NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Za koga da navija Hrvat iz Bosne i Hercegovine kada igraju BiH i Hrvatska?

Dragi čitatelju,

Počinje naš letnji literarni konkuras!

Pasioniranom je čitatelju Vaseljene već zacelo poznato da mi zgodimice priređujemo turnire duha i poetska nadmetanja, pa tako i sada, u ovom strašnom času, kad film "Buick Riviera" redatelja Gorana Rušinovića po romanu Miljenka Jergovića u "Jutarnjem listu" ima tretman kao svako drugo delo sedme hrvatske umetnosti, umesto da dobije primeren zaseban prostor kako i dolikuje klasiku, otvaramo natecanje u književnim dostignućima na temu: Za koga da navija Hrvat iz Bosne i Hercegovine kad igraju BiH i Hrvatska?

Tema je, vidi se na prvi pogled, vanvremena, iako je neposredni povod za nju, kao što ilustruje donji primer, dao predsednik Vlade RH, dr.Ivo Sanader, u razgovoru s jednim čovekom iz Bosne i Hercegovine. Za premijera je to strašno teško i zanimljivo pitanje, na koje on nema odgovor. To stoga jer mu je teško staviti se u kožu bosanskohercegovačkog Hrvata, jer taj čovjek živi dvojnost, koja se mora poštovati. On je Hrvat, a Bosna i Hercegovina je njegova domovina. Tom dvojnošću ne bi se smjela previše baviti politika, kaže premijer Sanader. Prije je riječ o jednoj duboko književnoj temi, koja se samo preko književnosti i da apsolvirati.

Stoga očekujem da vi meni odgovorite na ovo pitanje.

Vaši radovi mogu da budu u formi kratke crtice, priče, novele ili pesme, do par iljada znakova, od kojih, dakako, niti jedan ne sme da bude swastika ili srk i čepić.

Ne znam šta bi više trebalo da se kaže: evo vam dolje primera, pa ako vam svejedno nešto nije jasno, onda ste imbecil i uopšte ne može da sudelujete na ovom konkursu, i njegove su vam propozicije ionako nekorisne.

PITALICA



Za koga da navija Hrvat iz Bosne i Hercegovine kada igraju BiH i Hrvatska?

- E, vidite, to je strašno teško i zanimljivo pitanje, na koje ja nemam odgovor. Teško mi je staviti se u kožu bosanskohercegovačkog Hrvata, jer taj čovjek živi dvojnost, koja se mora poštovati. On je Hrvat, a Bosna i Hercegovina je njegova domovina. Tom dvojnošću ne bi se smjela previše baviti politika. Prije je riječ o jednoj duboko književnoj temi, koja se samo preko književnosti i da apsolvirati. Stoga očekujem da vi meni, i kao književnik i kao Hrvat iz Bosne i Hercegovine, odgovorite na ovo pitanje.

OBJAŠNJENJE PITALICE



Kakva besramna ljiga - u državi kojoj prijeti gospodarski kolaps premijer koji ne govori fraze izjavljuje "bit će bolje". Prejeben je ovaj razgovor likova koji su izgubili osjećaj za stvarnost.

Iz ove splačine izdvajam sljedeće:
Majmunko: Za koga da navija Hrvat iz Bosne i Hercegovine kada igraju BiH i Hrvatska?"
Jovan: Prije je riječ o jednoj duboko književnoj temi, koja se samo preko književnosti i da apsolvirati. Stoga očekujem da vi meni, i kao književnik i kao Hrvat iz Bosne i Hercegovine, odgovorite na ovo pitanje.

Trebali bi pitati Hrvate iz BiH što misle o "Hrvatu" Jergoviću i europejcu Sanaderu koji se dobrano ogrebao za njihove glasove u predizbornoj kampanji. Sanader ih danas svrstava u književnost, dakle Hrvati iz BiH su fiktivni likovi.
Sva je sreća da Jergović ima frizuru kao četku za klozet da Sanader ima s čim očistiti govna iz šolje.

inhibitor 19.07.2008. 22:10

Odličan ti je ovaj opažaj, Kizo: Sanader ih danas svrstava u književnost, dakle Hrvati iz BiH su fiktivni likovi.
Ako oni mogu biti likovi fikcije, onda je vasceli Jergosov opus zakurac, budući da i Ruta i Srda, na neki volšeban način, žive.
Ako pak Ruta i Srda žive, premise su tih romana pogrješne, a sami su romani suvišni.
Q.E.D.
(Hvala što si mi pomogao u ovoj Jorgeovskoj etidi.)

