kako su sve knjige vec napisane (ili su mozda vec bile izvesne i pre nego shto su to bile), i kako je mashta bespovratno otrovana (otprilike onako kako je to moj nesudjeni, prethodno nadahnuti prijateljstvom napisani komentar otishao u bozju mater irevizibliteta, kojeg sam grcheci pisao oko sat vremena da bi ga okonchao rechima "ne mogu vishe nemanja -puca mi ktscma") i ljudi samo paketi mahom suvishnih virusa-informacija kazacu ovde da sam pod utiskom tvog nacrta. ostatak cu izbljuvati jutrom. mrachna homologija 24.12.2006. 04:38
ili, ne- uchinicu to sada, nalik Izaslaniku po mojoj zamisli. dakle... pod dojmom tvog nacrta odluchio sam da dam skromni doprinos ochuvanju tvoje najnovije naklonjenosti prema toplini ognjishta neznosti i negovanja svesne iluzije o vaznosti skladdnog medju bliznjima, koju sam uochio/shvatio tek u vezi sa blagdanskim smekshavanjem (dodushe, i ranije je kroz odzake tvojih obrushavanja provejavao dim tinjajuceg i animalnog bica morala, ali pustimo to sada.) sada je vazan samo tvoj nacrt, i, sa njim u vezi poklon koji ti zelim darovati u ovaj pozni chas mojega dana. zapravo sam o njima hteo kasnije, ali - posle jebanja nema kajanja (ovo melodijski zvuchi poput kakvog izbornog slogaana spo-a) LM, ne bi bilo zgorega da kir kiril, svestan kratkovechnosti, a u nastojanju da ovaploti misteriju svoje misije na shto brzi i efikasniji nachin, koristeci ne bash izrichitu i jasnu zabranu, prechicom upada u trans koristeci se zabom-krastachom chiji glatki stomak pohotno se zareci lize jer obavezan celibatom (ne znam da li ti je poznato pisanje "jutarnjeg dnevnika", iz leta gospodnjeg 2006, da srpski narkomani u nedostatku pravoga shtofa lizu zabe krastache, koje shatro ili zasita luche u kontaktu sa srpskim jezikom halucinogene sup -prim. dar.). e, sad, bilo bi dobro i da, recimo, zaba u chasu pronalazenja na lokvanju ohridskog jez. sa vidnim uzivanjem i razumevanjem chita platona ili aristotela u izvorniku. kao logicnu posledicu ovakve zabine literature zatichemo zagrobachku scenu ispunjenu lok. koloritom i knjizevnim trudbenicima u zaru bespredmetne raspre - na obodima jenjavajucih krugova kamena mudrosti i pechalbarstva bachenog u tishak tekuce misli.l mrachna homologija 24.12.2006. 05:27
Igra: Ha, ovo je strašno, ovo sa žabom! Vidim cijelu scenu k'o da sam je sam liz'o! Žabu, naime. Znam Igra za žabe, kako ne bi znao. Sjajno: halucinogene i halogene žabe! Evo scene: Kir Kirilov san! Tako se zove radni naslov poglavlja. Kir Kiril umoran usne, skutrivši se - parafraza Brokeback Mountain - kraj Metodija. S lopoča, na kojem u konralihtu fool moona mirno prebiva plutajući O'hridskim jezerom, tek povremeno zakrekečući Bre, bre - doskakuće žabac ravno Kir Kirilu na glavu. Kiril, koji hrče kao štilovka zimi, pokušava s jezikom ukloniti smetnju: obliže žabu! Žaba se pretvara u princa!(vidi šta sam genija, i to redateljski: nema tu nikakvih filmskih triksova, nikakva subjetkivizacija vizije, to mi sad gledamo 'objektivizaciju' njegove halucinacije! Prizor me dalje ne interesuje: može da ga razradi kako ko hoće! Može Kir Kiril da vodi teološku raspravu s princ Žabom, može da padne i s Metodijem gang bang, sve je moguće! (Zato je neophodno ! da žaba čita Aristotela, i to ne u izvorniku, crni Kresoja, nego u arapskom prevodu: u to vreme, sećaš se, nije više bilo u opticaju grčkog izvornika, ili, ako hoćeš, što je genijalno, može da bude jedan: kao zagubljena knjiga Aristotelove Druge Knjige Pesničkog umeća; Kir Kiril posle kaže da mu