vjera_ufanje_i_ljubav

subota, 28.06.2008.

Ovo je od mog prijatelja, malo kontemplacija, malo sve religije

Kontemplativan put ima vise stadiuma, sto su svi misticari manje vise prosli.

1. Ciscenje i uscvrscivanje duha. (katharsis, ego smrt). Kad diramo u rane, oslobadzamo se nevidjivih lanaca, starih navika, trauma… to je vecinom bolan proces, kod Sv. Ivana od Kriza intenzivno u njegovovim knjigama opisano.
2. Ulaz u absolutnu svjest (prosvjetljenje). Relativiranje nasega pogleda na zivot i smisao zivota, oslobodzenje svih iluzija
3. Jedinstvo sa absolutnim, ujedinjenje sa Bogom (Unio mystica). Saznanje ISTINE
4. Integracija iskustva u svakodnevni zivot, po motu : « religija je zivot »



U praksi ti stadiumi ne moraju biti u tom navedenom redosljedu



“Sve što doživiš u pravoj istinskoj kontemplaciji, vjeruj mi brate, nije objašnjivo”. To je istina, o moru pricati ili u moru se kupati su velika razlika. Samo tu neko siguro prica o necemu sto sam nije iskusio. Po motu: “kad sljepac prica o svjetlu”,

i jos kaze: “Možda bi čak trebao (moj savjet kojeg ne moraš poslušati), o tome razgovarati ozbiljnije nego što bih ti ja mogao u tome pomoći. Možda sa svojim duhovnikom ili osobom kod koje se ispovijedaš a znaš da ima dobar molitven život. Paradoksna izjava sa prethodnom: “ i vjeruj mi brate, nije objašnjivo”, a uz to se pitam, gdje su ti svecenici?



"kaze da su svi misticari iz svih religija dosli do jednakih spoznaja. Ajme! Ako igdje ima potvrde New Aga onda ga vidim u ovoj njegovoj rečenici. Krivo, užasno krivo! Naš Gospodin Isus je jedini cilj i svrha naše kontemplacije, ništa drugo”. Tu se opet javlja nase malo ja. Tako ce mi tvrditi i fundamentalni islamista, hinduista, budista da je samo njihova vjera prava…

Bog je jedan, i kod istinskog misticnog iskustva dolazimo do tog saznanja. Kad se covjek intenzivno i otvoreno znaci bez predrasuda pozabavi sa biografijama misticara vidi se ocigledna paralela.



“Zar će mo "izljevanja čakri i prosvjetljenja" koje dolaze iz hinduizma (mješavine svih religija)”. Mjesavina svih religija?? Nisam hinduista ali ne volim nepravdu.Tako da mogu neutralno reci da je to vrlo smijesno, nemogu pricati o necemu gdje nemam pojma. Hinduizam je nastao dvije tisuce godina prije Isusa i ima vrlo profinjenu esotericku, ustvari spiritualnu skolu. Ali kao u svim religijama, i u hinduizmu se dosta krivo svatilo i dosta se pokvarilo.To je covjek zabrljao a ne Bog.

Sve te religije su samo modeli misticnih iskustva, zele nam biti putokaz prema ISTINI. Prvo je bilo ISKUSTVO a onda religija. Prvo cu se morati okupati u moru, da ti mogu pricati o iskustvu u njemu. Nauka stvara isto modele, ali je za razliku od crkve nakon novoga saznanja mijenja. Crkva nakon koncila u 5. stoljecu skoro nista nije promjenila. Zamisli da nauke medicine ili tehnologije svoje modele iz 5. stoljeca nisu promjenile, zivili bi danas kao u 5. stoljecu. To mozda moze objasniti danasnje poglede i praksu mnogih kriscana.



