vjera_ufanje_i_ljubav

srijeda, 25.02.2009.

Cista srijeda, pocetak korizme

Zelim vam svima 40 dana prozetih Bozjom blizinom. Neka su vam ispunjeni molitvama i postom. I udjelio vam Bog sve sto zelite i sto je za vase dobro.

vas Daniel

nedjelja, 22.02.2009.

Bozja djela ili nasa djela?

Samo u par rjeci da vam kazem sto sam danas razmisljao. Cesto imamo neku dobru zamisao kako mozemo nekome pomoci, pa radimo na toj svojoj zamisli i zaboravimo ljude koji dolaze u nas zivot i traze nasu pomoc.
Cesto su to male stvari koje se od nas traze ali ih mi odbijemo zato sto radimo na nasoj "velikoj" stvari.
Tako da sam razmisljao da moramo biti tu za potrebne kada udju u nas zivot i pitaju za pomoc.

Nasi planovi kako pomoci nekome su ipak samo nasi planovi. Da bi se vrsila Bozja volja moramo staviti nase planove sa strane i biti slobodni kada nam Bog posalje nekoga ko treba pomoc.

Eto tako nekako sam nesto mislio, neka vam je lijepa nedjelja ...

petak, 20.02.2009.

Biti kao djete

Učite od djece.
Kao djeca budite.

I jest, lijepo je kada tako možemo.
Djeca za par minuta prestanu plakati
i zaborave što ih je na plač nagnalo.
Oni se opet smiju i vesele,
tuga je za njih kratkog daha-
do slijedećeg smijeha.
Tako je to kod sretne djece,
djece kakva bi sva trebala biti.
Mnoga nisu, nažalost,
zahvaljujući preopterećenosti roditelja
brigama koje trebaju,
a često i ne trebaju brinuti, ali brinu.
Pa onda zaborave mama i tata
za koga zapravo žive,
jer srcem više ne žive.

Vidiš li oči svoga djeteta,
nasmije li te njegov smješak,
možeš li ti donijeti smješak na lice svog djeteta,
pa onda s njime uživati i u onom zvonkom smijehu,
koji se domom ori dok su djeca mala,
još toliko srdačna?!

Što ih je više, smijeh je ljepši.
Jedno samo dijete usamljeno je.
Veselije je ako rastu bar dvoje zajedno.
I lakše, ma što mi mislili.
Zajedno se igraju, jedno od drugoga uče,
svijet radoznalo zajedno upoznaju,
i to očima srca, koje tako dobro vidi u djetinjoj dobi.
Bog će dati da ima i materijalnog za dvoje i više djece,
samo ako ih odlučiš primiti na dar,
jer sa svakim djetetom stiže i obilje blagoslova.

Kako rastemo,
zaboravljamo biti djeca.
I gubimo one čarobne, radosne poglede na svijet,
sve se manje smijemo,
sve više brinemo,
a trebamo li toliko brinuti?
Zar ne donosi svaki dan i probleme i rješenja i radosti,
toliko radosti,
samo ih trebamo primjetiti,
jer srce zatvoreno u svoju brigu,
zatvoreno je i za osjetiti svu ljepotu
i sva čuda koja sobom donese svaki naš dan.

Pogledaj u oči djeteta.
Pronađi opet dijete u sebi i nasmij se zajedno s njim,
onim grlenim smijehom,
kojim smo se već odavno zaboravili smijati.
Život uopće nije tako crn.
Pogledaj u oči djeteta,
i u njima ćeš pronaći sunce i u sivom i teškom danu.
I svaki je dan jedno malo čudo sa svim svojim ljepotama i tugama.
I svaki je prilika da tvoj korak krene u novom pravcu,
da kreneš životom
u kojemu uistinu živiš srcem.

Pronađi opet dijete u srcu.
Živi opet radošću djetinjeg života.
I lakše ćeš nositi sve svoje terete,
ostvarivati snove i veseliti se onome što ostvariš.
Lutanje i jurnjava više neće biti bez cilja,
i polako će prestati biti lutanje i jurnjava
a postati lagano koračanje sretnijim predjelima života,
stazama kojima će te srce voditi uvijek ka pravom cilju,
makar ponekad i krivudavim putevima.
Samo hodaj,
ponekad zastani i uživaj u prelijepim predjelima,
ponekad pusti i da ti kiša tuge ispere,
pa pogledaj dugu koja se nad tobom rađa,
pogledaj sunce koje opet iza oblaka proviri,
pa onda konačno punim sjajem zasja i srce ti smiri.
Živi srcem!


preuzeto sa bloga Julijana

četvrtak, 19.02.2009.

