petak, 10.04.2020.
Mudro u tišini
"Drveće je pjesma koju Zemlja zapisuje po nebu. Mi ga rušimo i pretvaramo u papir da bismo mogli zabilježiti vlastitu prazninu." Khalil Gibran
"Ono je predivno u svome miru; ono je mudro u svojoj tišini. Ono će stajati kada mi postanemo prah. Ono nas podučava, a mi ga njegujemo." MacDunelmor
"Ako ono što govorim odzvanja u tebi, to je samo zato što smo oboje grane istoga drveta. "W. B. Yeats
"Iako drvo raste visoko, lišće koje pada vraća se korijenu." Malajska poslovica
Već ste vjerojatno primijetili da volim prirodu. Ma da volim, obožavam. Tamo se osjećam istinski svoja. Osjećam se zaštićeno. Kada stanem ispod drveta koje isijava moćnom nježnosti, osjećam se kao doma. Zaista, drvo je odraz mira i mudrosti. Ono ne zna što će ga snaći, ne brine o olujama i nama ljudima - ono Jest. I kakva god oluja da ga snašla, drvo čvrsto postoji. I da, jedna sam od onih koji grle drveće - neopisiv mi je to osjećaj. Kao da drvo uzme ono što me muči i da mi ono nešto. Naravno i obrnuto - kada sam jako dobro, dio toga podijelim s drvetom. I ne, nije mi važno što netko o tome misli jer ona punina koju tada osjetim u srcu vrijedna je čudnih pogleda.
Ostavljam vam nekoliko slika tih mudrih velikana.
Slike velikana fotkala moja malenkost
- 09:50 -
Komentari (23) - Isprintaj - #
