vjera_ufanje_i_ljubav

ponedjeljak, 09.06.2008.

Sa kolikom svjesnošću zivimo ZIVOT nama poklonjen ...

Daniel, pitao si me ...

Kada nešto govorim obično polazim od sebe. Od prvih nastojanja postojanja i očuvanja istoga slijedio sam put koji mi je dat. Bio je to način viđenja i djelovanja. Prenijeto mi je to od onih koje je razvoj života u meni slijedio. Bili su to roditelji moji.
Prije dva posta u komentaru me Daniel zapitao za moje viđenje i/ili mišljenje o daru viđenja. Krenuo sam s prethodnim odlomkom da nebi gradio ovaj prikaz na uobičajenim pretpostavkama. Postavio otvorenim viđenje sebe. Tko li sam i što li sam? Često se pri objašnjavanjima toliko toga razradi, a uopće se ne vidi da je nejasnoća već u osnovnim pretpostavkama, koje skoro svi smatraju normalnima. Vidim kako mi ljudi imamo uroženo sljepilo po tome pitanju.
Prema tome moje viđenje i objašnjenje njega treba počivati na istinskom viđenju sebe. Na tome se osniva viđenje moje.
Svašta bi se tu reči moglo, ali viđenje je viđenje i isšravno je ono što ni nije viđenje, već jest istina. Izgleda kao da je to neizrecivo. Ipak postoje neke dodirne točke s onima koji prolaziše put taj. Mogu razumjeti na što se riječi izgovorene odnose,
Polako je vremenom sazrijevala svijest o tome da sam čitav darovan.. Po kome? Ljudski, po onome i onima koji su također darovani. To nije odricanje od sebe, već naprotiv i neka vrsta veće odgovornosti. U nama su ljubavi i rezultati djelovanja svih koji su darovali to za naše postojanje. Mnogi možda toga nisu ni svijesni, ali to ne umanjuje vrijednost dijla onih koji su doprinjeli našem postojanju.
Ovdje je meni zanimljiva osnova svoga postojanje i postojanje kao takovo. Jest to u nama nekim nedokučivim prostorima i vremenu. Počeci i počela svega su van moći našeg uobičajemog razumjevanja. Kao da je nedokučivo, a ipak ovdje tu u nama. Time smo činjeni.
Eto, Daniel, još uvijek se trudim prikazati sebe; ono što vidim da jesam. Odgovor je valjan kada su i elementi odgovora valjani, a u odgovoru je uvijek više elemenata od onih koji su prikazani.
I tako ja nisam skoro ništa čitao. Postojao sam u nastojanju da vidim, da progledam na način viđenja osnove postojanja. Kada sam ponekome to pokušao reči često bi me savjetovali da ne činim to, jer život treba živjeti. Ne vide oni ljepotu i radost prihvaćanjam istine.
Kolike radosti u osjećaju hvale stvoritelju života. Ne tvrdim, a niti mogu s osjećajem istine osjećati da sam dokućio, ali mogu osloboditi prostor u sebi onome po kome jesam. I neću biti agresivan i nestrpljivo nastojati i požurivati. Dolazi onaj koji dolazi. Ja ću tek nastojati zaustavizi zablude svoje.
I kada tako činim vidim i to kao dar njegov. I naprosto se pitam od kuda nastojanje da oslobodim prostor u sebi? Čuo sam negdje riječi, vjerojatno na nekom od poslijednjih ispraćaja, da Gospod poziva i da se po njemu njemu dolazi. Kako ja to vidim, sve to je pitanje sbijesti. Ovdje jest, a čovjek ima moć da ga prihvati, ali se treba odreći zabluda. One zamagljuju vidike.
Sve ovo je meni veličanstveni dar. Jedan od najvećih darova je svijest o tome, ali to je dar koji treba znati prihvatiti. Na taj način Gospod traži od nas da budemo netko. On nam to na taj način daruje. Ta kako bi inače mogli njemu prići.
Ushićenjem svijest – ovdje sam Gospode tvojom voljom. Neka bude volja tvoja.
Nisam Daniele skoro ništa čitao. Jedino Radakrišnanovu komparativnu prije oko četrdeset godina. Da ne sspominjem Šegrta Hlapića, Pale sam na svijetu, Andersenove bajke i možda još ponešto takovi. Radakrišnan mi je dao poticaj kroz viđenje nastojanja čovjeka vjekovima spoznaje osnove života.
I dodao bi da se Boga ne bojim nikako. Njemu se radujem i volim ga. On jest ona istina po kojem svi mi postojimo.
I često vidim pitanje, jer u čovjeka su nesavršenstvom svijesti pitanja, ćitanje i učenje, što i čemu? Jest put na koji smo krenuli. Jest viđenje kojim se vodimo uz ona nama neznana svojstva što nas vode. Tu smo takvošću o kojoj razne sudove imamo, a ona jest samo takova. Trudio sam se vidjeti, a sada vidim kako i taj trud je odraz ljudskosti. Čuo sam na snimci Ivana Pavla kako govori o daru Gospodnjem slobode čovjeku. Veliko je to viđenje. I kada svijest o tome sazrije jest hvala Tebi Gospode. Jesi li me pozvao čitanjem ili drugim viđenjima; do Tebe je. Ja tek ostavih mjesto nesputanoj volji Tvojoj, mada znam da i to je dar Tvoj i na tome ti bezgranična hvala.
Daniele, nisam puno čitao; skoro ništa. Dušom i srcem tražih. Slobodom kao da sam se malo izgubio, ali voljom Njegovom ipak sam OVDJE.
Toliko za sada, Daniele. I osjećaj tek da stavim kojim sada jesam: ' Neka radost ispuni sva srca …'
Hvala Tebi kreoz sve meni drage … Mladen … :)

ovo je Mladenov Blog http://primladenu.blog.hr/

<	lipanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Rujan 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Srpanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Rujan 2015 (1)
Rujan 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (11)
Lipanj 2008 (8)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?