O Vremenu
Htjeli biste mjeriti vrijeme, neizmjerno i neizmjerljivo.
Htjeli biste prilagoditi svoje držanje pa čak i upraviti tijek svoga duha po danima i godišnjim dobima.
Od vremena biste učinili rijeku pa sjeli uz obalu i gledali joj tok.
A bezvremeno u vama svjesno je bezvremnosti života i zna da je jučerašnjica samo današnje sjećanje, a sutra je san današnjega dana.
I da je to što u vama pjeva i razmišlja, još i sad u povoju prvoga trenutka kad su bile pobacane zvijezde po svemiru.
Tko među vama ne osjeća da je moć njegove ljubavi bezgranična?
I tko ne osjeća da je ta ljubav, iako bezgranična, u srži njegova bića i da se ne prelijeva iz jedne ljubavne misli u drugu, ni iz jedne ljubavne kretnje u drugu ljubavnu kretnu?
Nije li vrijeme, kao i ljubav, nedjeljivo i nepromjenjivo?
A ako u mislima morate vrijeme mjeriti godišnjim dobima, neka svako godišnje doba obuhvati sva druga godišnja doba i neka današnjica zagrli prošlost sjećanjem, a budućnost čežnjom. Khalil Gibran
Ovim prekrasnim stihovima jednog velikog čovjeka koji je bio ispred svog vremena započinjem ovaj čudan tjedan. Dok nas sa svih strana bombardiraju, sada već realno opasnom situacijom, opuštam se čitajući stihove mudrih osoba. Jesu li znali tajnu života ili su se hrvali sami sa sobom da do te spoznaje dođu? Čini mi se da je Gibran osjetio spoznaju. Nemam na ove stihove što puno nadodati nego samo vam reći da posegnete duboko u sebe, ispod površine panike i straha i osjetite onu ljubav, bezvremenu i bezgraničnu. Tako će izroniti nada da će ovo sadašnje vrijeme uskoro postati samo sjećanje..