Duša

Jedan učitelj, koji je najbolje govorio o duši, kaže da svekoliko ljudsko znanje nikada ne prodire u ono što duša jest u svojoj dubini. Hoće se nadnaravno znanje (da bi se pojmilo) što je duša. Ta mi ništa ne znamo o tomu gdje moći iz duše izlaze u djela; nešto malo doduše znamo, ali je to neznatno. Što je duša u svojoj dubini, o tomu nitko ništa ne zna. Što se o tomu može znati, to mora biti nadnaravno, to mora biti iz milosti: tamo Bog čini milosrđe.

Bog vam dao milosrđe

petak, 06.02.2009.

koji je okus Boga

Ja sam također već često puta kazao da ima u duši jedna moć koju ne dotiču ni vrijeme ni tijelo: ona istječe iz duha i ostaje u duhu i sasvim je duhovna. U toj moći Bog je sasvim tako bujno zelen i rascvjetan u svoj radosti i svoj slavi kao što je u samomu sebi. Tu je tako veličanstvena (divna) radost i tako nepojmljivo velika radost da o njoj nitko ne može iscrpno zboriti. Jer vječni Otac rađa svoga vječnog Sina u ovoj moći bez prestanka, tako da ova moć Sina Očeva i sebe samu kao istog Sina u jedinstvenoj moći su-porađa.

Kad bi neki čovjek posjedovao čitavo kraljevstvo ili sve imanje svijeta i predao to čisto radi Boga, a onda Bog njemu dao da trpi toliko koliko je ikada nekom čovjeku dao, pa on sve to trpio do svoje smrti, i onda ga Bog jedanput samo jednim pogledom pustio da pogleda kakav je on u ovoj moći: - njegova bi radost bila tako velika da bi svega tog trpljenja i tog siromaštva bilo još premalo.

Da, kada mu čak Bog nakon toga nikad više ne bi dao kraljevstva nebeskoga, on bi ipak bio primio (i) preveliku nagradu za sve što je ikad pretrpio; jer Bog je u ovoj moći kao u vječnom sada. Kad bi duh bio uvijek s Bogom u ovoj moći sjedinjen, čovjek ne bi mogao ostarjeti; jer ono sada u kojem je Bog stvorio prvoga čovjeka, i ono sada u kojem će nestati posljednji čovjek, te ovo sada u kojem ja govorim, u Bogu su jednaki i nisu
ništa nego jedno Sada.

Sad pogledajte, ovaj čovjek prebiva u jednom svjetlu s Bogom; zato u njemu nema ni trpljenja ni vremenskog slijeda, nego trajno jednaka vječnost. Ovom je čovjeku zaista uzeto svako čuđenje i u njemu sve stvari stoje bitno. Stoga on ne prima ništa novo od budućih stvari niti od bilo kojeg »slučaja«, jer on prebiva u jednomu sada, uvijek bez prestanka novom. Takva je božanska uzvišenost u ovoj moći.

Meister Eckhart

srijeda, 04.02.2009.

Patnja

Svaka patnja dolazi iz ljubavi prema onomu što mi je šteta oduzela. Pa ako mi je zbog štete na izvanjskim stvarima žao, to je zbiljski znak da ja ljubim izvanjske stvari te da prema tomu po istini ljubim bol i neutjehu.

Seneka, poganski učitelj, pita: Što je najbolja utjeha u patnji i nevolji? pa odgovara: To je ovo - da čovjek sve stvari prihvati tako kao da je tako želio i za to molio; jer ti bi to i želio da si znao da se sve stvari događaju iz Božje volje, s Božjom voljom i u Božjoj volji.

Jedan poganski učitelj govori: Vođo i vrhovni oče i gospodaru uzvišenog neba, ja sam spreman na sve što ti hoćeš; daj mi volju da hoću u skladu s tvojom voljom!

Stoga je naš Gospodin u proroku Izaiji, po smislu, kazao:

da mi nije dosta nikakva visoka jednakost ni mir ljubavi dok se sam ne očitujem u svom Sinu i ne planem i ne budem zapaljen u Ijubavi Duha Svetoga (usp. Iz 62,1).

