nedjelja, 29.03.2020.
Ljubavna
Dragi moji, nadam se da ste mi dobro i da izdržavate izazove današnjeg vremena. Ostavljam vam svoje stihove za umiriti nemiran duh i slike umirujuće divne prirode za odmoriti oči..
Dva drvena stolca, na jednom sjedi ona, pogleda sjetna i obuhvaća daljinu, pokušavajući proživjeti najljepše trenutke ovog života...
Tvrdi stolac izjeden godinama, napuklo drvo ne da joj udobnost i drži je Budnom.
Stara kućica već dugo u raspadu škripi iza nje pod naletima povjetarca..
Bijele tratinčice svjetlucavo se njišu upijajući sretno svaku zraku Sunca i Života,
Mali zeko mirno sjedi i gleda staričine sjetne, ali zadovoljne oči..
Put njezin do ovog trenutka bio je trnovit kao oštro kamenje pod kopitima konja dok vuku kočiju, čas tešku, čas laku...
Bilo je gladi i tuge, ali put do Budnosti protkan je svime... Ali ona ne žali ni trenutka...
Njegove oči pune ljubavi gledale su je 50 divnih godina,
Njihova Ljubav privukla je dvije predivne duše u Život..
Stara kućica prepuna uspomena nekad nije bila stara, već od mladog mirisnog drveta, sagrađena Ljubavlju i Smijehom..
Bose nožice trčkarale su ovuda gdje mali zeko mirno sjedi i tratinčice veselo gledaju u Vjetar... Tople večeri u zagrljaju na ovoj verandi.
Proživljavajući sve to još jednom, svaka bora na licu još jednom se razvuče u osmijeh..
Topao vjetar Života gladi joj stare ruke koje su nekoć milovale mala bujna lišca i one oči pune Ljubavi...
Kao žednom čovjeku kap vode, srce joj ispuni sreća..
Zahvaljuje djeci jer su je odabrala, odrasla u svoje ljude i žive sretan Život Budni...
Zahvaljuje na Ljubavi i prijateljstvu njene srodne Duše.. Misao joj prekine topla stara ruka koja je obujmi kao nekad...
Sada dva lica, sretna u sjeti sjede na škripavim stolcima uspomena prožeta smijehom...
Slike fotkala moja malenkost
- 22:00 -
Komentari (32) - Isprintaj - #
četvrtak, 26.03.2020.
Kotači energije
"Bože, daj mi mirnoću da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti, daj mi snage da promijenim stvari koje mogu i daj mi mudrosti da razlikujem jedno od drugog." Sioux Indijanci
Već znate da volim Indijance i njihovu kulturu. Zato sam na početak i ovog posta stavila njihovu molitvu. Umjesto riječi Bože, možete staviti Univerzume, Majko prirodo ili se jednostavno obratiti sebi. Snažna mi je ova molitva u jednoj rečenici. Često sam gubila snagu u životu nastojeći promijeniti stvari koje ne mogu. Dugo mi je trebalo da naučim razlikovati što mogu promijeniti, a što ne. I unatoč tome, često se javi ljutnja zbog toga jer ih ne mogu promijeniti. Na kraju, umorna od ljutnje, prepuštam se i prihvaćam stvari kakve jesu. I tako u krug u ciklusu života..
Kad smo kod kruga, ne znam da li ste čuli za čakre (chakra) - krug ili kotač koji se okreće (na sanskrtu). Taj pojam nastao je u Indiji prije više od 4000 godina. Spominje se u Vedama (najstarije svete staroindijske knjige). Na našem tijelu postoji 7 glavnih čakri i mnogo manjih. One su glavni energetski centri, koji akumuliraju i distribuiraju energiju po našem tijelu.
Obzirom da smo svi već pomalo iscrpljeni, ostavljam vam mandalu sa 7 čakri. Ova mandala moćna je i snažna, a to nam sada treba.
