NEMANJA: SMIRENOUMLJE

nedjelja, 24.12.2006.

FAKTIČNI TOK SVIJESTI

Image and video hosting by TinyPic

• Ja, recimo, ne mogu živjeti od pisanja!
Toliko bre pišete da više ne mogu to da istrpim, prosto!
Pička mu lepa materina, pa je l' mora i preko Božića da se toliko piše?
Ajmo braćo Hrvaći i ostali Ahrimanusi da malo budemo jezgroviti:

Jabuka u ustima
prasca. Reš!
Isusek je feš! Nemanja 23.12.2006. 20:56
• Oh, možeš Nemanjo, to možeš da živiš od pisanje, što se bre malo ne konzultuješ sam ministrićem pa da lepo ukoriči uratke sa tvog bolga. Vidim kod tebe određenu ambiciju u smislu skribiranja. Njušim li to neki roman reku ili samo ubudjale gaće tvog dede Strizivoja/hajde bre nemanjo uhvati se pera i provrti se malo po ministarstvu, ako nisi u mogućnosti mogu i ja , a što ne bi malo iz sporta i pokarao koju od tih njihovih tajnica, one su ti tamo zapravo glavne, pa ćeš da vidiš kakav će lep bukvar da ti tiskaju u tisuću primeraka. Pa lepo staviš i svoju fotku da te svet vidi. možeš nemanja IZGNANIK 23.12.2006. 21:27
• Ili nisam bio dovoljno jasan - to pišem reda radi, jer pišem prijatelju: kako bre ja, Nemanja, da ne budem jasan!? - ili me dragi nisi shvatio: trebalo je zvučati nešto kao: Ne mogu da živim od ove buke!
U tom sam smislu kazao: Ne mogu da živim od pisanja!
Zato sam u drugoj rečenci, osiguravši se, kazao:
"Toliko bre pišete da više ne mogu to da istrpim, prosto!"(jao, što volim sam sebe da citiram!)
Dakle, ne mislim ja da ne bih mogao živeti od SVOGA pisanja, nego, naprotiv, ja ne mogu da živim od VAŠEGA pisanja, jebo vas krmak, i to ni DJ! Sve sami pisci, bre!
Ej, ima li koji čitatelj, majkumu! Ja sam dobro čito Borgesa, evo, ja ću da budem čitatelj, to je mnogo profinjenije - poznije, smirenije, rafiniranije - umeće od pisanja.

Saću da se rasplaćem! Pa mene ne razumeju ni najprvi drugari! E, jebaš takav Božić kad si sam!
Nema ni Šuput Maje, da mi opleše na glazbu Houre Jaje!

Nego, šta reći na moj haiku, nego: Jebem ti maiku, al ti je haiku, a!? Nemanja 23.12.2006. 21:58
• Sori nemanja tu sam sa nekim srbima na pijanci pa samo s vremena na vrijeme ćirnem na njihov komp. DA, opet sam krivo shvatio, debil sam pomislio kako ti kao ne bi mogo živjet od pisanja. tO MEW I JE ZAČUDILO, jer znam da ti možeš sve, pa mi i jest bilo čudno od kud bi ti uopće htio živjet od takvog sranja. Da, NEMANJo ti si onaj čitatelj za kojim su vapili Borhes i KIŠ. tI SI TAJ IZABRANI ČITATELJ, ti čak spadaš u viši red od prevoditelja. TI SI SAVRŠENI ČITATELJ i ja ti se divim na toj odluci. Samo šta da više čitaš nesretni NEMANJO, a tvoja glad je velika to se osjeća. OH, kako si gladan dobra štiva. Ni štivičić ti ga ne može priuštiti. Ovo je najveći apsurd koji nije obradio0 ni Borhes- čitač koji nemaa što čitat. Ovo mi bazdi na veliku temu, povezanu s krajem borhesovštinomnakon borhesa, iako ne volim tog metalnog starca mislim da ti kao savršeni čitač možeš rasturit njegovu ledenu a zapravo praznu formu zato se poput kakvog nujnog špijuna i povlačiš po blogovima u jalovoj nadi i ostaješ sve gladniji kao jebač nakon jebačine koja u nije donjela ispunjenje, oh kako loša metafora pijan sam, srbi će me olešiti iako sam se mislio čuvati za sutra i čak ujutro ići+ na sljeme, pinklec na rame i te spike odgoda kraja IZGNANIK 23.12.2006. 22:07
• Ne mogu, na žalost, u Krivi put jer sam ja provincijalac kojeg i vlastito dete zove Lečeni, pa moram da s njim kitim bor. Malo sam ga već zeznuo jer sam ga naučio da se tri kralja zovu Šenzi, Ed i Banzaji, isto ko i hijene iz Kralja lavova odnosno pelinkovca. Moram da održim privid obiteljske idile. Žena me isto zove Lečeni i ne veruje mi da mogu pribaviti u životu sa strane mesečno više od jednog seksa za jednu noć. Jebe joj se gde spavam u Metropoli pošto zna da i sam nikad ne znam kod koga ću i šta ću. Za Badnjak sve to potanko analizujemo. Nemanjo, poptuno sam šenuo, čitam suvremene crnogorske prozaike, sad sam na Bećanoviću i Balši Brkoviću. Ne znam koji će mi to kurac ali kad se konačno prijavim kod Bože za pare uzet ću glavnu premiju i to za roman koji sam napisao ali ga neću objaviti. Umesto toga, obnovit ću blog i kupiti novu mazdu. Evo opet jedne pesme:
SUSRET S BOGOM U NAJVEĆOJ CRKVI NA SVIJETU

