Daniel, prvo je bitno uočavati u čemu griješimo, u čemu pretjerujemo. Ti si to uočio. E sad, valjda otpustiti grč. Zbog čega bi nosio teret sam kad ga imaš s kime podijeliti? Prvo, tu je Bog koji te poziva da mu predaš svoje brige. Gle, ok je imati planove, al pusti se. Pusti da se događa kako se bude događalo, nemoj unaprijed određivati; mora biti ovako i mora biti tada. Osim toga, žena je tu da s njom podijeliš; da malo saslušaš njezine brige i sudjeluješ u rješavanju i da njoj iznosiš svoje. A onda jedno drugo da hrabrite i jačate. Tu se oblikuje čvrsta zajednica i stvara kuća koju neće porušiti bure i oluje kad naiđu. A sasvim je nebitno koliko ta kuća ima soba.:)
06.09.2010. (18:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Daniele, ništa ne mora biti, jer biti će ono što Istinom jest. A to ne zato što Istina mora biti, nego zato što jest. Ovo kažem tako, da oslikam naša uporna smatranja naših misli istinom svijeta. Misli jesu čovjekove vodilje, ali nisu jedune. Ljubav je Istinom data. Njome se Istini dolazi, a ona je tu sa nama u svakome. Tvoji bližnji to i očekuju. Ona nema granica. Kako Tebi tako i svima. I oni kojima želiš pomoći u daljini neka im je ljubav vodilja i neka znaju da jest neko kome je njihova ljubav potrebna, jer Gospodin je svuda oko nas. Puno radosti Tebi, dragima Tvojim i cijelome svijetu ... :)
15.09.2010. (13:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...eto, čak i ja nevjernik prihvaćam istinitost mudrosti kako "Kraljevstvo Božje" ne treba tražiti negdje izvan nas, kako se isto ne nalazi u nekakvoj budućnosti, već sada i ovdje u vječnom sadašnjem trenutku, gdje isto i prebiva - u našim srcima gdje je uvijek i bilo i gdje će uvijek biti... samo ga trebamo prepoznati i prihvatiti... "raj" i "pakao" stvaramo sami svojim načinom života, odnosno svojim poimanjem stvarnosti... živjeti u sadašnjosti, odnosno preuzimati odgovornost za ono što se događa sada i uvijek sada, znači živjeti u "kraljevstvu", u "raju"; dok živjeti u prošlosti za budućnost znači živjeti u strahu, u "paklu"...naš um vođen je strahom, a strah je proizvod vezanosti uz prošle događaje i brige za buduće događaje... um koji je uvjetovan prošlošću i brigom za budućnost stalno živi u strahu ne prepoznavajući sadašnjost, te u njoj kao takav nije u stanju živjeti, a to uistinu jest pakao...
...stvorili smo takav svijet, svijet nesigurnosti i straha u kojem se moramo brinuti kako ćemo preživjeti, u kojem ne možemo očekivati da nam netko pomogne ako si sami ne pomognemo, svijet u kojem se ne možemo uzdati u drugog čovjeka, ako tom drugom čovjeku nije u interesu da nam pomogne... nismo stvorili društvo solidarnosti i sigurnosti gdje se ljudi ne bi trebali brinuti da li će imati što jesti i piti, da li će imati krov nad glavom... moramo se brinuti kako ćemo "zaraditi" da bi mogli prehraniti svoju obitelj i osigurati si krov nad glavom, sami... ne možemo se uzdati u svog bližnjeg (u čovjeka), ponekad niti u članove vlastite obitelji... i dok se mi brinemo kako ćemo riješiti svoje "probleme", strahu i nesigurnosti (kojima tada zračimo) učimo i svoju djecu... takav smo svijet stvorili, i takav svijet zdušno održavamo kao bogom dan, a isti ne može biti dalje od "Kraljevstva", od Ljubavi, nego što to jest... jer kako dokazujemo svoju ljubav prema čovjeku (a koja provedena u djelo za mene znači "Kraljevstvo" na djelu)?... tako što jedni drugima naplaćujemo hranu i krov nad glavom, tako što jedni drugima naplaćujemo ono što nam je Bog dao - pravo na život?... da li naplaćujemo hranu i krov nad glavom dragim gostima koji dolaze u naš dom?... udaljili smo se od "Kraljevstva" onog trenutka kad smo se udaljili od našeg srca, kad smo odlučili reći: drugi čovjek je drugi čovjek... onog trenutka kad smo rekli: moj kruh je moj kruh... znam da znaš o čemu govorim...