Mandalu crtala moja malenkost
- 20:53 -
Komentari (24) - Isprintaj - #
utorak, 24.03.2020.
Virtualna šetnja prirodom
"Kada namjeravaš djelovati, razmotri može li tvoj postupak biti štetan drugome, ili štetan tebi, ili štetan drugome i ako je takav, nemoj ga poduzimati, jer je to postupak koji nanosi patnju." Siddhrtha Gautama Buddha
Nadam se da ste mi dobro. Na početak stavljam citat jako pogodan za ovo vrijeme. Obzirom da smo doma, ostavljam vam fotke za virtualnu šetnju prirodom. Uživajte!
Slike fotkala moja malenkostkost
- 13:48 -
Komentari (24) - Isprintaj - #
nedjelja, 22.03.2020.
U oluji
Ovaj post za posljednji dan ovog tjedna napisala sam jučer. Danas me ujutro dočekao potres.. Razmišljala sam da li da ga objavim ili ne. Kako u teškim trenucima nastojim raditi stvari koje me umiruju, odlučila sam ipak da ću ga objaviti pa možda i nekome isto malo skrene pažnju s oluje u kojoj se sada nalazimo.
Indijanac i njegov prijatelj hodali su kroz Times Square u New Yorku tijekom pauze za ručak. Ulice su bile pune ljudi. Automobili su trubili, taxiji su škripali gumama, sirene su odzvanjale, a zvukovi grada su bili gotovo zaglušujući.
Odjednom, Indijanac kaže: “Čujem cvrčka.” Njegov prijatelj je odgovorio: “Što? Ne možeš čuti cvrčka u ovoj buci!”
“Ne, ja sam siguran u to,” kaže Indijanac: “Čujem cvrčka.” “To je ludo,” njegov je prijatelj inzistirao.
Indijanac je pažljivo slušao na trenutak, a zatim je prešao ulicu prema velikom parku ispunjenom grmovima. Pogledao je ispod grane i, naravno, ondje se nalazio mali cvrčak. Njegov je prijatelj bio posve izvan sebe. “To je nevjerojatno”, rekao je prijatelj. “Mora da imaš nadljudski sluh!”
“Ne,” reče Indijanac. “Moj se sluh ne razlikuje od tvog. Sve ovisi o tome što slušaš. “ “Ali to nije moguće!”, reče prijatelj. “Ne bih nikad mogao čuti cvrčka u ovoj buci.” “To je istina”, odgovori Indijanac. “To ovisi o tome što ti je doista važno. Dopusti mi da ti pokažem. “
Posegnuo je u džep, izvadio nekoliko kovanica, i diskretno ih bacio na pločnik. I onda, dok je buka prepune ulice još uvijek odzvanjala u njihovim ušima, primijetili su kako se svaka glava u promjeru od dvadeset metara okrenula u smjeru njihovog pločnika provjeravajući nije li to njihov novčić ispao.
“Vidiš li na što mislim?”, upitao je Indijanac. “Sve ovisi o tome što ti je važno.”
Za kraj tjedna odabrala sam ovu poučnu priču. Oduvijek mi se sviđala. Znam da su mi se kroz život mijenjale stvari koje su mi bile važne. U djetinjstvu je bilo jednostavno - pun trbuščić, ljuljačka i trava. Onda su se stvari zakomplicirale - što ću obući, kako mi stoji ova majica i rijetko sam bila zadovoljna. Zadnjih desetak godina stvari se ponovno pojednostavljuju - važno mi je zdravlje, vesele me sitnice kao lijep pogled s prozora ili šetnja prirodom, smijanje, glazba, ples, slikanje... Nadam se da će se i dalje pojednostavljivati jer čim imam manje želja, tim sam zadovoljnija u životu.
Slike fotkala moja malenkost
- 17:15 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
subota, 21.03.2020.