“Ako je sotona samo nesavršeno, pokvareno, egoistično "ja", pitam se gdje je onda tu Bog, gdje je njegovo mjesto u svemu tome, i da li nam onda uopće treba spoznajaBoga?!” Samo nesavrseno, pokvareno, egoistocno “ja”!?? Pa koja zla na svijetu nam jos trebaju za potvrdu. Nas ego, to malo ja koje kaze ja, moja kuca, moja nacija, moja religija ide u rat, zavidno je, ljubomorno je, svadza se i ubija. Cilj kontemplacije i svake prave religiozne spiritualne prakse je da se oslobodimo tog maloga ja. Da postanemo bozji ljudi. Znamo svi za onu onu izjavu kad se neko egoisticno ili cudno ponasa, da mu kazemo: “Koji ti je vrag”. Taj vrag nije nesto u vani, nego u nama. I zato je prvi stadium ciscenje i uscvrscivanje duha. (katharsis, ego smrt). Kad diramo u rane, oslobadzamo se nevidjivih lanaca, starih navika, trauma. To je prvo psiholoski proces koji je vrlo vazan. Tu i psihoterapija na toj razini moze puno pomoci, jer vecina ljudskih problema se stvaraju zbog nasih neuroza, potisnutih agresija, straha, manjka samopouzdanja itd. Ja sam vjeran zbog ljubavi bozje a ne zbog straha. Osiguranja zive od toga sto propagiraju strah i opasnost. Kod dubokih nauka psihologie i mystike, kao sto ih je studirao jedan od najvecih psihologa C.G. Jung, koji je isto imao misticno iskustvo, ima i kolektivno zlo. Zlo koje se stvara preko sirih negativnih energija. Trauma jednog naroda koja se prenasa.

U mnogima mjestima Afrike danas jos ljude koji boluju od epilepsije smatraju od vraga obsjednutim. Tome se na zapadu danas smijemo kao misljenjima sto su ih ljudi prije vise stotina godina imali, da je svijet ravan ili da su gromovi Bozji bijes. Slike opsjednutih ljudi od vraga vidimo ekstremno u primitivnim zemljama, kod ljudi sa malo obrazovanja i sa cvrstim uvjerenjem da vraga ima. Vjerovatno ce moderniji ljudi kod takvih problema prvo doci na ideju da idu psihologu.





“Rekao sam ti da je kontemplacija dar a ne napor! Stoga ako ne ide, ne davi se previše s time da ne uništiš druge talente koje trebaš umnožiti! “
Koja zabluda. To je isto ko kad bi rekao svome sedmogodisnjem sinu, ako ti skola nejde ne davi se previse da ne unistis druge talente. Dokle ce doci to je dar, ali svako moze zavrsiti skolu da sve svoje potencijale iskoristi. Isus, Buda i misticari svih vremena nisu htjeli da im se divimo i da ih pratimo, nego da svako od nas to dozna sto su oni iskusili.

Crkva je kontemplaciju u najboljem slucaju samo za izabrane ljude priznala. Vjerovatno zbog toga da ostale ljude drzi male a preko tih svetaca sebe da uzdignu. Jer preko misticnog iskustva spoznajemo da smo svi isti, da smo svi spojeni.. A to bi moc jedne ustanove srusilo. Kao sto vlade drze zemlje ovisne. Africki kontinent se napravio ovisnim, mnogi muskarci prave svoje zene ovisnim, samo zato da mogu zadrzati svoju moc. Sto djeluje na prvi moment kao pomoc je ustvari odmaganje.

Prava religija ne zarobljava nego oslobodzava.

Po rijecima velikoga misticara, majstora Eckharta: “Sta imam od toga kad bi imao mudroga brata a ja bi bio glup, sta imam od toga kad bi imao bogatog brata a ja bi bio siromasan”.

Krenimo na put!



Der stärkste Kopf, der energischste, radikalste Denker unter den Mystikern, der, welcher das zu Verschweigende am eindringlichsten bewusst gemacht hat, war Meister Eckhart. Lange bevor die „Entmythologisierung“ erfunden wurde, war er der radikalste Entmythologisierer.

