vjera_ufanje_i_ljubav

četvrtak, 24.09.2009.

nosceteipsum.bloger.hr

Kvantni skok. U fizici je poznat termin kvanta, točno određenog iznosa energije potrebnog za prelazak elektrona iz nižeg u više stanje. Na prirodu ne gledam kao na nešto odvojeno od cjelokupnosti duha i materije, zapravo materija je tek niži energetski oblik istoga. Vrlo je kruta i gruba u usporedbi s finijim i višim frekvencijama dimenzije koju nazivamo duhovna razina. Čak i u toj duhovnoj sferi postoje različite razine. Isus tako govori o prvima u paklu i zadnjima u raju. Što je kvantni skok za čovjeka? Čovjek se muči nekim problemom kojeg nikako ne uspijeva riješiti. On se vrti na istoj energetskoj razini. Slično je s destilacijom. Ako grijemo smjesu etanola i vode, njezino vrelište će biti na oko 75 stupnjeva, koje odgovara vrelištu etanola. Voda neće moći dosegnuti 100 stupnjeva dok sav etanol ne ispari. Mora čekati. Tako je i s čovjekom. On mora čekati dok se ne riješi svih prepreka koje je postavio u svome umu da bi postao slobodan. Dodavanje novih briga i problema ne pomaže čovjeku da doživi svoj kvantni skok. Zato šuti, otrpi uljeza u svojoj nutrini dok ne ishlapi. Možda se čini dugo ponekad, ali što je cijeli ovaj život spram vječnosti? Šuti, ne dolijevaj u svoj um ono što će te spriječiti da ideš dalje. Šuti i sa zahvalnošću primaj takozvano dobro i zlo, kada se čini da su tvoje životne okolnosti negativne. Šuti i otrpi. Ne kukaj, jer ulaziš u začarani krug. Šuti i čekaj svoj kvantni skok. On je još jedna stepenica bliže pravoj Stvarnosti, Bogu.

čovjek se može osjećati dobro i bez ikakvog povoda. Bezuzročno. Takvo stanje je zapravo prirodno stanje duha, povezanost s Bogom. Sasvim je prirodno da se čovjek osjeća dobro. Mala djeca se u pravilu osjećaju dobro. Njihovo dobro raspoloženje je upravo zarazno. Takvo stanje je uglavnom oslobođeno uma, seže duboko iza njega. U samu srž duše. Kod odraslih je takvo stanje manje često, stoga kada se pojavi, treba ga objeručke prigrliti i sačuvati. Što je potrebno za to? Ništa. Upravo ništa. Biti sasvim spontan, biti ono što jesi, sviđalo se to drugima ili ne. I ne dozvoliti ničemu da nas izbaci iz tog stanja.


Subota, studeni 29, 2008
Privlačnost Boga



Za čovjeka koji ima određenu razinu svijesti Bog je neodoljivo privlačan, kao muškarcu predivna žena. Zbog svoje transcendencije on nije privlačan toliko oku, koliko duši koja, sićušna i slaba, zatreperi na njegov spomen kao svijeća na večernjem povjetarcu. Bog je izvor svega obilja koje je čovjeku potrebno, smiješno ga je usporediti s bilo kime. On je otac i majka djeci svijeta, napuštenoj od sviju, ne toliko fizički koliko emocionalno, bez topline i ljubavi. Bog je savršena žena i muškarac, posjednik svega što je ikada postojalo, najslavniji umjetnik, slikar, pisac i znanstvenik. Svijet mu oduzima to pravo, slaveći smrtnike kao vlastita božanstva, ali u njima nema ničega više do li u poljskom cvijeću, koje cvate i miriše i potom ga više nema. Ponekad se ljudi dive istom tom cvijeću u herbariju, i ništa više. On je najveći ljubavnik onima čija strast plamti nezaustavljivo vječnim plamenom. Pošteni kršćani će se vjerovatno zgroziti nad ovakvim riječima, zaboravljajući da se časne smatraju Kristovim zaručnicama. Uska su vrata koja vode u život. Ovaj život je samo naznaka Stvarnosti koja oduvijek postoji, čovjeku u njegovoj taštini je teško prihvatiti da je bez Boga jedno veliko ništa. Boga ne može definirati religija niti itko drugi osim njega samoga u najdubljim dubinama duše, glasom savjesti i intuicije. Pa ipak, religije čuvaju prastaro sjećanje na njega i zbog toga ih treba poštivati i proučiti. Za mene je Isus najprivlačnije biće u svemiru, njegova misija i život su mi trajna inspiracija. I padam i odmičem se od njega, ali on je toliko veličanstven da mu se uvijek vraćam. Nisam limitiran niti jednom religijom, Isus je jednostavno moj izbor. Moja stranka, moja ideologija, moja vjera, magnet i najveća ljubav. On ima riječi života koje moja duša prepoznaje. On poznaje put do Boga jer je od njega i poslan, da oni koji imaju uši čuju riječi Istine.

