Za dr.Kuru Bajraktarea, kad naiđe Malo prije, čitajući posljednji Derzin komentar o monoteizmu, nadošao sam na još jedan argumetnt protiv Vlade Bulića kao metonimije hrvatske suvremene književnosti. U stvanosnoj prozi ljudi govore ovako:
- Ma sere, pustite ga. - Kaj si ti? – pita jedna od njih. - Kako misliš to? - Pa Dejvid je programer, Joke je doktor, kaj si ti? - Narkoman! – uleće Joke i prasne od smijeha. David isto, mada ne kuži, ali skoksan je pa mu je sve fani. - Odjebite, idioti! Kontent menadžer sam u Dejvidovoj firmi. - Menadžer. Vau! Ja studiram marketing – kaže ona i odlazi do tipa koji je upravo ušao.
U stvari, u stvarnosti, primjerice u onom njenom metonimijskom dijelu koji tvori ovaj cyperspace, osobe se izražavaju bitno drukčije:
- Panteizam je ultimativna paranoja: Sve je sa svime u vezi i iza svega postoji nešto što sve povezuje u jedno! Ili se to meni samo čini? - Prije će bit da je monoteizam ultimativna paranoja. Recimo; u panteonu uperiš prst u onog za koga sumnjaš da ti je počinio neko sranje, a uzdajući se u zaštitu nekog od (ili svih ostalih) prisutnih, jer nema tamo onog mušketirskog "Svi za jednog, jedan za sve!" Najgore što se može dogoditi je da ti kažu; " E, sori, al to je između vas dvojice." - Ha, ha, ha, e, sori, al' to je između vas dvojice! Sjajno. Na što Bog kaže: This world ain't big enough for both of us. Ipak, prije nego kao u Panteonu, s panteizmom stvari stoje kao u nekom univerzitetskom amfiteatru, u kojemu desetak studenata psihijatrije u golubljem sffumatu sutona sjedi čekajući da prođe akademska četvrt, nelagodno se međusobno pogledavajući budući da na dnu amfiteatra, bijelom kredom na crnoj ploči piše: Jedna je od osoba u ovoj prostoriji profesor! Ahahhaha....O ovoj stvarnosti iza stvarnosti, i svima koji sumnjaju u sve jer svatko je sumnjiv - svatko može biti taj jedan!- više se može pročitati u tekstu o Matriksu... Nomina sunt odiosa, jasno.
U stavarnosti ljudi govore pametnije, duhovitije, literarno artikulirano*, misaono sasvim elaborirano, kao što pokazuje ovaj kratki razgovor Derze i Nemanje. Nije riječ samo o tome da ja sa stvarnošću koju navodno svjedoči proza Vlade Bulića qua HSP-a (hrvatskog suvremenog prozaika) ne želim imati ništa jer u takvom svijetu ne želim btiti niti sekunde svoga vremena, nego je riječ o tome da tzv. stvarnosna proza, to je sasvim očito iz svakog razgovora na ovome blogu primjerice, nevjerojatno pauperizira svijet života stvarnih, realnih ljudi ove zemlje! Stvarnošću svijetova hrvatskih stvarnosnih prozaika bauljaju neartikulirani imbecili; bilo koji razgovor s Vaseljene ili Patologije - ali ama baš svaki razgovor Markiza, Njetočke, Izgnanika, Luce, Manistre, Liječenog, Slave, Bake, Igre, Derze...- pokazuje nevjerojatno bogatstvo osoba, njihovu složenost, rafiniranost, nadarenost, duhovitost, pamet, obrazovanje... Bože, u kojim to svijetovima, u kojim to virtualnim stvarnostima Matriksa žive Vlado Budala i ostali idioti hrvatske suvremene književnosti? U tome je problem! Kuiš.
23.03.2007. (13:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drugari hej, javljam se ekstatična jer sam nakon tjedna apstinencije u funkciju vratila internet i od jutra se opijam. Nemanjinim postovima, naravno. Langella kao Dracula. Oh, yes. Kate Nelligan koja je osvojena i prije negoli grof stupi nogom na čvrsto tlo. Sjetimo se drhtaja koji joj potresaju tijelo dok se njegov brod razbija o obalu. Njami. Znam da komentar nije jako pametan, ali me nije briga, jer sam ipak samo žena, znači stvorenje nerazumno, okrenuto ponajprije užitku.
