodin može iznenadit čovika,kako se Gospodin nekad voli "poigrati" sa nama i dati nam do znanja da On sve ali baš sve vodi i sa svime upravlja.Sveto pismo kaže;Jak 1,17 "Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je" e pa tako san i ja dobio ne jedan nago dva dara.2 Kor 9,8 "A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom".

Pričam o tome da san dobio jednu knjigu na dar od samog Božo Lujića,da Lujića glavom i bradom.Knjiga je sa posvetom na prvoj stranici,također dobio san još jednu knjigu sa posvetom također od Lujića.Ovu drugu knjigu san sam kupio,ali ono šta san dobio jest lipa posveta na njoj.

Pa tko je taj famozni toliko spominjani Božo Lujić :?: Prije svega jedna divna duša,jedan divan svjedok Gospodna Isusa Krista i njegove prisutnosti među nama.Ako bi ga kratko predstavio sigurno da je to jedan od najvećih teologa u RH (subjektivno gledano najveći).Spominjali smo ga već ovde na tt-u ako se sjećate.


Fran26 je napisao/la:
Ljudi poput..Božo Lujića...pa kako da im se čovik ne divi :?:


Fran26 je napisao/la:
Kako je moguće da..Božo Lujić.. ništa ne vide,ne vide Isusa,ne čuju ga


Fran26 je napisao/la:
Nisan Božo Lujić da bi mogao odgovoriti na ova pitanja


Fran26 je napisao/la:
U ovo naprosto ne mogu virovat..Božo Lujić...Svi ti Božji ljudi..


Dakle Božo Lujić doktorirao teologiju (Ljubljana),magistar biblijskih znanosti (Papinski biblijski institut,Rim) te kasnije studira na Franjevačkom biblijskom institutu u Jeruzalemu biblijsku arheologiju, egzegezu i moderni hebrejski jezik. :)

Kako san došao do toga da san dobio od njega knjigu na poklon i posvetu na drugoj knjizi duga je priča loool.Prije svega naravno da je tu glavnu ulogu odigrala Božja ruka,a onu manju ulogu odigrala je jedna sestra sa ove naše tt-zajednice. :P

Počelo je otprilike ovako,pretraživanjem neta uočio san da se pojavila nova knjiga od Božo Lujića,knjiga se zove;"Božja vladavina kao svijet novog čovjeka".Naravno knjiga mi je odmah zapela za oko pa san je i poželio imati,no kako je Varaždin dosta siromašan ponudom duhovne literature tribalo je potražit knjigu u ZG.Naravno pojave se gotovo sve knjige i u Varaždinu ali triba čekat.Kontaktirao san spomenutu sestru da mi kupi knjigu,rado je prihvatila,no sa tom knjigom san dobio i iznenađenje.Sestra je kupila knjigu,ali je i uspila to da Božo Lujić napiše posvetu na knjizi (kako je to uspila ne pitajete lol),i ne samo to,Lujić je saznavši da ima "obožavatelja" oduševljeno ponudio da mi pokloni još jednu knjigu (naravno i ta je sa posvetom).Ovim putem zahvaljujem spomenutoj sestri (koja sada ovo čita i smije se lol) što je pristala biti posrednica milosti,što je pristala biti mala pomoć i uloga u Božjem planu.Hvala sestro.
Zbog tehničkih komplikacija jednu knjigu san dobio odmah,knjigu;"Božja vladavina kao svijet novog čovjeka" a knjigu;"Iskre ljubavi iz evanđelja" san dobio danas.Sad kad san to dobio,pišem i ovo svjedočanstvo.No ima još nešto,a to nešto je datum kada san dobio prvu knjgu.Kad san dobio knjigu "Božja vladavina kao svijet novog čovjeka" bio je dan prije svetkovine Presvetog Srca Isusova.To je pobožnost kojoj se najviše utječem,pa i u tome vidin povezanost,u tome vidim kako se Gospodin "poigrava" da nam pokaže da sve može.


Posvete na knjigama ovako glase;

"Štovanom Kristijanu prijateljski"
Božo Lujić
(knjiga Iskre ljubavi iz evanđelja)

"Štovanom gosp. Kristijanu, svome vjernome čitatelju,s poštovanjem"
Božo Lujić
Zagreb,7.6.2010.
(knjiga Božja vladavina kao svijet novog čovjeka)

Za kraj mogu samo reć; Ps 4,8 Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino.

_________________
Zaista, blažen onaj koji se nad njim ne sablazni, blažen onaj koji vjeruje da je Isus Krist živio na zemlji i da je bio ono što je za sebe tvrdio, i čovjek i Bog, Očev jedinorođenac - blažen koji ne zna nikoga drugoga kome bi išao, nego u svemu njemu zna ići. Sřren Kierkegaard


Preuzeto sa www.tebe-trazim.com

utorak, 06.03.2012.

Obrati se

Ez 18

21Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini, i bude čuvao sve moje naredbe i vršio zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 22Jer, zar je meni do toga da umre bezbožnik - riječ je Jahve Gospoda - a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi? 23Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik - hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će. 24A vi velite: 'Put Jahvin nije pravedan!' Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? 25Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. 26A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. 27Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti. 28Ali dom Izraelov kaže: 'Put Gospodnji nije pravedan!' Putovi moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li vaši putovi nepravedni? 29Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! 30Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? 31Ja ne želim smrti nikoga koji umre - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite!

četvrtak, 02.02.2012.

There is nothing else like your love

http://www.youtube.com/watch?v=OwHEZnt-oYg&feature=youtube_gdata_player


LOVE


And no matter where i go
Your sweet love will never let me go
You have never left me lonely
You have been right by my side
Your love has been with me all the time

There is nothing else like your love
Nothing feels like your love, your love

What the world needs is YOUR love
So just use me as you can, let me
Show true love to every men
Is so hard to show real love,
Like you have shown to me
Thats the love i want the world to see

There is nothing else like your love
Nothing feels like your love, your love

(for my one and only love...)

ponedjeljak, 28.11.2011.

"covjek je sam kovac svoje srece"

ova tvrdnja iz naslova nije u potpunosti istinita kako sam naucio ovaj vikend.
Naime bio nam je fra. Ante Vuckovic na duhovnoj obnovi ovdje u njemackoj.

Fra. Toni je postavio pitanje kada smo postali sretni kada smo ucinili nesto za nas.
Takva sreca nije od dugog vijeka, zasitimo se toga i trazimo nesto drugo sto bi si kupili
i mislimo da cemo tada biti sretniji i to se tako ponavlja u nedogled.

Rjesenje problema bilo je da cemo se osjecati sretniji kada dajemo, kada usrecujemo druge.
Kad nekoga ucinimo sretnim to nas cini sretnima ito dugorocnije. Sigurno smo to vec znali
ali zaboravili ili nismo zivjeli po tom nacelu, ili zivimo tako i sretni smo...

pozdrav

ponedjeljak, 14.11.2011.

lucidni snovi by Paul Tholey

evo malo texta sta se sve u mozgu dogadja dok spavamo....

Svijest je jedini i apsolutni ljudski kapital! Globalni svjetski problem je deficit svijesti, koji se očituje nedostatkom uvida u mogućnosti ljudskog bića, koje zbog toga ne postiže cjelovitost potrebnu za izlazak iz krajnosti polarizirane slike svijeta. Isključivi, mentalni dualizam percepcije modernog čovjeka narušava kompletnu ravnotežu planeta i kao takav je neodrživ. Većina ljudi živi površno, uvjetovano i rutinski, utopljeno u najrazličitije obrasce ponašanja koji ih čine slijepima za njihov istinski život. Oni su nesvjesni spavači svojih života koji žive u iluziji umišljene svjesnosti i slobode. Uvid je jedini mogući put ka promjeni.

Urednikova primedba: Ovaj razgovor obavljen je 1989. godine, na konferenciji
Asocijacije za proučavanje snova (ASD) u Londonu. La
Berž i Tuli su već bili upoznati s radom onog drugog, ali
su se na ovoj konferenciji prvi put lično sreli. Njihova
konverzacija bila je fokusirana na konceptu svesnosti
likova iz snova i Tulijevoj "tehnici ogledala" za
indukovanje vantelesnih iskustava (OBEs). Ušli smo u
trenutku kada su diskutovali o tome šta bi detektor laži
pokazao kada bi figure iz snova različite od drim-ega
bile u mogućnosti da signaliziraju.