Ispred bazilike Svetog Petra,
najvećeg trgovačkog centra na svijetu,
ukrao sam lijep ženski kišobran.
Oluja ljetna izlijeva kante vode po meni,
gmižem u redu da vidim Pietu,
detektor zviždi čim mu se približim,
ne mogu takav unutra,
s naočalama, kovanicama, ključevima,
raznim supstancama u džepu,
a moj je crni kišobrančić progutala gladna kutija s rentgenom i više ga nije bilo.
Ukralo ga, opsovao sam.

Gdje je moj kišobrančić
što sam ga
jutros vrlo
nervozan
kupio
od
mladog, bojažljivog crnca,
ispred skupog hotela koji drži ruska mafija,
za pet eura a mogao sam za tri, ali ne znam se cjenkati, daj što daš,
naivan sam u toj svojoj nesrdačnoj superiornosti,
gdje je on nestao
pitam se okrenut u sebe
a karabinjer se smiješi
i pušta me da prođem
kroz zviždeći policijski slavoluk.

Ovdje lijeva pljusak biblijskih razmjera,
nužda je nužda,
čovjek je čovjeku vuk,
spremište kišobrana,
škrabica za milodare ispod zlatnih svodova površine nuklearne ekspolozije,
mladi Michelangelo, gotovo još tinejdžer, u tustoj gubici japanskog turista.

Jasno, u mojim žilama teče i njemačka krv,
ja sam Nijemac u Rimu,
koji očekuje udobnost i red,
ja sam ovdje naci-Hrvat kojeg varaju crnci,
kojeg služe potplaćene koosooke sobarice,
kojeg okradaju.