23.03.2007. (14:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovako ne govori, ovako nije u stanju govoriti niti jedan jedini lik hrvatske stvarnosne proze; to što ovako nije u stanju o svijetu progovoriti cijela jedna književnost, indeks je mizerije te književnosti, a ne mjera naših taština - konačno, ovo nisu moje riječi; reci Luce:
Vani doista postoji svijet! Vani postoje ljudi i stabla, to nije izmišljotina! Vidjela sam ih vlastitim očima! Ponašaju se, doduše, malo nastrano, kad viču, ne boldaju, već naprežu glasnice, kad žele na nešto skrenuti pažnju, ne pišu «kosa slova» već se koriste gestikulacijom, potpisuju se pravim imenima, a ne nickovima, voze se autima i vlakom, umjesto linkovima, bave se čistom, zdravom zajebancijom, smiju se ustima umjesto da tipkaju dvotočje i zagradu, na hranu i na piće, umjesto na pretplate troše svoju mjesečnu zaradu. Čudno.
Okupljaju se na strašnim mjestima, sjedi ih nekoliko oko jednog jedinog stola, ispred svakog je čaša ili boca, a glazba glasno svira i sve je puno dima, nitko nema tipkovnicu ispred sebe, drže se za ruke i sretni su, tako se bar čini, sve im ide od ruke, ne mogu vjerovati, sve im nekako i bez neta - štima.
U dobro poznatom kutu, u našem negdašnjem kutu si ti. Sam i ja dobro znam: da ću opet, ako ti dozvolim, da ćeš me opet, ako ne pobjegnem.
I zato bježim natrag, tamo gdje sam Luce, gdje te bez pardona mogu u kurac stjerati, gdje me jebu veće face, gdje stalno pušim, a ne mogu popušiti, gdje sam također na poljuljanim nogama, ali me ti ne možeš srušiti. Zato hitam četveronoške natrag u svoj Harem; kad bi znao, barem koliko sam ovdje kul i kako uopće ne urlam kad me boliš, jer ovdje se bolda umjesto urlanja, ovdje se skrola umjesto prebiranja po uspomenama.
Ili, kako bi svim tim jebačima u drugoj pjesmi Luce kazala:
Prije nego izvadiš kurac, oralno zadovolji moje rečenice, jer ni ja ni one ne padamo na jebački pedigre, preskoči smoking i lizing i peting, porječkaj se sa mnom umjesto predigre.
Toliko za danas.
23.03.2007. (14:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Za dr.Kuru Bajraktarea, kad naiđe
Malo prije, čitajući posljednji Derzin komentar o monoteizmu, nadošao sam na još jedan argumetnt protiv Vlade Bulića kao metonimije hrvatske suvremene književnosti.
U stvanosnoj prozi ljudi govore ovako:
- Ma sere, pustite ga.
- Kaj si ti? – pita jedna od njih.
- Kako misliš to?
- Pa Dejvid je programer, Joke je doktor, kaj si ti?
- Narkoman! – uleće Joke i prasne od smijeha. David isto, mada ne kuži, ali skoksan je pa mu je sve fani.
- Odjebite, idioti! Kontent menadžer sam u Dejvidovoj firmi.
- Menadžer. Vau! Ja studiram marketing – kaže ona i odlazi do tipa koji je upravo ušao.
U stvari, u stvarnosti, primjerice u onom njenom metonimijskom dijelu koji tvori ovaj cyperspace, osobe se izražavaju bitno drukčije:
- Panteizam je ultimativna paranoja: Sve je sa svime u vezi i iza svega postoji nešto što sve povezuje u jedno! Ili se to meni samo čini?
- Prije će bit da je monoteizam ultimativna paranoja. Recimo; u panteonu uperiš prst u onog za koga sumnjaš da ti je počinio neko sranje, a uzdajući se u zaštitu nekog od (ili svih ostalih) prisutnih, jer nema tamo onog mušketirskog "Svi za jednog, jedan za sve!" Najgore što se može dogoditi je da ti kažu; " E, sori, al to je između vas dvojice."
- Ha, ha, ha, e, sori, al' to je između vas dvojice! Sjajno. Na što Bog kaže: This world ain't big enough for both of us. Ipak, prije nego kao u Panteonu, s panteizmom stvari stoje kao u nekom univerzitetskom amfiteatru, u kojemu desetak studenata psihijatrije u golubljem sffumatu sutona sjedi čekajući da prođe akademska četvrt, nelagodno se međusobno pogledavajući budući da na dnu amfiteatra, bijelom kredom na crnoj ploči piše: Jedna je od osoba u ovoj prostoriji profesor! Ahahhaha....O ovoj stvarnosti iza stvarnosti, i svima koji sumnjaju u sve jer svatko je sumnjiv - svatko može biti taj jedan!- više se može pročitati u tekstu o Matriksu... Nomina sunt odiosa, jasno.
