Kontemplativan put ima vise stadiuma, sto su svi misticari manje vise prosli.
1. Ciscenje i uscvrscivanje duha. (katharsis, ego smrt). Kad diramo u rane, oslobadzamo se nevidjivih lanaca, starih navika, trauma… to je vecinom bolan proces, kod Sv. Ivana od Kriza intenzivno u njegovovim knjigama opisano.
2. Ulaz u absolutnu svjest (prosvjetljenje). Relativiranje nasega pogleda na zivot i smisao zivota, oslobodzenje svih iluzija
3. Jedinstvo sa absolutnim, ujedinjenje sa Bogom (Unio mystica). Saznanje ISTINE
4. Integracija iskustva u svakodnevni zivot, po motu : « religija je zivot »
U praksi ti stadiumi ne moraju biti u tom navedenom redosljedu
“Sve što doživiš u pravoj istinskoj kontemplaciji, vjeruj mi brate, nije objašnjivo”. To je istina, o moru pricati ili u moru se kupati su velika razlika. Samo tu neko siguro prica o necemu sto sam nije iskusio. Po motu: “kad sljepac prica o svjetlu”,
i jos kaze: “Možda bi čak trebao (moj savjet kojeg ne moraš poslušati), o tome razgovarati ozbiljnije nego što bih ti ja mogao u tome pomoći. Možda sa svojim duhovnikom ili osobom kod koje se ispovijedaš a znaš da ima dobar molitven život. Paradoksna izjava sa prethodnom: “ i vjeruj mi brate, nije objašnjivo”, a uz to se pitam, gdje su ti svecenici?
"kaze da su svi misticari iz svih religija dosli do jednakih spoznaja. Ajme! Ako igdje ima potvrde New Aga onda ga vidim u ovoj njegovoj rečenici. Krivo, užasno krivo! Naš Gospodin Isus je jedini cilj i svrha naše kontemplacije, ništa drugo”. Tu se opet javlja nase malo ja. Tako ce mi tvrditi i fundamentalni islamista, hinduista, budista da je samo njihova vjera prava…
Bog je jedan, i kod istinskog misticnog iskustva dolazimo do tog saznanja. Kad se covjek intenzivno i otvoreno znaci bez predrasuda pozabavi sa biografijama misticara vidi se ocigledna paralela.
“Zar će mo "izljevanja čakri i prosvjetljenja" koje dolaze iz hinduizma (mješavine svih religija)”. Mjesavina svih religija?? Nisam hinduista ali ne volim nepravdu.Tako da mogu neutralno reci da je to vrlo smijesno, nemogu pricati o necemu gdje nemam pojma. Hinduizam je nastao dvije tisuce godina prije Isusa i ima vrlo profinjenu esotericku, ustvari spiritualnu skolu. Ali kao u svim religijama, i u hinduizmu se dosta krivo svatilo i dosta se pokvarilo.To je covjek zabrljao a ne Bog.
Sve te religije su samo modeli misticnih iskustva, zele nam biti putokaz prema ISTINI. Prvo je bilo ISKUSTVO a onda religija. Prvo cu se morati okupati u moru, da ti mogu pricati o iskustvu u njemu. Nauka stvara isto modele, ali je za razliku od crkve nakon novoga saznanja mijenja. Crkva nakon koncila u 5. stoljecu skoro nista nije promjenila. Zamisli da nauke medicine ili tehnologije svoje modele iz 5. stoljeca nisu promjenile, zivili bi danas kao u 5. stoljecu. To mozda moze objasniti danasnje poglede i praksu mnogih kriscana.
“Ako je sotona samo nesavršeno, pokvareno, egoistično "ja", pitam se gdje je onda tu Bog, gdje je njegovo mjesto u svemu tome, i da li nam onda uopće treba spoznajaBoga?!” Samo nesavrseno, pokvareno, egoistocno “ja”!?? Pa koja zla na svijetu nam jos trebaju za potvrdu. Nas ego, to malo ja koje kaze ja, moja kuca, moja nacija, moja religija ide u rat, zavidno je, ljubomorno je, svadza se i ubija. Cilj kontemplacije i svake prave religiozne spiritualne prakse je da se oslobodimo tog maloga ja. Da postanemo bozji ljudi. Znamo svi za onu onu izjavu kad se neko egoisticno ili cudno ponasa, da mu kazemo: “Koji ti je vrag”. Taj vrag nije nesto u vani, nego u nama. I zato je prvi stadium ciscenje i uscvrscivanje duha. (katharsis, ego smrt). Kad diramo u rane, oslobadzamo se nevidjivih lanaca, starih navika, trauma. To je prvo psiholoski proces koji je vrlo vazan. Tu i psihoterapija na toj razini moze puno pomoci, jer vecina ljudskih problema se stvaraju zbog nasih neuroza, potisnutih agresija, straha, manjka samopouzdanja itd. Ja sam vjeran zbog ljubavi bozje a ne zbog straha. Osiguranja zive od toga sto propagiraju strah i opasnost. Kod dubokih nauka psihologie i mystike, kao sto ih je studirao jedan od najvecih psihologa C.G. Jung, koji je isto imao misticno iskustvo, ima i kolektivno zlo. Zlo koje se stvara preko sirih negativnih energija. Trauma jednog naroda koja se prenasa.