...nitko se nikada ne bi trebao brinuti da li će imati što jesti i da li će njegova djeca imati krov nad glavom... tu smo da živimo jedni za druge, i to je jedini način da preživimo, ali eto, uče nas tisućama godina da smo jedni drugima konkurenti, da smo jedni drugima suparnici, neprijatelji; uče nas da živimo u strahu... a strah je najbolji način ostvarivanja moći i vlasti, vladati nad ljudima može se jedino stavranjem i održavanjem straha, straha od raznoraznih neprijatelja, a najviše straha od budućnosti... nekim zajednicama se mi "moderni" zapadnjaci čudimo i smatramo ih zaostalim, dapače ludima... poput npr. Amiša... što god mi mislili o zatvorenosti njihovog društva, o eventualnoj konzervativnosti i strogoj patrijarhalnosti, nitko ne može osporiti njihovu solidarnost i sigurnost u kojoj žive - kod njih nema siromašnih, gladnih i beskućnika, svaki član zajednice siguran je da uvijek ima sve što mu treba, siguran je da u svakom trenutku svog života ima pravo na život , i zna da mu u njegovoj zajednici to pravo nitko nikada niti neće pokušati osporiti, niti će on to pokušati osporiti bilo kome drugome... cilj društva u kojem mi živimo je od ljudi stvarati robove potrošače i robovsko "meso za topove"... eksploatacija i rat ne opstoje jedno bez drugoga... svo oružje koje masovno proizvodimo ima samo jednu svrhu - ubijanje ljudi... topovima je potrebno topovsko meso, kakva je inače svrha topova?... no dobro, pretjero sam, neću više filozofirat... pozdrav :)...
09.10.2010. (18:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kristovi vojnici
Dobar i zanimljiv blog. Pozdrav i BTB.
06.09.2010. (13:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Daniel, prvo je bitno uočavati u čemu griješimo, u čemu pretjerujemo. Ti si to uočio. E sad, valjda otpustiti grč. Zbog čega bi nosio teret sam kad ga imaš s kime podijeliti? Prvo, tu je Bog koji te poziva da mu predaš svoje brige. Gle, ok je imati planove, al pusti se. Pusti da se događa kako se bude događalo, nemoj unaprijed određivati; mora biti ovako i mora biti tada. Osim toga, žena je tu da s njom podijeliš; da malo saslušaš njezine brige i sudjeluješ u rješavanju i da njoj iznosiš svoje. A onda jedno drugo da hrabrite i jačate. Tu se oblikuje čvrsta zajednica i stvara kuća koju neće porušiti bure i oluje kad naiđu. A sasvim je nebitno koliko ta kuća ima soba.:)
06.09.2010. (18:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kristovi vojnici
Hvala na komentaru. Pozdrav. :)))
07.09.2010. (20:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
Pozdrav i BB
13.09.2010. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
Daniele, ništa ne mora biti, jer biti će ono što Istinom jest. A to ne zato što Istina mora biti, nego zato što jest. Ovo kažem tako, da oslikam naša uporna smatranja naših misli istinom svijeta. Misli jesu čovjekove vodilje, ali nisu jedune. Ljubav je Istinom data. Njome se Istini dolazi, a ona je tu sa nama u svakome. Tvoji bližnji to i očekuju. Ona nema granica. Kako Tebi tako i svima. I oni kojima želiš pomoći u daljini neka im je ljubav vodilja i neka znaju da jest neko kome je njihova ljubav potrebna, jer Gospodin je svuda oko nas. Puno radosti Tebi, dragima Tvojim i cijelome svijetu ... :)
15.09.2010. (13:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
don branko
pozdrav piki
19.09.2010. (06:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
"Ljudska ljubav, bez božanske Ljubavi,
je ranjiva, lako se zaustavi, razočara,
i pretvori u osjećaj želje za osvetom..."
Lp od EuM
25.09.2010. (13:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospa moja
Pozdrav tebi i obitelji.