Dvoje
"Pjesnik je onaj koji je svime zadivljen". Anon
Često puta u životu, u posebnim, izazovnim trenucima povukla bih se i napisala nekoliko stihova ili priča. Opuštalo me to. Ponekad bih čitala stihove drugih. Pjesnici i pisci čarolijom riječi šalju me u neki poseban svijet pun čarolije. Svijet u kojem je sve moguće. Oni vide u srž tog svijeta i prenose je riječima koje skladno teku.
Danas vam ostavljam svoje stihove..
Dvoje, kao jedno, na klupici sjede,
Drže se za ruke, gledaju nekamo u daljinu,
Naborana lica, kose im od zuba vremena sijede.
Osjećaju puninu u srcima, prošli su zajedno sve
Trenutke lijepe, ali i trnovite.
Svirali su zajedno na harfi Života,
Probirali žice, ne znajući što ih sljedeće čeka
Da li uloga lijepa ili teška neka?
Probirali su hrabro, svirali melodiju Života,
smijali se ili plakali na kraju svake priče
I dopustili smiješnoj strani Života da ih svakog dana dotiče.
Jednostavno su bili, jednostavno Jesu.
I dalje sjede na klupici, srca dva, duše dvije
Drže se za ruke, beskrajno zaljubljene..
- 16:05 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
petak, 20.03.2020.
Ciklus života
“Svijet je pozornica, a život dolazak na nju: dođeš, vidiš, odeš.” Demokrit
“Svi pravi životi su lijepi i teški.” Ivo Andrić
“Tok događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo te događaje podnijeti, u dobroj mjeri zavisi od nas.” Ivo Andrić
Da, na tok događaja u životu zapravo malo možemo utjecati, koliko god mislili da imamo kontrolu. Život se događa... Kako ćemo određeni događaj doživjeti, ovisi o nama i našoj percepciji stvari. Ono što sigurno znam jest da se želim okružiti ljepotom boja, šarenilom proljeća pa time mogu i mijenjati percepciju stvari na vrtuljku života. Zato i vama danas ostavljam mandalu koju sam nazvala Ciklus života. Sam centar mandale je spirala koja spada u red simbola koji su u vezi sa beskonačnošću i ponavljanjem ciklusa života. U njoj vidimo savršeni odraz prirode, lice i naličje svega što nas okružuje pa i nas samih. U mandali su žuta i ljubičasta boja. Žuta boja je simbol uma, konstruktivnog mišljenja i napretka kroz ideje što nam sada svima i treba. Ljubičastu boju vidim kao podršku nečeg većeg od nas - to je boja univerzalne ljubavi, poštovanja i dostojanstva, što nam također sada dobro dođe.
Dragi moji, okružite se bojama..
Mandalu crtala moja malenkost
- 15:30 -
Komentari (22) - Isprintaj - #
četvrtak, 19.03.2020.
Bez riječi
"Da bi vjerovao u svoj vlastiti put, nema potrebe da dokazuješ kako je tuđi put pogrešan." Paulo Coelho
"Imam svoj put, put potrage za ljubavlju i činim sve što je moguće da ga pređem s dostojanstvom." Paulo Coelho
"Do tog trenutka, putovanja, pomisao da će otići nekud daleko – sve to bilo je samo san – a sanjati je vrlo ugodno, jer nismo obavezni da činimo ništa od onog što zamišljamo. Na taj način ne izlažemo se nikakvoj opasnosti, ne doživljavamo poraze, teške trenutke, a kad jednom ostarimo, uvijek možemo optuživati druge – najčešće roditelje, supružnike ili djecu – što nisu dopustili da ostvarimo svoje želje." Paulo Coelho
Ostavljam vas danas s ovim poučnim citatima i mirnoćom prirode...
Slike fotkala moja malenkost
- 18:40 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
srijeda, 18.03.2020.