je knjigu osobno uručio Jorge, nekakav bibliotekar iz Italije! - jasno, tu odma pičimo izravno na Umberta Hugolina Eka i nema majci da nam više ko šta kaže o postmoderni, citatima, kucima-palcima!). U jednom času Kir Kiril, Princ Žaba i Metodije igraju kolo oko vatre, uz zvuke muzike Gorana Stefanovskog Prvovenčanog. Udaljavamo se od scene: na vrhu brda, tri cene senke, u proplasaju krvava ognja, plešu na firmamentu modrog, zlatnog zvezdanog neba, kao mahniti vešci! Jako Bergmanovski! (Kao što vidiš, ja odmah mislim u slikama: i zbog metaforike, i zbog zarade, jebi ti to, idem bre odma na film!) Nemanja 24.12.2006. 14:40
Vidi što je ovaj nacrt genijalan! Pa svi se uključuju: dao doprinos Igra, dao Izgnanik, dao Lečeni...Jebote, genijalno! Nemanja 24.12.2006. 14:42
24.12.2006. (14:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanja
Auuu, Markiže, sad je meni trebalo sat celi da pročitam sve ovo otkad sam se zadnji put javio. Baš banjački post. Ja se ne razumem u kabalu, ne sećam se više ni onih sfera, Nemanjo prepoznajem samo onu neobičnu reč gde zmija grize vlastiti rep, ali moram nešto da napišem, za peto od 33 poglavlja za Buskupa, koje bi moglo da bude delimično moje, u tom delu, dobro gađa Izgnanik, putopisno:
PJESMA S ELEMENTOM MAŠTE
Maštam o tome kako jašem na Cioranovim leđima, mamuzam ga, ordiniramo po Lici. Spuštamo se tristo metara metara kao krov kosom livadom do potoka. Vodim ga za uzde, prestrmo je za jahanje. Dolje mu dam da se napije vode. Prijeko gotovo okomito raste novo brdo, po njemu bukova i jelova šuma. Valja se prije duboke šume probiti kroz guštaru. Cioran ciči. Neposlušan je. Uspjeli smo. Slijedimo dalje greben, on je već položeniji. Nakon kojih sedamsto metara, od toga dvjesto jakog uspona, prelazimo šumsku cestu, onda hrbat pa se spuštamo do Čorkove uvale, najzapadnije europske prašume. Prijetim mu da ću ga uzjahati, da ne sopće toliko, da će nam rastjerati medvjede, vukove, kune zlatice, zločeste puhove koji nas gađaju češerima, tv reportere s lugarskim šeširima koji se, zajedno s kamermanima, naviruju iza stoljetnih divova. Cioran hoće piškiti. Mrzovoljan je, zastao je na proplanku prije lugarnice. Sazvali smo konferenciju za tisak. Proglasit ćemo diktaturu. Cioran će biti ministar obrane, ćudoređa i turizma. Drugih ministarstava neće biti. Cioran će biti i premijer a i predsjednik. Za one koji više vjeruju u monarhiju, ovdje ćemo ga proglasiti kraljem. Ja ću biti dvorski pjesnik, doznat ću sve o životinjama. Što one doista misle dok ubijaju a što dok jedu. U svakoj mašti klija masovno ubojstvo. Cioran odbija govoriti. Morat ću sve sam. Gdje su životinje? Gdje je medo? Trebali su stići irski pjesnici, najveći čudaci, njima ćemo prepustiti sve niže razine zapovijedanja. Tv-reporter se spotaknuo. Sad i on skiči. Čini se da je slomio nogu. Zašto ide u šumu u crvenim cipelicama s visokim petama? Stigao je Jednorog. To nije dobar znak. Krvav mu je rog, na njega je nataknut živ profesor književnosti. To je dar od Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Bolje rečeno, prinesena žrtva. Koprca se, kravata mu je nakaradna. Nosi žute cipele, misli da zna latinski, pojma nema zašto je Vergilije htio spaliti Enejidu i zašto je izmislio izlet s Danteom, da on osobno nije nikakva žrtva, da lupeta bez veze, da će preživjeti i da ćemo ga baciti pred noge tv-reporterima da ga definitivno proslave. Cioran je razmažen. Sad hoće jesti salame. Noć se nahvatala za sekundu. Svijetle mu oči u mraku. Ništa nismo napravili. Pokolj je u šumi. Medvjedi se goste vrištećim ljudskim mesom. Zvjezdano nebo nad nama morat će pričekati. lečenipravoslavac 24.12.2006. 12:16