01.10.2010. (10:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
don branko
pozdrav pinki
03.10.2010. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...eto, čak i ja nevjernik prihvaćam istinitost mudrosti kako "Kraljevstvo Božje" ne treba tražiti negdje izvan nas, kako se isto ne nalazi u nekakvoj budućnosti, već sada i ovdje u vječnom sadašnjem trenutku, gdje isto i prebiva - u našim srcima gdje je uvijek i bilo i gdje će uvijek biti... samo ga trebamo prepoznati i prihvatiti... "raj" i "pakao" stvaramo sami svojim načinom života, odnosno svojim poimanjem stvarnosti... živjeti u sadašnjosti, odnosno preuzimati odgovornost za ono što se događa sada i uvijek sada, znači živjeti u "kraljevstvu", u "raju"; dok živjeti u prošlosti za budućnost znači živjeti u strahu, u "paklu"...naš um vođen je strahom, a strah je proizvod vezanosti uz prošle događaje i brige za buduće događaje... um koji je uvjetovan prošlošću i brigom za budućnost stalno živi u strahu ne prepoznavajući sadašnjost, te u njoj kao takav nije u stanju živjeti, a to uistinu jest pakao...
...stvorili smo takav svijet, svijet nesigurnosti i straha u kojem se moramo brinuti kako ćemo preživjeti, u kojem ne možemo očekivati da nam netko pomogne ako si sami ne pomognemo, svijet u kojem se ne možemo uzdati u drugog čovjeka, ako tom drugom čovjeku nije u interesu da nam pomogne... nismo stvorili društvo solidarnosti i sigurnosti gdje se ljudi ne bi trebali brinuti da li će imati što jesti i piti, da li će imati krov nad glavom... moramo se brinuti kako ćemo "zaraditi" da bi mogli prehraniti svoju obitelj i osigurati si krov nad glavom, sami... ne možemo se uzdati u svog bližnjeg (u čovjeka), ponekad niti u članove vlastite obitelji... i dok se mi brinemo kako ćemo riješiti svoje "probleme", strahu i nesigurnosti (kojima tada zračimo) učimo i svoju djecu... takav smo svijet stvorili, i takav svijet zdušno održavamo kao bogom dan, a isti ne može biti dalje od "Kraljevstva", od Ljubavi, nego što to jest... jer kako dokazujemo svoju ljubav prema čovjeku (a koja provedena u djelo za mene znači "Kraljevstvo" na djelu)?... tako što jedni drugima naplaćujemo hranu i krov nad glavom, tako što jedni drugima naplaćujemo ono što nam je Bog dao - pravo na život?... da li naplaćujemo hranu i krov nad glavom dragim gostima koji dolaze u naš dom?... udaljili smo se od "Kraljevstva" onog trenutka kad smo se udaljili od našeg srca, kad smo odlučili reći: drugi čovjek je drugi čovjek... onog trenutka kad smo rekli: moj kruh je moj kruh... znam da znaš o čemu govorim...
...nitko se nikada ne bi trebao brinuti da li će imati što jesti i da li će njegova djeca imati krov nad glavom... tu smo da živimo jedni za druge, i to je jedini način da preživimo, ali eto, uče nas tisućama godina da smo jedni drugima konkurenti, da smo jedni drugima suparnici, neprijatelji; uče nas da živimo u strahu... a strah je najbolji način ostvarivanja moći i vlasti, vladati nad ljudima može se jedino stavranjem i održavanjem straha, straha od raznoraznih neprijatelja, a najviše straha od budućnosti... nekim zajednicama se mi "moderni" zapadnjaci čudimo i smatramo ih zaostalim, dapače ludima... poput npr. Amiša... što god mi mislili o zatvorenosti njihovog društva, o eventualnoj konzervativnosti i strogoj patrijarhalnosti, nitko ne može osporiti njihovu solidarnost i sigurnost u kojoj žive - kod njih nema siromašnih, gladnih i beskućnika, svaki član zajednice siguran je da uvijek ima sve što mu treba, siguran je da u svakom trenutku svog života ima pravo na život , i zna da mu u njegovoj zajednici to pravo nitko nikada niti neće pokušati osporiti, niti će on to pokušati osporiti bilo kome drugome... cilj društva u kojem mi živimo je od ljudi stvarati robove potrošače i robovsko "meso za topove"... eksploatacija i rat ne opstoje jedno bez drugoga... svo oružje koje masovno proizvodimo ima samo jednu svrhu - ubijanje ljudi... topovima je potrebno topovsko meso, kakva je inače svrha topova?... no dobro, pretjero sam, neću više filozofirat... pozdrav :)...
09.10.2010. (18:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjeraufanjeiljubav
nisi pretjerao imas u svemu pravo ;-)
12.10.2010. (09:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...