Eckehart war die Aufklärung – ohne Verklärung, war aufgeklärter als die Aufklärung. Er war in der Tat viel gefährlicher als später Luther, als die Entlarvung des Priester-Betrugs im achtzehnten Jahrhundert, als der harmlose Atheist des zwanzigsten. Eckehart deckte den „Abgrund“ auf, den alle Religionen und Philosophien zudeckten.3

Angesichts dieser Worte wird verständlich, warum sich Meister Eckhart vor der Inquisition verantworten musste und verurteilt wurde,

Nase navike i uvjerenja znaju biti vrlo cvrsta. Kad se konfrontiramo sa novim, dolazi do sukoba staroga i novoga. To je kad nam osjecaj govori nesto drugo nego razum. Taj osjecaj su kao prvo nase navike koje su se usidrile tokom godina.

Kad prodzem gradom i vidim muslimanke kako hodaju na velikoj vrucini “religiozne”zamotane, mislim si kad bi im rekao da to sa pravom vjerom nema veze, da bi mi vecina u njihovom velikom uvjerenju rekli, da ja to krivo vidim.



Ko je u pravu, sta je istina?

Kad nesto moram kupiti,zelim znati koji je produkt bolji. Lijek, tehnicka stvar ili slicno. Aklo cu otici onome koji je to napravio ili ko ga prodaje, vjerovatno necu dobiti neutralan odgovor. Trazicu informacije neutralnih. Kod crkve nema od neutralnih ljudi argumenta. To je kod mistike i pravih spiritualnih praksi drugcije.

Na velikim kongresima i naucnim istrazivanjima nam velike glave govore ono sto su misticari svih vremena saznali. Transpersonalna psihologija, Fizika, istrazivanja klinickih smrti i brojna iskustva ljudi u svim spiritualnim praksama svode se na isto. Albert Einstein je sa svojim intelektom dosao do jedne granice i rekao da je iza tog razuma jedna veca sila, koju nije ni on sa svojim razumom mogao svatiti. Danas nam intenzivna istrazivanja u naukama neurologije mogu konkretno pokazati, kako se na tomografskim slikama ljudi koji meditiraju, vide ocigledne promjene srukture mozga. Tu osobe koje samo preko fundamentalisticke vjere prakticiraju svoju religiju, ne pokazuju nista.



Cemu kontemplirati, cemu vodi spiritualna praksa.

Cilj je na kraju BITI COVJEK, cijeli covjek. Jer vecina danasnjih ljudi ne zivi, zivot njih zivi. Cilj svakog covjeka, svjesno ili nesvjesno je biti sretan. Neko misli da ce naci srecu preko uspjeha u poslu, materijalnom bogatstvu, u zdravlju, u partneru itd. To je sve ovisna sreca, jer ovisi o drugima. Smisao zivota je naci neovisnu srecu. U kriscanstvu zvano BOG.



I osobno sam siguran, ako covjek sa svim uvjerenjem, ljubavlju i posvećenom predanošću krene na spiritualni put, doci ce do ISTiNE.

Bog zeli u covjeku biti Bog.



Srcani pozdrav

Reno
http://www.achtsamkeit-intuition.de/inspirationen/moja stranica

četvrtak, 26.06.2008.

BAJKA

> Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu
> ženu kako otvaraju neki paket.
>
>
> Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je
> u pitanju mišolovka, bio je užasnut.
>
>
> Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale
> vičući: " U kući je mišolovka! U kući je
> mišolovka!"
>
>
> Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: "Gospodine Miš,
> to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po
> mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati."
>
>
> Miš se okrene prascu i vikne: "Mišolovka je u kući!
> MIšolovka je u kući!"
>
>
> Prase je suosjećalo, ali reče: "Vrlo mi je žao,
> gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim
> moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama."
>
>
> Miš tada krene prema kravi: "Mišolovka je u kući!
> MIšolovka je u kući!"
>
>
> Krava reče: "Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog
> tebe, ali s mog nosa neće faliti koža."
>
>
> Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi
> se sam suočio s farmerovom mišolovkom.
>
>
> Te noći začuo se čudan zvuk u kući - kao zvuk kad
> mišolovka uhvati svoj plijen.
>
>
> Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U
> mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija
> ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s
> vrućicom.
>
>
> Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa
> je farmer zaklao kokoš.
>
>
> Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli
> posjetiti prijatelji i susjedi.
>
>
> Da bi ih nahranio, farmer je izmesario prase.
>
>
> Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je.
>
>
> Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i
> kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.
>
>
>
> Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu
> na zidu.
>
>
> Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s
> problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se - kad je jedan od nas
> ugrožen, svi smo u opasnosti.
>
>
> Svi smo umješani u to putovanje zvano "život".
> Moramo paziti jedni na druge i ponekad napraviti dodatan
> trud da ohrabrimo nekog od nas.

