srijeda, 18.03.2020.

Bitno i nebitno

Pitao jednom učenik učitelja: “Tako si mudar, uvijek dobro raspoložen, nikada se ne ljutiš. Pomozi mi da i ja postanem takav.” Učitelj je pristao i zamolio učenika da donese krumpir i jednu vreću.
“Kada se na nekoga naljutiš i uvrijediš se”, reče učitelj, “uzmi jedan krumpir pa na njemu napiši ime čovjeka s kojim si se posvađao, a onda stavi krumpir u vreću.”
“I to je sve?”, upita učenik iznenađeno.
“Ne”, odgovori učitelj, “potrebno je da uvijek sa sobom nosiš tu vreću i svaki put kada se osjetiš uvrijeđeno stavi u nju krumpir.”
Učenik je pristao. Prošlo je neko vrijeme. Vreća se punila krumpirima i postala poprilično teška. Bilo je vrlo nezgodno stalno ju nositi sa sobom. Uz to, krumpiri su se počeli kvariti. Neki su istrulili i širili neprijatan miris.
Učenik je došao kod učitelja i rekao: “Nemoguće je ovo nositi sa sobom. Vreća je preteška, a krumpir se pokvario.”
Učitelj je odgovorio: “To isto se događa i u tvojoj duši. Kada se na nekoga naljutiš, uvrijediš, u tvojoj duši se stvara težak teret iako ga odmah ne primjećuješ.
Zatim teret postaje sve veći. Postupci se pretvaraju u navike, a navike u karakter koji rađa poroke koji zaudaraju. I lako bi zaboravili na taj teret da ne postane suviše težak da ga stalno nosimo sa sobom.
Dao sam ti mogućnost da sa strane promatraš cijeli taj proces. Svaki put kada se odlučiš posvađati, uvrijediti ili nekome nanijeti uvredu razmisli je li ti taj teret potreban.”


Život zamišljam kao plimu i oseku koje se izmjenjuju. Sada je plima, sve se nekako brzo razvija, raste. Vrijeme plime navodi me na razmišljanje o čovjeku, o ljudima. Nekako, iz svih ovih priča koje čitam po portalima vidim da ima i složnosti među ljudima koja sramežljivo proviruje van. Ali je ima. Iako su ljudi još uvijek usmjereni većinom na sebe, nazire se i ta međusobna solidarnost. Imam osjećaj kao da ljudima povremeno trebaju skoro apokaliptični događaji da bi se vratili osnovnim ljudskim vrednotama i počeli skretati pogled sa sebe na drugog. Ti veliki događaji djeluju mi kao filter koji uči ljude odvajati ono bitno od nebitnog. Što vi mislite?







Slike fotkala moja malenkost

- 17:00 -

Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

"Traži sebe, kroz sebe. Ne dozvoli drugima da upravljaju tvojim putem. To je tvoj put i samo tvoj - drugi mogu ići s tobom, ali nitko ne može ići umjesto tebe."

Vodeći se tom Indijanskom izrekom, okrenula sam se Sebi i pronašla mjesto u kojem vrijeme ne postoji, mjesto u kojem je sve jasno, mjesto u kojem sam Jedno s Trenutkom. Jer Trenutak je jedino što postoji.

Kratke misli

"Budi prvenstveno iskren prema sebi. Ne možeš biti pažljiv i pomoći drugima, ako nisi pažljiv prema sebi i ne pomažeš prvo sebi."

"Djeca su sjeme budućnosti. Sadi ljubav u njihova srca i zalijevaj ih sa mudrošću i učenjima života. Dok rastu, daj im mjesto da rastu."

"Iako se budim svako jutro ja još nisam prestao sanjati."

"Ljudi uvijek stižu u točno vrijeme na mjesta na kojima ih netko čeka."

"Ako šutiš - šuti iz ljubavi; ako govoriš - govori iz ljubavi; ako opominješ - opominji iz ljubavi; ako opraštaš - opraštaj iz ljubavi."

"Bolje je znati malo ali temeljito, nego mnogo i površno."