90 godina trgovačkog (ekonomskog) obrazovanja u Daruvaru (1928. – 2018.) - Priče iz prošlosti

utorak, 30.01.2018.

90 godina trgovačkog (ekonomskog) obrazovanja u Daruvaru (1928. – 2018.)

Nakon Prvog svjetskog rata Daruvar je već bio značajno gospodarsko i administrativno središte. Imao je tada oko dvije i pol tisuća stanovnik od kojih su neki bili zaposleni u proizvodnim i novčarsko-administrativnim ustanovama. To su u Daruvaru i bližoj okolici bili:

- Tvornica strojeva, ljevaonica željeza i kovina
- Građanska pivovara d.d. u Daruvaru s tvornicom špirita u Badljevini
- Tvornica stakla d.d. u Daruvaru
- Trikotaža Oskara Rochlitza u Daruvaru
- Tvornica slamnatih tuljaka u Daruvaru
- Tvornica umjetnog leda u Daruvaru
- Tvornica platna F. Ševca u Daruvaru
- Građevinsko poduzeće V. Jiraseka u Daruvaru
- Daruvarska parna tvornica opeke i crijepa E.A. Jakopeca u Daruvaru
- Štamparija Dragutina Goldbergera u Daruvaru
- Keramička tvornica posuđa i peći u Daruvaru
- Tvornica opeke i crijepa i parna pilana Davida Sterna u Đulovcu
- Croatia d.d. za industriju drva-pilana s električnim mlinom na valjke i proizvodnju vapna u Siraču
- Trgovišna munjara u Daruvaru
- Kamenolomi u Vukovju, Daruvaru, Vranjevini i Siraču
- Pilane Daruvar, Sirač i Uljanik.

U Daruvaru su postojale još 4 neproizvodne ustanove: podružnica Prve hrvatske štedionice, Građanska štedionica, Čehoslovačka banka i Srpska štedionica.
Zbog toga što je Daruvar od malog trgovišta postao grad i najvažnije gospodarsko-političko središte na ovim prostorima, javila se potreba za otvaranjem neke škole koja bi obrazovala kadrove i za administrativne poslove u daruvarskim poduzećima. Do tada se taj nedostatak rješavao popunom ljudima iz većih gradskih središta, a samo manjim dijelom domaćim ljudima koji su se školovali u gradovima koje su imale škole za izobrazbu takvih kadrova. Za takvo školovanje trebalo se plaćati i zato su takve škole mogli polaziti samo učenici imućnijih Daruvarčana. Treba naglasiti da je Daruvar tada imao solidan nastavni kadar jer je u razdoblju 1920.-1928. godine u Daruvaru radila Gimnazija na razini današnjeg stupnja gimnazija, ali koja je 1928. prestala s radom.

Upravo ova činjenica dala je ideju tadašnjim čelnicima grada Daruvara da pokušaju otvoriti jednu školu koja bi obrazovala kadrove za knjigovodstvene poslove. Nastavnom kadru ukinute daruvarske gimnazije nedostajao je samo jedan predavač za knjigovodstvene poslove da bi bio osposobljen za jednu takvu školu.
Otvaranje trgovačke škole često se prikazivao kao posljedica spleta mnogih slučajnosti. Vjerojatno ima u tome nešto istine, ali zasluge za njeno otvaranje pripada tadašnjem Općinskom poglavarstvu na čelu s općinskim upraviteljem Ferdom Kröpflom.
Slučajnost se često povezuje s činjenicom da je u prvoj polovici 1928. godini u daruvarskim kupkama boravio načelnik Ministarstva trgovine i industrije za stručnu nastavu David Korenić. Tu su prigodu iskoristili upravitelj Daruvarskog kupališta inženjer Aleksandar Jovanović i daruvarski gradonačelnik Ferdo Kröpfl. U razgovorima s Korenićem oni su ga upoznali s nekim problemima daruvarskog školstva. Za uzvrat, on ih je savjetovao što bi trebali učiniti ako žele da Daruvar dobije stručnu školu koja će obrazovati kadrove koji su gradu nedostajali. Poslušali su njegov savjet i odaslali molbu Ministarstvu trgovine i industrije u Beograd i od njih tražili dopuštenje za otvaranje dvogodišnje trgovačke škole.