Zato sam nešto poduzeo
i ukrao ispred noseva dvojice karabinjera lijep ženski kišobran,
nekoj gospođi koja je još naivnija od mene,
sjevernjačkog boga poezije,
onoga koji
u bazilici Svetog Petra
nije u stanju doživjeti baš ništa sveto. lečenipravoslavac 23.12.2006. 22:12
• Šenzi, Ed i Banzaji? Pa šta tu ima krivo? Pa kako se zovu ako ne tako? Nemanja 23.12.2006. 22:29
• Tako mi je žao momci što ne možemo da se malo pomladimo pa svi u krivi put, poveo bi i ove srpkinje, mogao bi nemanja da nešto dobro iskaraš onako s nogu nad pisoarom, a i tebi bi lečeni našli smeštaj, pa puni smo srtanova. pobegni iz te provincije na jednu noć pa da vidimo što će da se desi, nemojte da me jebete čekam vas sutra u krivom, keva vam, dođite. ponesite neke stare kožnjake iz doba novog lava, raskuštrajmo malo frizure, uradimo nešto, dečki, nemojte me jebat, možemo i na neku ponoćku. Lečeni je opsednut u svojoj poeziji putopisnim, on izgleda naginje nečem što se odvija van ove države ako ne i ljudskog. Šteta dečki, hajde da se lešimo IZGNANIK 23.12.2006. 22:43
• Evo, saćemo ja i Lečeni da napravimo savršen roman za Biškupovu dotaciju.
Prvo, imaće 33 poglavlja. Zbog Isusovih godina. Ima i veze s brojem čovekovih rebara. Odatle simbolika: čovek može da bude ko Bog! Recimo, da se tako oseća.
Svako teće poglavlje pripada većoj celini: tu već imademo 11, kao 11 sefirota, kojih je 11 a ne 10, jebem vas kabaliste, ko vas je učeo mistici, Madonna, a?
To je dakle po horizontali.
Vertikalno, registri se umnožavaju do neslućenih razmera: svako poglavlje priča novi narator. Majku mu jebem ako ja ne razvalim fokalizaciju u guzicu, ima da me ljubite (kakva rečenica, pa ja sam Bog pismenosti - jedna zapeta, i više ja ne jebem fokalizaciju u guzicu, nego me vi u nju ljubite! sjajno, zar ne?).
Kako je to moguće?
E, sinovci, kad ste vi kulovi! Saće tata da vas nauči.
Prvo, imamo predgovor, pre samog romana. U predgovoru ima da umnožimo narativne instance ko Basilid nebesa: do u beskraj! U strari, to je i osnova romana: Ideja o Bogu koji je izvan sveta, koji nije panteistički nemački i spinozistički bog koji se podudara sa svetom, nego je absconditus! Basilid, koji je tek naoko bio heretik, umnožio je ta beskrajna posredna boštva i nebesa između Demijurga i sveta do u beskraj, pokušavajući ilustrovati upravo tu ideju veze Boga i sveta koja je još samo simbolična, beskrajno posredna, možda neznatna, svakako nevažna: Bog je zauvek slobodan od svoga dela, Svet je božje delo, ali delo jednog rezigniranog, neutešnog Demijurga (nećemo da ga crtamo ružnim linijama, ne mora baš da bude negi Namćorasti Bog!).
I, šta se tu kaže, u tom predgovoru? Tu se kaže da je roman koji sledi poruka koju je pre povlačenja iz sveta - to ima veze s Ain Sofom i sledećim radnjama, ali da vas ne jebem... - odaslao svetu posredstvom svoga glasnika, anđela koji propada kroz bezbrojna nebesa na putu ka Zemlji.
Pali anđeo, kao glasnik romana koji je nova Objava, pa to je sjajno, zar ne!
Ali, Bog u međuvremenu nestaje, ili umire, ne zna se, i nositelj je poruke - ah, tako kafkijanski, ali to je također must - zapravo glasonoša mrtvoga kralja. Jasno, i sam se glasonoša gubi u tim infinitezimalnim nebesima, tako da poruka nikada ne dolazi na svoje odredište, što je samo jebanje po Lacanu i Žižeku, koji tvrde obratno!
Svaka budala se već do sada izgubila u ovom nacrtu, ali, tu sad leži jedna jednstvena genijalna mogućnost: kako poruke više nema, a ipak je stigao glas o njoj, postoji priča da je bila odaslana, kreće radnja romana kao rekonstrukcija prvotnoga tekst poruke iz ustiju nižih boštava koja su je imale prigodu pročitati: jedna su lenja, druga prmudra, treća zlurada i imaju svoje motive, jedan pak laže, drugi ima Alzheimera...uglavnom, poruku se rekonstruira i prenosi kao ona slavna knjiga prenošena ustima ludaka što od usta do usta preinačujuću izvornu rečenicu Markiza De Sada (inače, genijalna ideja: knjiga kao palimpsest luđačkih korekcija)!
Ovime dobijamo nebrojeno mnogo stvari: 1) tekst je palimseset...tratalalal, to kužite,ne: tekst se uspostavlja kao niz prepravaka i izvorna verzija biva tek per-verzija nebrojenih naracija; 2) tekst je,očito je, jeretičko evanđelje! 3)tekst je ourobouros, jer se uspostavlja u samotumačenju, a opet, teks je karcinom, jer napreduje nazadujući, samoga sebe razjedajući! 4) tekst je enciklopedija, u smislu en kiklos paideia, u sebi kružeće obrazovanje: jasno je da se tekst od samoga početka odnosi samo i jedino na sebe samoga, ali, to ne umanjuje njegovu stvarnost: to je izveštaj o stavaranju koji jest ono što je stvoreno - tekst je Reč, a Reč je Telo! 5) Došavši do te razine, telesnoga, pičimo ravno u srce suvremenih teorija, kao što je ona o korporealnoj anksioznosti u Hazarskom dikcionaru; ali, to su već zajebancije za veće jebače od ovdašnjih; to Jagna ne bu kusala!...Mogao bih do 134 sloja, no, kako smo tek na predgovoru, i ovo je dovoljno!
I, sad, dakle, budući da svako od 33 poglavlja priča novi demon, bog, anđeo ili heroj, jasno je da naratora zapravo nema: ako su narator svi, onda to nije Nitko! To je toliko genijalno da ne mogu da vam kažem koje pak to sve konzekvence ima: kakva kurac fokalizacija, ovde uopće ne može da sepriča o normalnim kategorijama pouzdanog i nepouzdanog pripovedača, tko gleda, tko vidi, tko priča, etc...I priča i vidi i svatko i nitko, tj. McGuffin: ona instanca koja kad je ima, pretječe, a kad je nema, nedostaje: Gospodar smisla! Fetiš osobno! Označitelj manjka koji maskira manjak označitelja, ej jebači, onaj koji tek post festum sve resemantizira i tralalalala...Toliko o tome.
Početak je pak kraj, jasno, a kad je tako, onda to znači da je to Ženski roman, što je jako popularno, jer to je struktura ženskog užitka: tu je svaki kraj novi početak!
Prve su reči romana: Iskoni be slovo!, jer, jasno, tu je svaka reč Reč: ona jedna, ista reč: Istina sama! Slovo je Slava! U tom je smislu to Pravo slavni roman! Jebiga. Shit happens.
Evo početka:
- Iskoni be slovo, promrmlja kir Kiril i počeše dupe.
- Ša bre...upita Metodije, više Nemanja 23.12.2006. 22:52
• Jebote, kakav fleš, SAD SE FAKAT IDEM UROKAT, I MEDITIRAT ĆU NAD OVIM NEMANJINIM KONCEPTOM KOJI ĆE PODSTRIJET BIŠKUPIĆU KAO MALOLJETNU KURVU KOJU SE NE MOŽE ODBITI. SJEĆANJE NA MOJE TUŽNE DROLJE OVO SE NE MOŽE ODBITI, LEČENI IZGNANIK 23.12.2006. 23:03
• - Ša bre, upita Metodije i nežno ga pomiluje po kosi.
- Iskoni be slovo, majkata da te ebam gluva, Metodije, da je u pizda ebam!
- E, ebem ti čoeka, tpuu...- otpljunu Metodije i umoći pero u mastilo.
Mastilo je bilo blještavo i crno, crno a blještavo kao Tertulijanovo pero.
Odjednom, kir Kiril životinjski kriknu:
- A, ne...deri to, jebem te u usta te ebem...Saću da ti kažem...saću..
Metodije ga je gledao kao bijelog majmuna. U čudu, dakle, mislim, da razjasnim stvar, jer budući da će se ovaj roman čitati i za 30 stoljeća, kad majmuni iščeznu kao takvi, onda je sasvim legitimno da velim kako je u ona vremena, mislim u....u tri pizde materine...jednostavno, Metodije ga je gledao u čudu!
Kirli zavapi do neba, paganskog, slavenskog, pustog:
- Iskoni be slovo!
- Eee, jebem ti čoveka! Pa zar nisam sad to zapisao, kir Kirile, jebem li te, što me bre zajebavaš, iiii....kur moj da mi sakaš, kir Kiče, te mi sakaš! Pa u čemu je razlika, bre?
- U intonaciju, ocatijebem neukog, kir Kirile, u intonaciju, sve je u intonaciju, samo ti to ne razumš i neće da razumeš dok u grob ne legneš, moj Metodije!
(...)
Evo, to je početak romana. Ostalo je obična tehnika. Prebacujemo se hiljadu i kusur godina u suvremeni Zagrob. Objašnjavamo da je Zagreb Zagrob i ostalo: vidi Dragi blog! Vreme: kali Yuga. Nemanja zapisuje reči: ...moj Metodije! Tekst dolazi do vremena sadašnjeg, i do Nemanjinih ustiju. Nemanja odlaže Krone pero, model posvećen Shakespeareu, s retkim komadićem drvenceta posađenog Shakespeareovom rukom osobno (vidi: Krone, Špeksir ) i zadovoljno pogleda u ogledalo koje ostaje prazno (jer on je vampir star 5 iljada godina, kako će kasnije da se vaspostavi, čime i on postaje jedno od Bazilidovih božanstava i tek jedan od naratora ovoga dela; Poe, koji piše Filozofiju kompozicije, samo je jedan od tumača Gavrana, ni manje ni više merodavan od Poea pesnika Gavrana). Kotrakadar, da se tako izrazim, iz ogledala: pogled Drugoga, pogled koji nas gleda itd.; zapravo, prvi kontakt onoga sveta, sveta bez odjeka i težine - sveta impoderabilija - iz kojega dolazi Poruka, i njen prvi Glasnik: recimo Ishmael. Itd.itd., i u tom smislu. Obična sapunica. Ko Vila Marija. Ili Zauberberg.
Ja mislim da je to genijalno!
Šta vi mislite?
(Zapravo, nije važno, ali, da razvijemo diskusiju...) Nemanja 23.12.2006. 23:08
• Ako se INHIBITOR složi, može da se sada ubaci, kad smo u Zagrobu, i epizoda koju je on napisao; kojtebolikur, pa rekoh da je svako i niko narator! Ona epizoda o Macedonijan bludu:

Macedonian blud
Zovem se Inhibitor. Za života sam čitao priču anonimnog autora Vrela pica kao zamjena za hladnjak veoma neobične strukture i nadasve čudnih likova. Linearno ispripovijedano djelo snošaja me se toliko dojmilo da sam otišao na prozor i promatrao susjedu Makedonku dok je vješala rublje.
Biljana platno beleše, pomislih, dok je vjetar vijorio njezine štirkane gaćice i potkošulje od supruga policajca. Ne znam što mi se dogodilo u tom trenutku, ali napetost je postala neizdrživa. Zalupio sam vratima i onako lud prišao susjedi.
- Bok suseda, kak' smo?
- Sakam samo dobro ebenje.
- Recite mi jesu li se smirile tenzije između albanskih separatista i domicilnog stanovništva?
- Sakam samo dobro ebenje od iskusni dečki.
- Popravljaju li se odnosi sa Grčkom? Čuo sam da će se Grci odreći svojeg povijesnog prava na naziv vaše države i konačno priznati Makedoniju.
- Sakam samo dobro ebenje od iskusni dečki so golem kur.
- Što je s Mizarom, Stefanovskim i tom ekipom, nešto su se pritajili u zadnje vrijeme?
- Sakam samo dobro ebenje od iskusni dečki so golem, ama mislam, golem kur.
- Sad vas stvarno više ništa ne razumijem. Odoh.