Oče moj koji jesi na nebesima, kako je slatko spoznati da si Ti
moj Otac i da sam ja Tvoje dijete!

ponedjeljak, 23.06.2008.

Tko je nas otac

Dragi prijatelji,

pokrece me pitanje kada se kaze "da rastemo u vjeri" dali mi tada zaista rastemo ili smo bili na vrhuncu kod obracenja i onda samo padamao :-) Ili postoje i ovakvi i onakvi slucajevi.

Sad se opet neki pitaju sta je sad ovome o cemu on to sad prica. Kad sam se ja obratio, znao sam Isus Krist je ziv on nam je pokazao put do svoga oca, on je BOG. Mi ljudi smo u takvim situacijama zato sto nismo stavili BOGA na prvo mjesto u svom zivotu. I kada sam u to povjervao, kada sam shvatio da bi mi svi htjeli sami krojiti svoju srecu da ne priznajemo nikakv autoritet iznad nas samih, OBRATIO SAM SE. Dok sam slusao rijeci svecenika karmelicanina govorio sam "to je stvarno tako, istina je BOG nije ni na prvom ni na drugom nego ko zna na kojem mjestu u nasem zivotu". To je bio pocetak mog puta.

I dok sam tako "rastao" u vjeri, sigurnost taj bistri pogled na tu istinu koji sam posjedovao gubio se. Razni ljudi, razna pitanja dovodili su me do tolike sumnje u svoje obracenje da nisam vise bio siguran u svoje obracenje. Na pocetku mi je to bilo nezamislivo! Da me neko moze pokolebati. I "rastao" sam ja tako u vjeri, citao sam Novi Zavjet, krscanske knjige, razgovarao sa svecenicima, laicima i ljudima koji Boga ne gledaju kroz religiju.

Kod ljudi koji Boga opisuju jedinstvo svega stvorenog me fasciniralo to da sa nikim ne dolaze u sukob. Boga definiraju kao ljubav koja je u svemu prisutna i sve je prisutno i njoj i sve je jedna cjelina.

I poceo sam se pitati ima li tu mjesta za Katolicanstvo, pravoslavstvo a onda i islam ili budizam... I "rastem" ja tako ali jeli to rast ili je to skretanje sa puta???

Ko to moze sa tocnoscu odgovoriti? Isus je nas put i on nas je ucio kako zivjeti ali Isus je htio da mi postanemo kao on a ne samo da njega stujemo kao naseg spasitelja.
Isus je nas htio nauciti da je Bog i nas otac, da cemo i mi ciniti djela koja je on cinio ako ga budemo sljedili u smislu da zivimo kako je on naucavao da trebamo zivjeti.
Ja mislim da smo mi stali na slavljenju naseg dragog Isusa ali da se ne trudimo nasljedovati ga i zivjeti kako nas je ucio.

Kada je Isus rekao "prodaj sve, razdaj siromasima i idi za mnom" nije mislio daj nesto od svog suviska sirotinji i gledaj kako ces i dalje zgrcati da imas za stare dane, kako to svi mi cinimo, svi.

