Izmedju dva stupa

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 17. dio

Lift je bio u prizemlju pa su se spuštali mz unutarnju stranu rešetke i došli na vanjsku stranu gornjeg kata lifta. Da Cyril nije otkrio vrata na rešetkama ostali bi tamo zaglavljeni. Tako su konačno dosegli prolaz. Maleni je dječak bio napola ugušen od dima; prokrčili su put do sobe na suprotnoj strani. Konačno su se našli na vrhu terase koja je vodila u prizemlje. S nje se prilično lako bilo spustiti u vrt, ali čak i tamo vrućina je postala neizdrživa, a pnjetila je opasnost od urušavanja zidova. S obzirom da je vatra zahvatila uske prolaze potražili su utočište u malom čamcu koji se nalazio uz stepenice što su iz vrta vodile u jezero.

Cyril je namjeravao odveslati oko krila u plamenu i iskrcati dječka na sigurnom mjestu, ali otisnuvši se dalje podalje od obale nabasali su na jezerski brod. Ubrzo su bili viđeni jer je čitav krajolik bio pod odsjajem svjetla gorućeg hotela. Brod je pristao uz čamac želeći ih prihvatiti, ali umjesto dva dječaka koje su vidjeli zatekli su samo jednog; stariji je pomagač dopustio Cyrilu da se vrati u svoje astralno obličje raspršujući gušću materiju od koje je sačinjeno njegovo materijalno tijelo te je zbog toga postao nevidljiv.
Nakon što su bezuspješno tražili drugog zakljčili su da je pao s čamca i utopio se u trenutku kada je brod pristajao uz čamac. Spašeni dječak je pao u duboku nesvijest pa od njega nisu dobili nikakvu informaciju. Kada se osvijestio rekao je samo da je vidio drugog dječaka trenutak prije nego što su pnstali i da se ne sjeća ničeg više.
Brod je otplovio uz jezero na mjesto udaljeno dva dana plovidbe. Trebalo je više od tjedan dana da se spašeni dječak vrati svojim roditeljima koji su mislili da je nastradao u pozaru. Napori kojima se u njihov um nastojala utisnuti ideja da je njihov sin živ i zdrav bili su neuspješni, pa nije teško zamisliti kakva je bila njihova sreća pri ponovnom susretu.

Dječak je jos uvijek dobro. Nikada nije prestao nositi spomen o svojoj avanturi. Puno je puta zažalio što je njegov dobri spasitelj nestao pod tako misterioznim okolnostima u trenutku kada je opasnost konačno prestala. Čak je rekao da njegov prijatelj nije nestao, da je on možda princ iz bajke. Naravno, njegova je izjava samo izazvala dobronakloni smješak superiornosti odraslih. Karmička veza izmedu njega i njegovog spasitelja jos nije ustaovljena, ali bez sumnje mora postojati.