La Berž: I tako biste vi želeli da razvijete sve studije koje smo do sada uradili
o drim-egu - pokreti očiju za vreme pevanja, brojanja i obavljanja
ostalih aktivnosti. Na primer, da ja sanjam, mogao bih da zamolim
ostale prisutne ličnosti da pevaju, zadrže dah, šta god… i videli
bismo šta se dešava s mojom fiziologijom kada lik iz snova
signalizira ili zadržava dah ili peva. Ja pretpostavljam da u jednom
trenutku samo jedan sistem može imati pristup u motorički
autput.
Perspektive likova iz snova
Tuli: Jedna od mojih hipoteza jeste da ponekad osoba ne može da se seti
sna zato što lik iz sna koji je svestan stanja snevanja nije identičan
s drim-egom. Centralni karakter u snu ne mora nužno biti lucidan,
ali on ili ona ne mogu biti totalno nesvesni!
(Primedba urednika: Za detaljnije razmatranje svesnosti likova
iz sna videti Tuli, 1989)
La Berž: Nesvesni čega?
Tuli: U takvim situacijama drim-ego koji je identičan budnom egu,
uopšte ne postoji.
La Berž: Pretpostavimo da Pol ovoga trenutka spava u krevetu. Događa se
san. Znamo da bi normalno trebalo da vidimo sliku, ali još uvek ne
znamo da li lik iz sna, na primer ja, zapravo vidim nešto ili mi samo
gledamo u vas kao da vidimo. Na to pitanje želim da odgovorimo. Da
li likovi iz snova vide svet?
Tuli: Eksperimenti su pokazali da drugi lik iz sna, koji sedi preko puta
mene za stolom, može da nacrta moju sliku. Ali, uostalom, to je
metafizičko pitanje koje inspiriše i psihofiziološke eksperimente.
La Berž: Mislim da su eksperimenti neophodni, ali mislim i da možete istu
činjenicu objasniti i pretpostavkom da tu postoje nesvesni procesori.
Tuli: Da, ali vi takođe možete fenomenološki iskusiti dva ega, dve strane s
dva različita stanovišta.
La Berž: To me veoma interesuje, zato što nikada nisam iskusio da imam dva
različita selfa. Imao sam više od jednog drim-bodija - ovde sam ja, a
tamo je drugi Stiven - ali "ja" sam u jednom trenutku bio samo na
jednom mestu.
Tuli: To je novina. I druga iskustva su često uočavana. Imali smo vrlo
često dva tela, dva ego-bodija.
La Berž: Oh, ego-bodiji! Bodiji su različiti. Interesantna i nova stvar je dva
selfa, dve perspektive. Koliko vam je teško da to izvedete?
Tuli: To je obično jedino moguće u situaciji vantelesnog iskustva. A i tada
uspeva samo u trećini svih slučajeva. To se događa kada u snu
odsečem drim-self karakter. Ako ga ne presečem tačno na sredini,
dobijam samo jedno ja. Sekao sam ego-kor vertikalno i horizontalno
iznad abdominalnog dela. Ego-kor je izvor vida, izvor volje,
upravljanja pažnje na misli i govor. Ego-kor može napustiti telo i
egzistirati samo kao tačka. Iako nema usta, može da govori.
La Berž: Da, ali može li da pomera oči?
Tuli: Ne.
La Berž: To bi moglo biti problem. Da bi se to proučavalo, morali bi da imamo
načina da zabeležimo kada se to dogodi.
Tuli: Pa, kada napustim telo, recimo u laboratoriji za proučavanje sna,
moj EEG je skoro normalan, a EMG potpuno opušten. Ipak, ja
nisam paralizovan.
La Berž: Dobro, u kom stadijumu sna se nalaziš?
Tuli: To je vrlo neobično stanje sna. Istraživači u laboratoriji ga ne bi
mogli prepoznati!
25
La Berž: Onda bi ga verovatno nazvali "poremećaj sna"!
Tuli: Sećam se kada sam jednom zaspao u laboratoriji, te noći sam bio u
lucidnom stanju dva puta tokom pet sati. Mogao sam da režiram
sve snove!
La Berž: Još uvek me zanima stadijum sna u kome si bio. Kada kažeš: 'Bio
sam lucidan cele noći', da li želiš da kažeš da imaš neki način na
koji znaš da si lucidan u svakom minutu noći, ili da ti se to stalno
iznova dešavalo tokom cele noći?
Tuli: To dokazuju fiziološki i fenomenolški podaci. Takođe sam u
međuvremenu signalizirao. To je još jedna važna stvar koja se
dogodila. Imao sam iskustvo da sam, iznenada, budan i u potpuno
drugačijoj situaciji a onda, iznenada, ponovo u situaciji sanjanja.
Ponovo sam uspostavljao san uglavnom pokretima oka ili tela.
La Berž: Da li to znači da si u tih pet sati imao jedan pokret oka na svakih 30
sekundi?
Tuli: Ne, tokom tih pet sati nisam restabilizovao san svesno. Znam neke
ljude u Frankfurtu koji su takođe sposobni da to rade, ali samo
fenomenološki.
La Berž: Imam pitanje u vezi s tom tvrdnjom - kada kažeš: 'Znam da sam bio
svestan za vreme celog tog perioda vremena.' Problem je u tome što
mi nismo svesni činjenice da nismo svesni. Znači da možemo imati
prazne trenutke i ne znajući. A tada signaliziranje može odgovoriti
na pitanje, ali ne obavezno iz tvog iskustva.
Tuli: Ne, to nije bilo nesvesno stanje! Signalizirao sam i ljudi iz
laboratorije su mi rekli da sam bio toliko opušten da nisam mogao
signalizirati prstima. Verovatno bih bio sposoban da signaliziram
samo očima.
Holcinger: Želeo bih da znam nešto više o stanju koje ste malopre nazvali
"poremećaj sna".
Tuli: Verovatno sam izmešao sve poznate stadijume sna. Zbog toga, kažu,
nisam običan čovek iz srednje Evrope i zbog toga sam šampion
među snevačima. Nisu imali pojma šta se dešava.
La Berž: Ako sam dobro razumeo, to nije bilo normalno stanje sna, ali čemu
je bilo slično?
26
Tuli: Siguran sam da sam pre nego što sam naučio lucidno sanjanje,
prolazio kroz iste stadijume sna kao i svi ostali. To nije bio čist REM
stadijum. Nisu mi pokazali svoje beleške zato što žele da ih oni objave.
Posmatrali su me samo kao subjekat. Naljutio sam se zbog toga i zato
smo odlučili da osnujemo vlastitu laboratoriju za ispitivanje sna.
La Berž: Dobro, nemam ništa protiv zajedničkog objavljivanja, to ima smisla, ali
sam iznenađen što ti nisu dali kopiju ili dozvolili da vidiš informacije.
Tuli: Jedan student mi je nakratko pokazao podatke, ali mi nije dozvolio
da ih sve pregledam. Profesor mi uopšte nije ni pokazao podatke. U
Nemačkoj jedva da postoji komunikacija između istraživača
spavanja i istraživača sna, a da i ne pominjem istraživače lucidnog
sanjanja.
La Berž: Pa, samo zato što ne možeš tačno da kažeš o kom je stadijumu
spavanja reč, ne znači da ne možeš, na primer, da snimiš EEG na
kompjuteru i proučavaš količinu različitih talasa na svom snimku i
odrediš ih. Ako imaš novi način da organizuješ svoje spavanje, to bi
već samo po sebi bilo zanimljivo za proučavanje.
Tehnika ogledala za indukciju OBE
La Berž: Hajde da se okrenemo drugoj temi. Želeo bih da znam više o tvojoj
"tehnici ogledala" za indukovanje lucidnih snova tipa vantelesnog
iskustva.
Tuli: Prva upotreba tehnike ogledala opisana je u članku koji sam
napisao - u prvom. Postoje i neke slike. Ali one nisu najpreciznije.
La Berž: Mislim da razumem ideju. Kada pogledaš u ogledalo i vidiš svoj
potiljak, lakše ti je da preneseš svoju svesnost, kao da se nalaziš
tamo.
Tuli: Bolje je kada ležiš. Gledaš u ogledalo. Ne treba da vidiš ništa osim
odraza u ogledalu.
La Berž: Da li to treba da pomogne da se uđe u stanje lucidnog sanjanja?
Tuli: U početku, to je neka vrsta međustanja; svetla su prigušena.
Trebalo bi da možeš da vidiš svoj odraz u ogledalu; u pitanju je ista
27
postavka kao i u radu Klausa Stika (1983; 1989). Kasnije zatvaram
oči i zamišljam svoju glavu i osećaj da trljam potiljak. Taj osećaj se
projektuje u ogledalo.
La Berž: Toliko je opisano i u Nosakovom članku (1989). To razumem. Da li
ležiš dok to radiš, s ogledalom iznad kreveta? Da li trljaš potiljak
gledajući u ogledalo i projektujući osećaj kao da se nalazi tamo? I
koliko dugo to radiš?
Tuli: Na početku, to traje veoma dugo, najmanje pola sata. Želeo bih da
dodam da je taj članak potpuno pogrešan - to je novinarstvo!
La Berž: Hoćeš da kažeš da je slika izvrnuta?
