NEMANJA: SMIRENOUMLJE

BONUSTRACK

DIO komentara zaslužuje naći se u zasebnom postu. Evo današnjeg kolaža:



Panteizam je ultimativna paranoja: Sve je sa svime u vezi i iza svega postoji nešto što sve povezuje u jedno! Ili se to meni samo čini?

Psychiatric Hotline
If you are obsessive-compulsive, please press 1 repeatedly.
If you are co-dependent, please ask someone to press 2.
If you have multiple personalities, please press 3, 4, 5, and 6.
If you are paranoid-delusional, we know who you are and what you want.
Just stay on the line so we can trace the call.
If you are schizophrenic, listen carefully and a little voice will tell
you which number to press.
If you are manic-depressive, it doesn't matter which number you press. No
one will answer.

• Ekskurs o parfemima:

A za parfeme si u krivu. Veruj mi, nije to stav tek pasioniranog čitatelja Sűskinda niti obožavatelja Ciprine interpretacije mističnog 98. fragmenta: 'Duše mirišu u Hadu'; bez obzira na to što se tebi čini da tu postoji odviše kombinacija da bi neka bila prava, upravo je na sreću tako: uvek ima neka točna, sasvim, posve precizna formula(cija)!
Recimo, danas je jedan od čuvenijih, ako ne i najpoznatiji parfumer svijeta Lorenzo Villoresi, potomak stare toskanske obitelji koja je tijekom stoljeća oplemenjena ugarskim utjecajima ali i savojardima, kao što je primerice Carlo de Loche, kapetan broda dostojan pustolovina Emilia Salgaria, oca Sandokana. Firentinac - zanimljivo, dakle poput Renata Bianca, u povijesnici zabilježenoga kao René le Florentin jer je 1512. na njenu udaju za Henryja II pratio Katarinu Medici u Pariz kao njen osobni parfumer, donoseći modu finih parfema s talijanskih dvorova u Francusku - Villoresi je doktor filozofije; doktorirao je kod Adorna s temom smrti u helenističkom i drevnom židovskom mišljenju. Taj rafinirani 48. godišnji Maitre Parfumeur, kako bi kazao drugi veliki Maitre Parfumeur et Gantier (ovo nisu slučajne titule) Jean-F. Laporte, ove je godine dobio nagradu Coty kao "the first Italian perfumer to win the Coty Prize, in the heart of the ultimate perfume-making country. He is also the leading independent fragrance creator, which means he does not belong to any international company.The Coty Prize is an international award, now in its seventh year, which celebrates the perfumer of the year. It is a kind of Oscar ceremony for fragrance creators held at the Château d‘Artigny, one of the most beautiful castles in the Loire valley, built in 1912 for François Coty, the famous perfumer of the Belle Epoque."
Pustimo sada da sam maestro, l-Artisan du Parfum osobno, u moje ime progovori o bespoke fragrances, točnije o nastanku jednog osobnog parfema, kakve svakodnevno spravlja u svom predivnom studiolou u prozračnom potrkovlju Via de' Bardi:
"It happens sometimes. For example last year I made a personalized fragrance in an unusual way: it was for a lady who was on the phone with me from Argentina, while her husband was in front of me in our studio in Florence. She asked for a violet fragrance and we all know that violet is a classic note, sometimes particularly sweet and powdery, like the Parma violet. But then the lady specified, speaking French, that it shouldn’t be for a woman, but “pour un etre” (“for a being”)…After the phone conversation I made the first violet, a rather classic one, using traditional ingredients with touches of green leaves and powdery notes. But I was not satisfied. So I started again and the second violet was made using the absolute of violet leaves, the absolute of wild violet, some special notes recalling the green undergrowth of the woods were violets thrive and others ingredients used to obtain a less “cosmetic” effect, that is more natural, more herbal-floral-“transparent”, not sweet and powdery, but rather deep floral-green- herbaceous– and not “embellished”, as violets are. The result of this second compound was quite impressive even for us: both violets were sent to the lady but the latter was the chosen one."
Pour un etre! Genijalno!
Dragi moj, vidiš kakvi svjetovi postoje između neba i zemlje. Kakvi ljudi.
Ako želiš, dašak tih svijetova i njihova rafinmana možeš pomirisati i u Zagrebu. Javit ću ti gdje, da ovu finu etidu ne uništim jefitinim marketingom: kad pomirišeš objektivno najsuptilnije parfemske kreacije kao što su Yerbamate ili Teint de Neige, ili pak oporiji, no meni najdraži Vetiver, pomislit ćeš da nisu s ovoga svijeta. Ne možeš vjerovati da ovaj svijet (i) tako miriše! (NEMANJA 10.01.2007. 14:53)*

BOREALNI KONJ
Kad klonu moje misli o konju
Na nebosklonu tad se javi
Taj konj u propnju
Kad tonu potezi njegvi
U širno polje u pijesak

Kad mu griva ledbi
U izmaglici mora
Što se brušeno pjeni
Ko češka čaša
Na tvrdu hrastovu stolu

I kad ga jaši knez
I kad ga jaši biskup
Kada ga jaši rudar
I kada ga jaši Wagner

Tu je njegov norvegijski nerv
Njegov tirkizni mač
I taj pješčani Negev
I ta pusta madžarska
Bez jahača

Kolike gizde u konja
Kad se propne i stane
I ostane
U bijeloj boji
Bijeli konj

Josip Sever
_________
* Ovu etidu treba pročitati pažljivo: ispod lelujave arome opojnoga svijeta maesta Villoresija, od početka do samoga kraja provlači se neobična misao: duše koje kade Had (i tako očituju svoju moralnu kakvoću) za života ni ne slute da bi ovaj svijet mogao tako mirisati: kao da miris nije s ovoga svijete, rekoh!

Bonustrack

DerzaFanistori
Prije će bit da je monoteizam ultimativna paranoja.

Recimo; u panteonu uperiš prst u onog za koga sumnjaš da ti je počinio neko sranje, a uzdajući se u zaštitu nekog od (ili svih ostalih) prisutnih, jer nema tamo onog mušketirskog "Svi za jednog, jedan za sve!" Najgore što se može dogoditi je da ti kažu; " E, sori, al to je između vas dvojice." 23.03.2007. (12:53) - #

NEMANJA
Ha, ha, ha, e, sor, al' to je između vas dvojice! Sjajno.
Na što Bog kaže: This world ain't big enough for both of us.

Ipak, prije nego kao u Panteonu, s panteizmom stvari stoje kao u nekom univerzitetskom amfiteatru, u kojemu desetak studenata psihijatrije u golubljem sffumatu sutona sjedi čekajući da prođe akademska četvrt, nelagodno se međusobno pogledavajući budući da na dnu amfiteatra, bijelom kredom na crnoj ploči piše: Jedna je od osoba u ovoj prostoriji profesor!
Ahahhaha....

O ovoj stvarnosti iza stvarnosti, i svima koji sumnjaju u sve jer svatko je sumnjiv (svatko može biti taj jedan!), više se može pročitati u tekstu Matriks... Nomina sunt odiosa, jasno.