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 16. dio

PRIČA O VATRI

Drugi rad koji je učinio isti dječak Cyril odlično, se nadovezuje na neke od priča koje sam iznio na prethodnim stranama ove knjige. On i njegov stalni prijatelj obavljali su jedne noći uobičajeni posao kada su primjetili odsjaj velike vatre. Ne oklijevajuci krenuli su dole želeći vidjeti da li mogu biti od ikakve koristi.
Ogroman hotel, tik do velikog jezera bio je u vatri i dimu. Zgrada i dućani na katovima činili su tri strane oko vrta zasađenog drvećem i cvijećem, a na unutarnjoj strani nalazilo se jezero . Do njega su dopirala dva krila zgrade . Veliki prozori gotovo su se nadvijali nad površinom ostavljajući sa strane samo uski prolaz .
Pročelje i krila izgrađeni su unutar tunela u kojem su se nalazile uzdignute rešetke . Kada je jednom vatra izbila širila se gotovo nezamislivom brzinom . I prije nego što su je naši prijatelji i primjetili tijekom svog astralnog putovanja , jednu etažu zahvatila je vatra. Srećom uglavnom su svi žitelji bili spašeni , ali su mnogi od njih dobili ozbiljne opekotine i druge povrede .
Ostao je jedan maleni dječak zaboravljen u jednoj od gornjih soba lijevog krila . Njegovi su roditelji bili na plesu. O požaru nisu znali ništa. Da se netko i sjetio njihovog sina, bilo bi kasno. Vatra je toliko uznapredovala u torn krilu zgrade da se gotovo više ništa nije moglo učiniti. Njegova je soba gledala na vrt, pa je stoga bio odsjč'en od bilo kakve pomoći. Dječak nije bio svjestan opasnosti.
Gust zagušljujući dim postepeno je ispunjavao sobu i njegov je san postajao sve dublji i dublji.
U takvom ga je stanju zatekao Cyril koga su os-bito privlačila djeca u opasnosti. Njegovi prvi napori bili su usmjereni na pokušaj podsjećanja nekih ljudi na dječaka. Bilo je uzalud. Zaista je bilo malo mogućnosti da mu netko pomogne, pa je uskoro ustanovio da je to gubitak vremena. Stariji pomagač je tada materijalizirao Cyrila u sobu te ga uputio da probudi napola omamljeno dijete. Nakon velikih poteškoća Cyril je uspio ali dječak je čitavo vrijeme bio u polubudnom stanju pa ga je trebao gurati, vući, bodriti i pomagati mu na svakom koraku.
Najprije su iz sobe ispuzali u sredisnji hodnik koji je vodio kroz krila. Vidjevsi da vatra i dim pocinju prodirati kroz pod daljnje napredovanje postalo je nemoguće .
Cyril je odveo dječaka natrag u sobu . Kroz prozor su izašli na kamenu izbočinu oko deset centimetara široku koja se pružala uz zid neposredno ispod prozora. Cyril je oprezno napreao držeći svog malog prijatelja tik do zida. Pri kraju kamenog bloka gdje se vatra doimala slabijom ušli su kroz otvoreni prozor i ponovo dosegli prolaz nadajući se da će na kraju hodnika pronaći još uvijek prohodne stepenice. Kako su one bile pune dima i vatre morali su se hodnikom povući natrag. Cyril je nastojao da dječak usta drži neposredno do poda. Doprli su do rešetke otvora lifta koji je vodio nadole u središte bloka.

* Nastavlja se *

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 15. dio

Kod majke je boravilo nekoliko susjeda i ona im je pričala priču . Neobično je izgledala onome tko je znao stvarne činjenice .Sa puno riječi je tumačila kako ne može točno reći što je to bilo, ali nešto je došlo nad nju čineći da osjeti da se nšsto događa s njenim dječakom . Morala je izaći i potražiti ga . Isprva joj se to činilo besmisleno . Pokušala je odbaciti taj osjećaj ali nije pomoglo . Morala je krenuti . Rekla je kako nije znala što ju je nagnalo da krene prema stijeni, ali tako se
dogodilo. Obišavši oko stijene vidjela ga je kako leži na kamenu, a do njega je klečalo "najdivnije dijete" koje je ikada vidjela, obučeno u bijelo i svjetleće s ružičastim obrazima i lijepim smeđim očima; i kako joj se smijao s uzvišenim izrazom. Potom se u trenu više tamo nije nalazio. Bila je zbunjena i nije znala što bi mislila. Pala je na koljena i zahvalila Bogu što joj je poslao svog anđela koji je pomogao njenom sirotom dječaku:"

Zatim je ispričala kako ga je podigla i odnijela kući. Putem mu je htjela skinuti maramu u koju je bila omotana dječakova noga ali on joj to nije dopustio rekavši da je ne smije dirati. Kada je to kasnije spomenula doktoru, protumačio joj je da bi skidanje marame s dječakove noge prouzročilo njegovu smrt. Potom je ponovila dječakov dio priče, kako je trenutak nakon pada do njega dosao taj predivni mali anđeo (znao je da je to anđeo jer u vidokrugu od jednog kilometra nije bilo nikog koga bi zamijetio sa vrha stijene; jedino nije mogao razumjeti zbog čega nema krila i zbog čega je bio samo dječak) koji ga je podigao sa stijene, povio njegovu nogu i rekao mu da se ne treba bojati jer netko će već dovesti njegovu majku, kako ga je poljubio i pokušao učiniti mu boravak ugodnim i kako su ga njegove male, tople ruke čvrsto držale . Čitavo mu je vrijeme pričao neobične i predivne priče kojih se nemože jasno sjećati ali zna da su bile dobre jer je gotovo zaboravio na povredu sve dok nije ugledao majku; kako ga je uvjerio da će ponovo biti dobro, smijao se i čvrsto držaonjegove ruke, a tada je nestao.
Od tog je trenutka u selu nastupio religiozni preporod.Njihov svećenik im je rekao datakav nagovještaj posredovanja božanske "providnosti " može biti shvaćen kao znak ukora ismijavateljima i dokaz istinitosti Svetog pisma i kršćanske religije; nitko nije uočio taštinu u takvoj začuđujućoj tvrdnji.
Čitav dogadaj djelovao je na dječaka dobro jednako moralno kao i tjelesno. Prije događaja jepo svemu bio poprilično nepažljiv nestaško, ali poslije je osjećao da njegov Anđeo može biti uz njega bilo kada, pa stoga neće učiniti ili reći bilo što grubo, prosto ili agresivno što bi on mogao vidjeti ili čuti.