nosceteipsum

http://nosceteipsum.bloger.hr

subota, 19.09.2009.

Tko smo mi zapravo?

Danas mi se pojavila misao u glavi "tko je onaj na koga mislimo kada kazemo JA".

Vecina ljudi ima svoj izraz lica za svaku osobu koju poznaje. Naprimjer kada na ulici sretnete neku staricu imate drugaciji izraz na licu nego kad sustretnete svog bankara ili kad vidite dijete ili malu bebu.

Jesmo li ijedan od tih izraza lica i osjecaja mi? Svi znamo kakav nam je najcesce izraz lica kada se osjecamo u svojoj privatnosti bez da nas neko gleda kada mislimo da nas nitko ne promatra, e ja mislim da je to nase pravo JA.

I sada pitanje kako bi to bilo kada bi se poceli istinski tako odnositi prema svakome bez izmisljanja i pokusaja da se nekome dopadnemo. Kakav bi to svijet bio? Eto to mi je proslo kroz glavu danas.

Sve vas pozdravljam

petak, 11.09.2009.

Ego

preuzeto sa bloga www.kriz-zivota.com/blog/mystic


Što je Tamna Noć Duha?



Naš “Temeljni Sistem”

Čini se da tamna noć sadrži dva aspekta. Tamnu noć osjeta, gdje se Bog fokusira na našeg “izvanjskog čovjeka” i na ono što činimo, dok se u tamnoj noći duha Bog fokusira na našeg “unutarnjeg čovjeka”, odnosno na ono što jesmo.

[Važno je naglasiti da ne možemo Boga podvrći našim ograničenim mjerilima i da je on vlastan da sa svakim od nas komunicira na način na koji On zna da je najbolji i najprimjereniji. On će izvršiti svoju vlastitu volju u našim životima na način na koji je to najadekvatnije za nas. 1 Kor 12:11 kaže da Bog daje darove “kako On hoće” i vjerujem da je identičan princip primjenjiv i u Njegovim planovima za naš život. On će to ispuniti na način za koji samo On zna da je najbolji.]

Razlika uzmeđu dviju noći može se najbolje oslikati analogijom između vatre i komada drveta. U prvoj noći (osjeta), vatra samo zahvaća površinu drveta, dok u drugoj noći (duha) vatra potpuno spaljuje drvo. U tamnoj noći duha Bog ide ispod same naše ljudske prirode. On naš “temeljni sistem” - sve naše predrasude, pretpostavke, tajne navike, skrivene motive, sva naša ego-centrična djelovanja i stremljenja izlaže vatri Duha i eliminira ih.

Zbog naših pretpostavki, iskrivljenih percepcija, devijacija ukorijenjenih duboko u nama, u samoj srži našega bića, vrlo često hodimo daleko od života u slobodi Duha. Mnogo onoga što “činimo” utemeljeno je na onome što “vjerujemo”. Naš sustav vjerovanja ne samo da je stup i potporanj naših misli i osjećaja, on također utječe i na sve ono što mi činimo, na sve naše djelovanje. Stoga, ako želimo promijeniti naše ponašanje, moramo otkriti u koje to neistine mi vjerujemo. Jednom kada smo im bili izloženi, kada smo ih vidjeli, kada smo ih priznali, odbacili, a zatim prihvatili pravu istinu, naše ponašanje se mijenja automatski. Naprimjer, ako vjerujemo da Bog manifestra svoju ljubav tako da dozvoljava da se samo “dobre i divne” stvari događaju u našem životu, tada, kada nam se dogodi nešto “loše”, naš sustav uverenja govori nam da nas Bog više ne voli. Stoga je imperativ da zamijenimo ta lažna uvjerenja naše prirode pravom, Božjom Istinom.