Tuli: Tako je! Postoji još jedan postupak. Gledaš u udaljenu tačku, onda
podigneš palčeve ispred sebe , a onda ih pomeraš dok se ne spoje i ti
opažaš samo jedan palace.
La Berž: Koja je svrha toga?
Tuli: Ovim postupkom mogu da stabilizujem san. Mogu da sprečim oči
da se pokreću. Gledam u prostor oko sebe a ne u figuru, da se ne
bih probudio. Mogu da vidim sve - mada malo zamagljeno -
periferiju, prednju i zadnju stranu.
La Berž: Radeći to u snu?
Tuli: Koristeći u snu taj način gledanja. Evo sada to radim. Možeš li da
vidiš?
(Napomena urednika: Tuli ukršta oči.)
La Berž: znači, kažeš da si u budnom stanju naučio da to radiš?
Tuli: Da, i mogu to isto da uradim zatvorenih očiju.
La Berž: Vežbaš u budnom stanju da bi to mogao da radiš u snu?
Tuli: Da. Takođe je korisno dok se baviš sportom. Pre neki dan sam vozio
snoubord. Skočio sam i posmatrao šta se dešava s mojim nogama i
ispod njih, i, u isto vreme, video okolinu i pejzaž oko sebe. Video
sam ceo proctor, ne tako jasno kao kada se fokusiram na nešto, ali
sam u isto vreme bio svestan čitavog prostora. Opažanje se
transferisalo u intuitivno mišljenje i sada se više ne bojim. Isto važi i
28
za iskustvo sanjanja. To se takođe može raditi u aktivnostima kakva
je dodirivanje stola. Mogu da koncentrišem pažnju na svoje prste,
ali onda ne osećam sto.
La Berž: Što je normalno potpuno suprotno.
Tuli: Ako tako gledam, ne bojim se, nema straha u meni, ali mogu videti
opasnost izvan sebe.
La Berž: OK. Vratimo se tehnici ogledala. Ležiš u krevetu, gledajući u
ogledalo iznad sebe, sve dok ne počneš da se osećaš kao da si u
ogledalu, a onda zatvoriš oči.
Tuli: Da, zatvorim oči i zamišljam svoju glavu u ogledalu. Što više to
radim, to moja mašta više postaje nalik opažanju. To postaje sve
realnije.
La Berž: Ali ako si sebe već video kao sliku, trebalo bi da bude relativno lako
da ta slika bude viđena kao realnost.
Tuli: Da, zato to i radim. Ta tehnika ima izvor u magiji. Ovo je samo dalji
razvoj. Ovu tehniku je vrlo dobro opisao Klaus Stik.
La Berž: Da li je ta tehnika dobra da se izvodi ujutro ili za vreme
popodnevnog dremanja?
Tuli: Obično je izvodimo za vreme popodnevnog dremanja ili ujutro. Ali
ne noću. Ova tehnika će preciznije biti opisana u jednom od
sledećih izdanja Bewusst Sein.
(Primedba urednika: Časopis koji objavljuje nedavno osnovana
Internacionalna asocijacija za istraživanja svesti
i njihovu primenu /CORA/, evropski blizanac Asocijacije lucidnosti.)
Efekti uništenja ego-kora
La Berž: Poznata mi je vaša osnovna procedura - ideja integracije putem
suočavanja sa zastrašujućim figurama i rešavanje problema. Do
sada ste razmatrali deljenje drim-bodija u komade i izdvajanje tačke
drim-ega, a onda ste juče aludirali nešto o uništenju selfa, egotačke,
ego-kora. Želeo bih da bolje razumem tačno kako se taj
process ostvaruje i kako razumete teorijsku osnovu za to.
29
Tuli: To može biti vrlo neprijatno ili vrlo prijatno stanje. Može biti vrlo
prijatno kada "ja" postane jedno s kosmosom. Tada postoji jedan
svet, kosmos, pojavni svet i self koji mu pripada. Ali, tada "ja" ne
može biti posebno. Sada je naš kosmos jedinstven, identičan sa
selfom (ja).
La Berž: Dobro, šta je s teorijom i praksom?
Tuli: To se može uraditi, na primer, zaranjanjem ego-kora ili drim-bodija
u vatru, u vatru iz sna. To nije ništa novo. Pre izvesnog vremena
sam mislio da je novo, ali nešto nalik tome praktikovali su šamani, i
to je samo za nas bila novost. To može biti neprijatno jer vodi
potpunom poništenju "ja". S druge strane, ego postaje naduven i, s
druge strane, nestaje.
La Berž: Da, kao u tibetanskoj drim-jogi. Stavimo drim-bodi u vatru i drimbodi
nestaje. Ali još uvek imamo ego-kor.
Tuli: Ponekad se dešava da zapravo potpuno izgubiš ego-kor. Više ne
postoji stanovište s koga bi mogao gledati ili razmišljati. Ostaje
samo gledanje; razmišljanje bez ikakve razlike između objekta i
subjekta - bez apsolutno ikakve razlike između objekta i
subjekta.
La Berž: To zvuči kao san koji sam opisao u svojoj knjizi, san u kome sam
odlučio da želim da iskusim svoj najveći potencijal. Uleteo sam u
oblake, bez ikakve druge namere osim te. Moj drim-bodi je nestao, a
ja sam ipak na neki način postojao. Mogao sam da pevam, na
primer, mada nisam imao usta. Opet, imao sam osećaj jedinstva s
prostorom. Nije postojalo "ja", ali je ipak bilo nečega što bih mogao
nazvati perspektivom.
Tuli: U stanju o kome ja govorim, perspektive nema. Postoji stanje s
jednom i stanje s dve perspektive. To je teško zamisliti u budnom
stanju. Takođe postoji stanje viđenja bez subjekta, bez ego-kora i
bez gledanja. Više nema onoga ko peva, već postoji nešto kao
pevajući entitet.
La Berž: Da, to je upravo to osećanje. Zato što sam, kad sam se probudio i
pomislio na reči koje sam pevao: 'Hvalim Tebe, gospode', pomislio -
ali tamo nije bilo nikakvog "ja" - nije bilo ni Tebe - Tebe hvalim Tebe,
možda. Zato mislim da poznajem stanje o kome govoriš. A to kako
sam dotle stigao, vidiš, nije bilo posredstvom akcije drim-bodija.
Umesto toga, bilo je dublje od intelektualne namere da se
transcendentira.
30
Tuli: Nema akcije kao takve, znači, nema onoga ko dela, što je mnogo
više akcija. Nema načina da se to izrazi zapadnjačkim jezikom
zato što u njemu uvek postoji subjekat i predikat - to bi pre moglo
biti Delanje, Akcija, kao pevanje ili šta god - bez subjekta, bez
objekta.
La Berž: To je isto stanje o kome i ja govorim, prostor je bio beskrajna
praznina, ispunjena potencijalima. Ali, u svakom slučaju,
zainteresovan sam za metod. Pitao sam se i razmišljao o mogućim
posledicama sečenja tela na različite fragmente. S obzirom na to
da postoje studije koje pokazuju da će ljudi s psihosomatskim
uslovima, koji iskuse traumu u snovima, imati psihosomatske
probleme - i pridodajući naše vlastite studije, nisam baš siguran
da je to mudro i voleo bih da čujem šta ti misliš o tome. Postoji
članak Harolda Levitana u kome on opisuje studije slučaja, na
primer, o nekome ko je u snu uboden u stomak i ko je kasnije
dobio čir. Sada, pitanje je, naravno, može li to biti neka vrsta
podsticajnog sindroma ili bi moglo biti da je trauma iz sna imala
fiziološki efekat - kao što smo mi otkrili u svojim istraživanjima:
jaku povezanost?
Tuli: U Frankfurtu imamo grupu od deset ili dvanaest lucidnih snevača
koji se sastaju svake dve nedelje i izvode slične eksperimente. Ti
eksperimenti često imaju negativne efekte, poput agresije prema
ličnostima iz sna, sečenja tela ili straha. Te činjenice su nam vrlo
dobro poznate. Najpre, eksperimenti koje izvodimo su opasni. Mi
znamo za opasnost. Mi smo pioniri i znamo da je to opasno.
Drugo, verujemo da ništa nije više psihosomatsko od
eksperimenata u oblasti snova, čak ni mašta. Takođe verujemo da
ovi eksperimenti mogu dovesti do psihosomatskih poremećaja.
Zbog toga još nismo objavili eksperimente sa sagorevanjem u
vatri.
La Berž: Izgleda da postoje i ljudi za koje je ova tehnika dobra. Za druge, ne
znam. U stvari, zainteresovani smo za tehnike koje bismo mogli
ponuditi širokom auditorijumu.
Tuli: Ovo su tehnike koje sada pokušavamo da proverimo, ali postoje i
mnoge druge. Proveravamo i objavljujemo uprkos znanju da će se
opasnost proširiti. Ali, moramo prvi da je upoznamo. Ako mi ne
objavimo, neko drugi hoće, poput okultista ili šarlatana. Zato mi se
čini da je vrlo važno uzeti u razmatranje i te granične oblasti, jer one
ciljaju u suštinu, unutrašnji deo psihe. Da nije tako, ne bi bile
opasne.
La Berž: Da, a ljudi ionako upadaju u njih.
31