Njegova velika želja postala je da jednog dana ponovo vidi svog anđela. Znao je da će ga ponovo vidjeti i da će njegovo divno lice biti prvo koje će pozdraviti na drugoj strani."
Zaista predivna i osjećajna priča. Moralni sažetak iz događaja za selo i svećenika je vjerojatno a non sequitar; ipak svjedočanstvo o postojanju nečeg iza ove materijalne razine zasigurno nam može činiti više dobra nego štete. Majčin zaključak o onome što je vidjela bio je savršeno korektan premda bi ju posjedovanje veće količine znanja navelo da ga izrazi malo drugacije.
Zanimljiva činjenica koju je istraživanjem otkrio autor pisma baca zanimljivo svjetlo na razloge koji leže u pozadini spomenutog dogadaja. Pronađeneno je da se dva dječaka poznaju otprije. Nekoliko tisuća godina prije dječak koji je pao sa stijene bio je sluga drugome. Jednom je spasio život svom gospodaru, izlažući pritom svoj ,a zauzvrat je bio oslobođen sada, nakon toliko vremena, gospodar ne samo da je vratio dug već je takoder dao svom bivšem sluzi visok ideal i povod za moralnost življenja koja će vjerovatno promjeniti čitav tijek njegove buduće evolucije . Istina je da nijedno dobro djelo ne ostaje nenagrađeno od karme , ali se njeno djelovanje dojima vrlo polagano.

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 14. dio

PRIČA O ANĐELU

I ne tako davni dogadaj posredovanja na fizičkoj razini čini predivnu priču o spašavanju jednog života. Međutim potrebno je dati nekoliko riječi prethodnog objašnjenja. Među našim skupinama pomagača u Europi. nalaze se dvoje koji su davno prije u drevnom Egiptu bili braća te su još uvijek blisko povezani. U sadašnjoj inkarnaciji između njih postoji velika dobna razlika. Jedan od njih je u srednjim godinama života dok je drugi još dijete, ali je njegov ego prilično napredan i obećavajući. Prirodno je da je stariju osobu zapalo da vježba i uči mlađu u okultnom radu kojem su oboje toliko srčano posvećeni. Oboje su bili potpuno svjesni i i aktivni na astralnom planu gdje su provodili veći dio vremena ostavljajući svoja grublja tijela i djelovali prema uputama njihovog zajedničkog "učitelja" dajući i živima i mrtvima pomoć koja je u djelokrugu njihovih mogućnosti i moći.

Navesti ću priču o događaju koji se dovodi u vezu s pismom napisanim od starijeg pomagača neposredno nakon dogadaja. Opis koji prikazuje je puno življi i slikovitiji nego što bi to mogao biti da ga je ispričala neka treća osoba.

"Išli smo nekim poslom kada je Cyril iznenada uzviknuo: "što je to?" . Potom smo čuli užasavajući krik bola i straha. U trenu smo se našli na tom mjestu i vidjeli da je dječak od jedanaest ili dvanaest godina starosti pao sa stijene i da je ozbiljno povrijeđen. Slomio je ruku i nogu, ali najgore je bilo što je krvario iz posjekotine na bedru. Cyril je uzviknuo. "Pomognimo mu, umrijet će!"