U stavarnosti ljudi govore pametnije, duhovitije, literarno artikulirano*, misaono sasvim elaborirano, kao što pokazuje ovaj kratki razgovor Derze i Nemanje.
Nije riječ samo o tome da ja sa stvarnošću koju navodno svjedoči proza Vlade Bulića qua HSP-a (hrvatskog suvremenog prozaika) ne želim imati ništa jer u takvom svijetu ne želim btiti niti sekunde svoga vremena, nego je riječ o tome da tzv. stvarnosna proza, to je sasvim očito iz svakog razgovora na ovome blogu primjerice, nevjerojatno pauperizira svijet života stvarnih, realnih ljudi ove zemlje!
Stvarnošću svijetova hrvatskih stvarnosnih prozaika bauljaju neartikulirani imbecili; bilo koji razgovor s Vaseljene ili Patologije - ali ama baš svaki razgovor Markiza, Njetočke, Izgnanika, Luce, Manistre, Liječenog, Slave, Bake, Igre, Derze...- pokazuje nevjerojatno bogatstvo osoba, njihovu složenost, rafiniranost, nadarenost, duhovitost, pamet, obrazovanje...
Bože, u kojim to svijetovima, u kojim to virtualnim stvarnostima Matriksa žive Vlado Budala i ostali idioti hrvatske suvremene književnosti?
U tome je problem! Kuiš.
23.03.2007. (13:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
njetocka
Drugari hej, javljam se ekstatična jer sam nakon tjedna apstinencije u funkciju vratila internet i od jutra se opijam. Nemanjinim postovima, naravno. Langella kao Dracula. Oh, yes. Kate Nelligan koja je osvojena i prije negoli grof stupi nogom na čvrsto tlo. Sjetimo se drhtaja koji joj potresaju tijelo dok se njegov brod razbija o obalu. Njami. Znam da komentar nije jako pametan, ali me nije briga, jer sam ipak samo žena, znači stvorenje nerazumno, okrenuto ponajprije užitku.
23.03.2007. (14:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Evo dokaza*
Ovako ne govori, ovako nije u stanju govoriti niti jedan jedini lik hrvatske stvarnosne proze; to što ovako nije u stanju o svijetu progovoriti cijela jedna književnost, indeks je mizerije te književnosti, a ne mjera naših taština - konačno, ovo nisu moje riječi; reci Luce:
Vani doista postoji svijet!
Vani postoje ljudi i stabla, to nije izmišljotina!
Vidjela sam ih vlastitim očima!
Ponašaju se, doduše, malo nastrano,
kad viču, ne boldaju, već naprežu glasnice,
kad žele na nešto skrenuti pažnju, ne pišu «kosa slova» već se koriste gestikulacijom,
potpisuju se pravim imenima, a ne nickovima,
voze se autima i vlakom, umjesto linkovima,
bave se čistom, zdravom zajebancijom,
smiju se ustima umjesto da tipkaju dvotočje i zagradu,
na hranu i na piće, umjesto na pretplate
troše svoju mjesečnu zaradu.
Čudno.
Okupljaju se na strašnim mjestima, sjedi ih nekoliko oko jednog jedinog stola,
ispred svakog je čaša ili boca, a glazba glasno svira i sve je puno dima,
nitko nema tipkovnicu ispred sebe, drže se za ruke i sretni su, tako se bar čini,
sve im ide od ruke, ne mogu vjerovati, sve im nekako i bez neta - štima.
U dobro poznatom kutu, u našem negdašnjem kutu si ti.
Sam
i ja dobro znam:
da ću opet, ako ti dozvolim,
da ćeš me opet, ako ne pobjegnem.
I zato bježim natrag, tamo gdje sam Luce,
gdje te bez pardona mogu u kurac stjerati,
gdje me jebu veće face, gdje stalno pušim, a ne mogu popušiti,
gdje sam također na poljuljanim nogama, ali me ti ne možeš srušiti.
Zato hitam četveronoške natrag u svoj Harem;
kad bi znao, barem
koliko sam ovdje kul i kako uopće ne urlam kad me boliš,
jer ovdje se bolda umjesto urlanja,
ovdje se skrola umjesto prebiranja po uspomenama.
Ili, kako bi svim tim jebačima u drugoj pjesmi Luce kazala:
Prije nego izvadiš kurac, oralno zadovolji moje rečenice,
jer ni ja ni one ne padamo na jebački pedigre,
preskoči smoking i lizing i peting,
porječkaj se sa mnom
umjesto predigre.
Toliko za danas.
23.03.2007. (14:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Točkolinac, Welcome to the Desert of the Real!
Uživaj!
23.03.2007. (14:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...