Mentalne sposobnosti i svesnost ličnosti iz snova
La Berž: Još jedna tema o kojoj sam želeo da te pitam nalazi se u ovom radu
(Tuli, 1989). Kako ga ja razumem, ti opisuješ svesnost i sposobnosti
likova iz sna, koje si proučavao za vreme lucidnog sanjanja. Nalazim
da je to fascinantna serija eksperimenata i vrlo zanimljiv set pitanja
o tome kakve mentalne kapacitete imaju drugi likovi iz sna.
Tuli: Figure iz sna su sposobne da rade više ako ih sanjaju iskusni
lucidni snevači i ako su neke od njih već ranije bile ispitane. Ali
takođe postoje i neki likovi iz sna koji nisu sposobni da rade ništa.
La Berž: Iz svog iskustva, složio bih se s tim. Zapravo, ponašanje karaktera iz
sna uglavnom zavisi od mojih očekivanja.
Tuli: To nije tačno! I sa svojim kolegama sam raspravljao o tome. Moja
hipoteza je bila da su likovi iz sna vrlo vešti. Doktoranti koji su radili
na ovim temama smatrali su da nisu. Vrlo su se iznenadili. Događalo
se da lik iz sna sedi i piše. Pa ipak, kada sam razgovarao o tom
fenomenu sa Kristom (1981) i ostalima, oni su rekli da je to nemoguće.
Mogao bih da nabrojim stotine slučajeva neočekivanih pojava.
La Berž: Svakako, ali ja rekoh uglavnom. Hteo sam da kažem da je moguće
da ako pronađem tebe kao lik iz mog sna i očekujem da budeš
saosećajan, ti ćeš biti saosećajan, a ako očekujem da budeš zao, ti
ćeš biti zao. Kako se likovi iz sna ponašaju, a ne šta znaju da rade,
to je rezultat našeg očekivanja.
Tuli: Postoje primeri da lik iz sna kaže nešto što drim-ego ne može da
razume. Mislim na primer 3ZWG.
Holcinger: Ovaj primer je Tuli opisao 1989. Drim-ego sedi licem u lice s likom
iz sna koji nešto piše na papiru. Kada to pročita, drim-ego
prepoznaje 3ZWG. U budnom stanju, snevač se priseća da se
posvađao sa svojom verenicom oko iznajmljivanja trosobnog stana
(u Nemačkoj se takav stan naziva 3 Zimmer WohnunG, zbog oznake
3ZWG u oglasnom dodatku novina). Znači, da li zaista tvrdite da
likovi iz sna imaju nešto nalik sopstvenoj svesti?
La Berž: To je osnovna tvrdnja u radu.
Tuli: Ne želim da tom pitanju priđem za stanovišta okultizma ili
spiritualizma. Moje objašnjenje veoma liči na teoriju o podeljenom
mozgu.
32
La Berž: Da, ali nemamo dokaza da pacijenti kojima su hemisfere razdvojene
imaju svesnost u obema. Oni izveštavaju o samo jednoj svesnosti.
Ne znamo da li postoji i druga svesnost. Možemo da vidimo samo
motoričku reakciju koja bi mogla ukazivati na svesnost, ali je i
automatski sistem sposoban za motiričke odgovore.
Tuli: Nikada nećete moće da to zaista i dokažete, zato što je to, kao što
sam već pomenuo, metaforički problem. Ali sada postoje naši veoma
precizni i praktični eksperimenti koji vode do pitanja: da li likovi iz
sna imaju sopstvenu pespektivu, mogu li odatle da posmatraju; da
li imaju vlastiti pristup sećanju, opažanju, mišljenju, produktivnom
mišljenju? Mogu li da rimuju bolje od mene?
La Berž: Da, mogu sve to, ali ništa od toga ne zahteva svesnost!
Tuli: Ali ništa što se dešava ne dokazuje da je Stiven svestan ili da je
Brigita svesna. Svaki dokaz bio bi metafizički. Možete se ponašati
potpuno isto kao lik iz sna, imate sopstvenu perspektivu, svoje
sećanje i svoje vlastito mišljenje. Zašto bih tvrdio da likovi iz sna
nisu svesni i, u isto vreme, tvrdio da vi jeste?
La Berž: Da, ali odgovor je sledeći: ja imam mozak, ti imaš mozak, svako do
nas ima mozak! Ali, likovi iz sna nemaju mozak, osim jednog, a taj
pripada snevaču!
Tuli: Kada sam u lucidnom snu, mogu da vodim iste ovakve razgovore.
La Berž: Naravno, ali to ne dokazuje ništa o svesnosti. Moj zaključak iz
informacije koja je ovde prezentovana bio je da likovi iz sna mogu
raditi zadivljujuće stvari, ali ne i kognitivne zadatke koji izričito
zahtevaju svesnost.
Tuli: Fenomenološki, može se dogoditi da gledaš iz dve perspektive, ispod
stola i iznad stola. To ne možeš da zamisliš.
La Berž: Hajde da se malo vratimo. Kako radiš mentalnu aritmetiku? Kako
množiš 5 puta 5? Odgovor se jednostavno pojavi. To nije svesno, to
je automatski. Ali, kada treba da radiš aritmetiku koja
podrazumeva prenošenje brojeva, ti taj broj pohranjuješ u svesti.
Svesnost se može posmatrati kao globalno mesto rada (Bars, 1988).
To se razlikuje od automatskih procesa. Postoji samo jedna oblast
svesnosti, bar u običnom iskustvu.
Holcinger: Čini mi se da između vas dvojice postoji nesporazum u vezi s
definicijom svesnosti.
33
Tuli: Dao sam različite definicije svesnosti u nemačkom eseju pod nazivom
'Svesnost' - 'Bewusst sein'. Najpre sam razdvojio fenomenološku od
epistemološke definicije, a onda sam razdvajao dalje, tako da sam na
kraju stigao do dvanaest različitih definicija svesnosti!
La Berž: OK. Ali ih verovatno koristimo u različitom smislu.
Tuli: Dobro, ja mislim sledeće: mašina može da radi aritmetiku, a dete ne
može. Ipak, rekao bih da je dete svesno, a mašina nije.
La Berž: To je tačno ono što želim da kažem. Ovi eksperimenti ne dokazuju
svesnost! Činjenica da su mentalne aritmetičke sposobnosti likova
iz sna ograničene, ukazuje mi da ti karakteri nemaju globalni
prostor u kome pohranjujemo rezultate dok nastavljamo da
automatski obavljamo množenje.
Tuli: Da, ali likovi jesu stvarali komplikovane rime!
La Berž: Da, ali bi to takođe moglo biti automatski. Rime se javljaju u mozgu;
ne znamo kako to radimo. To se jednostavno događa!
Tuli: Likovi takođe moraju da pohrane nešto u tom radnom prostoru da
bi obrazovali duže pesme ili rime. Te pesme su nekada dugačke i po
deset stihova.
La Berž: Razmisli o Koleridžu i pesmi "Kublaj Kan". To mu je jednostavno
došlo samo od sebe. Nema razloga za mišljenje da jezički procesi
moraju biti svesno vođeni. Ljudi sve vreme pričaju bez razmišljanja!
Vidiš, svesnost i svesni procesi mogu raditi nešto što nesvesni ne
mogu. Svesnost nije tako efikasna. Ona je spora, ali fleksibilna. I
omogućava izračunavanja tipa 12 puta 17. da bi to uradio, moraš
da pohraniš međurezultat dok radiš drugu operaciju. A jednostavnu
aritmetiku radimo automatski, kao da gledamo u tablicu množenja.
Odgovor na 5 puta 5 je jednostavno tu. Ne razmišljaš o tome kako
da to uradiš. Ne radiš ništa osim što postaviš problem, a rezultat se
pojavi. Ali postoji ograničeni broj brojeva koje možeš držati u umu.
Možeš držati oko sedam, plus-minus dva. Postoje numerički
eksperimenti koji ukazuju i demonstriraju ograničenja svesnog
procesinga i relativni nedostatak ograničenja kod nesvesnog.
Tuli: To je pitanje različitih definicija svesnosti, ali ako bi krenuli odatle
trebalo bi čitavo predavanje.
La Berž: Hajde da sada napravimo rimu i zabeležimo kako se dogodila!
Počećemo s Geteovim poslednjim rečima: "Licht, mehr Licht", a
34
onda rimovati… "Nichts als nichts!" Nije baš gramatički tačno, ali je
ideja. Kako se dogodilo? Samo se pojavilo.
Tuli: Znam to. Takođe znam da Stiven poznaje Getea zavidno dobro.
La Berž: OK. I, kako možemo da zaključimo da likovi iz sna imaju svest?
Tuli: Nikada to nisam tvrdio! Tvrdio sam samo da nikada nećeš moći da
to dokažeš, kao što nikada nećeš moći da dokažeš ni da druga
osoba u budnom životu ima svest!
La Berž: Imao sam utisak da si zaključio da likovi iz sna imaju nezavisnu
svesnost.
Tuli: Moram sada da razjasnim taj nesporazum. Nikada nisam tvrdio da
likovi iz sna imaju svest. Ali nas je ideja o tome da li imaju ili
nemaju svest dovela do nekih interesantnih eksperimenata. Mogao
bih da im kažem da pevaju ili da broje i mogli bismo videti da li
postoje promene na EEG zapisima pod tim okolnostima. Ali čak ni
to nikada ne bi moglo da dokaže da su svesni.