U teškim i kritičnim slučajevima kao što je bio ovaj mora se brzo misliti. Trebalo je učiniti dvije stvari: zaustaviti krvarenje i pobrinuti se za tjelesnu pomoć. Morao sam materijalizirati Cyrila ili sebe jer smo fizičkim rukama željeli staviti zavoj, a osim toga činilo nam se da je bolje da jadno dijete vidi kako netko stoji kraj njega u nevolji. Mislio sam da bi se bolje osjećao uz Cyrila nego uz mene te da bih se ja vjerojatno bolje pobrinuo za pomoć , pa je podjeia posla bila učinjena.
Plan je u osnovama dobro funkcionirao. Odmah sam materijalizirao Cyrila (tada jos nije znao to sam učiniti) i rekao mu da uzme dječakovu maramu, da je omota oko njegovog bedra te da kroz nju provuče štap.
"Neće li ga to boljeti?" upitao me Cyril, ali učinio je to i krv je prestala istjecati. Ozlijedeni dječak bio je u polusvijesti. Jedva je govorio. Pogledao je malu svjetleću formu koja se nadvila nad njim i upitao: "Da li si ti anđeo?"
Cyril se dražesno nasmijao i odgovorio: "Ne, ja sam samo dječak, ali došao sam ti pomoći. Tada sam ga i ostavio da utješi njegove patnje dok sam ja požurio po dječakovu majku koja je živjela kilometar dalje .

Ne bi mi vjerovali kada bih Vam rekao kojih sam sve problema imao pri utiskivanju u nju osjećaj da nešto nije u redu sa njenim sinom. Konačno je spustila tavu koju je čistila i rekla glasno: "Ne znam što me to zadesilo, ali moram ići i potražiti svog dječaka". Čim je krenula mogao sam je voditi bez velikih poteškoća, ali u isto sam vrijeme snagom volje zadržao Cyrila sve dok iznenada pred očima dječaka njegov anđeo nije isčeznuo.

Vidite, kada materijalizirate formu mijenjate materiju iz svog prirodnog stanja u drugo - privremeno se suprostavljajući kozmičkoj volji - odvratite li svoj um samo na djelić sekunde ona se vraća u svoje originalno stanje poput bljeska munje. Zbog toga nisam mogao cjelokupnu svoju pažnju pridati toj ženi. Čim se približila stijeni pustio sam da Cyril nestane. Ipak, uspjela ga je vidjeti pa sada čitavo selo ima najbolje potvrđenu priču o anđeoskoj intervenciji.

Nezgoda se dogodila u ranim jutarniim satima. Iste sam večeri pogledao obitelj (sa astrala) želeći vidjeti kako se događaji dalje razvijaju. Dječakove noge i ruke bile su namještene i učvršćene a velika posjekotma zbrinuta. Ležao je u krevetu izgledavši blijedo i umorno, ali bio je očito da će se tijekom vremena oporaviti .

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 13. dio

Za vrijeme pobune u Matabelelandu jedan je od naših članova poslan na kratki put milosrđa koji
može služiti kao objašnjenje načina kojim se povremeno daje pomoć na tim nižim razinama . Jedne su noći jedan farmer i njegova obitelj mirno spavali i ne sluteći da se na udaljenosti od samo nekoliko kilometara dalje nalaze divlje neprijateljske horde koje su vrebale u zasjedi i spremale pljačke i ubojstva. Posao pomagača bio je uzbuditi uspavanu obitelj na bilo koji način, unijeti u nih osjećaj uzašavajuce opasnosti, što pomagaču nije izgledalo osobito teško.

Pokušaj utiskivanja ideje o neposrednoj opasnosti na farmerov um nije uspio, a kako je hitnost slučaja zahtijevala jače "sredstvo", naš se prijatelj odlučio materijalizirati i protresti farmerovu ženu za rame čime bi ju prisilio na dizanje iz kreveta. Uspjevši u namjeri naš je prijatelj potom nestao, a farmerova žena nikad nije uspjela saznati tko ju je od njenih susjeda tom prigodom probudio i tako sačuvao živote čitave obitelji. Bez ove tajnovite intervencije zasigurno bi pola sata kasnije bili izmasakrirani u vlastitom krevetu. Nikada nije uspjela shvatiti kako je taj prijatelj uspio ući u kuću kada su svi prozori i vrata nađeni kao i prije, dobro zakračunati iznutra.