To perfektno paše! Već imamo gotovo prvu scenu prvog poglavlja, i cijeli predgovor (ovu teoriju shvatite kao predgovor: samo ćemo da napišemo: Na Patologiji, imežu Vrzosove i Leš a portera, u razbludno vrijeme čaja od urlonga, neki su dovoljno dokoni, dobri, domišljati - ne nužno tim redom - ljudi (da li ljudi?) napisali sljedeći komentar;
I onda ide tekst uvoda, koji je toliko ganuo Izgnanika.
Izgnaniće, da znaš da te volim ko čoveka i humanistu.
Ti si zbilja srce! Nemanja 23.12.2006. 23:29
• nE, Oovo naravno da je genijalno, ali ja bih htio da se unese i četrnaesto apokrifno šoglavljhe u kojem kir Kirile sjedi na nekoj mldenačko ocvaloj zabavi i ne nalazi svoje mesto ovde i uvale mu i buksnu i tu bih hteo da u tom polgavlju napravite njegov tok svesti na tridesetak kartica u kojem bi on mislio na toj kao zabavi, molimvas učinite to, i na taj način ćete da potučete i vladu bulića, možda da taj tok svest bude špisan u kratkim činjeničnim rečenicama i to bi bio presedan tok sveti od kratkih činjeničnih rečenica ali kako to izvesti, ne to možda može samo nemanja, samo njegovo pero to može učiniti i ja to želi,. Iako koliko god to blasfemično zvuči ima mi nešto basarijansko u čoitavom ovom nemanjinom konceptu romana IZGNANIK 23.12.2006. 23:30
• Zamislite sad: Priču priča i Inhibitor, a onda recimo, Infernotar, kao bilježnik natpakla!
Jebomi pas njemački ovčar od šogora sestričnu ako ovo već za sada nije bolje od bilo čega u hrvatskoj literaturi prve i druge polovice prošlih 500 godina, uključijući Planine koje, navodno, ipak nije napisao Zoranić. Nemanja 23.12.2006. 23:31
• Napisao ih je Milko Planinc, of course. Nemanja 23.12.2006. 23:32
• BASARIJANSKO? Ti to mene jebeš? Ja da pozajmljujem od Basare? A i šta je tu Basarijansko? Pa esej o Basilidesu je Borgesov, jeboteja, filozofija je nemačka i židovska, kao i mistika, teorija je francuska, Lacan itd., likovi su Makedonski, jedino je genij moj, osoban! I ti sad jebeš s uzorima, a još nisam prvo Slovo napisao! A kad već hoćeš: kurac je moj basarijanski, ovo je samo moja autoironija na sve moje priče: onu o Zagrobu, kao i ono u Steineru i Gavrilu Principu, vidi: Dragi blog Nemanja 23.12.2006. 23:36
• To ste vi Hrvati. Ja ad hoc napišem Plan Romana (da ne kažem kao se preziva) iz ruke, na tvoj mig, za zajebanciju, ali, ti odmah dodaješ: e, to nije originalno, to je malo basarijanski! Samo da me umanjiš, da mi skineš krunu kad ne možeš već s njome i glavu...Dobro, Izgnani, dokle ću ja da te opominjem! Pa ja ovo pišem da tebe i Par nas zabavim (je l i ova dosjetka, Parnas, pokradena?), a ti meni tako vraćaš!? Čime sam to zaslužio?
Napisaću ti ovaj tok misli, ali, malo složenije: Kik Kiril sedi zapravo na pola puta između Soluna i Singingdunuma; ušlogiran je k'o mamba i ima vizije. On osobno misli da s Ilijom, Ivanom i Isusom, ozaren nutranjim, taborskim svjetlom, gleda u ponore pakla, ali, to je zapravo božićna večera/tulum kod Književnog moljca. Prisutni su: Milko Valent, Jagna Pogačnik, Vlado Bulić, Porto, Slobodan Novak i sam domaćin, Moljac. Moljac predlaže da prizivaju duhove. Svi se slože, ali, ne znaju kako. Valent, koji bi silom htio atmosferu mraka i bliskosti, prima Jagnu za pičku. Svi se pogledavaju, i, jedan drugoga hvataju za međunožje, kao u živom zidu. Zidić - ja sam Bog pismenosti, velim ja - zaziva Metoda i Ćirila, oce Slova, da se jave i objave im krajnju istinu o tome koji je roman u 2006. godini u Hrvata ipak najbolji. Moljca obuzima Kirilov duh. I, sad Moljac progovara:
(hoćeš da ja zbilja izmišljam bessmislice ili copy/paste s Moljčeva bloga?) Nemanja 23.12.2006. 23:49
• Da, opet sam se istrčao, profesionalna reformacija, ali ovo s Kik Kirilom kako se ušlaksan spušta iz saloona u tom biranom društvu, ne, to se želi čitati a onda krepati kao da sam vidio Firencu. Ali zahtjevno je to ovo što si upravo iznašao tu ni Dean Duda kurac ne bi našao prethodnika. Alii zahtjevno je to nemanja, tako činjenično, ali ako do tog dođe, ne znam to će bit senzacija. ne tu više nema pandana, tu nema ni borhesa, tu nema više nikoga, ne ovaj put iz saloona pod utrjecajem droge to svi želimo čitati. idem sad pojest malo mesine nešto se puši iz kuhinje. u TRI PIČKE MATERINE. Nemojmo više tražiti prethodnike jer ćemo svi nekako drukčiji postat. aLI JEBEŠ MI SVE, TO ĆE IPAK NEKO STRPAT U POSTMODERNISTIČKI KOŠ ŠA ĆE DOĆI MIHAJLO PANTIĆ DA TI SIŠE KURAC A TO ĆE BITI PREMUČMO POSTAT ĆEŠ MEJNSTRIM. BOJIMSE NEMANJA OVO JE PRERIZIČNO. AKO NAPIŠEŠ TO POGLAVLJE ZAGREBAČKA KNJIŽEVNA SCENA DOŽIVJET ĆE KOPERNIKANSKI OBRAT DA POČNEM RABITI FILOZOFSKU TERMINOLOGIJU KOJA MI KAKO VIDIŠ NIJE STRANA IZGNANIK 24.12.2006. 00:04
• MOLJČEV MONOLOGOS (budući da obiluje povijesnim, eruditskim i svakovrsnim referencama, mora se čitati lento, ma non tropo; onako, ne previše close, da ne osljepite, a opet, prilježno. Recimo, prva rečenica zbog Milka Valenta izgleda logično: Bila jednom jedna krava Milka. Ali, već je i nepažljivom srednjoškolcu očito kao mjesec na vedrome nebu da je riječ o vrlo, vrlo suptilnoj parafrazi Joyceovog autobiografskog reme-djela "Portret umjetnika s lutnjom". Na taj način, molim, valja čitati i ine rečenice ovog monologa)