Dakle, nije nužno da je grijeh taj na koji se Bog fokusira u ovoj drugoj noći (mnogo ljudi koji se nalaze u ovom stadiju već su jako iskusni vjernici i već dugo hodaju putem Njegove Ljubavi), nego na našu samu ljudsku prirodu – našu orijentiranost na same sebe, našu samo-dostatnost, samo-zaljubljenost i sve naše “naravne navike” koje ne odražavaju Njega. To su stvari koje Bog želi izvući iz nas i eliminirati ih, jer nas ti stavovi često znaju odvesti u grijeh (i postati “korijen” naših grijeha). Dakle, u tamnoj noći duha Bog razlaže naše unutrašnje biće i čisti nas od naših unutrašnjih devijacija, iskrivljenih načina bivstvovanja, a počesto i od naših skrivenih grijeha.

Job je savršeni primjer. Svakodnevno je već priznavao svoje grijehe kada je Bog dozvolio da mu se počnu događati zastrašujuće stvari u životu. Bog čak govori na početku knjige da je Job bio pravednik. Bio je savršen, revan i bojao se Boga (Job 1:8). Ali je, u patnji i tamnoj noći, koje je Bog dopustio da se spusti na njegov život, Job umro svojoj lažnoj religioznosti, svojim površnim afektivnostima, svojoj rigidnoj teologiji i svojim iskrivljenim pogledima na Boga, umro je svemu onome što je bila zapreka za njegovo istinsko duhovno jedinstvo i sjedinjenje s Bogom.

Tamna noć duha je ono djelovanje koje je doslovno opisano u Poslanici Hebrejima 4:12. To je način na koji Bog razdvaja našu dušu i duh. To je postepeno prodiranje Duha Svetoga kroz sve nivoe naše duše do njezinih najdubljih dubina. U toj noći, Bog nam usmjerava pogled na sve ono za što, na prvi pogled, smatramo da nije u konfliktu s Njegovim načinom djelovanja: naš površni pogled na stvarnost, naše nade, naše afekstivnosti, naša osjećajnost, naša percepcija, naša revnost, naša uskogrudnost, naša stremljenja, naši osjeti, naše religiozno iskustvo i naše duhovne utjehe. To su neka od naših uvjerenja koja počesto hrane naš ponos, našu ego-centričnost i našu samo-dostatnost.

Te navike i ta egocentričnost koja nam je svojstvena ne bi se nikada promijenila da ih Bog ne izvuče iz nas i ne ukorijeni nas u Njegovoj Ljubavi. Ponavljamo, ti i takvi stavovi i uvjerenja nisu nužno grijeh, nego su jednostavno rezultat onoga što jesmo – što smo ljudska bića. Ovakvo naše “prirodno gledanje na stanje stvari” nastali su kao plod našega odgoja, kao rezultat utjecaja drugih na naš život, naših navika i na kraju kao produkt naših predrasuda i unaprijed izgrađenog sustava vrednovanja stvarnosti i događaja u našemu životu. Ta “čovječnost” nikada neće u potpunosti nestati, uvijek će biti prisutan bar mali djelić nje. Ona je ono što se naziva “tijelo”. Ipak, Bog nam želi otkriti i taj dio nas kako bi ga bili svjesni, te kako bi ga bili spremni razapeti na Križu. Kako bi dospjeli u Sveti Prostor Našega Srca u kojemu Bog boravi, nije dostatno samo raskrstiti s grijehom, nego i lažno “ja” mora biti raspeto. Tada, i samo tada će u nas moći biti ulivena Punina Duha i samo tada ćemo moći biti sposobni početi donositi plodove Kraljevstva Ljubavi.

Primjeri naših ego-centričnih načina djelovanja

Bog želi da ga upoznamo na jedan izuzetno blizak način, ne samo kroz našu dušu (gdje osjećamo kako Njegov život struji kroz nas), nego i kroz naš duh (gdje osjećamo Njegovu prisutnost). Da bi to postigao, On mora ne samo prokazati “sve što činimo” a što “nije od vjere” (tj., naš grijeh), nego mora prokazati sve naše “ego-centrične načine bivstvovanja” (ono što jesmo). Ti “prirodni načini gledanja na stvari” iako se ne smatraju grijehom, moraju biti iskorijenjeni jer su oni pogrešan sustav vrednovanja i iskrivljeni temelj na kojemu gradimo naše živote. Ako nisu raspeti, oni mogu ne samo suziti djelovanje Duha Svetoga u nama, nego mogu priječiti i našu intimnu povezanost s Bogom.