Naglo se probudivši farmerova je žena upozorenje shvatila kao san. Međutim, ustala je i provjerila da li je sve u redu. Unutar kuće ništa nije nedostajalo. Otvorila je kapke na prozorima i ugledala nebo crveno od ne tako dalekog požara. Probudila je muža i ostatak obitelji. Zahvaljujući pravodobnom upozorenju sklonili su se na sigurno mjesto prije divljih hordi koje su spalile kuću i opustošile polja , ali su bile razočarane izostankom Ijudskih žrtvi koje su očekivali. Možemo zamisliti kakav je bio
osjećaj spasitelja kad je poslije pročitao u novinama o sretnom spasu čitave obitelji .

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 12. dio

Ponekad se čovjek , posetepeno uzdiže iz tog stanja , budi se u astralnom svijetu gdje se nalazi , ali češće ostaje u tom stanju sve dok ga netko tko je već aktivan ne uzme za ruku i probudi . Međutim , takvu odgovornost nije lako preuzeti . Probuditi čovjeka na astralnoj razini relativno je lako , ali vratiti ga u stanje sna gotovo je nemoguće , osim pomoću najnepoželjnijih mesmerističkih vježbi . Prije nego što bi član skupine pomagača probudio uspavanu osobu mora se uvjeriti u čovjekovu narav čija će volja biti sada u njegovim rukama , te da su čovjekovo znanje i hrabrost dovoljni da ga učine razboritim i da neće pretrpjeti nikakovu štetu .

Buđenje izvedeno na takav način stavit će čovjeka u položaj kada se može pridružiti skupinama onih koji pomažu čovječanstvu . No , mora biti jasno razumljivo da to ne donosi sposobnost sjećanja svega što se dogodilo . Tu sposobnost čovjek mora sam steći . U većini slučajeva ona ne dolazi dugi niz godina , pa čak nije sigurno da će je steći tjekom jednog života . Gubitak sjećanja ni na koji način ne zaustavlja rad tijela .
Izuzev zadovoljstva koje stvara saznanje o tome što se dogodilo i o onome čime je bio
zaokupljen tijekom sna , ne postoji nikakva druga važnost. Važno je samo da rad treba biti učinjen , nije važno sjećati se tko ga je učinio .

PRAVODOBNE INTERVENCIJE

Rad na astralnoj razini je raznolik, ali je usmjeren prema jednom velikom cilju - napretku i pomaganju evolutivnog razvoja. Prigodno je povezan sa razvojem nižih kraljevstva čiju je evoluciju moguće pod određenim okolnostima neznatno ubrzati .
Dužnost prema nižim kraljevstvima, elementalnom ,jednako kao životinjskom i biljnom, jasno je razabrana uz pomoć naših Adepata iako u nekim slučajevima samo kroz vezu ili korišenjem pomoću čovjeka.

Pnrodno je da je najveći i najvažniji dio posla povezan sa čovječanstvom. Službi za izvodenje tog posla je nekoliko i one su uglavnom zaokupljene čovjekvim duhovnim razvitkom. Fizičke intervencije koje smo već spomenuli događaju se izuzetno rijetko . One se zbivaju povremeno. Kako je moja želja prije istaknuti mogućnost pružanja mentalne i moralne pomoći našim bližnjima bit će dobro prikazati dva ili tri slučaja u kojima su prijatelji koje poznajem osobno pružili fizičku pomoć onima u nevolji. Tako ćemo vidjeti kako su ti primjeri iz iskustva pomagača u skladu s pričama koje pričaju oni koji su primili nadnaravnu pomoć .

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 11. dio

REALNOST NADNARAVNOG ŽIVOTA

Onima, naviknutima na uobičajeni i maternalistički tijek misli sadašnjeg stoljeca, teško je u popunosti vjerovati i shvatiti stanje savršene svijesti odvojene od fizičkog tijela. Posjedovanje duše je činjenica usađena u vjerovanje svakog kršćanina . Ali ako mu sugerirate mogućnost da duša može biti dovoljno realna stvar i vidljiva pod odredenim okolno-tima, odvojena od tijela i tijekom života i tijekom smrti, šanse su deset prema jedan da će vam prezrivo reći da ne vjeruje u duhove te da je takva ideja samo anakronističko preživljavanje odbačenog srednjovjekovnog praznovjerja.

Stoga, ako želimo razumjeti rad skupina nevidljivih pomagača i sami učiti o sudjelovanju u njima moramo zbaciti okove suvremene misli o tom subjektu i spremno pojmiti veliku istinu (sada je to vec demonstrirana činjenica mnogima među nama) da fizičko tijelo predstavlja samo nosač ili ogrtač stvarnog čovjeka. Tijelo se nakon smrti napušta trajno, i povremeno svake noći za vrijeme sna.