U ljetnim mjesecima 1928. godine članovi općinskog poglavarstva trgovišta Daruvar često su raspravljali o otvaranju trgovačke škole. Čini se da odgovor na molbu iz Beograda nije došao i zato je općinsko vodstvo izabralo delegaciju koja je trebala posjetiti osobno ministra trgovine i industrije dr. Mehmeda Spahu. Delegaciju su činili načelnik Ferdo Kröpfl te općinski odbornici Živko Hećimović i Iso Pick. Ova je delegacije otputovala u Sarajevo gdje se tada nalazio ministar. Nije poznat ishod ovih pregovora, ali je dr. Spaho vjerojatno savjetovao Daruvarčane da pošalju novu molbu Ministarstvu industrije i trgovine u Beogradu.
O mnogim problemima na putu do konačnog cilja doznajemo iz izvješća koje je podastro Ferdo Kröpfl na sjednici Općinskog poglavarstva trgovišta Daruvar krajem rujna 1928. godine. On je tada izvijestio da je nova molba općinskog zastupstva Ministarstvu trgovine i industrije poslana 8. kolovoza 1928. godine, a rješenje je dobiveno 22. kolovoza 1928. godine. Njegov je sadržaj glasio: ˝ U vezi predstavke zastupstva općine Daruvar trg od 8. kolovoza 1928. godine broj 3249 Ministarstva trgovine i industrije daje sljedeći odgovor:

1. Iz nedostatka budžetskih kredita u školskoj 1928./1929. godini nije moguće otvarati državnu dvorazrednu trgovačku školu u Daruvaru.
2. Zastupstvo općine Daruvar može dobiti jedino dozvolu da otvori privatnu dvorazrednu trgovačku školu s pravom javnosti ( tj. školu koju bi općina u cijelosti izdržavala ).U tom se slučaju otvorena škola mora pridržavati Pravilnika o redu, radu i nastavi u dvorazrednim trgovačkim školama br. 16002/ VII. od 11. kolovoza 1927. godine ( publiciran u broju 187 Službenih novina od 22. kolovoza 1927. godine.)
3. Kako je početak školske godine u rujnu ove godine, odluka po točki 2. ovog akta je hitne prirode zbog čega izradite što prije predstavku u ovom smislu. Od učenika se može naplaćivati i mjesečna školarina prema nahođenju i mjesnim prilikama u Daruvaru…”
Ovo rješenje nije zadovoljilo članove općinskog poglavarstva i zato je zatražena pomoć komorskog vijećnika Milana Breslauera i Trgovačko- obrtničke komore u Osijeku koji su ishodili novu audijenciju u Sarajevu kod ministra trgovine i industrije dr. Mehmeda Spahe. U audijenciji 30. kolovoza 1928. godine bili su općinski načelnik Kröpfl i općinski odbornici Iso Pick i Živko Hećimović, a vodio ih je predsjednik Trgovačke obrtne komore u Osijeku gospodin Erzner. Zbog hitnosti posla ova je delegacija putovala u Sarajevo automobilom Ise Picka. Tom su prilikom ministru predali rješenje Ministarstva i molbu općine sastavljene
28. kolovoza 1928. godine pod brojem 3249 koja mu je tom prilikom bila i usmeno obrazložena. Usmenu potporu sadržaju molbe dao je i zastupnik Trgovačke obrtne komore u Osijeku, a dr. Spaho obećao je da će molba biti uvažena i da će pitanje otvaranja državne dvorazredne trgovačke škole u Daruvaru biti u najkraće vrijeme riješeno i to povoljno za Daruvarčane.
Dr. Spaho je održao obećanje i Ministarstvo trgovine i industrije u Beogradu je 4. rujna 1928. donijelo rješenje sljedećeg sadržaja:
“ Na molbu općine trgovišta Daruvar broj 3249/28., a po saslušanju Odjeljenja za trgovinsko zanatsku nastavu rješavam da se u Daruvaru otvori državna dvorazredna trgovačka škola pod ovim uvjetima:
1. Zgradu za smještaj škole daje općina trgovišta Daruvar.
2. Sve materijalne izdatke za održavanje ove škole kao ogrjev i osvjetljenje snosi općina trgovišta Daruvar.
3. Služitelje za ovu školu plaća općina trgovišta Daruvar.
4. Honorare za direktora i za ostale honorare nastavnika snosi općina trgovišta Daruvar.
5. Država postavlja samo stalne nastavnike iz komercijalne struke u granicama budžetskih mogućnosti.
Ovo će rješenje izvršiti odjeljenje za trgovinsko- zanatsku nastavu i odsjek računovodstva…”