Bitno i nebitno
Pitao jednom učenik učitelja: “Tako si mudar, uvijek dobro raspoložen, nikada se ne ljutiš. Pomozi mi da i ja postanem takav.” Učitelj je pristao i zamolio učenika da donese krumpir i jednu vreću.
“Kada se na nekoga naljutiš i uvrijediš se”, reče učitelj, “uzmi jedan krumpir pa na njemu napiši ime čovjeka s kojim si se posvađao, a onda stavi krumpir u vreću.”
“I to je sve?”, upita učenik iznenađeno.
“Ne”, odgovori učitelj, “potrebno je da uvijek sa sobom nosiš tu vreću i svaki put kada se osjetiš uvrijeđeno stavi u nju krumpir.”
Učenik je pristao. Prošlo je neko vrijeme. Vreća se punila krumpirima i postala poprilično teška. Bilo je vrlo nezgodno stalno ju nositi sa sobom. Uz to, krumpiri su se počeli kvariti. Neki su istrulili i širili neprijatan miris.
Učenik je došao kod učitelja i rekao: “Nemoguće je ovo nositi sa sobom. Vreća je preteška, a krumpir se pokvario.”
Učitelj je odgovorio: “To isto se događa i u tvojoj duši. Kada se na nekoga naljutiš, uvrijediš, u tvojoj duši se stvara težak teret iako ga odmah ne primjećuješ.
Zatim teret postaje sve veći. Postupci se pretvaraju u navike, a navike u karakter koji rađa poroke koji zaudaraju. I lako bi zaboravili na taj teret da ne postane suviše težak da ga stalno nosimo sa sobom.
Dao sam ti mogućnost da sa strane promatraš cijeli taj proces. Svaki put kada se odlučiš posvađati, uvrijediti ili nekome nanijeti uvredu razmisli je li ti taj teret potreban.”
Život zamišljam kao plimu i oseku koje se izmjenjuju. Sada je plima, sve se nekako brzo razvija, raste. Vrijeme plime navodi me na razmišljanje o čovjeku, o ljudima. Nekako, iz svih ovih priča koje čitam po portalima vidim da ima i složnosti među ljudima koja sramežljivo proviruje van. Ali je ima. Iako su ljudi još uvijek usmjereni većinom na sebe, nazire se i ta međusobna solidarnost. Imam osjećaj kao da ljudima povremeno trebaju skoro apokaliptični događaji da bi se vratili osnovnim ljudskim vrednotama i počeli skretati pogled sa sebe na drugog. Ti veliki događaji djeluju mi kao filter koji uči ljude odvajati ono bitno od nebitnog. Što vi mislite?
Slike fotkala moja malenkost
- 17:00 -
Komentari (21) - Isprintaj - #
utorak, 17.03.2020.
Vidjeti zatvorenih očiju
"Ono najbolje i najljepše ne može se vidjeti, pa čak ni dotaknuti. To se mora osjetiti srcem." Helen Keller
"Posrćem, padam, ustajem… Teškom mukom nastavljam dalje, ali idem naprijed… Sve sam željnija i sve više i više se penjem. Nazirem sve širi horizont. Svaka je borba – pobjeda." Helen Keller
Hodam i gledam predivne sunčeve zrake kako obasjavaju gotovo nasmiješene, tek propupale krošnje drveća. Na ulicama sasvim drugi svijet sjena koje kao da žive. Čujem šuštanje vjetra koji se uporno probija kroz male novorođene listiće na granama, povija travu lijevo desno dok se sunce trudi zadržati svoju zraku na vlatima trave. Sve to vidim i čujem. Koliko često takve prizore uzimamo zdravo za gotovo i prođemo pokraj te divote gotovo usnuli..