lucidni snovi by Paul Tholey

Prevela
Nevena Čović
Priredila
Tatjana Velimirović

srijeda, 19.10.2011.

Vjera

Vjera je biti, ne imati. Ona je dar. Vjera je vječno traženje. I kad više ne vidiš svjetla, zakorači na Božji dlan. Bog zna, i ti mu vjeruj.

U vjeri je otpornost zlu. I kad si posve loše, kad imaš osjećaj da ćeš se raspasti, još uvijek imaj snage za vjeru. Vjeruj, čovječe, vjeruj…

Svaki čovjek koji vjeruje, i ne htijući, provocira.

Ne moraš ti nužno imati vjeru, ali je netko za tebe mora imati.

Kad čovjek vjeruje, onda se i molitva preoblikuje u zahvalu, više se ne zaustavlja u prošnji.

Daj nam, Gospodine, takvu vjeru da tamo gdje prolazimo nastane život.

Vjera je naša nesigurnost u kojoj Bog uzima sve naše sigurnosti da bi on bio naša jedina sigurnost.

Nije vjera čudo. Nevjera je čudo.

Vjera je u konačnici ljubav, i to LJubav pisana velikim slovom.

vlc. Zlatko Sudac

PS: Dobri papa Poljak, Ivan Pavao II., u svom je nastupnom govoru na Trgu sv. Petra uzviknuo: "Ne bojte se! Otvorite širom svoja vrata i prozore Kristu!" I tome se nema što dodati! Mi dobro znamo, već odavna, da su kršćani novoga milenija mistici, ili ih u praksi jednostavno nema.

srijeda, 05.10.2011.

Preselio se dragi covjek na bolji svijet

Dragi blogrei umro je tata od moje zene, bio je covjek velika srca uvjek za pomoc i dobro drugoga,
pomolite se i vi za njega. Bog mu dao dusi pokoj.

[/IMG]

ponedjeljak, 05.09.2011.

2007 LUCIJA OTKRIVA TREĆU Fatimsku tajnu

Ova vas poruka može inspirirati a možda i potaknuti druge na promjenu.

Nacionalnst: Portugalska
Rođen: 1907/03/28, Aljustrel, Portugal
Umro: 2005/02/13 (u dobi od 97)
Samostanu Carmelitas
Coimbra, Portugal

Bez obzira na vaše vjeranje ili religiju, bolje je biti pripravan i biti u dobrim odnosima s Bogom, koji nas je stvorio; jer nikad ne znamo kada ćemo napustiti ovaj svijet

POSLJEDNJA FATIMSKA TAJNA
Crkva je dala odobrenje da se ljudima otkrije zadnji dio poruke. Blažena Djevica se ukazala troje djece u Fatimi, Portugal 1917 god. Ovo je dokazana činjenica; i jedno od ove djece je bila Lucija (umrla 13.02.2005)

Bila je časna sestra koja je bila zatvorena i živjela je u samostanu u Portugalu. Lucija je tajnu po p,rvi puta otkrila Papi Piu XII koji ju je nakon čitanja zapečatio i pohranio bez objavljivanja.
Kasnije Papa Ivan XXIII ju je pročitao i na isti način kao njegov prerthodnik ju je držao podalje od očiju javnosti zato što je znao da čim se otkrije donijet će očaj i paniku čovječanstvu.

Ali sada je došlo vrijeme i dobivena je dozvola od Pape Ivana Pavla II da se otkrije Božjoj djeci. Ne da se stvori panika nego da se Božji ljudi bili svjesni ove poruke i da bi bili spremni.
Djevica je rekla Luciji:
«Idi dijete moje i reci svijetu što će se dogociti tijekom 1950-ih-2000-ih»
Ljudi ne slijede (prakticiraju) zapovijedi koje nam je Bog dao. Zlo vlada svijetom i žanje mržnju i ljutnju svuda. Ljudi će izraditi smrtonosno oružje koje će uništiti svijet u minuti. Time će polovica ljudske rase biti uništena. Rat će se povesti protiv Rima, i tamo će biti sukovi između vjerskih redova.
Bog će omogućiti svim prirodnim pojavama kao što su dim, tuće hladnoće, voda, vatra poplave, potresi, vjetrovi i surovo vrijeme da polagano razruši planetu.
Ovo će se dešavati do 2012 godine.
Za one koji ne vjeruju neće vjerovati.....Ovo je vrijeme....Vaša vam je ljubljena majka rekla:
Oni koji nemaju milosrđa prema drugima, u riječima i djelima i oni koji ne vole svog susjeda onako kako je moj ljubljeni Sin vas volio....Ne mogu preživjeti! Poželjet će da su umrli.
Bog će oštro kazniti one koji u njega ne vjeruju, one koji ga preziru i one koji nisu imali vemena za njega.
Zovem sve vas da dođete mom sinu Isusu Kristu. Bog će pomoći svijetu, ali svi oni koje ne pokazuju vjernost i odanost će biti uništeni!

Otac Augustin, koji živi u Fatimi, je rekao kako mu je Papa Paul VI dao dozvolu da posjeti sestru Luciju, sestru koja živi unutar samostana (nije napuštala samostan niti joj je bilo dozvoljeno primati posjute). Otac Augustin je rekao da ga je primila oduševljeno i kazala mu: «Oče, Naša Gospa je veoma tužna, jer nitko nije zainteresiran za njezino proročanstvo iz 1917 god. Iako pravednici hodaju uskom stazom. Zli hodaju širokim putem koji ih vodi ravno ka njihovom uništenju! Vjerujte mi, Oče kazna će doći veoma brzo. Mnoge će duše biti izgubljene i mnogi će narodi nestati sa lica Zemlje.

Ali u središtu svega ovoga, ako ljudi razmisle, molitva i prakticiranje iskrenosti, dobrih djela, dobrota i poštovanje, svijet može biti spašen....
Međutim, ako ljudi ustraju na zlim putovima pohlepa, mržnja, sebična djela, rivalstvo, i nif, svijet će biti izgubljen zauvijek. Došlo je vrijeme za sve da prenesu poruku naše Blažene Gospe svojim obiteljima, prijateljima i cijelom svijetu.
Nastavite moliti, činite pokore i žrtve. Blizu smo posljednje minute posljednjeg dana i katastrofe su blizu. Zbog toga, mnogi koji su bili daleko od Crkve će se vratiti otvorenim rukama Crkve Isusa Krista.
Rezultat spajanja crkvi će biti jedna Sveta Katolička i apostolska Crkva....Engleska, Rusija, Kina Židovi, Budisti, Muslimani, Hindusi, Protestanti, itd.... će se svi vratiti vjerovanju i obožavanju Boga našeg Stvoritelja u njegovom voljenom Sinu i u Blaženoj Djevici Mariji.
Što nas čeka???
Svuda će oe održavati «Mirovni Pregovori» ali će kazna doći.
Čovjek na veoma važnoj poziciji će biti ubijen i to će prouzročiti rat. Močna vojska će dominirati u cijeloj Europi i započet će nuklearni rat.