24.12.2006. (14:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanja
Nemanja MARKIZ: Vidim zapravo da si zavidan na mom nacrtu, i to me silno rastužuje u ovo predbožićno veče! Pa jedino ti nisi dao doprinos mom romanu Simiću! Ako ne računamo moju legitimnu krašu Makedonskog bluesa! 24.12.2006. (15:08) - #
Markiz de ga Sad Idemo redom: 1. Nešo hvala na korektorskom zahvatu, ima da ispravim. Nešto drugo me muči, kako bre nisi odvalio na predzadnje dve rečenice (fali upitnik). Jebo ga ja da ga jebo, jesam lepo u uvodu napisao da će da odvališ, a ti mene jebeš s nekakvi upitnici. Ili sam možda trebao da ih boldujem k'o knjiški moljac da ubereš o čemu je reč (i jope nema upitnika) Naivno sam vjerovao da ćeš misao deducirati iz naslova, ali ti mora da jebeš gredu. 2. Već marljivo radim na novoj glavi romana koju ću vam večeras pokazati. 3. Izvršen je strahovit pritisak na mene, moram zaklati neko ždrijebe koje mi se našlo ispod kotača. Kud baš na Bladnjak? 24.12.2006. (15:51) - #
Baka Živjela revolucionarna metoda boldanja. Moljo će ući u povijest zbog svojeg doprinosa smanjenju buke u komunikacijskom kanalu. 24.12.2006. (16:12) - #
Markiz de ga Sad Tako je bako! Vrat ždrijebeta je žilav i mislim da će ovo potrajati. Stoga vam pejstam jedan stari pasus koji bi se možda mogao ubaciti u roman. Nemanja što misliš o ovom prijedlogu? Savjetuj me uredniče.
Danas mi je iscurilo oko. Jebe me plač. Postao sam sentimentalan zbog krize na Bliskom istoku, a ustvari lažem jer me uopće ne zanima rat i politička nekorektnost. Uživam gledati kolone napaćenih civila u egzilu i neprestano doživljavam orgazmičku katarzu, proporcionalnu rastu broja unesrećenih. Svima govorim da treba uzeti u obzir povijesni uzrok sukoba, iznosim činjenice i stavljam se na stranu slabijeg. Komornici to vole slušati jer onda misle da razgovaraju s humanim lešom. Kako bih ispao pametan spominjem i božju kaznu u vidu strašne kuge koja je poharala Grke nakon Sokratovog ubojstva. Bliskoistočni sukob nije vrijedan pažnje i vjerujem da ću u slučaju 3. svjetskog nuklearnog rata biti dobro zamrznut u komori, ako bude struje. Svojedobno se moglo nešto i poševiti tim intelektualnim pristupom, ali danas se svi stavljaju na stranu jačega. Muškarac današnjice mora pribjegavati novim metodama ako želi umočiti. Na primjer, u robnoj kući se zaletim u dlakavu djevojku koja mi se sviđa i kažem - Oprosti, mislio sam da si lutka. Onda me ona odjebe i to bi ukratko bilo sve. 24.12.2006. (16:35) - #
lečenipravoslavac Ja prihvatam Nemanjin izazov, ovde ću da pišem roman. Vi, bre, Izgnaniče i Markiže, jeste se prvi dosetili da pišete roman uđuture, no Nemanja se prvi dosetio da zajebe vlastiti blog i da deluje isključivo u komentarima, pa i kad roman piše. Na meni je, dramskom kritičaru, da to konstatujem. Dakle, Markiž vodi kolo a mi komentarišemo. Bezbeli, može i Markiž da komentariše, pa da bude interblogan, to je nov pojam koji ovde uvodim kao prilog u raspravi o naratologiji ako uzmemo u obzir da je ceo blog jedna pripovedna celina. Jao, pa ovih dana će da iziđe novi broj Fantoma slobode gde je ovaj blog ukoričen zajedno s komentarisanjem. Bre, uspeli smo dakle da se elitno plasiramo na papiru. Sada to možemo da zajebemo za neko vreme, uspeli smo što ovim moljavim šupcima od bloga nikad neće, bre da ugledan književni časopis pažljivo beleži ama baš svaku