vjera_ufanje_i_ljubav

srijeda, 24.02.2010.

blade777

Iznosim ovdje jedno meni interesantno razmisljanje na temu dobro i zlo od pocetaka vremena.
Preuzeto je sa bloga blade777


Nadam se da ce vam biti interesantno...

pozdrav Daniel


U početku bijaše Riječ, I riječ bijaše kod Boga, i Bog bijaše riječ. Ova bijaše u
početku kod Boga. Sve je po njoj postalo, I bez nje ništa nije postalo, što je postalo.

(Sveto Evanđelje po Ivanu)


Savršenstvo, predivna svjetlost, ugodan osjećaj ekstaze, a sve to opstoji u harmoniji i zajedništvu. Osjećaj neograničene ljubavi prema Stvoritelju i od Stvoritelja. Sve tako bi u vremenu i prostoru do jednog trenutka kada za jednoga svjetlost nije bila dovoljna svjetlost, a ekstaza više nije opstajala u harmoniji. I tada reče svom Stvoritelju i riječ ga odbaci u vječno progonstvo.
Duše u blizini svjetlosti Stvoritelja u svojoj neograničenoj ljubavi poželješe spoznati osjećaj tjelesnosti, a Stvoritelj u svojoj neograničenoj ljubavi ne mogne ih odbiti. Obečaše da će kroz spoznaju tjelesnosti zadržati dostojnost povratka, i da će svojom budnošću uliti snagu u tijelo smrtnika.
Tada još nisu imali toliko jakog protivnika, koji je u svojoj najodvratnijoj tamnoj strani stvarao vlastiti plan o ostvarivanju nauma o ponoru vječne propasti. Odbačeni anđeo je počeo ostvarivati zamisao o suparništvu i u svojoj odvratnosti drznuo se prkositi Bogu. Duše koje su u početku prebivale u dvoje ljudi bijahu zavedene i ne pričekaše odobrenje Stvoritelja da iskuse ono što im je obećano. Tada bijahu kažnjene, ali ne i napuštene od Boga.
Prođe od tada vrijeme koje bi zabilježeno u prostoru i napuštaše duše predivnu svjetlost i mnoge od njih se nikada neće vratiti svom vječnom nebeskom Ocu. U svojoj neograničenoj ljubavi On im u svakom trenutku pomaže, bijahu li dostojne Njegove svjetlosti. Dokazujući svoju savršenu ljubav, šalje svog Sina dušama zarobljenim u tjelesima, napadanih od strane prognanog anđela, Došao je od Oca za spasenje duša dokazujući istinitost o postojanju savršene ljubavi. Strahovita bol nasuprot ostvarenog osjetila tjelesnosti iz kojeg proizlazi zadovoljstvo.


Koliko iskazane ljubavi i pretrpljene boli, koliko patnje uz beskrajnu nadu da će riječ postići nadmoć nad oštricom ugode koja proizlazi iz blagodeti materijalnog, riječ koja će svojom snagom držati duše budnima, da se mognu oduprijeti svim nedaćama i tako si svojom dostojnošću osiguraju povratak u vječni život.
Takvom žrtvom i pretrpljenom boli Otac , Sin i Duh Sveti
djeluju u jednom i kao jedno pokazujući nam primjer savršene ljubavi.
Zasljepljenima blještavilom materijalnih vrijednosti, onemogućen nam je jasan pogled na prave vrijednosti, a svojim nedostojnim postupcima uspavljujemo dušu, te takvim djelovanjem odbacujemo sebe u ralje vječne propasti, u kraljevstvo odbačenog anđela. O, vi uspavane duše u tjelesima smrtnika, probudite se!
Probudite se i oslobodite naboj pozitivne energije, oduzmite đezlo princu tame ,ne dopustite da se stvara privid nadmoći na ovom svijetu, težnje uspavanih za materijalnim, molitvu za materijalnim vrijednostima, čime se nesvjesno darujemo u ruke anđela propasti.
Tako su jasne smjernice koje nam je naš nebeski Otac ostavio po Isusu Kristu, otkupitelju i spasitelju. Probudit ćemo naše duše jedino skrušena srca i u iskrenoj ljubavi moleći se za pomoć da budemo dostojni povratka u blizinu predivne svijetlosti, donijevši sa sobom pobjednički barjak proslavivši tako Spasitelja za sve vijeke vijekova.
Da, teško je raskinuti lance kojima smo okovani za ovozemaljske vrijednosti. U takvom sužanjstvu nema ugode, koju ćemo osjetiti, onda kada uspijemo biti skrušena srca. Dostojni i pravedni osjetiti ćemo radost, ugodu u blizini i oko srca. U svojoj iskrenosti osjetiti ćemo postojanost duše. Kada osjetimo takvo iskustvo, taj osjećaj nikada više nećemo željeti izgubiti. U molitvi, uspostaviti ćemo neraskidivu vezu sa viječnim nam Nebeskim Ocem.