Ovaj će rat sve uništiti; mrak će na nas pasti 72 sata (3 dana) i jedna trećina čovječanstva koja preživi ovu tamu i žrtvu će započeti živjeti novo razdoblje; oni će biti dobri ljudi.
Jedne veoma hladne noći 10 minuta prije ponoći, ogroman potres će tresti zemlju 8 sati. Ovo će biti treći signal da Bog vlada zemljom.
Pravedni i oni koji propagiraju vjeru i poruku Gospe Fatimske je:
«Čovjek se ne treba bojati, ne boj se»

Što činiti? Sagnite glave, kleknite i zatražite oprost od Boga. Zato što će jedino ono što je dobro i što nije pod moći zloga preživjeti katastrofu.

Kako bi se pripremili i ostali živi i sigurni, dat ću vam slijedeće znakove:

Tjeskoba.... i u kratkom razdoblju ZEMLJOTRES će započeti...

Zemljotres će započeti... Zemlja će se tresti...

Zemljotres će biti tako nasilan da će pomaknuti zemlju 23 stupnja i zatim je vratiti u njezinu normalnu funkciju
Zatim će potpuni i apsolutni mrak pokriti cijelu planetu.
Svi zli duhovi će se kretati okolo i biti slobodni, radeći štetu svim onim dušama koje nisu željele slušati ovu poruku i onima koje se nisu htjeli pokajati.
Vjernim dušama, zapamtite upaliti blagoslovljene svijeće, pripremite sveti oltar s križem kako biste komunicirali s Bogom i molili za njegovu beskrajnu milost...
Svuda će biti tama; i na nebu že se pojaviti veliki zagonetni križ da nas podsjeti na cijenu koju je njegov voljeni Sin morao platiti za naše otkupljenje...
U kući, jedina stvar koja će moći dati svjetlost će biti Svete Svijeće...kad se jednom upale, ništa ih neće ugasiti dok ne završe tri dana tame. Također, trebate imati svete vode kojom trebate obilato škropiti prozore i vrata. Bog će zaštiti imovinu odabranih...
Kleknite ispred moćnog križa mog voljenog Sina, molite Krunicu i nakon svake Zdravomarije morate moliti slijedeće.

«Bože oprosti nam naše grijehe, sačuvaj nas paklenoga ognja, i povedi u raj sve duše osobito one kojima je najveća potreba tvoga milosrđa. Blažena Djevice Marijo, zaštiti nas. Volimo te, spasi nas i spasi svijet»

Molite 5 Vjerovanja i krunicu koja je tajna ka mome bezgrešnom srcu. Svi oni koji vjeruju u moje riječi idite i prenesite poruku svima, «ne bojte se!» Ne bojte se ništa tijekom velikog božjeg dna. Razgovarajte sa svima, sad kad je vrijeme. Oni koji su šutjeli će biti odgovorni za sve one duše koje će nestati u neznanju. Svi oni koji ponizno mole krunicu će imati nebesku zaštitu. Oni koji moraju umrijeti, ja ću im pomoći da umru u miru, i bit će sveti kad dođu u drugi svijet.

Želim da sva moja djeca pohađaju misu svakog prvog petka i svake prve subote svakog mjeseca; da se ispovijedaju i pričešćuju, i radeći to da saćuvaju svijet od potpunog razaranaja.
Kad potres prestane, oni koni još uvijek ne vjeruju u našeg Gospodina će nestati na grozan način.
Vjetar će donijeti plin i svuda će ga raspršiti, i onda će se dignuti sunce.

Možda ćete preživjeti ovu katastrofu.
Ne zaboravite da je Božja kazna sveta o kad jednom počne, ne trebate gledati van ni u kom slučaju!!!

Bog ne želi da i jedno od njegove dobre djece vidi kad on kažnjava grešnike.....
Sve je ovo obuhvaćeno u svetim knjigama...
Pročitajte Novi zavjet: Luka 21....-5:121, 12:19, 20:20,
29:33, Pisma Svetog Pavla 3-8 -14 Isaiah 40, 1:5:9.
Morate razumjeti da Bog dozvoljava da se sve ovo desi. Papa i Biskupi sada čekaju novu poruku koja govori o pokajanju i molitvi. Molim zapamtite da Božje riječi nisu prijetnja...već dobre vijesti.
Molimo kopirajte ove stranice i pošaljite ih svima koje znate tako da svi možemo imati priliku da se pokajemo i budemo spašeni.
Ne znamo da li oni koji primaju ovu porjuku vjeruju ili ne u Boga.... ali samo pomislite da ako vi primate ovu poruku da postoji dobar razlog za to!! Od Boga koji nas je stvorio i koji nas toliko mnogo ljubi!
Naš nam stvoritelj daje priliku da budemo spašeni, bez obzira kojoj religiji pripadali ili u što vjerovali. Ako ne vjerujete u ovu poruku, barem je pošaljite drugima, ne košta vas ništa. Svi oni koji je prime mogu imati priliku da prosude i odluče za sebe. Zapamtite, možemo izbjeći veliki dio zla, ako slijedimo Zapovijedi koje nam je naš ljubljeni Otac Bog dao samo 10 jednostavnih načina, ako svi počnemo slijediti možemo dobiti oprost od Boga. Amen!

četvrtak, 11.08.2011.

S neba Sišao SI

SA NEBA SIŠAO SI

DA POKAŽEŠ PUT,

NA KRIŽ OTIŠAO SI GRIJEH PLATITI.

OD KRIŽA DO GROBA,

OD GROBA DO NEBA

SLAVIM TEBE, ISUSE!

petak, 05.08.2011.

IVAN

Osvanuo je novi dan. Mnoštvo koje je ostalo na drugoj
obali jezera prisjetilo se da se ondje nalazila samo
jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi
učenici otplovili sami.

23Neke lađice iz Tiberijade
pristale su blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon
što je Gospodin zahvalio Bogu.

24Kad su vidjeli da ondje
više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se
u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže
Isusa.

25Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su
ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?«

26Nato im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne
tražite vi mene zbog čuda koja ste vidjeli, nego zbog
kruha kojeg ste jeli i nasitili se.

27Ne trudite se oko hrane
koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja
daje vječni život. Takvu hranu dat će vam Sin Čovječji
jer ga je Bog Otac za to ovlastio.«

28»Što moramo činiti«, upitali su ga tada, »da činimo
djela koja Bog želi?«

29Isus im je nato odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je
on poslao. To je Božja volja.«

30»Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« rekla je
svjetina. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati.

31Naši preci jeli su manu u pustinji, baš kao što piše u
Pismu: ’Dao im je s neba kruh da jedu’1.«

32Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam
Mojsije dao kruh s neba. Moj Otac vam daje pravi kruh
s neba.

33Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s
neba i daje život svijetu.«

34»Gospodine,« rekli su mu, »daj nam uvijek toga
kruha!«

35»Ja sam kruh koji je život«, odgovorio im je Isus.
»Tko dođe k meni nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje
u mene nikada više neće ožednjeti.

36Ali već sam
vam rekao da ste me vidjeli, pa ipak ne vjerujete.

37Sve koje mi Otac da uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga
tko dođe k meni.

38Ja nisam sišao s neba da činim svoju
volju, nego volju onoga koji me je poslao.

39A volja
onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od
onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji
dan.

40Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje
u njega ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji
dan.«

41Tada su Židovi počeli gunđati i prigovarati Isusu što
je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.«

42Govorili su: »Pa to je Isus, Josipov sin! Poznajemo mu i oca i
majku. Kako može tvrditi: ’Ja sam sišao s neba?!’«

43Nato im je Isus rekao: »Prestanite mrmljati!

44K meni mogu doći samo oni koje Otac, koji me je poslao, dovede
k meni. A ja ću ih uskrisiti u posljednji dan.

45Proroci su pisali: ’Sve će ih Bog poučiti.’1 Svatko tko sluša Oca i
uči od njega, dolazi k meni.

46To ipak ne znači da je itko vidio Oca. Oca je vidio samo onaj tko dolazi od njega.

47Govorim vam istinu. Tko vjeruje, ima vječni život.

48Ja sam kruh koji daje život.

49Vaši su preci jeli manu u pustinji, pa su ipak umrli.

