Dragi moji, nadam se da ste mi dobro. Ostavljam vam danas svoje neke stihove i nekoliko fotki..
Tisuću cvjetova počiva na dlanu Zemlje,
Tisuću cvjetova sniva na Dahu svjetlosti..
Tisuću cvjetova naizgled istih, ali ipak jedinstvenih stoji...
Tisuću cvjetova njiše se u ritmu Života i povija pod zamahom kapljica kiše..
Čvrsto i duboko ukorijenjeni teže k Suncu, dižu svoje latice visoko...
Tek poneki bude otrgnut silom vjetrova i oluja,
Tek poneki okusi ljepotu nebeskih visina, tek poneki gleda svijet ispod mekih oblaka
I bude odnešen u druge svjetove, među nove cvjetove...
Nit svoje Biti ostavlja na novom mjestu, ponovno se ukorjenjuje..
Tisuću listova jednog drveta, tisuću drugog do njega stoji,
dodiruju se tek oni na vrhovima,
dok ostali halapljivo se pružaju jedni prema drugima...
Zrele tako i rastu budeći se, veselo se njišu na vjetru stvarajući tako ples miline oku,
zvuk uspavanke uhu...
Vjetar je jedan, ali sadržan od više njih..
Od više povjetaraca koji su ga satkali u vjetar na Putu buđenja kroz ples,
U prolazu tek dodirujući svaki list, tek poneki cvijet, stvarajući tako Novi svijet...