nedjelja, 26.04.2020.

Poseban osjećaj

Sve što ti dolazi u životu je poslano iz ljubavi, čak i bolne stvari koje možeš prerasti, nadmašiti. Mooji

Proslavila sam jučer rođendan, na distanci naravno. Ono što me ispunjavalo cijeli dan je duboka zahvalnost. Stvaran, dubok, istinski doživljaj. Sve izazove u životu (a bilo ih je podosta) prošla sam lakše uz divne ljude oko sebe. Ne mogu riječima opisati koliko mi je srce veliko i ispunjeno. Često puta nismo ni svjesni koliko je malo potrebno da budemo sretni i ispunjeni. U ljudskoj prirodi tražiti je više i više. To je zato jer u galopu stalno jurimo prema naprijed. U rijetkim trenucima mirnoće i bivanja u Sada postanemo svjesni biti života, a to je ljubav bliskih nam ljudi, Ljubavi općenito. To je ona stvarna bit postojanja. Budite mi dobro.

Ostavljam vam slike cvijeća koje sam dobila od najdražih.

- 15:15 -

Komentari (27) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.04.2020.

Malo drugačije

Krug bez kraja, oko bez sjaja.
duša bez ega, drvo bez korijena.
Sunce u smiraju donosi mrak,
mrak novih mogućnosti prodiranja duboko u noć.
U noć gdje igraju se sjene koje smo zatvorili u sebe.
Sjene onoga što mogli smo biti, onoga što želimo.

Napuklina na savršenoj slici, oblak na sunčanom nebu,
Obrisana boja na zidu, mrlja na starom kauču.
Sve to smo mi – cjelina bez dijelova, cjelina od raspucanih puzzli
U vjetru vremena.
U vjetru vremena koje teče kako želi.

Sloboda u zatvoru, zatočena prividom sreće.
Svjetlo u prašnjavoj parafinskoj svjetiljci na trošnom stalku u kamenoj sobi.
Jedva se vidi, a opet prodire kroz sve slojeve nabacanih rana.
I uporno svijetli dok toplina te svjetlosti ne otopi sloj po sloj prašine
Na parafinskoj svjetiljci na trošnom stalku u bezvremenoj sobi.

I svijetli parafinska svjetiljka neupadljivo i snažno kroz vrijeme koje teče kako želi.

Znala sam već nekoliko puta ostaviti ovdje svoje stihove. No ovi danas su malo drugačiji. Ponekad mi dođu sami od sebe pa ih moram zapisati, a danas ih želim i podijeliti. Svatko u stihovima nalazi ono što mu u tom trenutku treba. Uz te stihove, ipak ostavljam i neke fotke, da ne bude baš totalno drugačije :)

Slike fotkala mooja malenkost

- 12:15 -

Komentari (21) - Isprintaj - #

utorak, 21.04.2020.

Što mi znači Blog.hr

"Ne sanjaj svoj život, nego živi svoje snove."

Ja sam vam po prirodi sanjar, volim svašta, bavim se svim i svačim kao što ste već i vidjeli. Te silne slike, crteži, fraktali, fotografije, nekad napisani stihovi i razmišljanja gomilali su se u mom stanu i sakupljali prašinu. Dijelila sam ih samo s najbližima. Onda mi je mama predložila neka otvorim blog i to podijelim sa svijetom. I tu je sve počelo. Našla sam se u virtualnom svijetu punom zanimljivih i različitih ljudi, zapravo u svijetu kakav bih voljela da je i ovaj "realan". Kad razmišljam o blogu, istina je da ima puno sličnosti s realnim svijetom, no vjerujem da je možda ovaj blogosvijet iskreniji. Tu mogu biti potpuno svoja, mogu pričati o smislu života, o životu kao učionici bez da me se čudno gleda (vjerujem da netko i misli da sam čudak, ali onda ta osoba ne bude čitala moje postove). Ovdje sam naišla na drage ljude koji me čitaju bez predrasuda, na ljude otvorena uma. Hvala vam na tome. U blogosvijetu sam nekoliko sati tjedno i to je vrijeme za mene.