Nakon ovog rješenja trebalo je obaviti još mnogo poslova jer je već započela nova školska godina. Općinski odbornici ovlastili su općinskog upravitelja da se dogovori s ravnateljem realne gimnazije da se izvrše sve pripreme kako bi u toj zgradi što prije započela nastava. Potrebna novčana sredstva za uređenje škole i honorarne satove, koje bi imali profesori realne gimnazije, privremeno su se trebali podmiriti iz stavke ˝ nepredvidljivi troškovi “ općine i iz neiscrpljenih stavaka osiguranih općinskim proračunom za uzdržavanje realne gimnazije u Daruvaru.
Općinsko se poglavarstvo pisanim putem zahvalilo svima onima koji su se najviše zauzimali za osnivanje trgovačke škole. Pisana zahvala bila je poslana Trgovačko- obrtničkoj komori u Osijeku, vijećniku te komore Milanu Breslaueru, a velika hvala je izrečena i odborniku Aleksandru Jovanoviću.
Općinsko je poglavarstvo razmatralo pitanje školarine i upisnine čime se djelomično htjelo nadoknaditi dio troškova za honorare profesorima i drugi slični izdaci. Odbornici su odlučili da učenici koji stanuju u gradu i najbližoj okolici moraju do daljnjeg plaćati školarinu 100 dinara godišnje. Iz ovog su bili izuzeti oni učenici koji su u školu putovali vlakom ili su bili iz udaljenih mjesta te su morali u gradu stanovati. Poglavarstvo je također odlučilo da svi polaznici trebaju plaćati i upisninu 100 dinara godišnje. Tim novcem je upravljao ravnatelj škole i njime su se pokrivale manje školske potrebe.
Ministarstvo trgovine i industrije izdalo je nalog br. 20661-VII/28 od 21. rujna 1928. godine Ravnateljstvu gimnazije u Daruvaru da odmah započne upis učenika kako bi nastavala mogla početi 1. listopada 1928. godine.
Usporedno s pripremama prostora za trgovačku školu, koja je bila u bivšem vlastelinskom dvorcu, rješavano je i pitanje nastavnog kadra. Ravnatelj Dvogodišnje trgovačke škole postao je Nikola Žic koji je bio ujedno ravnatelj Realne(niže) gimnazije, a među predavačima bila su još trojica predavača ove škole: profesori Franjo Burian i Ivan Bolčić te predmetni učitelj Juzuf ( Josip ) Dokmanić. Općinsko poglavarstvo također je zahtijevalo da među predavačima bude Velimir Fuks koji bi radio honorarno sve dok ne bude postavljen za suplenta, čime se htjelo postići stručnost u nastavi jer je trebao predavati trgovačke stručne predmete.
Od 1925. godine umjesto naziva Kraljevska trgovačka akademija počeo se koristiti naziv Državna trgovačka akademija. Novim zakonom donesenim 1927. godine sve su trgovačke akademije i dvorazredne trgovačke škole stavljene pod nadzor Ministarstva trgovine i industrije. Ujedno su doneseni novi pravilnici o radu i redu u trgovačkim školama. U trgovačke dvorazredne škole mogle su se upisati učenici s četiri razreda gimnazije ili građanske škole, ali uz prethodno polaganje nekih dopunskih ispita.
Nastava je u daruvarskoj trgovačkoj školi počela 1. listopada 1928. godine. Školu je polazilo 25 učenika, ali je kraj školske godine „dočekalo“ 17 učenika, od kojih je 12 uspješno završilo razred. Tijekom školske godine za učenike su organizirane četiri ekskurzije.
Brigu o novčanim izdacima za izdržavanje škole preuzela je općina trgovišta Daruvar, a to je bilo u skladu s postignutim dogovorom s Ministarstvom trgovine i industrije. Stalni su nastavnici plaćeni iz državnih izvora.
Prema sačuvanom zapisu općinski su izdaci od 4. rujna 1928. godine do 1. travnja 1929. godine iznosili 16 728 dinara, državni izdaci 6 338 dinara i 25 para što je bilo u prosjeku oko 889 dinara i 25 para po učeniku. Već u sljedećoj 1929./ 1930. školskoj godini Dvogodišnja trgovačka škola postala je potpuna jer je imala prvi i drugi razred, a povećao se i broj stručnih predavača od koji su neki bili djelatnici novčanih i sličnih ustanova. Nastavni plan prikazan je u tablici broj 1.