A naš je Gospodin molio svoga Oca da mi s njim i u njemu budemo jedno, ne samo sjedinjeni. Za ovu riječ i ovu istinu imamo jednu vidljivu sliku i zorno svjedočanstvo i u izvanjskoj prirodi.

Kad vatra gori te zapali drvo i razgori ga, onda vatra sasvim usitnjuje drvo i čini ga različitim od njega samog, oduzima mu grubost, hladnoću, težinu i vlažnost, te drvo sve više izjednačuje sa sobom, vatrom; ali se ni vatra ni drvo ne smiruju, ne stišavaju niti zadovoljavaju ni u kojoj toplini, vrelini ili izjednačenosti, dok vatra sebe ne unese u drvo i njemu ne prenese svoju vlastitu narav i svoj vlastiti bitak, tako
da to sve bude jedna vatra, oboma jednako vlastita, bez razlikovanja, bez više ili manje. A zbog toga postoji, prije nego to nastupi, dim, suzbijanje, pucketanje, muka i borba između vatre i drva. Ali kad se oduzme i ukloni nejednakost, onda vatra biva mirna a drvo šuti.

A ja nadalje po istini kažem da skrivena snaga prirode u potaji mrzi jednakost utoliko što ona u sebi nosi različitost i dvojstvo, a u njoj traži ono Jedno koje u njoj a zbog njega samog ljubi, kao što usta u vinu i na vinu traže i vole okus odnosno slatkoću. Kad bi voda posjedovala taj okus što ga ima vino, usta ne bi voljela više vino nego vodu.


kaze Meister Eckhart

lijepi pozdrav

utorak, 03.02.2009.

Ovo razmatranje je test, ispitivanje savjesti, ispiti-
vanje mojih najdubljih motiva koji pokrecu moj zivot i
moje djelovanje.

Gledam pred sobom Krista koji me s ljubavlju proma-
tra, kao sto je promatrao bogatoga mladica i govori mi:

“Ostavi sve! Podijeli sve sto imas! Hajde za mnom prema
vjecnom Cilju!”

Molim da se danas ne oglusim, da prih-
vatim njegovu volju. Molim ga da me nikakvo prolazno
bogatstvo ne zarobi, da uvijek idem naprijed!
Sv. Ignacije predlaze da sebi predstavim tri vrste lju-
di koji su dobili veliku svotu novca. Svi su potaknuti da
se radi vecega dobra odreknu dobivenoga bogatstva.

Prva skupina se zeli otresti navezanosti na novac. No
sve ostaje na pustoj zelji. Nista ne poduzimaju da bi ostva-
rili svoju zelju.

“Put do pakla poplocan je dobrim zeljama!”

Druga skupina se zeli otresti navezanosti, no tako da
novac, ili stvar, ili uzitak ostane u njihovu vlasnistvu. Žele
da im se Bog prikloni, da im dadne potrebnu slobodu, ali
sami nemaju snage osloboditi se i krenuti Bozjimputem.

Treca skupina zeli se osloboditi sklonosti da njima ne
gospodari zelja da stecenu stvar zadrze. Oni tu stvar ho-
ce toliko koliko Bog zeli da je hoce. Oni tom stvari i ze-
ljom hoce samo jedno – proslaviti Boga! Njihova zelja za
tom stvari uvjetovana je njihovom zeljom da proslave Bo-
ga. Njihova najveca zelja je da u svemu slave Boga, a sve
drugo je podlozno tom cilju.

Moj problem u sluzenju Bogu je moja slaba volja. Sv.
Augustin kaze: “Homines sunt voluntates!”

(Ljudi postaju ono sto hoce).

Ja znam sto bi trebalo ciniti, ali nemam snage to provesti u djelo. Puno raspravljam, izvana pokazujem kao da hocu, ali stvarno malo poduzimam.
Kardinal Jean Danielou kaze: “Nase 20. stoljece ostat ce
zabiljezeno u povijesti kao stoljece velikih rasprava i velikoga otpada od vjere!”

Ja zelim poci Bozjim putem, ali ga isto tako zelim
sam odabrati ili odrediti. Znakovi da sam na svom, a ne
Bozjem putu su: nezadovoljstvo, nestrpljivost, razdrazlji-
vost, agresivnost, razocaranje, strah, praznina.