Bila jednom jedna krava Milka. Nije bila Valent, ali ni Planinc. Ni Zoranić. Petar. Krešimir četvrti. Dinamo prvi. Papa Benedikt XVI. Bejbi papa. I Ruth, Bejbi Ruth. Sad kad sam spomenuo Bejbi Ruta, na pola sam životnoga puta. Kao Dante. Kao Stamać Ante. Pavelić. Jebao je ćaća. Ćaćaća. Luciju. Namijenjenu svim knjigoljupcima i onima koji će to tek postati!
Tu ćete imati prilike čitati moje književne kritike, a iz drugih Medija ću vam prenositi vijesti vezane uz književnost, najave novih izdanja, književnih susreta, promocija knjiga i festivala, kao i intervjue sa piscima, urednicima, nakladnicima i prevoditeljima. Na Knjiškom moljcu također ćete moći čitati i kratke priče i pjesme domaćih i stranih autora, kao i ulomke iz zanimljivih novih književnih izdanja.

Valent u čudu pogledava Zidića. Zidić je mrtav i beo, kao ostaci koksa na nactanom Portovom nosu. Porto kurca ne razumije, samo čvršće pritiska Slobodana i Vladu. Slobodanu je mek ko duša, dok je Vlada onako krut, činovnički drčan. Jagna misli da je sve to nekakav performance, i pravi se da se nešto dešava; osvrće se jer misli da je riječ o skrivenoj kameri. Moljac se zgrči, kao epileptik, i kroz pjenu što mu obrubljuje usne kao pjena iz koje su rođeni šareni oblaci pulski škoj, grglja, sostenuto:

Ja sam, ne primjerice, velik čovjek i humanista s kraja prošloga veka. Volim sve stvari da dobro promotrim i odvagnem, pre nego što donesem svoj konačni sud. Uzmimo tako slučaj Ferić. Ja uopšte ne razumem svu tu strku oko tog polutana Ferića. Sad, jeste da Zoran Ferić, kao što možda znate, već duže vrijeme piše kolumne za Nacional. Budući da smatram da se radi o jednom od najzanimljivijih domaćih pisaca, trudim se što redovitije pratiti te tekstove i moram reći da mi je vrlo drago što njegovu kolumnu u novom broju nisam propustio!Taj tekst Ferić je naslovio Zubobolja i ljubavni jadi, i kao što naslov daje naslutiti, u njoj se pozabavio temom koja mu izrazito dobro 'leži' - boleštine i svakovrsne boli , pogađate, ponovo su na tapetu. Osim što je izrazito lucidno i duhovito uspio dočarati bol koju uzrokuje uznapredovali karijes, Ferić se u tom prostorno limitiranom tekstu efektno dotiče još mnogih tema, poput ljubavi, andropauze odnosno muškog klimakterija ili pak problematike spomenika političkim gnjidama primjerice, te je na koncu još i izrazito efektno i duhovito poentirao. Po mom mišljenju radi se o jednom od vrhunaca ovogodišnjeg domaćeg 'kolumništva' i svakako tekst preporučam!!!