Ostavljam vam 2 fraktala, ručno crtana, po metodi Tanzilije Polujahtove. Zato volim blog!

- 20:10 -

Komentari (27) - Isprintaj - #

subota, 18.04.2020.

Život ide dalje

“Tijek događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo te događaje podnijeti, u dobroj mjeri zavisi od nas.” Ivo Andrić

“Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti.” Ivo Andrić

“Samo nas nedaće života uče da cijenimo dobar život.” Goethe

“Sve što sam o životu naučio može se svesti na tri riječi: život ide dalje.” Robert Frost

Dragi moji, nadam se da ste dobro i da vam najave o popuštanju mjera daju utjehu i bolje raspoloženje.
Danas malo razmišljam i svoja razmišljanja dijelim s vama. Za mene vam je život jedna velika učionica, često slična kazališnoj predstavi u kojoj smo mi glumci. Život ide, okreće se na svoj način, bez obzira htjeli mi to ili ne. Kako kaže Andrić, tijek događaja u životu vrlo malo ovisi o nama. Ponekad imam osjećaj da se stvari u životu poslaguju na specifičan način koji testira i proširuje naše granice tolerancije, a sve u svrhu učenja i spoznavanja sebe. Kako često kažem, životne lekcije postaju sve zahtjevnije. Tako je meni izazovan životni period (zdravstveno) počeo 2 mjeseca prije korone pa je korona učinila taj period još izazovnijim. I konačno se naučim živjeti sa svime, posložim si stvari u glavi (barem ja tako mislim), a onda život kaže: "Eeee, draga moja, nema opuštanja, možeš ti još malo podnijeti". I tako dođe još teži dio - zdravlje moje djece, šok za šokom. I istina je što kaže Goethe, često nas životne nedaće nauče cijeniti miran i dobar život. Stvarno je tako. Na kraju svega ovoga što se događa primjećujem da sam mirnija, prilagodljivija i još više cijenim one dobre sitnice u životu. Nastojim, bez obzira na sve izazove, ipak živjeti život, savladati strah odn., bolje rečeno prihvatiti taj strah i s njim pod ruku, hrabro koračati dalje. Čvrsto vjerujem u svjetlo na kraju tunela i sunce koje dolazi nakon kiše. Eto, toliko od mene.

Ostavljam vam travanj u cvatu.

Slike fotkala moja malenkost

- 15:45 -

Komentari (28) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.04.2020.

Čarolija

"Hvala je najbolja molitva koju svatko može izreći. Ja kažem da je jedna dosta. Hvala izražava ekstremnu zahvalnost, poniznost, razumijevanje." Alice Walker

Danas mi je jedan drugačiji, slobodan, gotovo bajkovit svijet uzeo riječi.. U sebi osjećam duboku zahvalnost jer sam tu gdje jesam. Ostavljam vam dio čarolije. Budite mi dobro.

Slike fotkala moja malenkost

- 18:10 -

Komentari (27) - Isprintaj - #

petak, 10.04.2020.

Mudro u tišini

"Drveće je pjesma koju Zemlja zapisuje po nebu. Mi ga rušimo i pretvaramo u papir da bismo mogli zabilježiti vlastitu prazninu." Khalil Gibran

"Ono je predivno u svome miru; ono je mudro u svojoj tišini. Ono će stajati kada mi postanemo prah. Ono nas podučava, a mi ga njegujemo." MacDunelmor

"Ako ono što govorim odzvanja u tebi, to je samo zato što smo oboje grane istoga drveta. "W. B. Yeats

"Iako drvo raste visoko, lišće koje pada vraća se korijenu." Malajska poslovica

Već ste vjerojatno primijetili da volim prirodu. Ma da volim, obožavam. Tamo se osjećam istinski svoja. Osjećam se zaštićeno. Kada stanem ispod drveta koje isijava moćnom nježnosti, osjećam se kao doma. Zaista, drvo je odraz mira i mudrosti. Ono ne zna što će ga snaći, ne brine o olujama i nama ljudima - ono Jest. I kakva god oluja da ga snašla, drvo čvrsto postoji. I da, jedna sam od onih koji grle drveće - neopisiv mi je to osjećaj. Kao da drvo uzme ono što me muči i da mi ono nešto. Naravno i obrnuto - kada sam jako dobro, dio toga podijelim s drvetom. I ne, nije mi važno što netko o tome misli jer ona punina koju tada osjetim u srcu vrijedna je čudnih pogleda.