Isus kaze: “Jer si mlak, ni vruc, ni hladan, izbacit cu te iz svojih
usta.”

“Strm je put i uska su vrata koja vode u zivot i ma-
lo ih je koji njime idu.” “Tko hoce biti moj ucenik, neka
se odrece samog sebe, neka uzme svoj kriz svaki dan i ne-
ka ide za mnom.” “Kraljevstvo nebesko silu trpi i siloviti
ga osvajaju.” “Tko ne uzme svog kriza svaki dan i ne po-
dje za mnom, nije mene dostojan.”

Vjerujem li da je moguce postici “nemoguce”. Isus mi
kaze: “Ljudima je to nemoguce, ali Bogu je sve moguce!”
(Mt 19,26).

Stoga, budući da nam Bog hoće sve stvari dati u slobodan
posjed, iz tog nam razloga hoće oduzeti svako vlasništvo.

Da, zaista, Bog uopće neće da mi posjedujemo nešto vlastito, ma ni koliko bi mi u oči stalo. Jer sve one darove koje nam je ikada dao, kako darove naravi tako i darove milosti, on nikada nije dao s drugim htijenjem nego s tim da ništa ne bismo trebali kao vla-stito posjedovati; a on ni svojoj majci niti ikojem čovjeku niti nekom drugom stvorenju na bilo koji način nije ništa dao u vlasništvo. A da bi nas poučio i time nas opskrbio, on nam uzima oba dobra, tjelesno i duhovno. Jer posjedovanje časti ne treba biti naše nego samo njegovo.

A mi trebamo radije sve stvari imati (tek tako) kao da su nam pozajmljene a ne date, bez svakog vlasničog posjedovanja, bilo to tijelo ili duša, osjetila, moći, izvanjsko dobro ili čast, prijatelji, rođaci, kuća, imanje i sve stvari.

A što Bog kani time što toliko za tim žudi? Pa on hoće da on sam bude naše jedino i potpuno vlasništvo.

To je ono sto su nas Sveci htjeli pouciti da se ne zaustavljamo i ne uznosimo darovima koje smo od Boga primili, nego da se radije njima sluzimo ali samo sjedinjenje naseg duha s Bozjim Duhom trazimo.

Bog vas (nas) obdario ljubavlju da samo njega neizmjerno ljubimo ...

ponedjeljak, 02.02.2009.

GOZBA MEISTERA ECKHARTA

Dođe nekoć jedan siromah u Köln na Rajni da ondje potraži siromaštvo i živi u istini. Tu dođe jedna djevica i reče: »Drago dijete, hoćeš li ti sa mnom blagovati u božanskoj ljubavi?« On reče: »Rado!« Kad su sjeli, ona reče: »Samo jedi i nemoj se ustručavati!« On reče: »Ako jedem previše, to je pogreška, ako jedem premalo, to je također naopako. Jest ću kao neki siromah.«

Ona upita: »Što je to siromah?«

On reče: »To se sastoji od trojega. Prvo jest, da je odumro svemu naravnomu. Drugo je, da Boga ne može preko mjere željeti. Treće je, da sve što se zove i jest trpljenje nikomu ne priušti više nego sebi.«

Ona upita: »Ah, drago dijete, kaži mi što je siromaštvo nutarnjeg čovjeka?«

On reče: »Ono se sastoji od trojega. Prvo jest, savršena rastavljenost od svih stvorenja u vremenu i vječnosti. Drugo je, ozbiljna poniznost nutarnjeg i izvanjskog čovjeka. Treće je, topla
nježnost i neprestano Bogu uzdignut duh.«

Ona reče: »Zaista, to rado čujem. Ej, drago dijete, sad mi pak kaži što je siromaštvo duha?«

On reče: »Vi previše pitate!«

Ona reče: »Još nikad nisam mogla saznati da bi moglo biti previše onoga što se tiče Božje slave i čovjekova blaženstva.«

Siromah reče: »Istinu govorite. I ono se dakle (= siromaštvo duha) sastoji od trojega. Prvo je, da čovjek ništa ne zna, u vremenu i vječnosti, nego jedino Boga. Drugo je, da Boga ne traži izvan sebe. Treće je, da nikakvo duhovno dobro ne nosi kao vlastiti posjed s jednoga mjesta na drugo.«