Bog želi sav naš negativni samointeres, svo podilaženje vlastitim slabostima, svu zavist, svu osvetoljubivost, okrutnost, ludost, egocentrizam, posesivnost, ovisnosti, navezanosti i sebičnost potpuno ukloniti iz naših srca. Ova isključiva usmjerenost na same sebe ne samo da narušava naš odnos s Bogom, nego očito utječe i na sav naš odnos prema drugima. Dok te negativnosti ne budu uklonjene iz naših duša nikada nećemo moći imati onakvu intimnu povezanost s Bogom za kojom čeznemo. Mi moramo biti oslobođeni svih naših sebičnih stremljenja, nada, planova, čežnja, sviđanja, tuga, razočarenja, hvastanja, krivnje, uspjeha, neuspjeha i utjeha, i umrijeti svim željama koje nisu od Boga, za Boga i po Bogu. Kao što u Tužaljkama 3:40 piše:”Ispitajmo svoje putove i ponovno se okrenimo Bogu.”

Nekoliko primjera naših “prirodnih”, ego-centričnih stremljenja i načina bivstvovanja:

PRETPOSTAVKE. Pretpostavke su sva ona unaprijed stvorena uvjerenja o određenim stvarima, događajima i osobama. Pretpostavka, sama po sebi, očito nije grijeh. Ona su vrlo bitna sastavnica ljudske prirode. Međutim, pretpostavka može vrlo često biti vrlo ego-centrična i postavljena na krivim temeljima koji nas, ako ih ne preispitamo, mogu dovesti do samozavaravanja i ogorčenja, koje JESU grijeh koji nas može odvojiti od Boga.

OČEKIVANJA. Očekivanja su vrlo usko vezana uz pretpostavke. Očekivanje je ono na što reflektiramo pretpostavke što će se dogoditi u budućnosti, bilo da se tiče ljudi, stvari ili događaja. Ona su, također, vrlo bitan dio ljudske prirode. Na kraju krajeva, svi mi imamo očekivanja, ona su dio naše samo-orijentirajuće ljudske prirode. Očekivanja sama po sebi nisu grijeh. Međutim, ako naša očekivanja nisu ispunjena na način na koji smo mi to zamislili, mogu nas dovesti do razočarenja i sumnje, a što bi nas u ekstremnom slučaju moglo dovesti do sumnje i napuštanja Boga.

RAZOČARANJA. Razočarenje je neuspijeh da zadovoljimo svoje sebi-orijentirajuće pretpostavke i očekivanja. Ali ako razočarenje nije zauzdano i ako ga nismo riješili (odn., predali Bogu), ono nas, također, može odvesti u gorčinu, povlačenje i depresiju koji će nas, naravno, blokirati djelovanju Duha Svetoga u nama.

USAMLJENOST. Zaigurno nije grijeh biti sam. Bog je u nas usadio potrebu za društvom. Kako to piše u Svetom pismu – stvoreni smo za zajedništvo i ljubav. Ali ako dozvolimo da nas samoća potpuno obuzme i počne nam upravljati i mislima i emocijama, to može dovesti do sebične manipulacije i pokušaja “držanja svega pod kontrolom”, što opet može spriječiti djelovanje Duha Svetoga u nama.

Postoje nećistoće i devijacije u nama samima koje mogu nad nama imati potpunu kontrolu, a da ih uopće nismo svjesni. Te ambicije, nade, snovi, ciljevi, želje, očekivanja i pretpostavke su uvjerenja, vrijednosti i navike kojih ponekada uopće nismo svjesni. Međutim, oni su često pred-programirani postupci na kojima gradimo reakcije na sve ono što nam se događa u životu. Dakle, od vitalne je važnosti da nam ih Bog otkrije i pokaže, kako bi ih mogli prepoznati i predati Njemu. Tada naš Duh može biti posvećen, oslobođen i tada mu je dana sposobnost da nas Duh vodi, upravlja i usmjerava na načina na koji Bog to želi. (Usp. Ps 139:23-24)

Mi možemo razviti sposobnost da zavaravamo druge ljude izvanjskošću, “čineći dobra djela”, ali ako je naš duh zarobljen bilo kakvim ego-centricnostima ili samo-hvastanjima, to će biti ništa u Božjim očima. (usp. Izr 21:2). Jedino je Bog u stanju vidjeti i čitati naša srca i jedini On zna naše istinske motive i namjere.