Čitala sam priču o životu jedne posebne osobe, također ispred svog vremena - Helen Keller. Od rođenja slijepa i gluha, pronašla je ljepotu i smisao života. Bila je književnica, borila se za prava osoba s invaliditetom, za mir, za prava žena. Takve priče velikana i danas nadahnjuju. Potaknu me na još veću zahvalnost. Svi imamo svoje izazove u životu koji nam se ponekad čine najtežima, no kada vidim s kakvim se izazovima nose drugi ljudi, zahvalna sam na svojima. Kao što je Helen rekla: „Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu.“ Ostavljam vas u djeliću uhvaćene ljepote na fotkama i još jednim citatom Helen Keller:
„Samoća i žaljenje su naši najgori neprijatelji i ako im se predamo, nikada nećemo učiniti nešto mudro na ovom svijetu.“
Slike fotkala moja malenkost
- 17:10 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 16.03.2020.
Bezvremenost
O Vremenu
Htjeli biste mjeriti vrijeme, neizmjerno i neizmjerljivo.
Htjeli biste prilagoditi svoje držanje pa čak i upraviti tijek svoga duha po danima i godišnjim dobima.
Od vremena biste učinili rijeku pa sjeli uz obalu i gledali joj tok.
A bezvremeno u vama svjesno je bezvremnosti života i zna da je jučerašnjica samo današnje sjećanje, a sutra je san današnjega dana.
I da je to što u vama pjeva i razmišlja, još i sad u povoju prvoga trenutka kad su bile pobacane zvijezde po svemiru.
Tko među vama ne osjeća da je moć njegove ljubavi bezgranična?
I tko ne osjeća da je ta ljubav, iako bezgranična, u srži njegova bića i da se ne prelijeva iz jedne ljubavne misli u drugu, ni iz jedne ljubavne kretnje u drugu ljubavnu kretnu?
Nije li vrijeme, kao i ljubav, nedjeljivo i nepromjenjivo?
A ako u mislima morate vrijeme mjeriti godišnjim dobima, neka svako godišnje doba obuhvati sva druga godišnja doba i neka današnjica zagrli prošlost sjećanjem, a budućnost čežnjom. Khalil Gibran
Ovim prekrasnim stihovima jednog velikog čovjeka koji je bio ispred svog vremena započinjem ovaj čudan tjedan. Dok nas sa svih strana bombardiraju, sada već realno opasnom situacijom, opuštam se čitajući stihove mudrih osoba. Jesu li znali tajnu života ili su se hrvali sami sa sobom da do te spoznaje dođu? Čini mi se da je Gibran osjetio spoznaju. Nemam na ove stihove što puno nadodati nego samo vam reći da posegnete duboko u sebe, ispod površine panike i straha i osjetite onu ljubav, bezvremenu i bezgraničnu. Tako će izroniti nada da će ovo sadašnje vrijeme uskoro postati samo sjećanje..
Slike fotkala moja malenkost
- 20:50 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
subota, 14.03.2020.
Kroz oči djeteta
"Lijep je bio svijet kad ga se tako promatralo, tako bez traženja, tako jednostavno, tako djetinje. Lijep je bio mjesec i zvijezde, lijep potok i obala, šuma i stijena, koza i zlatica, cvijet i leptir. Lijepo i ljupko bilo je tako ići svijetom, tako djetinje, tako probuđeno, tako otvoren bliskomu. Drugačije je sunce pržilo kožu, drugačije hladila šumska sjena, drugi je bio okus potoka i cisterne, druge bundeve i banane. Kratki su bili dani, kratke noći, svaki sat je promicao brzo poput jedra na moru, a pod jedrom brod pun blaga, pun radosti." Herman Hesse
Kaže Tolstoj: "Sreća - to je biti sa prirodom, gledati je i s njom govoriti." Osjećala sam se kao dijete, veselo šetajući prirodom i nastojeći uhvatiti barem dio njene posebnosti. I to je sve što ću danas reći, uz fotke koje sam slikala u jednoj prekrasnoj šetnji.
Slike fotkala moja malenkost
- 13:00 -
Komentari (24) - Isprintaj - #
četvrtak, 12.03.2020.