Ona upita: »Pa ne treba li učitelj, otac nas dvoje, nositi svoju propovijed iz svoje ćelije na propovjedaonicu?«

On odgovori: »Ne!« Ona reče: »Zašto?« On reče: »Što vremenitije, to tjelesnije, što tjelesnije, to vremenitije.« Ona reče: »Ovaj duh ne dolazi iz Češke!« On reče: »Sunce što sja u Kölnu obasjava grad i u Pragu.« Ona reče: »Objasni mi to!« On reče: »Nemam na to pravo dok je taj učitelj ovdje.« Učitelj reče: »Tko istinu nema u nutrini, neka je vani ljubi, pa će je i unutra naći.« Ona reče: »Ovo je jelo dobro naplaćeno.«


Tada reče siromah: »Djevice, sad vi platite vino!« Ona reče: »Rado! Pitajte vi mene!« On reče: »Po čemu da čovjek spozna djela Duha Svetoga u svojoj duši?«

Ona reče: »Po tri stvari. Prva je, da iz dana u dan smanjuje tjelesnost i požude - i naravnu ljubav. Druga je, da sve više i više raste u božanskoj ljubavi i milosti. Treća je, da svoje djelovanje s ljubavlju i ozbiljnošću više okrene bratu čovjeku nego sebi.« On reče: »To su izabrani prijatelji našega Gospodina dobro pokazali.« On nastavi: »Po čemu da duhovan čovjek pozna je li Bog nazočan u njegovoj molitvi i u vježbanju kreposti?« Ona reče: »Po tri stvari. Prva jest: po onomu čime Bog obdaruje svoje izabrane, a to je: preziranje svijeta i tjelesnog trpljenja. Druga je: rast u milosti u skladu s ljubavlju između njega i Boga. Treća je: da Bog nikad ne otpušta čovjeka, a da mu ne pokaže novi put istine.« On reče: »To nužno mora tako biti! Reci mi, po čemu da čovjek pozna da li se njegova djela događaju prema previšnjoj volji Božjoj?« Ona reče: »Po tri stvari. Prva je, da mu nikad ne izostane čista savjest. Druga je, da se nikad ne odvrati od božanskog sjedinjenja. Treća je, da nebeski Otac bez prestanka rađa svoga Sina u tom ulijevanju u nj.«


Učitelj reče: »Kad bi svaki dug bio tako dobro naplaćen kao ovo vino, bila bi u vječnom životu mnoga duša koja je sad u čistilištu.«

Tada reče siromah: »Što se ovdje još ima platiti, to zapada učitelja.« Učitelj reče: »Starima treba uzeti u obzir njihovu starost.« Tada reče siromah: »Pusti da se razvije utjecaj ljubavi, jer ona djeluje bez starosne razlike.«
Djevica reče: »Vi ste učitelj čije je umijeće tri puta potvrđeno u Parizu.« Siromah reče: »Meni bi bilo draže kad bi se netko potvrdio (samo) jedanput u istini nego tri puta u Parizu na katedri.« Meister Eckhart reče: »Ako nešto valja meni kazati, kazano je.«

Djevica reče: »Kaži mi, oče, po čemu neki čovjek pozna da li je dijete nebeskog Oca?« On reče: »Po tri stvari. Prva je, da taj čovjek sva svoja djela čini iz ljubavi. Druga je, da sve stvari prima od Boga na jednak način. Treća je, da svu svoju nadu polaže u Boga i ni u koga drugoga.«

Siromah reče: »Kaži mi, oče, po čemu da čovjek pozna je li krepost u njemu djelatna do svoje najviše plemenitosti?« On reče: »Po tri stvari: Ljubi Boga radi Boga, dobro radi dobra, istinu radi istine!«

Učitelj reče: »Draga djeco, kako da živi čovjek koji naučava istinu?« Djevica reče: »Neka živi tako da djelima provodi ono što riječima uči.« Siromah reče: »To je dobro. Ali on treba unutra tako uz to stajati da više istine posjeduje u nutrini nego što bi je mogao u riječima prema van iznijeti.«

Tako je meštar Eckhart učio i pitao;
Tko njemu bude posluh i odgovor dao,
Tomu neka Bog udijeli sretan kraj,
A potom uskrsnuće i raj. Amen.

<	veljača, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28

Rujan 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Srpanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Rujan 2015 (1)
Rujan 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (11)
Lipanj 2008 (8)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?