15.4.2007. u 21:35
Objavio: AngelMyst

nedjelja, 06.09.2009.

Skidanje okova

Zadivljen ovim blogom nosceteipsum izdvojio sam jedan post i za vas ...



Sve sam brige svoje predao Bogu. Tebi, Oče. To je moja volja. Dugo sam se opirao Tebi, slušao te jednim uhom i gledao krišom jednim okom. Toliko si me puta pokušao poučiti, ali moja je volja uvijek nadjačala tvoje namjere. Sve dok jednog dana nisam shvatio. Razlika između razumjeti nešto umom i shvatiti, osjetiti taj plamen Tvoje milosti u duši je nešto sasvim drugo. Najviše me smetala nepravda koju su mi činili razni ljudi, borio sam se za to da ju ispravim, borio sam se... ponekad bih, kratkotrajno, dobivao, no na koncu bih uvijek gubio. Gubio bih jedan dio sebe, pretvarao bih se u čudovište koje je ujedalo ne samo one oko mene, nego još više samoga sebe. Borio sam se u ime reda i pravde, boreći se zapravo protiv smetnji u svome životu. Dok mi nisi jasno pokazao da moj život nije moj nego Tvoj i da je pravda Tvoja. Pravda će neizbježno sustići one koji ju zaslužuju, tako da sam i sam, sprovodeći pavdu prema svojim željama, došao u poziciju sprovođenja Tvoje pravde nada mnom, što nije mudar izbor. I tako, odsada neka bude Tvoja volja. Ja ću, umjesto na stvari i događaje koji me smetaju, misliti na Tebe. Svoje misli dajem tebi. Svoje strahove i brige dajem Tebi, jer su prevara i iluzija. Svoju želju za istjerivanjem pravde predajem Tebi. Idem živjeti Tvoj život onako kako me Ti savjetuješ. Sve što trebam su Tvoj mir i blagoslov.

nosceteipsum

četvrtak, 03.09.2009.

Ljubav je način življenja

Abba Father


Bitno je ono svjedočanstvo kojim svjedočimo svojim djelima TJ plodovima koji svjedoče o nama samima a nastaju iz našeg stanja svijesti. Eto danas je dan kad vam želim u kratkim crtama posvjedočiti svoje iskustvo. U postu prije možete pročitati moje dane preobraćenja.
Trenutno želim stvoriti sliku da bih vam mogao dočarati sami značaj iskustva.
Živjeti u onom svjetlu stopljeni s naumom i naukom koja prianja komunističkom režimu a krši se o 1. Božju zapovijed.
Čovjek tada ima bitno različite pojmove o sebi i svijetu u kojem živi te iz njih vadi zaključke na pitanja uopće koja se postavljaju tijekom samog života. Tada dapače mnogi segmenti našeg života za nas same imaju drugačiji značaj i odjek u našim srcima od uopće stanja u kojem donosi zaključke jedan nazvani Kršćanin. Iskreno iznoseći svoje osjećaje i znanja stečena kroz plam života ne sramim se javno napisati da danas se zgražam nad svojim djelima koje ću poslije navesti zbog same usporedbe koja je neusporediva. Bijah razuzdan i mlad te i donosio sam zaključke koji su me i vodili u stilu «zavadi pa vladaj» sotona i ostale njegove sluge.
Želim to priznanje napisati vama sada ovdje al ne idu me riječi niti slova od jada svojih grijeha što kroz njih upoznah svoga gospodina Boga. Zar to nije moglo ljepše biti? Usporedbu ću vam sad svoju izliti!
Usporedit ću materijalno sa duhom svetim.
Tražio sam zadovoljštinu u suprotnom spolu., bijah grješan u tolikoj mjeri i slasti su se očitovale tome mome tijelu i uživao sam u neznanju grijeha i u samome grijehu do bola i noge su klecale a i gubio sam dar govora.
Bijah sa crnkinjom, Poljakinjom, Šveđankom i djevojkama iz nekih dijelova Hrvatske i Njemačke a smisla naposljetku nisam našao. Našao sam samo zadovoljštinu materijalnog u tijelu a snage sam dapače imao, ali nažalost ne i Duha Svetoga jer Gospodin Blagoslova za grijehe ne daje.
Vadih tada iz svoje glave zaključke u povodu rješenja nastalih problema, zamislite toga sklada kaosa i zbrke a odgovora ni do pola jada..