našu psovku, zarez i zaumnost koju priberemo u anonimnoj fusnoti. Da bre ko lovački pas traga za našim pseudonimima ko za šniclama kanibalizovanim s Portove guzice. Mašala. Prihvatam izazov, ja ću da pišem o baki, to je za 23 poglavlje romana. Poglavlje o baki, uvod: Baka živi u kući do. Nedavno je ostala bez majke pa sada non-stop visi kod nas. Starija je od Tita i šparta dnevno po desetak kilometara. Ja ne podnosim miris ribe, osobito kuhane, od mirisa bakalara povraćam trenutačno. Zato u mojem lijepom građanskom stanu, u lijepoj građanskoj kući, u lijepom, solidnom, polufašističkom kvartu našega malog grada, miriše samo borovina. Žena i dijete su kod njezinih a Baka ima sintesezijsko popodne: ide biblijski film, peslijepa je da bi čitala titl, engleski zna slabije nego jelka što se nad njom pružila, uostalom nagluha je, ali vreba ekran ko kobac, s dva metra. Kuži u osnovi slike i kuži da je priča o Isusovu rođenju. Mislim, kuži to iznutra pa rasuto, u strogom ritmu recitira odlomke iz Biblije, pa i nariče a s vremena na vrijeme smisleno i jaukne. Na mojem papiriću piše king size rizla plus the art of rolling. Poslije ću baki nakapati oči, popije ona pola čaše vina dnevno, to joj dođe kao luksuz, staroj seljanki, koja čak nije kmetskog porijekla, ostalo vina od karmina, donio kum, s kojim katkad odem u planine, pa s ostalim šumarima planinarim i pijem do litru rakije dnevno. Zatekla se baka, koja je cijeli život provela na selu, na svijetlom parketu građanskog stana, sama je u sobi, igra teris s jagnjićima, svecima i aureolama, vino pije. Povirim, jebote, treba babu slušat, je l ti vidiš koliko je ona poživjela i
24.12.2006. (17:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanja
kako su sve knjige vec napisane (ili su mozda vec bile izvesne i pre nego shto su to bile), i kako je mashta bespovratno otrovana (otprilike onako kako je to moj nesudjeni, prethodno nadahnuti prijateljstvom napisani komentar otishao u bozju mater irevizibliteta, kojeg sam grcheci pisao oko sat vremena da bi ga okonchao rechima "ne mogu vishe nemanja -puca mi ktscma") i ljudi samo paketi mahom suvishnih virusa-informacija
kazacu ovde da sam pod utiskom tvog nacrta.
ostatak cu izbljuvati jutrom. mrachna homologija 24.12.2006. 04:38
ili, ne- uchinicu to sada, nalik Izaslaniku po mojoj zamisli.
dakle... pod dojmom tvog nacrta odluchio sam da dam skromni doprinos ochuvanju tvoje najnovije naklonjenosti prema toplini ognjishta neznosti i negovanja svesne iluzije o vaznosti skladdnog medju bliznjima, koju sam uochio/shvatio tek u vezi sa blagdanskim smekshavanjem (dodushe, i ranije je kroz odzake tvojih obrushavanja provejavao dim tinjajuceg i animalnog bica morala, ali pustimo to sada.) sada je vazan samo tvoj nacrt, i, sa njim u vezi poklon koji ti zelim darovati u ovaj pozni chas mojega dana. zapravo sam o njima hteo kasnije, ali - posle jebanja nema kajanja (ovo melodijski zvuchi poput kakvog izbornog slogaana spo-a)
LM, ne bi bilo zgorega da kir kiril, svestan kratkovechnosti, a u nastojanju da ovaploti misteriju svoje misije na shto brzi i efikasniji nachin, koristeci ne bash izrichitu i jasnu zabranu, prechicom upada u trans koristeci se zabom-krastachom chiji glatki stomak pohotno se zareci lize jer obavezan celibatom (ne znam da li ti je poznato pisanje "jutarnjeg dnevnika", iz leta gospodnjeg 2006, da srpski narkomani u nedostatku pravoga shtofa lizu zabe krastache, koje shatro ili zasita luche u kontaktu sa srpskim jezikom halucinogene sup -prim. dar.).