PRIMJER ODGOVORA



Sinoć je u prepunoj dvorani DKH održano predstavljene nove knjige uglednog književnika Miljenka Jergovića- "Željezni čar zapadnog kolodvora". U njemu se pripovijeda o uglednom sarajevskom sveučilišnom profesoru dr. Hermanu Fišeru, cijenjenom lingvistu i ozbiljnom znanstveniku njemačkog porijekla, koji je u predratnom Sarajevu bio sinonim austrougarke uljuđenosti i građanske pristojnosti, no imao je jednu pravu balkansku strast. Naime svake Nedjelje Herman bi se utopio u gomili na stadionu Grbavica, gdje bi sudjelovao u vrevi gomile na tribini, ponašajući se kao i svaki Željin navijač, vičući na protivničke i svoje igrače te suce, kao da je pomoćni radnik u TASu, a ne ugledni akademik. Paralelno s njegovom pričom pratimo i onu Mehmeda Muzurevića, robusnog beka Želje, koji je mogao ostvariti i svjetsku karijeru da nije bilo njegovih, u najmanju ruku nesportskih, navika. U drugom dijelu priče njihove će se sudbine na neobičan način spojiti. Fišer će početkom rata napustiti Sarajevo i otići u Berlin, prihvativši mjesto predavača u jednoj uglednoj sveučilišnoj ustanovi. Mehmed pak završi kao branitelj grada, biva ranjen, ali srećom se dobro oporavi i završi kao trener lokalnog njemačkog trećeligaša. Fišer, iako Nijemac i nogometni zaljubljenik, u svojoj se pradomovini osjeća kao u egzilu i ne može probuditi svoju nogometnu strast, "guilty pleasure" iz bosanskih dana. Naime, on jednostavno ne može navijati za Njemačku reprezentaciju, a ni bosansku jednostavno više ne osjeća kao svoju. Zatim slijedi jedan niz neobičnih i pomaknutih događaja na kraju kojih, jedne čudne i usamljene noći, Fišer zaluta u jednu kavanu gdje se okupljaju njegovi bivši sunarodnjaci i on, prvi put otkako je u novoj/staroj domovini, probudi u sebi one čudne gotovo demonske porive, koji su do tada izlazili iz njega samo na utakmicama. U toj burnoj pijanoj noći upozna i Mehmeda koji je, ne moramo to naglašavati, čest gost te kavane, a kojega je nekada davno gledao sa tribine i upućivao mu povike. Nakon toga, probudi se nešto od one stare strasti i Fišer od sada postane strastveni navijač Mehmedovog trećeligaša, koji igra na malom stadionu kraj Westbanhofa. I tako je Fišer naučio da se i tamo u daljini može za nekoga navijati, uostalom on bar može psovati na besprijekornom i tečnom njemačkom, zbog čega se prvi put otkako je stigao, tek tu na tribini, prestao osjećati strancem.

Prikladni uvodni govor prilikom predstavljana održao je premijer republike Hrvatske dr. Ivo Sanader, koji se ispričao što zbog državničkih obaveza ne može ostati na cijelom događaju, ali je tom prilikom naglasio da je ovoj roman međunarodne težine, i da će se osobno svojim kanalima potruditi da knjiga nađe put do nekog ozbiljnog njemačkog izdavača, jer bi roman, s obzirom na tematiku, mogao izazvati interes njemačke čitalačke publike.

svijet u boci 21.07.2008. 12:42



DRUGI PRIMJER

Ćiro, koji je svoj nadimak dobio po jednom patuljku nekog trbuhozborca u rodnom Travniku, kaže kako je još u šoku zbog novonastale situacije te da tek čeka odlazak u Sarajevo radi sređivanja administrativnih stvari.

Odmah je prstom pokazao na zagrebačkog gradonačelnika:

„Čini mi se kako je Milan Bandić imao glavnu ulogu u mom izboru. On je izravno razgovarao s generalnim sekretarom i kako se on dogovorio tako je meni naredio da moram ići. Bandić pretendira da to nije samo športski efekat nego i politički.“

„I Bandić dolazi s tog područja i shvatio sam da je njegova velika želja da taj postojeći antagonizam, ako on uopće i postoji, između Hrvatske i Bosne i Hercegovine nestane.“

Ćiro smatra kako će zbog njega većina ljudi koji su iz tih krajeva došli u Hrvatsku početi navijati i za Bosnu i Hercegovinu.

„Vrijeme je učinilo svoje i tenzije su se smanjile što je vjerojatno najvitalniji razlog da više nema političke opozicije i ljudi koji smatraju kako nisam podoban za izbornika BiH.“

„Vjerujem kako ću uspjeti stvoriti nacionalni naboj, jer i Hrvati i Srbi, htjeli to oni ili ne, priznaju državu koja se zove Bosna i Hercegovina. Oni moraju imati svijest i odgovornost da brane boje svoje države“, osvrnuo se Ćiro na podijeljenost kada je u pitanju navijanje za pojedine reprezentacije u BiH.