U mnogima mjestima Afrike danas jos ljude koji boluju od epilepsije smatraju od vraga obsjednutim. Tome se na zapadu danas smijemo kao misljenjima sto su ih ljudi prije vise stotina godina imali, da je svijet ravan ili da su gromovi Bozji bijes. Slike opsjednutih ljudi od vraga vidimo ekstremno u primitivnim zemljama, kod ljudi sa malo obrazovanja i sa cvrstim uvjerenjem da vraga ima. Vjerovatno ce moderniji ljudi kod takvih problema prvo doci na ideju da idu psihologu.
“Rekao sam ti da je kontemplacija dar a ne napor! Stoga ako ne ide, ne davi se previše s time da ne uništiš druge talente koje trebaš umnožiti! “
Koja zabluda. To je isto ko kad bi rekao svome sedmogodisnjem sinu, ako ti skola nejde ne davi se previse da ne unistis druge talente. Dokle ce doci to je dar, ali svako moze zavrsiti skolu da sve svoje potencijale iskoristi. Isus, Buda i misticari svih vremena nisu htjeli da im se divimo i da ih pratimo, nego da svako od nas to dozna sto su oni iskusili.
Crkva je kontemplaciju u najboljem slucaju samo za izabrane ljude priznala. Vjerovatno zbog toga da ostale ljude drzi male a preko tih svetaca sebe da uzdignu. Jer preko misticnog iskustva spoznajemo da smo svi isti, da smo svi spojeni.. A to bi moc jedne ustanove srusilo. Kao sto vlade drze zemlje ovisne. Africki kontinent se napravio ovisnim, mnogi muskarci prave svoje zene ovisnim, samo zato da mogu zadrzati svoju moc. Sto djeluje na prvi moment kao pomoc je ustvari odmaganje.
Prava religija ne zarobljava nego oslobodzava.
Po rijecima velikoga misticara, majstora Eckharta: “Sta imam od toga kad bi imao mudroga brata a ja bi bio glup, sta imam od toga kad bi imao bogatog brata a ja bi bio siromasan”.
Krenimo na put!
Der stärkste Kopf, der energischste, radikalste Denker unter den Mystikern, der, welcher das zu Verschweigende am eindringlichsten bewusst gemacht hat, war Meister Eckhart. Lange bevor die „Entmythologisierung“ erfunden wurde, war er der radikalste Entmythologisierer.
Eckehart war die Aufklärung – ohne Verklärung, war aufgeklärter als die Aufklärung. Er war in der Tat viel gefährlicher als später Luther, als die Entlarvung des Priester-Betrugs im achtzehnten Jahrhundert, als der harmlose Atheist des zwanzigsten. Eckehart deckte den „Abgrund“ auf, den alle Religionen und Philosophien zudeckten.3
Angesichts dieser Worte wird verständlich, warum sich Meister Eckhart vor der Inquisition verantworten musste und verurteilt wurde,
Nase navike i uvjerenja znaju biti vrlo cvrsta. Kad se konfrontiramo sa novim, dolazi do sukoba staroga i novoga. To je kad nam osjecaj govori nesto drugo nego razum. Taj osjecaj su kao prvo nase navike koje su se usidrile tokom godina.
Kad prodzem gradom i vidim muslimanke kako hodaju na velikoj vrucini “religiozne”zamotane, mislim si kad bi im rekao da to sa pravom vjerom nema veze, da bi mi vecina u njihovom velikom uvjerenju rekli, da ja to krivo vidim.
Ko je u pravu, sta je istina?
Kad nesto moram kupiti,zelim znati koji je produkt bolji. Lijek, tehnicka stvar ili slicno. Aklo cu otici onome koji je to napravio ili ko ga prodaje, vjerovatno necu dobiti neutralan odgovor. Trazicu informacije neutralnih. Kod crkve nema od neutralnih ljudi argumenta. To je kod mistike i pravih spiritualnih praksi drugcije.
Na velikim kongresima i naucnim istrazivanjima nam velike glave govore ono sto su misticari svih vremena saznali. Transpersonalna psihologija, Fizika, istrazivanja klinickih smrti i brojna iskustva ljudi u svim spiritualnim praksama svode se na isto. Albert Einstein je sa svojim intelektom dosao do jedne granice i rekao da je iza tog razuma jedna veca sila, koju nije ni on sa svojim razumom mogao svatiti. Danas nam intenzivna istrazivanja u naukama neurologije mogu konkretno pokazati, kako se na tomografskim slikama ljudi koji meditiraju, vide ocigledne promjene srukture mozga. Tu osobe koje samo preko fundamentalisticke vjere prakticiraju svoju religiju, ne pokazuju nista.
Cemu kontemplirati, cemu vodi spiritualna praksa.
Cilj je na kraju BITI COVJEK, cijeli covjek. Jer vecina danasnjih ljudi ne zivi, zivot njih zivi. Cilj svakog covjeka, svjesno ili nesvjesno je biti sretan. Neko misli da ce naci srecu preko uspjeha u poslu, materijalnom bogatstvu, u zdravlju, u partneru itd. To je sve ovisna sreca, jer ovisi o drugima. Smisao zivota je naci neovisnu srecu. U kriscanstvu zvano BOG.
I osobno sam siguran, ako covjek sa svim uvjerenjem, ljubavlju i posvećenom predanošću krene na spiritualni put, doci ce do ISTiNE.
Bog zeli u covjeku biti Bog.
Srcani pozdrav
Reno
http://www.achtsamkeit-intuition.de/inspirationen/moja stranica
Post je objavljen 28.06.2008. u 12:12 sati.