e, sad, bilo bi dobro i da, recimo, zaba u chasu pronalazenja na lokvanju ohridskog jez. sa vidnim uzivanjem i razumevanjem chita platona ili aristotela u izvorniku. kao logicnu posledicu ovakve zabine literature zatichemo zagrobachku scenu ispunjenu lok. koloritom i knjizevnim trudbenicima u zaru bespredmetne raspre - na obodima jenjavajucih krugova kamena mudrosti i pechalbarstva bachenog u tishak tekuce misli.l mrachna homologija 24.12.2006. 05:27
Igra: Ha, ovo je strašno, ovo sa žabom! Vidim cijelu scenu k'o da sam je sam liz'o!
Žabu, naime.
Znam Igra za žabe, kako ne bi znao. Sjajno: halucinogene i halogene žabe!
Evo scene: Kir Kirilov san! Tako se zove radni naslov poglavlja. Kir Kiril umoran usne, skutrivši se - parafraza Brokeback Mountain - kraj Metodija. S lopoča, na kojem u konralihtu fool moona mirno prebiva plutajući O'hridskim jezerom, tek povremeno zakrekečući Bre, bre - doskakuće žabac ravno Kir Kirilu na glavu. Kiril, koji hrče kao štilovka zimi, pokušava s jezikom ukloniti smetnju: obliže žabu! Žaba se pretvara u princa!(vidi šta sam genija, i to redateljski: nema tu nikakvih filmskih triksova, nikakva subjetkivizacija vizije, to mi sad gledamo 'objektivizaciju' njegove halucinacije! Prizor me dalje ne interesuje: može da ga razradi kako ko hoće! Može Kir Kiril da vodi teološku raspravu s princ Žabom, može da padne i s Metodijem gang bang, sve je moguće!
(Zato je neophodno ! da žaba čita Aristotela, i to ne u izvorniku, crni Kresoja, nego u arapskom prevodu: u to vreme, sećaš se, nije više bilo u opticaju grčkog izvornika, ili, ako hoćeš, što je genijalno, može da bude jedan: kao zagubljena knjiga Aristotelove Druge Knjige Pesničkog umeća; Kir Kiril posle kaže da mu je knjigu osobno uručio Jorge, nekakav bibliotekar iz Italije! - jasno, tu odma pičimo izravno na Umberta Hugolina Eka i nema majci da nam više ko šta kaže o postmoderni, citatima, kucima-palcima!).
U jednom času Kir Kiril, Princ Žaba i Metodije igraju kolo oko vatre, uz zvuke muzike Gorana Stefanovskog Prvovenčanog. Udaljavamo se od scene: na vrhu brda, tri cene senke, u proplasaju krvava ognja, plešu na firmamentu modrog, zlatnog zvezdanog neba, kao mahniti vešci! Jako Bergmanovski! (Kao što vidiš, ja odmah mislim u slikama: i zbog metaforike, i zbog zarade, jebi ti to, idem bre odma na film!) Nemanja 24.12.2006. 14:40
Vidi što je ovaj nacrt genijalan! Pa svi se uključuju: dao doprinos Igra, dao Izgnanik, dao Lečeni...Jebote, genijalno! Nemanja 24.12.2006. 14:42
24.12.2006. (14:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanja
Auuu, Markiže, sad je meni trebalo sat celi da pročitam sve ovo otkad sam se zadnji put javio. Baš banjački post. Ja se ne razumem u kabalu, ne sećam se više ni onih sfera, Nemanjo prepoznajem samo onu neobičnu reč gde zmija grize vlastiti rep, ali moram nešto da napišem, za peto od 33 poglavlja za Buskupa, koje bi moglo da bude delimično moje, u tom delu, dobro gađa Izgnanik, putopisno:
PJESMA S ELEMENTOM MAŠTE