Ljepota je u očima promatrača
"Najljepši dio ljepote je onaj, koji slika ne može izraziti. Nema iznimne ljepote koja nema nečeg neobčnog u proporciji." Francis Bacon
"Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."Kahlil Gibran
Danas bih pričala o ljepoti, stvarnoj ljepoti...
Kada netko kaže: On/ona je lijep/a, obično misli na tjelesnu ljepotu. Rijetko kada sam čula da netko kaže: On/a je lijepa osobnost.. Oduvijek je tako - ljepota je tijelo. Naravno, uvijek su postojali umjetnici i oni "neobični" ljudi koji su prepoznali stvarnu ljepotu, ono unutar ljudskog bića. No oni su uvijek bili u manjini i često su njihovi stihovi ostali zapamćeni samo onima koji i sami prepoznaju takvu ljepotu čovjeka.
Prije nekoliko dana saznali smo da je kćerina najbolja prijateljica završila u bolnici zbog poremećaja prehrane - anoreksije. Nema posjeta, kontakta s vanjskim svijetom najmanje 3 tjedna. Rastužilo me to. Cura je divna, pametna, zrela. Na pola srednje škole kada se počinjemo spoznavati, uživati u izlascima i ljubavi, pred njom stoji teška borba. Poznata mi je ta borba, prošla sam ju. Znam koliko je teška. Jedna bucmasta djevojka, bombardirana komentarima o izgledu, odluči nešto poduzeti - manje jede, vježba, mršavi. Okolini je to hvalevrijedan potez jer ona brine za zdravlje. A okolina ne zna da je u glavi problem već velik, kao nametnik koji preuzima kontrolu. I s vremenom prestaje jesti i vježba cijele dane. Tek kad je narušeno zdravlje, okolina zna da nije dobro.. A onda je često kasno. Ne treba odmah kriviti roditelje, često puta ne mogu sami puno napraviti jer nametnik u glavi je uporan i jak. Danas se više govori o tom problemu mladih, i to je dobro. No, s druge strane su mediji - velike oči kojima mladi promatraju sebe. A to su kritične oči, slijepe na ono van tjelesne ljepote.. Kriteriji su nerealni. S tim se naši mladi moraju nositi. I trebaju svu moguću podršku okoline kako bi iz tog izazovnog perioda u životu izašli kao pobjednici.
Nakon što sam sama pobijedila nametnika, dobila sam alate koji su mi pomogli prepoznati i sasjeći rane korijene tog istog nametnika kod vlastite kćeri.
Nastojimo svoju djecu odgajati tako da im ističemo one ljudske vrednote koje posjeduju, onu ljepotu koja je u njima, često puta sakrivena. I tek tada će ta ljepota, malo pomalo izlaziti van.
Ovaj fraktal nazvala sam Odrastanje
- 13:10 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 09.03.2020.
Tišinom do Sebe
"Ti si kozmički cvijet. Om pjevanje je proces otvaranja latica tog cvijeta."
Koliko često ste u tišini? Kada ste ju zadnji put čuli? Da, čuli, jer ima nešto čarobno u toj tišini, jedan poseban živi svijet. Svijet koji je inače skriven iza buke koja nas svakodnevno zaokuplja. U tišini odlazim na tajna mjesta svoje podsvijesti, u neki drugi svijet. U tišini nestanem u sebe i pronalazim vrelo inspiracije.. I tada crtam mandale. Vidim ih i osjetim prije nego nastanu na papiru. Sve to u tišini svojeg Bića. Kažu da je tišina jezik zvuka Om (ili Aum), a Om je prvobitni zvuk nastanka svemira koji se čuje na početku i na kraju svemira. Ono što ja znam je da je poseban. Kada imam praznu sobu i malo vremena za sebe, pjevušim Om. Cijelo mi tijelo vibrira od tog zvuka i na kraju kao da tijela nemam, ostajem čista prisutnost. Kažu da Om izvlači ono značenje koje je skriveno u tvojoj duši. Poseban je to osjećaj. U tom osjećaju nastala je ova mandala, Om mandala. Sadrži ona i druge simbole , drvo života, trokut (simbol duhovnosti)… A Om ih otkriva. Prva mandala je izvorna, a drugu sam uredila kao negativ jer predstavlja ono skriveno iznutra.