Tablica 1: Nastavni plan za 1929./30. školsku godinu

U 1929./30. školskoj godini na Dvogodišnjoj trgovačkoj školi radili su sljedeći nastavnici: Nikola Žic, ravnatelj-honorarni vršilac dužnosti, Velimir Fuks, suplent-redovni nastavnik, dr. Mirko Jerec, zamjenik ravnatelja Prve hrvatske štedionice filijale u Daruvaru kao honorarni nastavnik, Ljubomir Gazarović, ravnatelj Slavonske štedionice filijale Daruvar kao honorarni nastavnik, Tomo Vodstrčil, apsolvent Visoke komercijalne škole kao honorarni nastavnik i Juzuf Dokmanić, predmetni učitelj gimnazije kao honorarni nastavnik.
Od ovih predavača do kraja nastavne godine ostali su samo Nikola Žic i Velimir Fuks, a kao stalni predavači primljeni su Petar Radmilović, Albert Šporer, Marija Hećimović, Šćepan Milić. Ovi su predavači predavali sljedeće predmete s tjednom satnicom:
1. Šćepan Milić: Hrvatskosrpski jezik, istorija trgovine s općom, zemljopis, mašinsko pisanje.
Ukupno 16 sati.
2. Albert Šporer: Trgovačka računica, trgovačko mjenično pravo, njemački jezik.
Ukupno 14 sati.
3. Marija Hećimović: Korespondencija, knjigovodstvo, nauka o trgovini i krasnopis.
Ukupno 14 sati.
4. Velimir Fuks: Knjigovodstvo, poznavanje robe, njemački jezik.
Ukupno 14 sati.
5. Nikola Žic (ravnatelj)
Ukupno 4 sata.
Zabilježeno je da su polaznici Trgovačke škole bili učenici iz Daruvara i šire okolice. U školskoj godini 1929./30. u prvi je razred upisan 21 učenik, od čega 8 muških i 13 ženskih. Na kraju nastavne godine bilo je 20 učenika. Po starosti jedan je učenik imao 15godina, 6 učenika 16 , 7 učenika 17, 6 učenika 18, a jedan 20 godina.
Iste školske godine u drugi je razred upisano 13 učenika od čega 3 muška i 10 ženskih. On njih 8 imalo je 17 godina, 2 učenika 18 i 3 učenika 19 godina.
U svom kasnije radu ova je škola mijenjala nazive, prerasla je u četverogodišnju školu te imala kontinuitet u svom radu tijekom 90 godina postojanja. Broj učenika se u njoj posebno povećao nakon Drugog svjetskog rata jer je osposobljavao potrebne kadrove ne samo za daruvarsko, već i znatno šire okolno područje. Ekonomsko usmjerenje danas radi u sastavu daruvarske Srednje škole.