Ma preporučaš ti moj topli kurac, odjednom će Valent. Milko. Ne Planic. Ni Zoranić. Petar. Krešimir četvrti. Dinamo prvi. Papa Benedikt XVI. Bejbi papa. I Ruth, Bejbi Ruth. Sad kad sam spomenuo Bejbi Ruta, na pola sam životnoga puta. Kao Dante. Kao Stamać Ante. Pavelić. Jebao je ćaća. Ćaćaća. Luciju. Namijenjenu svim knjigoljupcima i onima koji će to tek postati!
Tu ćete imati prilike čitati moje književne kritike, a iz drugih Medija ću vam prenositi vijesti vezane uz književnost, najave novih izdanja, književnih susreta, promocija knjiga i festivala, kao i intervjue sa piscima, urednicima, nakladnicima i prevoditeljima. Na Knjiškom moljcu također ćete moći čitati i kratke priče i pjesme domaćih i stranih autora, kao i ulomke iz zanimljivih novih književnih izdanja.

Valent u čudu pogledava Zidića. Zidić je mrtav i beo, kao ostaci koksa na nactanom Portovom nosu. Porto kurca ne razumije, samo čvršće pritiska Slobodana i Vladu. Slobodanu je mek ko duša, dok je Vlada onako krut, činovnički drčan. Jagna misli da je sve to nekakav performance, i pravi se da se nešto dešava; osvrće se jer misli da je riječ o skrivenoj kameri. Moljac se zgrči, kao epileptik, i kroz pjenu što mu obrubljuje usne kao pjena iz koje su rođeni šareni oblaci pulski škoj, grglja, sostenuto:

Ja sam, ne primjerice, velik čovjek i humanista s kraja prošloga veka. Volim sve stvari da dobro promotrim i odvagnem, pre nego što donesem svoj konačni sud. Uzmimo tako slučaj Ferić. Ja uopšte ne razumem svu tu strku oko tog polutana Ferića. Sad, jeste da Zoran Ferić, kao što možda znate, već duže vrijeme piše kolumne za Nacional. Budući da smatram da se radi o jednom od najzanimljivijih domaćih pisaca, trudim se što redovitije pratiti te tekstove i moram reći da mi je vrlo drago što njegovu kolumnu u novom broju nisam propustio!Taj tekst Ferić je naslovio Zubobolja i ljubavni jadi, i kao što naslov daje naslutiti, u njoj se pozabavio temom koja mu izrazito dobro 'leži' - boleštine i svako Nemanja 24.12.2006. 00:17
• Meni je ovo nemanjino čista kičerica. žali bože divnijeh markizovih redaka. njetocka 24.12.2006. 00:33
• jEBEN si nemanja, a na brzini i produktivnosti moga obi ti pozavidjeti i jerga. Ponekad sumnjam da na tipkovnici na onoj tipci dugačkoj za razmak imaš lajne belog pa da pišeš ko stiven king tako na koki pa šiljiš. drago mi je i da u maniri krležinoj i viktorijanskoj ustrajavaš na čestoj uporabi poredbe mek kao duša. ovde mi se najviše sviđa uloge jagne pogačnik i kad budem mrtav i beo igor zidić, ovi tu idioti s kojima upravo jesam skrenulči su temu na film, debili, srpkinja spominje makavejeva, trebalo bi joj gurnut bocu u pak , o ne u kakkav se sad pak razgovor vraćam među te debile mjesto da se spremam za badnju noć. sviđa mi se i uvođenje slobodana novaka i ispreplitanje s takvim mizewrijaama kao porto to je zbilja đojskovska manira istrajavanju na nebitnpm, mislim da sam ovo dobro uočio i ponosan sam IZGNANIK 24.12.2006. 00:33
• ... boleštine i svakovrsne boli , pogađate, ponovo su na tapetu. Osim što je izrazito lucidno i duhovito uspio dočarati bol koju uzrokuje uznapredovali karijes, Ferić se u tom prostorno limitiranom tekstu efektno dotiče još mnogih tema, poput ljubavi, andropauze odnosno muškog klimakterija ili pak problematike spomenika političkim gnjidama primjerice, te je na koncu još i izrazito efektno i duhovito poentirao. Po mom mišljenju radi se o jednom od vrhunaca ovogodišnjeg domaćeg 'kolumništva' i svakako tekst preporučam!!!