Nemojte se sramiti, pokušajte pjevušiti Om. Nikad ne znate koja ljepota vašeg Bića će izaći.
Mandalu crtala moja malenkost
- 15:55 -
Komentari (43) - Isprintaj - #
četvrtak, 05.03.2020.
Živjeti u sadašnjem trenutku
"Pitali su mudraca: "Koji je trenutak u čovjekovom životu najbitniji, koja je osoba najvažnija i koje je djelo najnužnije?"
Odgovor je glasio: "Najbitniji trenutak uvijek je sadašnji trenutak, najvažnija osoba uvijek je baš ona koja se sad nalazi ispred tebe, a najnužnije djelo uvijek je ljubav." Meister Eckhart
Koliko često pomislim, jao kako mi je dan preletio, ujutro sam se probudila, a već je večer .. Kad sam još bila na faksu, imali smo jedan izborni predmet u kasnijim večernjim satima. Za početak, profesorica nam je dala vježbu opuštanja u kojoj smo se prisjetili tog dana, ali idući unatrag - od tog predavanja do jutra kada smo se probudili. Bila mi je to moćna vježba. Osvijestila sam koliko mi je taj dan bio bogat desecima manjih trenutaka. A ja ih se ne bi ni sjetila da nisam sudjelovala u toj vježbi. Naravno, brzo sam zaboravila tu vježbu i nastavila juriti kroz obaveze i život. Nakon dosta godina, prema preporuci sam pročitala knjigu Eckharta Tollea: Moć sadašnjeg trenutka. Kad sam čula za naslov knjige, pomislila sam - koju moć može imati sadašnji trenutak? Moram vam reći da mi je knjiga bila (i ostala) revolucionarna. Vježba nas osvještavanje najmanjih trenutaka u jednom danu, uči nas zaista živjeti. Shvatila sam da ne moram juriti svaki dan, pa čak i ako jurim da budem svjesna te jurnjave.. Ako niste čitali knjigu, pokušajte, vrijedno je.
Jednog zen učitelja pitali su što radi da se pouči istini. On je rekao: "Kada sam gladan, jedem, kada sam umoran, spavam. Na to su mu rekli da to rade svi. A učitelj je rekao: "Ne rade svi. Jer kad jedu, ne jedu nego misle o drugim stvarima. Kad spavaju ne spavaju, već sanjaju o tisuću i jednoj stvari."
Fraktal sam nazvala: Svjesna u Sada
- 15:40 -
Komentari (31) - Isprintaj - #
utorak, 03.03.2020.
Mudrost Indijanaca
"Donosi svjesne odluke, kao što ću i kakav biti, kako ću djelovati i nositi se sa svojim djelima. Budi odgovoran za svoja djela." Indijanska
"Budi tolerantan prema onima koji su se izgubili na putu. Neznanje, ljutnja, ljubomora i pohlepa izlaze iz izgubljenih duša. Moli se za njih da pronađu vodstvo." Indijanska
"Moramo sačuvati šume za svoju djecu, unuke i one koji se tek trebaju roditi. Moramo sačuvati šume za one koji ne mogu govoriti u svoje ime, poput ptica, životinja, riba i drveća." Poglavica Qwatsinas (Edward Moody), Nuxalk
Otkad znam za sebe privlačila me kultura Indijanaca. Njihova učenja jednostavna su, a tako duboka. Toliko mudrosti u jednoj kulturi.. Ovdje sam izdvojila samo neke citate od mnogih, a svaki od njih ima jačinu i govori istinu. Dosta toga što danas čitamo u knjigama za samopomoć može se naći u učenjima Indijanaca. Preuzimanje odgovornosti za svoja djela, tolerancija prema sebi i onima koji su se izgubili na putu nešto je što se uči u psihoterapiji, a ljubaznost prema drugima i poštivanje samog sebe dio je učenja psihologije. Sve to nalazim u učenjima Indijanaca.
