Ako želite da budete sretni, prestanite da zadovoljavate svoje želje, jer one nisu odgovor za vaš život. Da biste bili sretni, odbacite svoje želje ili ih promjenite u skladu sa svješću o njihovoj ograničenoj vrjednosti.
Zadovoljavanje želja donosi olakšanje i ugodnost, ali ne i sreću.
Mislite na nešto što intenzivno želite. Ispitajte svaku od tih želja posebno i upitajte sebe: „Šta bi se dogodilo kad bih mogao da budem sretan a da pri tom ne zadovoljim nijednu od ovih želja?"
Zar to ne bi bilo čudesno?
Postanite svjesni činjenice da postoje mnoge osobe zaista sretne iako su bez tih stvari ili osoba koje vi tako strasno želite.
Sada recite svakoj od tih poželjnih stvari ili osoba: „Iskreno mi je stalo da budem sretna bez vas, jer vi niste moja sreća". Ne možete dozvoliti sebi da živite s lažnim poistovećivanjima; spoznajte da su one samo sklonosti vašeg uslovljenog „ja".
Komentar:
U ljudskoj prirodi ne postoji nijedna urođena težnja za veličinom, težnja da budemo iznad ostalih, da nas smatraju boljim od drugih. Potreba za popularnošću, slavom, uspjehom, simpatijama drugih je nešto što sami izazivamo. Jedini urođeni impuls ljudske prirode je potreba da budemo slobodni, slobodni od mučne želje da budemo važni i popularni, da ostvarimo uspjeh, da izazivamo simpatiju. Kada se otarasimo potrebe za nagradom i aplauzom, stičemo slobodu koja nas uzdiže kao Božje sinove i kćeri; to je sloboda dostojna stanja u kome se nalazimo.
Antoni de Mello
Post je objavljen 29.04.2011. u 14:07 sati.