Ostavljam vam nekoliko slika tih mudrih velikana.

Slike velikana fotkala moja malenkost

- 09:50 -

Komentari (23) - Isprintaj - #

utorak, 07.04.2020.

Put

"Put od tisuću milja počinje jednim korakom." Kineska

"Život je kao vožnja biciklom: treba neprestano ići naprijed, bez zaustavljanja - da se ne izgubi ravnoteža." Albert Einstein

"Ako slijediš bilo koji duhovni put na kraju ćeš ipak dosegnuti ciljeve koji su unaprijed zacrtani od njihovih osnivača. Ali, to još ne znači da si dosegnuo sebe. Da bi dosegnuo sebe moraš slijediti sebe." Sokrat

Kad kao dijete napravimo prvi korak, veliko je to veselje - početak našeg pravog putovanja i istraživanja života. Taj period učenja hodanja pun je izazova i prepreka koje trebamo savladati da bi prohodali. Nevjerojatno mi je kako djeca padnu i sama od sebe ustanu koji put i sa smiješkom. Onaj tko paničari su naravno roditelji koji se boje da se dijete ne ozlijedi. I razumljivo je to. Sama sam majka i često osvijestim kako prezaštićujem svoje tinejdžere. I onda se silno potrudim to ne raditi. Jer kako će ustati nakon pada, ako se boje? A djeca strah uče od roditelja. Život jest putovanje, pustolovina na kojoj se suočavamo s mnogo izazova. Kako ćemo se suočiti, to ovisi o nama.

A kakve veze imaju ove slike koje sam stavila, pitate se? Pa, jednostavno volim dalekovode. Veličanstveni su mi i podsjećaju me na životno putovanje. Onako su skladno povezani i jednako mirno stoje na ravnim i brdovitim terenima. Podsjećaju me da i ja to mogu na koliko god brdovitom i naizgled nepremostivom terenu stojim u životu.

Slike fotkala moja malenkost

- 15:20 -

Komentari (24) - Isprintaj - #

subota, 04.04.2020.

Tisuću cvjetova

Dragi moji, nadam se da ste mi dobro. Ostavljam vam danas svoje neke stihove i nekoliko fotki..

Tisuću cvjetova počiva na dlanu Zemlje,
Tisuću cvjetova sniva na Dahu svjetlosti..
Tisuću cvjetova naizgled istih, ali ipak jedinstvenih stoji...
Tisuću cvjetova njiše se u ritmu Života i povija pod zamahom kapljica kiše..
Čvrsto i duboko ukorijenjeni teže k Suncu, dižu svoje latice visoko...
Tek poneki bude otrgnut silom vjetrova i oluja,
Tek poneki okusi ljepotu nebeskih visina, tek poneki gleda svijet ispod mekih oblaka
I bude odnešen u druge svjetove, među nove cvjetove...
Nit svoje Biti ostavlja na novom mjestu, ponovno se ukorjenjuje..
Tisuću listova jednog drveta, tisuću drugog do njega stoji,
dodiruju se tek oni na vrhovima,
dok ostali halapljivo se pružaju jedni prema drugima...
Zrele tako i rastu budeći se, veselo se njišu na vjetru stvarajući tako ples miline oku,
zvuk uspavanke uhu...
Vjetar je jedan, ali sadržan od više njih..
Od više povjetaraca koji su ga satkali u vjetar na Putu buđenja kroz ples,
U prolazu tek dodirujući svaki list, tek poneki cvijet, stvarajući tako Novi svijet...