Kao mala, obožavala sam hodati bosa po travi i zemlji. Poseban me osjećaj prožima kad sam jedno sa zemljom, to je osjećaj pripadanja i slobode. Zato često odlazim u prirodu, stojim bosa na zemlji ili travi i koliko god to smiješno izgledalo prolaznicima - zagrlim drvo. Drvo je našim precima bilo simbol života. Mnogi primjeri pokazuju da grljenje drveća i sam boravak u prirodi povećava koncentraciju i smanjuje depresiju, a zvukovi u prirodi reguliraju krvni tlak.
Kako u priči o dva vuka, stari Indijanac govori: " "U duši svakog čovjeka vodi se neprestana bitka, kao borba između dva vuka. Jedan vuk predstavlja predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju, pohlepu, aroganciju, laž, krivicu, srdžbu, pakost, sebičnost, podsmijeh… Drugi vuk predstavlja mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje, sreću, vjeru... Pobjeđuje onaj vuk kojeg hraniš."
Zato idite u prirodu i hranite mir i ljubav u sebi.
Ovaj fraktal nazvala sam "Dva vuka"
- 16:40 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
nedjelja, 01.03.2020.
Promjene, promjene
“Bez promjene, nešto spava u nama, i rijetko se budi. Spavač se mora probuditi.” Frank Herbert
“Čovjek ne može otkriti ocean ako nema hrabrosti iz vida izgubiti obalu.” André Gide
“Ako se ne mijenjamo, ne rastemo. Ako ne rastemo, ne živimo.” Gail Sheehy
Cijeli život je promjena. Ništa ne ostaje isto. Zanimljivo je kako se često grčevito držimo za nešto i ne puštamo iako osjećamo da treba pustiti - od prijateljstava, posla pa čak i načina razmišljanja... Poznati psihijatar M. Scott Peck u svojoj knjizi "Put kojim se rjeđe ide", govori o tome koliko je ljudima teško inicirati i prihvatiti promjenu ( npr. "lakše" je ostati u lošim, čak i nasilnim vezama nego otići jer je ta veza ipak ono poznato, koliko god da bilo štetno. Jer promjena je nepoznat i time zastrašujući teren). Od promjena bježimo.. Ne želimo se time previše baviti. Ostajemo na obali ne vidjevši ocean. Ponekad mi se čini da su nekad ljudi o tome više razmišljali. Drevne kulture smatrale su upoznavanje sebe, život i promjene koje život donosi toliko važnim da su za to koristili simbole u umjetnosti i arhitekturi nastojeći ih ovjekovječiti. Simbol prihvaćanja promjene je spirala, najstariji poznati simbol koji odražava promjenu, rast i razvoj. Carl Gustav Jung rekao je: "Kada crtate spiralu, uvijek dolazite do iste točke gdje ste bili ranije, ali nikada zapravo nije ista, ona je iznad ili ispod, iznutra, izvana, tako da znači rast."
Iako su promjene često teške i izazovne, smatram da je prihvaćanje promjena najveća sloboda koju možemo postići. Vjerujem da promjena skida oklop koji smo nabacili na sebe, a koji nam u određenom trenutku više ne služi nego je postao pretežak. Jedan moj oklop skinula je promjena koja mi je ujedno donijela i novi način izražavanja (izrada fraktala na računalu, no o tome detaljnije u jednom drugom postu).
Fraktal izradila moja malenkost.
- 19:45 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