Dođe dan kada shvatih bit,
Isus mi pruži podršku i snagu za svoju pokoru,
Spoznah milost njegovu i ljubav krjeposnu tad noge mi slomiše i sve moje znanje se razvodniše. Rodih se nanovo na tom cvijetu trijema u ljubavi prema Kristu korak po korak kročim i hvala mu za te nove korake jer osjećam se kao njegovo dijete u svoj toj sveobuhvatnoj ljubavi toga unutarnjeg svijeta toga nevidljivog Hrama u našim srcima. Sad razumijem njegove riječi kad je rekao da po svojim plodovima ćete se poznavati. Naravno zbog toga jer će to biti vidljivi plod onoga nevidljivog što nosimo u svojim srcima, zar ne? Dok drugi će nas vrlo rado po vanjštini krivo prosuditi.
Kažem vam da ono što doživjeh s Kristom ima više ljubavi i sklada a jače me i slađe srušilo s nogu od bilo kojeg ikada doživljenog tijesnog orgazma. Koji je uopće neusporediv sa Duhovnim Životom.

Sva ta milost mi tijelo zavije, gorim u čahuri energije, noge mi klecaju. Kroz cijelo tijelo mi prolaze vlakovi zadovoljstva! Um mi se mijenja. Sretan sam a srce mi se para od tuge i boli što smo ih nanijeli svojoj savjesti, koju je Isus podnio na križu za iskupljenje naših grijeha.
Velike su to milosti i zasluge svakom tko nosi taj Križ, molim bez zaključaka sa ovoga svijeta? Ponekad u danu stegne me to breme sreće da hodati ne mogu pod Križem i nametnutim poštapalicama koje me kušaju sa toga trijema. Gledam tad duhom svojim jer tijelo mi snage za takav pothvat zaista nema. Isus je rekao JA sam Život i Smrt u njega se uzdam i straha mi uz njegovu pomoć nema.
Sve dok se skroz u tom mentalitetu Kristove ljubavi sa svojim tijelom ne stopim i prihvatim navike i razum toga u jednostavnije šesnaest slova napisanog «kršćanskog života».

Želja mi je samo prenijeti svoje svjedočanstvo. Jako volim Isusa i nikad si nisam mogao pojmiti mržnju prema ikome a pogotovo niti prema grijehu ili njegovu začetniku sotoni & Luciferu. Bog je ljubav a ona stanuje u našim srcima u tom hramu Božanske milosti koja se očituje po našoj savjesti u njemu u svemu dobrom.
sotona je ono suprotno od milosti, hladovina materijalnog kao naše tijelo bez Duha savjesti i ljubavi.
Ovih dana sam kroz patnju koju nosim prema Kristu sa Kristom i za Kristovu ljubav i ljubav sviju vas osjetio ogromnu količinu ljubavi koja se izljeva iz moga srca te stvara sliku, sliku ljubavi a ne mržnje prema svojim grijesima i sotoni. U Isusovoj ljubavi i Božanskoj milosti se nalazi i sam Lucifer ta i on je stvor Božji. Stoga ga ne mogu mrzit jer mržnja nema i nikad nije imala plodove dosljedne ljubavi Kristove. Volim cijeli život i taj plan te kao plod takve ljubavi Kristove u mome srcu se rađa racionalniji i dosljedniji odgovor na to pitanje uopće. Iz ljubavi odabirem Krista a odričem se mržnje jer sotona ima plan i želi da mrzimo i stvaramo odgovore na životna pitanja iz mržnje. Stoga molim se Isusu da nam otvori oči i uši a sotoni rado savjetujem da se pokori Isusu te da uz kajanje učinjenog popravi svu štetu učinjenu na zemlji i u zemlji a mene i drugih da se okani jer vremena je malo a posla previše.
Ali sotona zaslijepljen mržnjom i očajem neće vidjeti blagodati svoga Oca te će naposljetku kroz svoje ishitrene planove sijajući mržnju i gadosti svugdje po svijetu i dobiti plodove toga kova. Tada u to vrijeme uništit će i sam svoje kraljevstvo materijalizma..
Tad će biti plač i škrgut zubi


srijeda, 21. prosinac 2005
vice

<	rujan, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Rujan 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Srpanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Rujan 2015 (1)
Rujan 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (11)
Lipanj 2008 (8)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?