Ma prporučaš ti moj topli kurac, opet će Valent, malo nesiguran. Na tren mu se učinilo da je sve to već negdje vidio, ili rekorder. Hoću reći: čuo. U kurac, otišao sam u kurac, pomisli Milko. Koji nije dobio ime po kravi. Ali ni po Milki Planinc. Ni Zoranić. Ni Zoranić? Majku ti jebem, promuca Valent, koji sad Zoranić?
- Petar?,promuca Bulić.
- Krešimir četvrti, glupo nadoda Jagna, hoteći jednom opaskom polučiti troje: da razbije neugodu situacije, da dokaže kako je kvalificirana i za muške razgovore, konačno, da dadne do znania da ju se malo jače, muškije pritegne za pipicu, majku mu, bre Valent!
- Dinamo prvi, Papa Benedikt XVI, promrsi Valent, osmjehnuvši se ovlaš i kiselo, kao kineska juha, kao da pogađa Jagnine misli.
- Bejbi papa. Bejbi papa, kažem, odjednom se začuje glas iz Slobodana Novaka, koji je stajao ukočen, kao vlastita bista! Klasik, pomisli Valent, nema šta!
Zanimljivo, reče Valent, a je li to Berbi Ruth?
- I Ruth, Bejbi Ruth. Sad kad sam spomenuo Bejbi Ruta, na pola sam životnoga puta. Kao Dante. Kao Stamać Ante. Pavelić. Jebao je ćaća. Ćaćaća. Luciju. Namijenjenu svim knjigoljupcima i onima koji će to tek postati!, mumlao je klasik, i šteta što nije bilo Đule, ni ostale đuladi, da to zabeleži za potomstvo, ili barem za Jutarnji list, pa da to Ninoslav Pavić čita na klonji, gde on jedino čita, brišući dupe s prvim, jutranjim listom.

Tu ćete imati prilike čitati moje književne kritike, a iz drugih Medija ću vam prenositi vijesti vezane uz književnost, najave novih izdanja, književnih susreta, promocija knjiga i festivala, kao i intervjue sa piscima, urednicima, nakladnicima i prevoditeljima.

Svi pogledaše u Moljca koji je odjednom prolupao!

-Je l' da je Moljac prolupao! Ko obuzet, bre, šta mu je, koji mu je moj? oslobodila se Jagna.

- Koji ti je moj?, upit Valent, kao da čita Jagnine misli, i ponovo se lecnu, kao da je sve to već negdje čuo. Ili vidio. Rekorder. Da, ja sam rekorder, mater mu jebem. Napisao sam 28 knjiga, sve jedna ljepša od druge. A uspjeha, niotkuda. Evo, recimo, taj moj Clown! Pa to je čisto remek-djelo kasnije hrvatske moderne, ili možda čak postmoderne. To se piše jednom u sto godina!

- Kakav kurac Novak! Kakav tamjan!, dovrši sada glasno Valent, iznenadivši redom: sebe, Jagnu, Novaka, pa i Bulića, koji je već odavna odusta od toga da shvati zašto je danas Božići čiji je onda ovo domijenak.

Novak, ozbiljan kakav već jest, reče: Kolega, to je kontračinjeničan iskaz! To je sve vaš laissez-faire, i proizvoljna mačja derača jednog nerealiziranog furtimaša: Ja, na primjer, ja bih sad odmah išel boriti se v Abesiniju, kak sam srčan!

Za tren čulo se kako veliko licitarsko srce lupa u grudima male Jagne Pogačnik. Pleonastičan zvuk.

- Na Knjiškom moljcu također ćete moći čitati i kratke priče i pjesme domaćih i stranih autora, kao i ulomke iz zanimljivih novih književnih izdanja, odjednom će Moljac, kao obuzet!

Sad se svi već uozbiljiše!

- Dobro, pizda mu materina, Moljac, ohani malo. Tko o čemu ti o literaturi! Dobro, pusti...nego, jeste li prijetili nešto čudno, maloprije, mislim? upita Valent.

Zidić, koji se do data nije puno miješao u razgovor reće:

- Ja mislim da je sve ovo već bilo. Deja vu!

Velantu se orosi čelu. Jedna mu kap klizne niz lijevu sljepoočnicu. Jagni zakrulji želudac. Novak malo podigne bradu, ili je tako sjena pala na njegovo stameno poprsje. Bulić i Porto čvršče pritisnuše dlanove.

- Kako to mislite? upita Novak prokislim baritonom.

- Pa tako. Sve je ovo jedno veliko kružno bunilo svijesti. Možda smo mi samo likovi u nekakvoj Hladikovoj drami, jedna velika fantazmagorija i san u snu!

- Igore, ne serite!, rezolutno će Novak. Nisam vam ja jajara Maković ni onaj perfidni Mandić! Idemo s činjenicama! Kakva fantazmagorija, kakvi bakrači! Dobro, kako smo se uopće našli u ovoj situaciji?

Moljac, kao domaćin ponukan odogovoriti na ovo pitanje, progovori, fatalno, u dvorani kobnoj, u idili cvijeća:

Pa, bila je jednom jedna karava Milka. Nije bila Valent...

* * *

Konstantin se sruši na tlo. Kiril na njega. Ostatoše ležati tako jedan preko drugoga, u obliku grčkoga križa.
Gospodi pomiluj! Nemanja 24.12.2006. 00:40
• DRAGO DRUŠTVO, EVO, JA SAM VAM POKLONIO JEDNO VELIKO DELO, I TO U RIL TAJMU, A VI SAD SIŠITE SINTAKSU! Nemanja 24.12.2006. 00:51

- 00:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #


View My Stats