Kada je Isus rekao nesto kao "vazniji si ti svome ocu od ovih vrabaca a oni ne siju i ne zanju a imaju svega dovoljno" nije mislio razbij si covjece glavu u brizi oces li imati dobar posao i dovoljno novaca, brini se sam za sebe i za nikoga drugog, valjda je htio reci uzdaj se u Boga oca svojega da ce ti dati kada i koliko je za tebe najbolje, prihvati sto imas i veseli se nad tim, zivi sada dobro a ne sutra ili kad dodju bolji dani. I ne brini se kako ce tebi biti kad ostaris nego pomozi sada potrebitima i tebi ce netko pomoci kad budes potrebit, BOG CE POSLATI NEKOGA I DOBIT CES.

Eto dosao sam iz krajnosti u krajnost, raspisao sam se ...

ali poceo sam sa temom "rastemo" li stvarno ili mislimo da rastemo a u stvari postajemo mlaki, pa izvolite

Bog vas sve blagoslovio i dao vam po svojoj volji oci da vidite koliko mu milo i usi da cujete, opet, koliko njemu vasem stvoritelju milo ...

Prvo čitanje: iz prve poslanice svetog Pavla
Korinćanima (1 Kor 13, 1-8.13)
"Kad bih sve jezike ljudske govorio i
anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i
znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu
vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao
- ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad
bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih
imao - ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav,
ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije
nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne
pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se
istini;sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve
podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja?
Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut
će. A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali
najveća je među njima ljubav."
Riječ je Gospodnja!

ponedjeljak, 16.06.2008.

Ovo je dokaz kako Me duše ne poznaju ništa više nego što Me
vi znate bez da ste prevladali predodžbu koju imate o Meni. Sada vam
predajem svijetlo. Ostanite unutar svijetla i dajte ga svima jer će ono
postati moćno sredstvo kojim će se postići obraćenja, a možda i zatvaranje
vrata pakla, pošto Ja obnovim Svoje obećanje koje će zauvijek
trajati:

Svi oni koji Me zazovu imenom Oca, čak samo jedanput
neće iščeznuti, već će biti sigurni u svoj vječni život ubrojeni među
izabrane.

Vi, koji ćete raditi za Moju slavu i žrtvovati se kako biste Me
učinili spoznatim, slavljenim i ljubljenim dajem vam uvjerenje kako će
vaša nagrada biti velika jer ću vam uračunati svaki pa i najmanji trud te
vas stostruko nagraditi u vječnosti.

subota, 14.06.2008.

ovo smo ja i sin kad smoi gledali utakmicu u njemackoj ...

malo su nas snimili otac i sin na nogometu

petak, 13.06.2008.

Kada su Učitelja pitali kako se Sveto Pismo treba tumačiti ispričao je kako je, dok je još bio nastavnik, postavio učenicima sljedeće pitanje: “Kako ćete izmjeriti visinu neke zgrade uz pomoć aneroidnog barometra?”
Jedan bistri mladić odgovorio je: “Privezao bih barometar za špagu, spustio bih ga s vrha zgrade, i izmjerio bih špagu.”
“Domišljatost u neznanju”, prokomentirao je Učitelj.
A onda je dodao: “Takva je domišljatost i neznanje onih koji koriste svoj mozak kako bi razumjeli Sveto Pismo koje se može ‘razumjeti’ mozgom isto kao i zalazak sunca, ili ocean, ili šuštanje lišća za noćnog povjetarca.”

ponedjeljak, 09.06.2008.

Sa kolikom svjesnošću zivimo ZIVOT nama poklonjen ...

Daniel, pitao si me ...

