"Pjesnik je onaj koji je svime zadivljen". Anon
Često puta u životu, u posebnim, izazovnim trenucima povukla bih se i napisala nekoliko stihova ili priča. Opuštalo me to. Ponekad bih čitala stihove drugih. Pjesnici i pisci čarolijom riječi šalju me u neki poseban svijet pun čarolije. Svijet u kojem je sve moguće. Oni vide u srž tog svijeta i prenose je riječima koje skladno teku.
Danas vam ostavljam svoje stihove..
Dvoje, kao jedno, na klupici sjede,
Drže se za ruke, gledaju nekamo u daljinu,
Naborana lica, kose im od zuba vremena sijede.
Osjećaju puninu u srcima, prošli su zajedno sve
Trenutke lijepe, ali i trnovite.
Svirali su zajedno na harfi Života,
Probirali žice, ne znajući što ih sljedeće čeka
Da li uloga lijepa ili teška neka?
Probirali su hrabro, svirali melodiju Života,
smijali se ili plakali na kraju svake priče
I dopustili smiješnoj strani Života da ih svakog dana dotiče.
Jednostavno su bili, jednostavno Jesu.
I dalje sjede na klupici, srca dva, duše dvije
Drže se za ruke, beskrajno zaljubljene..