Maštam o tome kako jašem na Cioranovim leđima, mamuzam ga, ordiniramo po Lici. Spuštamo se tristo metara metara kao krov kosom livadom do potoka. Vodim ga za uzde, prestrmo je za jahanje. Dolje mu dam da se napije vode. Prijeko gotovo okomito raste novo brdo, po njemu bukova i jelova šuma. Valja se prije duboke šume probiti kroz guštaru. Cioran ciči. Neposlušan je. Uspjeli smo. Slijedimo dalje greben, on je već položeniji. Nakon kojih sedamsto metara, od toga dvjesto jakog uspona, prelazimo šumsku cestu, onda hrbat pa se spuštamo do Čorkove uvale, najzapadnije europske prašume. Prijetim mu da ću ga uzjahati, da ne sopće toliko, da će nam rastjerati medvjede, vukove, kune zlatice, zločeste puhove koji nas gađaju češerima, tv reportere s lugarskim šeširima koji se, zajedno s kamermanima, naviruju iza stoljetnih divova. Cioran hoće piškiti. Mrzovoljan je, zastao je na proplanku prije lugarnice. Sazvali smo konferenciju za tisak. Proglasit ćemo diktaturu. Cioran će biti ministar obrane, ćudoređa i turizma. Drugih ministarstava neće biti. Cioran će biti i premijer a i predsjednik. Za one koji više vjeruju u monarhiju, ovdje ćemo ga proglasiti kraljem. Ja ću biti dvorski pjesnik, doznat ću sve o životinjama. Što one doista misle dok ubijaju a što dok jedu. U svakoj mašti klija masovno ubojstvo. Cioran odbija govoriti. Morat ću sve sam. Gdje su životinje? Gdje je medo? Trebali su stići irski pjesnici, najveći čudaci, njima ćemo prepustiti sve niže razine zapovijedanja. Tv-reporter se spotaknuo. Sad i on skiči. Čini se da je slomio nogu. Zašto ide u šumu u crvenim cipelicama s visokim petama? Stigao je Jednorog. To nije dobar znak. Krvav mu je rog, na njega je nataknut živ profesor književnosti. To je dar od Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Bolje rečeno, prinesena žrtva. Koprca se, kravata mu je nakaradna. Nosi žute cipele, misli da zna latinski, pojma nema zašto je Vergilije htio spaliti Enejidu i zašto je izmislio izlet s Danteom, da on osobno nije nikakva žrtva, da lupeta bez veze, da će preživjeti i da ćemo ga baciti pred noge tv-reporterima da ga definitivno proslave. Cioran je razmažen. Sad hoće jesti salame. Noć se nahvatala za sekundu. Svijetle mu oči u mraku. Ništa nismo napravili. Pokolj je u šumi. Medvjedi se goste vrištećim ljudskim mesom. Zvjezdano nebo nad nama morat će pričekati. lečenipravoslavac 24.12.2006. 12:16
24.12.2006. (14:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanja
Nemanja
MARKIZ: Vidim zapravo da si zavidan na mom nacrtu, i to me silno rastužuje u ovo predbožićno veče! Pa jedino ti nisi dao doprinos mom romanu Simiću! Ako ne računamo moju legitimnu krašu Makedonskog bluesa! 24.12.2006. (15:08) - #
Markiz de ga Sad
Idemo redom:
1. Nešo hvala na korektorskom zahvatu, ima da ispravim. Nešto drugo me muči, kako bre nisi odvalio na predzadnje dve rečenice (fali upitnik).
Jebo ga ja da ga jebo, jesam lepo u uvodu napisao da će da odvališ, a ti mene jebeš s nekakvi upitnici. Ili sam možda trebao da ih boldujem k'o knjiški moljac da ubereš o čemu je reč (i jope nema upitnika) Naivno sam vjerovao da ćeš misao deducirati iz naslova, ali ti mora da jebeš gredu.
2. Već marljivo radim na novoj glavi romana koju ću vam večeras pokazati.
3. Izvršen je strahovit pritisak na mene, moram zaklati neko ždrijebe koje mi se našlo ispod kotača. Kud baš na Bladnjak? 24.12.2006. (15:51) - #
Baka
Živjela revolucionarna metoda boldanja. Moljo će ući u povijest zbog svojeg doprinosa smanjenju buke u komunikacijskom kanalu. 24.12.2006. (16:12) - #
Markiz de ga Sad
Tako je bako! Vrat ždrijebeta je žilav i mislim da će ovo potrajati. Stoga vam pejstam jedan stari pasus koji bi se možda mogao ubaciti u roman. Nemanja što misliš o ovom prijedlogu? Savjetuj me uredniče.
