> Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu
> ženu kako otvaraju neki paket.
>
>
> Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je
> u pitanju mišolovka, bio je užasnut.
>
>
> Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale
> vičući: " U kući je mišolovka! U kući je
> mišolovka!"
>
>
> Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: "Gospodine Miš,
> to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po
> mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati."
>
>
> Miš se okrene prascu i vikne: "Mišolovka je u kući!
> MIšolovka je u kući!"
>
>
> Prase je suosjećalo, ali reče: "Vrlo mi je žao,
> gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim
> moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama."
>
>
> Miš tada krene prema kravi: "Mišolovka je u kući!
> MIšolovka je u kući!"
>
>
> Krava reče: "Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog
> tebe, ali s mog nosa neće faliti koža."
>
>
> Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi
> se sam suočio s farmerovom mišolovkom.
>
>
> Te noći začuo se čudan zvuk u kući - kao zvuk kad
> mišolovka uhvati svoj plijen.
>
>
> Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U
> mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija
> ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s
> vrućicom.
>
>
> Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa
> je farmer zaklao kokoš.
>
>
> Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli
> posjetiti prijatelji i susjedi.
>
>
> Da bi ih nahranio, farmer je izmesario prase.
>
>
> Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je.
>
>
> Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i
> kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.
>
>
>
> Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu
> na zidu.
>
>
> Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s
> problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se - kad je jedan od nas
> ugrožen, svi smo u opasnosti.
>
>
> Svi smo umješani u to putovanje zvano "život".
> Moramo paziti jedni na druge i ponekad napraviti dodatan
> trud da ohrabrimo nekog od nas.
Oče moj koji jesi na nebesima, kako je slatko spoznati da si Ti
moj Otac i da sam ja Tvoje dijete!
Post je objavljen 26.06.2008. u 10:00 sati.