I ponavljam, ovo nije puka teorija ili dosjetljiva pretpostavka. Postoje mnogi među nama koji su sposobni izvoditi (i izvode svaki dan) , taj elemntari magijski čin pri punoj svijesti, koji vlastitom voljom prelaze s jedne razine na drugu. Ukoliko se to jasno razumije, očitim postaje kako groteskno i apsurdno im se mora doimati obična nerazumna tvrdnja da je takva stvar krajnje nemoguća. To je kao kada bi rekli čovjeku da mu je nemoguće zaspati ili da ako misli da je ikada zaspao to mora biti posljedica halucinacija.

Čovjek koji nije razvio vezu između astralne i fizičke svijesti nesposoban je napustiti svoje grublje tijelo vlastitom voljom ili se sjetiti većeg djela onog što se dogodilo dok je bio van njega. Činjenica je da fizičko tijelo napusta svaki put tijekom sna. Vidovita osoba može vidjeti kako astralno tijelo pluta u samoj blizini fizičkog tijela jedva nešto manje uspavanije od njega, bezoblično i nerazvijeno. Primijećeno je da ne može biti odvučeno čak i na neposrednu udaljenost od svog fizičkog tijela, a da se ne izazove ozbiljna nelagodnost koja će probuditi njegovo fizičko tijelo. Razvojem čovjekovo astralno tijelo postaje sve više određenije i svjesnije, a timei sve primjerenijem nosačem. U slučaju većine inteligentnih i kulturnih ljudi stupanj svijesti daleko je veći i značajniji, a čovjek koji je potpuno duhovno razvijen svjestan je svog nosača kao i svog fizičkog tijela.

Premda u potpunosti može biti svjestan na astralnoj razini tijekom sna i sposoban slobodno se kretati gdjegod poželi, ne znači da je spreman priključiti se skupinama pomagača. Većina ljudi u tom je stanju toliko ovisna o svojim vlastitim mislima pa nastavlja slijed misli koji je zauzela tijekom budnih sati ,postajući nemarna u svemu što se oko nje ne događa . U većini se slučajeva to pokazuje dobrim jer opostoji puno toga na astralnoj razini što može biti obeshrabrujuće i užasavajuće svakom tko nema cjelovitog znanja o stvarnoj prirodi onoga što bi mogao vidjeti, a time normalno i hrabrosti .

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 10. dio

Dobri ljudi koji čine takve sugestije, a pritom su sami nesvjesni,zaista stvaraju nevjerojatne zaključke koji pretpostavljaju dvije zapanjujuće pretpostavke:
Prva : " Da točno znaju kakva je karma drugog čovjeka i koliko je određeno trajanje njegovih patnji; Druga,da oni , mala , neznatna i sićušna bića mogu pobiti kozmički zakon i sprijeciti izvođ enje karme bilo kojom svojom akcijom." Možemo biti uvjereni da su velika kozmička božanstva u potpunosti sposobna upravljati svojim poslom bez naše pomći te ne trebamo imati straha da bi bilo koji korak koji poduziamo njima činio čak i najmanju poteškoću i nelagodu.

Ako je čovjekova karma takva da mu se ne može pomoći, tada će svi naši dobro skrojeni napori u tom smjeru pasti, premda ćemo usprkos tome čineci ih ,sebi postići dobru karmu. Kakva je čovjekova karma nije naša stvar. Naša je dužnost pomoći najvišom našsom snagom, a naše je pravo samo u djelovanju. Rezultat je u drugim i višim rukama. Ne možemo reći na koji će način druga osoba poloziti račun? Ona može trošiti svoju lošu karmu te u ovom trenutku biti u točci gdje će joj biti potrebne ruke po moći u davanju oslobođenja i uzdizanja i iznad, problema i potistenosti. Zbog čega mi ne bi imali;, privilegiju učiniti to dobro djelo? Ako mu možemo pomoći tada sama ta činjenica pokazuje da je zasluzio pomoć, ali ne možemo znati dok nepokušamo. Zakon karme će se u bilo kojem slučaju za to pobrinuti, a mi se oko toga ne trebamo zabrinjavati.
Neki slučajevi govore o posredovanju i pomaganju prirodnih duhova. Većina se tih bića povukla pred čovjekom; ne odgovara im buka, vibracije i nemir kojim je ispunjena čovjekova okolina. Osim nekih viših redova, oni su općenito nevazni i lakomisleni; više su nalik razigranoj i sretnoj djeci nego ozbiljnim i odgovornim bićima. Ponekad se događa da jedan od njih postane vezan za ljudsko biće čineći mu dobro; ali u sadašnjem evolutivnom stadiju na taj se odjeljak prirode ne može osloniti kao na suradnike u radu nevidljivih pomagača.