Danas mi je iscurilo oko. Jebe me plač. Postao sam sentimentalan zbog krize na Bliskom istoku, a ustvari lažem jer me uopće ne zanima rat i politička nekorektnost. Uživam gledati kolone napaćenih civila u egzilu i neprestano doživljavam orgazmičku katarzu, proporcionalnu rastu broja unesrećenih. Svima govorim da treba uzeti u obzir povijesni uzrok sukoba, iznosim činjenice i stavljam se na stranu slabijeg. Komornici to vole slušati jer onda misle da razgovaraju s humanim lešom. Kako bih ispao pametan spominjem i božju kaznu u vidu strašne kuge koja je poharala Grke nakon Sokratovog ubojstva. Bliskoistočni sukob nije vrijedan pažnje i vjerujem da ću u slučaju 3. svjetskog nuklearnog rata biti dobro zamrznut u komori, ako bude struje. Svojedobno se moglo nešto i poševiti tim intelektualnim pristupom, ali danas se svi stavljaju na stranu jačega.
Muškarac današnjice mora pribjegavati novim metodama ako želi umočiti.
Na primjer, u robnoj kući se zaletim u dlakavu djevojku koja mi se sviđa i kažem
- Oprosti, mislio sam da si lutka.
Onda me ona odjebe i to bi ukratko bilo sve. 24.12.2006. (16:35) - #
lečenipravoslavac
Ja prihvatam Nemanjin izazov, ovde ću da pišem roman. Vi, bre, Izgnaniče i Markiže, jeste se prvi dosetili da pišete roman uđuture, no Nemanja se prvi dosetio da zajebe vlastiti blog i da deluje isključivo u komentarima, pa i kad roman piše. Na meni je, dramskom kritičaru, da to konstatujem. Dakle, Markiž vodi kolo a mi komentarišemo. Bezbeli, može i Markiž da komentariše, pa da bude interblogan, to je nov pojam koji ovde uvodim kao prilog u raspravi o naratologiji ako uzmemo u obzir da je ceo blog jedna pripovedna celina. Jao, pa ovih dana će da iziđe novi broj Fantoma slobode gde je ovaj blog ukoričen zajedno s komentarisanjem. Bre, uspeli smo dakle da se elitno plasiramo na papiru. Sada to možemo da zajebemo za neko vreme, uspeli smo što ovim moljavim šupcima od bloga nikad neće, bre da ugledan književni časopis pažljivo beleži ama baš svaku našu psovku, zarez i zaumnost koju priberemo u anonimnoj fusnoti. Da bre ko lovački pas traga za našim pseudonimima ko za šniclama kanibalizovanim s Portove guzice. Mašala.
Prihvatam izazov, ja ću da pišem o baki, to je za 23 poglavlje romana.
Poglavlje o baki, uvod:
Baka živi u kući do. Nedavno je ostala bez majke pa sada non-stop visi kod nas. Starija je od Tita i šparta dnevno po desetak kilometara. Ja ne podnosim miris ribe, osobito kuhane, od mirisa bakalara povraćam trenutačno. Zato u mojem lijepom građanskom stanu, u lijepoj građanskoj kući, u lijepom, solidnom, polufašističkom kvartu našega malog grada, miriše samo borovina. Žena i dijete su kod njezinih a Baka ima sintesezijsko popodne: ide biblijski film, peslijepa je da bi čitala titl, engleski zna slabije nego jelka što se nad njom pružila, uostalom nagluha je, ali vreba ekran ko kobac, s dva metra. Kuži u osnovi slike i kuži da je priča o Isusovu rođenju. Mislim, kuži to iznutra pa rasuto, u strogom ritmu recitira odlomke iz Biblije, pa i nariče a s vremena na vrijeme smisleno i jaukne. Na mojem papiriću piše king size rizla plus the art of rolling. Poslije ću baki nakapati oči, popije ona pola čaše vina dnevno, to joj dođe kao luksuz, staroj seljanki, koja čak nije kmetskog porijekla, ostalo vina od karmina, donio kum, s kojim katkad odem u planine, pa s ostalim šumarima planinarim i pijem do litru rakije dnevno. Zatekla se baka, koja je cijeli život provela na selu, na svijetlom parketu građanskog stana, sama je u sobi, igra teris s jagnjićima, svecima i aureolama, vino pije. Povirim, jebote, treba babu slušat, je l ti vidiš koliko je ona poživjela i
24.12.2006. (17:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...