50Ovo je pak kruh koji je sišao
s neba. Tko jede ovaj kruh neće nikada umrijeti.

51Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Tko bude jeo ovoga
kruha, živjet će zauvijek. Kruh koji ću ja dati, moje je
tijelo, koje dajem da svijet može živjeti.«

52Tada su se Židovi počeli međusobno prepirati. Pitali
su se: »Kako nam on može dati svoje tijelo za jelo?«

53Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Morate jesti
tijelo Sina Čovječjeg i piti njegovu krv, inače nećete
imati u sebi život.

54Tko jede moje tijelo i pije moju
krv ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

55Moje je tijelo istinska hrana, a moja je krv istinsko
piće.

56Tko jede moje tijelo i pije moju krv živi u meni i
ja u njemu.

57Otac koji me poslao živ je i ja živim zbog
njega. Tako će i onaj tko mene jede živjeti zbog mene.

58Ovo je kruh koji je sišao s neba. On nije kao onaj što su
ga jeli vaši preci pa ipak umrli. Tko jede ovaj kruh, živjet
će zauvijek.«

59Sve je ovo Isus rekao dok je poučavao u
sinagogi u Kafarnaumu.

65»Zato sam vam rekao: ’Nitko ne može doći k
meni ako mu to Bog ne omogući!’«

66Kad su to čuli njegovi učenici, mnogi su se povukli
i nisu ga više slijedili.

petak, 29.04.2011.

Sreća

Ako želite da budete sretni, prestanite da zadovoljavate svoje želje, jer one nisu odgovor za vaš život. Da biste bili sretni, odbacite svoje želje ili ih promjenite u skladu sa svješću o njihovoj ograničenoj vrjednosti.
Zadovoljavanje želja donosi olakšanje i ugodnost, ali ne i sreću.
Mislite na nešto što intenzivno želite. Ispitajte svaku od tih želja posebno i upitajte sebe: „Šta bi se dogodilo kad bih mogao da budem sretan a da pri tom ne zadovoljim nijednu od ovih želja?"
Zar to ne bi bilo čudesno?
Postanite svjesni činjenice da postoje mnoge osobe zaista sretne iako su bez tih stvari ili osoba koje vi tako strasno želite.
Sada recite svakoj od tih poželjnih stvari ili osoba: „Iskreno mi je stalo da budem sretna bez vas, jer vi niste moja sreća". Ne možete dozvoliti sebi da živite s lažnim poistovećivanjima; spoznajte da su one samo sklonosti vašeg uslovljenog „ja".

Komentar:
U ljudskoj prirodi ne postoji nijedna urođena težnja za veličinom, težnja da budemo iznad ostalih, da nas smatraju boljim od drugih. Potreba za popularnošću, slavom, uspjehom, simpatijama drugih je nešto što sami izazivamo. Jedini urođeni impuls ljudske prirode je potreba da budemo slobodni, slobodni od mučne želje da budemo važni i popularni, da ostvarimo uspjeh, da izazivamo simpatiju. Kada se otarasimo potrebe za nagradom i aplauzom, stičemo slobodu koja nas uzdiže kao Božje sinove i kćeri; to je sloboda dostojna stanja u kome se nalazimo.

Antoni de Mello

utorak, 19.10.2010.

Sokrates i realnost naseg poimanja stvarnosti

Ovaj vikend sam prvi put cuo Sokratovu pricicu o ljudima u spilji. Pretrazio sam internet ali na hrvatskom nisam nasao taj text pa cu pricu ovde skraceno prepricati.

Zasto mi je prica zvucala interesantno? Duboka je i svako iz nje moze izvuci svoju pouku, ovisno o tome gdje se trenutno u zivotu nalazi i na koji nacin razmislja. Pa slobodno komentirajte sta vama pada na pamet pri ovoj prici.

Sokrates nam izlase sljedeci experiment. Zamislimo da se grupa ljudi odgojila od malih nogu u jednoj pecini ili spilji gdje su bili zavezani za stolice a pogledi su im bili uprti ravno u zid spilje ispred njih. Na zidu ispred sebe su gledali sjene koje su im bile proicirane od predmeta ili osoba koje su prolazile ispred vatre koja se nalazila iza njihovih ledja. Oni nikada nisu vidjeli tu vatru samo su znali za te sjene okoje se nalaze ispred njih.

Jednog dana odvezali su jednog covjeka sa te stolice i dozvolili mu da se okrene i ugleda vatru! Sta se dogodilo je sljedece covjek se odmah opet okrenuo prema zidu pecine jer mu je vatra bila pre jaka za njegove oci. Ali nije imao mira jer je vidio nesto novo i kada su mu se oci oporavile opet je pogledao vatru ovajput malo duze i zapazio je ljude i predmete koji su bili proicirani na pecinu. Sada je znao odakle su slike na zidu pecine.

Dok je tako setao po pecini ugledao je veliku svjetlost koja odnekud dolazi u pecinu krenuo se uspinjati prema svjetlosti ali kako mu oci nisu bile naviknute vratio se natrag u pecinu. Ali kako mu ta svjetlost nije dala mira opet se uspinjao i izasao je van pecine i ugledao predivni svijet! Nije mogao dugo gledati nego se morao vratiti dok mu se oci ne naviknu i tek je onda opet mogao malo duze gledati ljepotu svijeta.

Cim se je sjetio svojih drugova u pecini pohrlio je k njima da im kaze sto je vidio.

"Ljudi ustajte, to nije svijet sto vi tu gledate to je samo slika, ustajte ima toliko vise toga za vidjeti to nije pravi svijet to je samo prikaz ustajte!"

A oni njemu: "sjedi dole sta je stobom jesi li poludio, smiri se odspavaj malo sigurno ces sutra biti bolje sjedi dole i smiri se nemoj nam kvariti ovu idilu"

E sad sam ja ovde mislio mozda ga i uspiju uvjeriti da je on to izmislio ali kaze prica dalje da je ostao pri svom uvjerenju ali nikoga nije uspio zadobiti da ode sa njim pogledati svijet.


Eto price, ja odavno nisam cuo bolju usporedbu za mene....

pozdrav daniel

petak, 15.10.2010.

sex sex sex

utorak, 12.10.2010.

I want you you you...

ova pjesma me vrati na pocetak kada su vrijednosti jos bile poredane na ispravan nacin :-)

I want you, you, you
All I want is you, you, you
All I want is you

I give you the stars above
The sun on the brightest day
I give you all my love
If you would only say

I want you, you, you
All I want is you, you, you
All I want is you

I give you the stars above
give you sun on the brightest day
I give you all my love
If you would only say

I want you, you, you
All I want is you, you, you
All I want is you

Moji su malo isli doli kod mojih pa me malo sentimentala uvatila, smrc...

ponedjeljak, 06.09.2010.

Zato trazine najprije Kraljevstvo Bozje a sve ce vam se drugo nadodati

Zelim biti osoba koja ima uho za tudje probleme, koja sudjeluje u zivotu i problemima svoje jos male djece. Oni su tek drugi i treci razred osnovne skole, ali svjestan sam da je njihov svijet i problem isto toliko realan kao i nas vaznih odraslih zaposlenih punih vaznih problema ljudi. Eto tako vam se ja ponasam nikako daa shvatim da ne nosim ja cijeli svijet na ledjima i da bi svijeta i svega bilo isto tako dobro da mene nema. Uvijek sam ja zarobljen samo sa svojim problemima sa svojim zivotom sa svojim odlukama a zena vodi sve drugo.
Kad bih prepustio malo vise svoje brige Bogu a otvorio se za probleme drugih meni bliskih ljudi vjerujem da bi se bolje osjecao i vjerujem da bi uvidio kako ti moji problemi nisu toliko vazni koliko ich ja sad vidim vaznima.

Eto trenutno trazim kupiti neki stan veci ili neku malu kucicu sa jednom sobom vise tako da bi za koju godinu svako djete imalo svoju sobu. Ali u to ulazem toliko vremena (inace tendiram pretjerivanju) da nisam za nista drugo i vidim da nije dobro.
Umjrenost je kod mene kljucna rijec i trebao bi se oko toga vise potruditi. I vise oko ovoga sto sam u naslovu vec napisao, pa nije nam dragi Bog to bez razloga napisao u Bibliji, zasto onda mi mislimo da znamo da nam je sad ovog trenutka nesto drugo precnije a da cemo kraljevstvo nebesko traziti kada rjesimo nas problem.

Eto sad znate i jos jedan detalj od Daniela, pozdrav

četvrtak, 02.09.2010.