Kada nešto govorim obično polazim od sebe. Od prvih nastojanja postojanja i očuvanja istoga slijedio sam put koji mi je dat. Bio je to način viđenja i djelovanja. Prenijeto mi je to od onih koje je razvoj života u meni slijedio. Bili su to roditelji moji.
Prije dva posta u komentaru me Daniel zapitao za moje viđenje i/ili mišljenje o daru viđenja. Krenuo sam s prethodnim odlomkom da nebi gradio ovaj prikaz na uobičajenim pretpostavkama. Postavio otvorenim viđenje sebe. Tko li sam i što li sam? Često se pri objašnjavanjima toliko toga razradi, a uopće se ne vidi da je nejasnoća već u osnovnim pretpostavkama, koje skoro svi smatraju normalnima. Vidim kako mi ljudi imamo uroženo sljepilo po tome pitanju.
Prema tome moje viđenje i objašnjenje njega treba počivati na istinskom viđenju sebe. Na tome se osniva viđenje moje.
Svašta bi se tu reči moglo, ali viđenje je viđenje i isšravno je ono što ni nije viđenje, već jest istina. Izgleda kao da je to neizrecivo. Ipak postoje neke dodirne točke s onima koji prolaziše put taj. Mogu razumjeti na što se riječi izgovorene odnose,
Polako je vremenom sazrijevala svijest o tome da sam čitav darovan.. Po kome? Ljudski, po onome i onima koji su također darovani. To nije odricanje od sebe, već naprotiv i neka vrsta veće odgovornosti. U nama su ljubavi i rezultati djelovanja svih koji su darovali to za naše postojanje. Mnogi možda toga nisu ni svijesni, ali to ne umanjuje vrijednost dijla onih koji su doprinjeli našem postojanju.
Ovdje je meni zanimljiva osnova svoga postojanje i postojanje kao takovo. Jest to u nama nekim nedokučivim prostorima i vremenu. Počeci i počela svega su van moći našeg uobičajemog razumjevanja. Kao da je nedokučivo, a ipak ovdje tu u nama. Time smo činjeni.
Eto, Daniel, još uvijek se trudim prikazati sebe; ono što vidim da jesam. Odgovor je valjan kada su i elementi odgovora valjani, a u odgovoru je uvijek više elemenata od onih koji su prikazani.
I tako ja nisam skoro ništa čitao. Postojao sam u nastojanju da vidim, da progledam na način viđenja osnove postojanja. Kada sam ponekome to pokušao reči često bi me savjetovali da ne činim to, jer život treba živjeti. Ne vide oni ljepotu i radost prihvaćanjam istine.
Kolike radosti u osjećaju hvale stvoritelju života. Ne tvrdim, a niti mogu s osjećajem istine osjećati da sam dokućio, ali mogu osloboditi prostor u sebi onome po kome jesam. I neću biti agresivan i nestrpljivo nastojati i požurivati. Dolazi onaj koji dolazi. Ja ću tek nastojati zaustavizi zablude svoje.
I kada tako činim vidim i to kao dar njegov. I naprosto se pitam od kuda nastojanje da oslobodim prostor u sebi? Čuo sam negdje riječi, vjerojatno na nekom od poslijednjih ispraćaja, da Gospod poziva i da se po njemu njemu dolazi. Kako ja to vidim, sve to je pitanje sbijesti. Ovdje jest, a čovjek ima moć da ga prihvati, ali se treba odreći zabluda. One zamagljuju vidike.
Sve ovo je meni veličanstveni dar. Jedan od najvećih darova je svijest o tome, ali to je dar koji treba znati prihvatiti. Na taj način Gospod traži od nas da budemo netko. On nam to na taj način daruje. Ta kako bi inače mogli njemu prići.
Ushićenjem svijest – ovdje sam Gospode tvojom voljom. Neka bude volja tvoja.
Nisam Daniele skoro ništa čitao. Jedino Radakrišnanovu komparativnu prije oko četrdeset godina. Da ne sspominjem Šegrta Hlapića, Pale sam na svijetu, Andersenove bajke i možda još ponešto takovi. Radakrišnan mi je dao poticaj kroz viđenje nastojanja čovjeka vjekovima spoznaje osnove života.
I dodao bi da se Boga ne bojim nikako. Njemu se radujem i volim ga. On jest ona istina po kojem svi mi postojimo.
I često vidim pitanje, jer u čovjeka su nesavršenstvom svijesti pitanja, ćitanje i učenje, što i čemu? Jest put na koji smo krenuli. Jest viđenje kojim se vodimo uz ona nama neznana svojstva što nas vode. Tu smo takvošću o kojoj razne sudove imamo, a ona jest samo takova. Trudio sam se vidjeti, a sada vidim kako i taj trud je odraz ljudskosti. Čuo sam na snimci Ivana Pavla kako govori o daru Gospodnjem slobode čovjeku. Veliko je to viđenje. I kada svijest o tome sazrije jest hvala Tebi Gospode. Jesi li me pozvao čitanjem ili drugim viđenjima; do Tebe je. Ja tek ostavih mjesto nesputanoj volji Tvojoj, mada znam da i to je dar Tvoj i na tome ti bezgranična hvala.
Daniele, nisam puno čitao; skoro ništa. Dušom i srcem tražih. Slobodom kao da sam se malo izgubio, ali voljom Njegovom ipak sam OVDJE.
Toliko za sada, Daniele. I osjećaj tek da stavim kojim sada jesam: ' Neka radost ispuni sva srca …'
Hvala Tebi kreoz sve meni drage … Mladen … :)

