"Put od tisuću milja počinje jednim korakom." Kineska
"Život je kao vožnja biciklom: treba neprestano ići naprijed, bez zaustavljanja - da se ne izgubi ravnoteža." Albert Einstein
"Ako slijediš bilo koji duhovni put na kraju ćeš ipak dosegnuti ciljeve koji su unaprijed zacrtani od njihovih osnivača. Ali, to još ne znači da si dosegnuo sebe. Da bi dosegnuo sebe moraš slijediti sebe." Sokrat
Kad kao dijete napravimo prvi korak, veliko je to veselje - početak našeg pravog putovanja i istraživanja života. Taj period učenja hodanja pun je izazova i prepreka koje trebamo savladati da bi prohodali. Nevjerojatno mi je kako djeca padnu i sama od sebe ustanu koji put i sa smiješkom. Onaj tko paničari su naravno roditelji koji se boje da se dijete ne ozlijedi. I razumljivo je to. Sama sam majka i često osvijestim kako prezaštićujem svoje tinejdžere. I onda se silno potrudim to ne raditi. Jer kako će ustati nakon pada, ako se boje? A djeca strah uče od roditelja. Život jest putovanje, pustolovina na kojoj se suočavamo s mnogo izazova. Kako ćemo se suočiti, to ovisi o nama.
A kakve veze imaju ove slike koje sam stavila, pitate se? Pa, jednostavno volim dalekovode. Veličanstveni su mi i podsjećaju me na životno putovanje. Onako su skladno povezani i jednako mirno stoje na ravnim i brdovitim terenima. Podsjećaju me da i ja to mogu na koliko god brdovitom i naizgled nepremostivom terenu stojim u životu.