Isus nas uči moliti

Sveti se ime tvoje! Budi volja tvoja!

Mt 6,9-10


Nas kršćane molitvi uči sam utjelovljeni Bog, Isus Krist. Kao što se Isus moli Ocu, tako i nas uči moliti u duhu sinovskog povjerenja i čvrste vjere:

“Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!” (Mt 7,7)

“Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!” (Mk 11,24)

“Sve je moguće onome koji vjeruje!” (Mk 9,23)

Molitvom “Oče naš”, koju je sam Isus naučio svoje učenike, Gospodin nam pokazuje u kakvom raspoloženju trebamo pristupiti Bogu kad molimo. Najprije probuditi vjeru u to da se obraćamo svome Ocu, koji nas ljubi i želi nam dobro. Posvijestiti si da je on Otac ne samo nama, nego i svim ljudima. Zatim se staviti u njegovu prisutnost – on je Onaj Koji Jest i u kojemu mi jesmo. A onda: Sveti se ime tvoje – sve što činim neka bude na tvoju slavu. Staviti Boga u središte svoga života, da nam on bude mjerilo svih stvari. Budi volja tvoja! Vjerovati da je njegova volja, ono što nam on želi, naš najsigurniji put do sreće i punine. Moliti ga da upoznamo njegovu volju i u svakome je trenutku ispunimo.

Ako tako učinimo i stavimo Boga na prvo mjesto, on će se pobrinuti za sve ostalo. Dat će nam naš svagdanji kruh, to jest, sve ono što nam je potrebno za život i ništa nam neće nedostajati. U tom susretu s Bogom, nadalje, prepoznajemo svoje slabosti i pogreške, te ga molimo za oproštenje. I još nam je samo jedno potrebno, još je samo jedna prepreka između nas i Boga: da njegovu ljubav koju smo primili podijelimo s bližnjima i oprostimo im sve, kao što Bog oprašta nama. Tada možemo biti sigurni da nas on neće napustiti u napastima, i da će nas izbaviti od svakoga zla, u nama i oko nas.

Isus nas upozorava i na mogućnost pogrešnog raspoloženja pri molitvi. Poziva nas na obraćenje srca, pomirenje i praštanje, te usklađivanje svoje volje s Očevom voljom, kako bi naša molitva bila plodonosna: “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ýGospodine, Gospodine!ý, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima” (Mt 7,21). Za molitvu je potrebno čisto i ponizno srce otvoreno za Boga i ono što nam on u svojoj ljubavi želi dati. Molitva nije moljakanje, iskorištavanje Boga za svoje interese, ona je predanje Bogu i dopuštanje da on u nama djeluje, da nas mijenja i preobrazuje iznutra.

Susrećući se s Bogom, susrećemo se i sa samima sobom, sa svojom nutrinom, u kojoj nije uvijek sve potpuno dobro, čisto i lijepo. Ta spoznaja zna biti neugodna i bolna. Ali ako u takvim trenucima svoje povjerenje hrabro stavimo u Boga i ne zatvaramo oči pred svojim slabostima, Bog to okreće u našu korist, kao što kaže sv. Pavao: “Kad sam slab, onda sam jak.”

Zato je važno moliti Boga da nam pokaže svoju ljubav prema nama i pomogne nam da u nju povjerujemo i prihvatimo je kako bi ona prožela čitav naš život. On nas ljubi i kad smo slabi i grešni. Općenito, on nas ne ljubi zbog naše dobrote i sposobnosti “jer nitko živ nije pravedan pred tobom” (Ps 143) i nema tog čovjeka koji bi bio tako dobar da bi svojom dobrotom zaslužio Božju ljubav. Ona nadilazi našu dobrotu i naše sitne zasluge i daje nam se besplatno ako je samo želimo prihvatiti:

O svi vi koji ste žedni,dođite na vodu;

ako novaca i nemate, dođite.

Bez novaca i bez naplate

kupite vina i mlijeka!

Priklonite uho i k meni dođite,

poslušajte, i duša će vam živjeti.(Iz 55,1.3)

U molitvi je najvažnije upravo povjerenje u Božju ljubav, da će nam on dati ono što je za nas najbolje i da neće dopustiti ništa što će nas slomiti. Ovo je osobito važno u bolesti, kad se pitamo zašto Bog to dopušta i doživljavamo se napuštenim od njega. Često se pitamo i što će nam još sve natovariti ako mu se predamo u ruke, kao da Bog jedva čeka da nas uništi. To je nepovjerenje rezultat naše pogrešne slike o Bogu, koja je često projekcija na Boga naših rana i iskustava s ljudima.

Dobro je Bogu (i sebi) priznati takve osjećaje, a zatim ga zamoliti da nas izliječi od toga nepovjerenja i “uvjeri” nas u svoju ljubav. Za većinu ljudi to se neće dogoditi jednom zauvijek, nego je u pitanju proces tijekom kojega nas Bog oslobađa nepovjerenja i zakočenosti, kao u nekim slojevima sve dublje i dublje u našemu srcu. Osjećaj koji prati to oslobođenje zna biti sličan golemu olakšanju, velikoj opuštenosti i sigurnosti. Zatim opet dolaze trenuci sumnje i nepovjerenja, u kojima treba još usrdnije moliti jer nakon takvih razdoblja Bog redovito daruje velike milosti onima koji ga traže svim srcem.

Kako bi naša molitva doista bila susret i razgovor sa živim Bogom, a ne brbljanje riječi u prazno ili licemjerna gluma pred ljudima, Isus nas uči: “Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.” (Mt 6,6-7) Ovdje “soba” označava intimni prostor čovjekova srca u kojemu se susreću čovjek i Bog i u koji nitko drugi nema pristupa. Taj osobni susret događa se kako pri zajedničkoj tako i pri pojedinačnoj molitvi, koje su obje jednako potrebne i vrijedne.

Neki ljudi ne mogu moliti u zajedništvu s drugima (npr. u crkvi), nego samo kad su sami. To je posljedica prenaglašenog individualizma u suvremenome svijetu, ali može biti i znak da je zbog različitih rana i negativnih iskustava narušeno vaše povjerenje u ljude, što vas priječi da ih doživljavate kao braću i sestre, sinove i kćeri istog nebeskog Oca. Vaši su osjećaji potpuno razumljivi, nemojte ih potiskivati i bježati od njih. Predajte ih Bogu i zamolite ga da on svojom bezuvjetnom ljubavlju izliječi ovu dimenziju vašega bića, kako biste mogli uživati u zajedništvu s drugim ljudima i veseliti se susretu s njima. Veća otvorenost prema Bogu uvijek rađa većom otvorenošću prema ljudima; susret s Bogom otvara nas za susret s čovjekom.

Drugi, pak, mole u zajednici, ali ne mogu moliti sami. Ili, ako mole sami, drže se fiksnih obrazaca i od njih ne odstupaju ni za dlaku. Molitva u šutnji za njih ne dolazi u obzir. Ako se ovo odnosi na vas, možda ste prihvatili vjersku tradiciju bez osobnog susreta sa živim Bogom. Nije dovoljna vjera roditelja i prihvaćanje vjerskih istina kao po nekom automatizmu, jer smo tako odgojeni, poučeni. Svaki se čovjek mora osobno susresti s Bogom. Ljudi koji su u djetinjstvu primili vjerski odgoj mogu doći u napast da misle kako “sve znaju” i ili “sve čine kako treba” samo zato što su to tako oduvijek činili.

Duhovni pisci upozoravaju da u duhovnome životu nema stajanja na jednome mjestu. Bog nas uvijek poziva na rast i želi da mu se sve više priblivamo. Tko je zadovoljan postignutim i smatra da nema potrebe za nečim više, može izgubiti što je imao i osjetiti se zakinutim od Boga, kao stariji sin iz prispodobe o milosrdnome ocu (Lk 15,11-32). U svima nama skriva se ta napast, bar u nekim trenucima duhovnog života. Svi smo mi katkad farizeji. Kad god pomislimo da ništa ne trebamo na sebi mijenjati, da je naš odnos prema Bogu i ljudima u savršenom redu, da u potpunosti ispunjavamo sve Božje zapovijedi, već smo upali u zamku farizejstva. Ako vam se to dogodi, zahvalite Bogu što vam je to pokazao i zamolite ga da uđe u vaše srce i dodirne vas svojom blizinom. Dopustite mu da vam pokaže koliko je ljepše biti ljubljeno dijete Božje nego rob zakona.

Prezeto sa http://www.katolici.org/

<	rujan, 2017
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Rujan 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Srpanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Rujan 2015 (1)
Rujan 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (11)
Lipanj 2008 (8)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?