.......Zamišljen tako, kroz meditaciju i iskrenu molitvu, došao sam do spoznaje o istini o postojanju Boga Oca Svemogućega i njegovog Sina Isusa Krista našeg Spasitelja. Očistivši se od grijeha, koji proizlazi : Mišlju, riječju, djelom i propustom. Postio sam najmanje dva dana u mjesecu sa iskrenom nakanom da se očistim od grijeha i budem dostojan molitve. Misli koje su potom uslijedile djelovale su mi kao vrpca koja se odmotava i na taj način mi stavlja na uvid potrebite informacije.
Kada sam se zamislio o tome kako nije dobro što ponekad između Crkvi Kristovih nije uspostavljena najbolja veza, i zašto uopće ima toliko Crkvi? U mislima mojim dobio sam odgovor : Zamislite da ima jedna velika površina zemlje koju treba natopiti vodom da bi zemlja bila plodna i zamislite jednu veliku rijeku koja je natapa vodom, te ju tako čini plodnom . Uz obale rijeke je plodno tlo, ali površina plodnog tla ne može biti tolika kao površina plodnog tla više rijeka raspoređenih po površju. Sve te rijeke otiću u istu vodu. To je kao što nas Kršćanstvo vodi k istom Nebeskom Ocu. Grijeh je i svaka pomisao na svađu i netrpeljivost kao i uzdizanje iznad drugoga veličavši vlastite zasluge. Naš Nebeski Otac traži od nas da budemo u jedinstvu vjere. Kada u tome uspijemo, Isus Krist, naš Spasitelj na ovom svijetu vodit će kraljevstvo svoje Crkve, čije je temelje svojom mukom i žrtvom izgradio. Zamislite da je Kršćanstvo predivan hram izgrađen na temeljima čiji je osnovni dio Isus Krist, utemeljen u vjeri pravednika. Nosiva stijena hrama je Sveti Petar Apostol, kojem je Krist kazao: „Pođi samnom i učinit ću te ribarem ljudi ! „
Sve crkve Kristove su dijelovi zajedničkog hrama (Kršćanstva)
Kako prolazi vrijeme, površje Svetog hrama se povečava, a pripadnici Crkvi Kristovih budnošću svojih duša moraju paziti da svojim djelovanjem ne oštete nosivu stijenu, jer rušenjem nosive stjjene cijela građevina Svetog hrama ne bi više mogla štititi duše u tijelima smrtnika i duše bi tada bile prepuštene silama zla.

Preuzeto je sa bloga blade777

utorak, 09.02.2010.

Prave prijatelje se najlakse nalazi u djecjoj dobi

Danas me je obradovao e-mail od prijatelja iz osnovne skole. Nismo imali kontakta preko 20 godina.
To me navelo na razmisljanje da kao djeca imamo iskren odnos jedni prema drugima, bez maski i pretvaranja, upoznajemo covjeka. Kao odrasli ucimo se glumiti neke uloge i biti neko drugi. Zasto je to tako, sta se sa nama dogodi?

<	veljača, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28

Rujan 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Srpanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Rujan 2015 (1)
Rujan 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (11)
Lipanj 2008 (8)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?