ovo je Mladenov Blog http://primladenu.blog.hr/

četvrtak, 05.06.2008.

ČUJEM TE GDJE MI GOVORIŠ

Dat ću ti sve što želiš.
Vodit ću te u samoću.
Vodit ću te putem koji ti ne shvaćaš, jer ja želim da to bude najbrži put.
Stoga će se sve stvari oko tebe okrenuti protiv tebe, da te zaniječu,
da te rane i da te ostave u samoći.
Zbog njihovog neprijateljstva, bit ćeš uskoro ostavljen sam.
Sve što dotakneš opeći će te i ti ćeš povlačiti svoju ruku u boli,
sve dok se potpuno ne udaljiš od svih stvari.
Tada ćeš biti sam.
Peći će te i pržiti sve što se može poželjeti, a ti ćeš u boli bježati od svega, da budeš sam.
Sve dobre stvari koje drugi ljudi vole, žele i traže doći će i k tebi,
ali kao ubojice, da te odsijeku od svijeta i njegove privlačnosti.
Bit ćeš slavljen, i bit će ti to spaljivanje na lomači.
Bit ćeš voljen, i to će ti ubiti srce i odvući te u pustinju.
Primat ćeš darove, a oni će te slomiti svojim teretom.
Imat ćeš užitke u molitvi, a oni će te zamoriti i ti ćeš pobjeći od njih.
I kad budeš malo slavljen i ljubljen, ja ću ti oduzeti sve tvoje darove
i svu slavu i ljubav tvoju,
i bit ćeš potpuno zaboravljen i napušten,
bit ćeš ništa, mrtva stvar, odbojnost.
U taj dan zaposjest ćeš samoću koju si tako dugo želio.
Tvoja samoća nosit će nutarnji plod
u dušama ljudi koje ti nikad nećeš vidjeti na zemlji.
Ne pitaj kada i gdje će to biti, ili kako će to biti:
na planini ili u zatvoru, u pustinji ili koncentracionom logoru,
u bolnici ili u Getsemaniju.
To nije važno.
Zato me ne pitaj, jer ti neću reći. Nećeš znati dok ne uđeš u to.
Okusit ćeš pravu samoću Moje muke i Moga siromaštva,
i odvest ću te na visoka mjesta Moje radosti
i umrijet ćeš u Meni
i naći ćeš sve stvari u Mojoj milosti koja te stvorila za ovakav kraj
i dovela te iz Pradesa do Bermuda, do Sv. Antonina, do Oakhama,
do Londona, do Cambridgea, do Rima, do New Yorka, do Kolumbije,
do Corpus Christi, do Sv. Bonaventure,
do Cistercitske Opatije siromašnih ljudi koji rade u Getsemaniju:
Da možeš postati Božji brat i naučiš poznavati Krista spaljenih.

(Thomas Merton, autobiografija Elected Silence, posljednje riječi)

<	lipanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Rujan 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Srpanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Rujan 2015 (1)
Rujan 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (11)
Lipanj 2008 (8)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?