Ovo razmatranje je test, ispitivanje savjesti, ispiti-
vanje mojih najdubljih motiva koji pokrecu moj zivot i
moje djelovanje.
Gledam pred sobom Krista koji me s ljubavlju proma-
tra, kao sto je promatrao bogatoga mladica i govori mi:
“Ostavi sve! Podijeli sve sto imas! Hajde za mnom prema
vjecnom Cilju!”
Molim da se danas ne oglusim, da prih-
vatim njegovu volju. Molim ga da me nikakvo prolazno
bogatstvo ne zarobi, da uvijek idem naprijed!
Sv. Ignacije predlaze da sebi predstavim tri vrste lju-
di koji su dobili veliku svotu novca. Svi su potaknuti da
se radi vecega dobra odreknu dobivenoga bogatstva.
Prva skupina se zeli otresti navezanosti na novac. No
sve ostaje na pustoj zelji. Nista ne poduzimaju da bi ostva-
rili svoju zelju.
“Put do pakla poplocan je dobrim zeljama!”
Druga skupina se zeli otresti navezanosti, no tako da
novac, ili stvar, ili uzitak ostane u njihovu vlasnistvu. Žele
da im se Bog prikloni, da im dadne potrebnu slobodu, ali
sami nemaju snage osloboditi se i krenuti Bozjimputem.
Treca skupina zeli se osloboditi sklonosti da njima ne
gospodari zelja da stecenu stvar zadrze. Oni tu stvar ho-
ce toliko koliko Bog zeli da je hoce. Oni tom stvari i ze-
ljom hoce samo jedno – proslaviti Boga! Njihova zelja za
tom stvari uvjetovana je njihovom zeljom da proslave Bo-
ga. Njihova najveca zelja je da u svemu slave Boga, a sve
drugo je podlozno tom cilju.
Moj problem u sluzenju Bogu je moja slaba volja. Sv.
Augustin kaze: “Homines sunt voluntates!”
(Ljudi postaju ono sto hoce).
Ja znam sto bi trebalo ciniti, ali nemam snage to provesti u djelo. Puno raspravljam, izvana pokazujem kao da hocu, ali stvarno malo poduzimam.
Kardinal Jean Danielou kaze: “Nase 20. stoljece ostat ce
zabiljezeno u povijesti kao stoljece velikih rasprava i velikoga otpada od vjere!”
Ja zelim poci Bozjim putem, ali ga isto tako zelim
sam odabrati ili odrediti. Znakovi da sam na svom, a ne
Bozjem putu su: nezadovoljstvo, nestrpljivost, razdrazlji-
vost, agresivnost, razocaranje, strah, praznina.
Isus kaze: “Jer si mlak, ni vruc, ni hladan, izbacit cu te iz svojih
usta.”
“Strm je put i uska su vrata koja vode u zivot i ma-
lo ih je koji njime idu.” “Tko hoce biti moj ucenik, neka
se odrece samog sebe, neka uzme svoj kriz svaki dan i ne-
ka ide za mnom.” “Kraljevstvo nebesko silu trpi i siloviti
ga osvajaju.” “Tko ne uzme svog kriza svaki dan i ne po-
dje za mnom, nije mene dostojan.”
Vjerujem li da je moguce postici “nemoguce”. Isus mi
kaze: “Ljudima je to nemoguce, ali Bogu je sve moguce!”
(Mt 19,26).
Stoga, budući da nam Bog hoće sve stvari dati u slobodan
posjed, iz tog nam razloga hoće oduzeti svako vlasništvo.
Da, zaista, Bog uopće neće da mi posjedujemo nešto vlastito, ma ni koliko bi mi u oči stalo. Jer sve one darove koje nam je ikada dao, kako darove naravi tako i darove milosti, on nikada nije dao s drugim htijenjem nego s tim da ništa ne bismo trebali kao vla-stito posjedovati; a on ni svojoj majci niti ikojem čovjeku niti nekom drugom stvorenju na bilo koji način nije ništa dao u vlasništvo. A da bi nas poučio i time nas opskrbio, on nam uzima oba dobra, tjelesno i duhovno. Jer posjedovanje časti ne treba biti naše nego samo njegovo.
A mi trebamo radije sve stvari imati (tek tako) kao da su nam pozajmljene a ne date, bez svakog vlasničog posjedovanja, bilo to tijelo ili duša, osjetila, moći, izvanjsko dobro ili čast, prijatelji, rođaci, kuća, imanje i sve stvari.
A što Bog kani time što toliko za tim žudi? Pa on hoće da on sam bude naše jedino i potpuno vlasništvo.
To je ono sto su nas Sveci htjeli pouciti da se ne zaustavljamo i ne uznosimo darovima koje smo od Boga primili, nego da se radije njima sluzimo ali samo sjedinjenje naseg duha s Bozjim Duhom trazimo.
Bog vas (nas) obdario ljubavlju da samo njega neizmjerno ljubimo ...
Post je objavljen 03.02.2009. u 14:33 sati.