Ponekad pomoć pružaju oni tek umrli. Oni još uvijek prebivaju na astralnoj razini i u bliskom su kontaktu sa zbivanjima na zemli . Slično već spomenutom slučaju majke koja je spasila svoju djecu od pada u podrum , ali isto tako vidljivo da količina takve pomoći mora prirodno biti ograničena . Što je osoba nesebičnija i sklonija pomaganju manje je vjerojatno da će nakon smrti biti pronađena kako se zadržava pri punoj svijesti na nižim nivoima astralne razine sa koje je zemlja najdostupnija. U svakom slučaju ukoliko nije izrazito loš čovjek , ostaje unutar kraljevstva tamo gdje bi samo posredovanje
moglo biti relativno kratko , iz nebeskog svijeta on još uvijek može pružiti dobrostivi utjecaj onima koie je volio na zemlji.
Veći dio umrlih koji želi pomoći onima koje su ostavili iza sebe pronalaze da su potpuno nesposobni na njih utjecati, premda rad sa jedne razine na bića na drugoj razini zahtjeva takoder veliku senzibilnost i određuje količinu znanja i spretnost operatora. Stoga, premda primjeri prikazanja neposredno nakon smrti nisu uobičajeni, teško je pronaći neki u kojem je umrla osoba zaista učinila nešto korisno ili uspjela utjecati na svog prijatelja ili rođaka kojeg je posjetila. Postoji i ne tako mali broj takvih slučajeva, ali oni su ipak znatno manji od slučajeva prikazanja duhova. Tako je malo pomoći pruženo mrtvima od strane živih. Stoga najveci teret rada koji treba biti učinjen pada na teret onih živih bića koja su sposobna svjesno djelovati na astralnoj razini.

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 9. dio

On je toliko zaokupljen sa radom na svojoj vlastitoj razini da je toga vjerojatno jedva svjestan. Premda se ponekad može dogoditi da postane svjestan ljudske tuge ili poteskoće koja pobudi njegovo saželjenje te ga pokrene na davanje pomoći, njegovo dalekosežnije viđenje nesumljivo prepoznaje da u sadašnjem evolutivnom stanju takvo posredovanje može u većini slučajeva stvoriti daleko više štete nego dobra. U prošlosti, u mladim danima ljudskog roda, postojalo je razdoblje kada je bilo daleko više vanjske pomoći nego što je ima sada. U vrijeme kada su svi Bude i Manui, pa čak i viši obični vođe i učitelji bili povučeni iz redova anđeoske evolucije ili iz savršenijeg čovjecanstva naprednije planete, pomoć koju su pružali morala su prenositi ta uzvišena bića. No, svojim je napretkom čovjek postao sposoban djelovati kao pomagač, prvo na fizičkoj razini, a potom na višim razinama. Sada smo dosegli stadij na kome je čovječanstvo sposobno brinuti se, što u odredenoj ali ipak maloj mjeri i čini, omogućujući nevidljivim pomagačima daleko korisniji i uzvišeniji rad za kojeg su sami sposobni.

Međutim, u sadašnjem vremenu u obzir moramo uzeti još jednu vrlo važnu činjenicu.
Svojim evolutivnim razvojem svijet kojim vladaju i pomažu svaka od sedam velikih zraka ulazi u razdoblje kada dominantan postaje utjecaj sedme zrake. Jedna od najvaznijih karakteristika te zrake je provodenje suradnje izmedu ljudskog i anđeoskog kraljevsta prirode. Odnosi izmedu ova dva kraljevstva trebali bi u bliskoj budućnosti postati bliži i prisniji.

Njihovo približavanje vjerojatno se može očitovati u povećanju slučajeva individualne pomoći i posredovanja jednako kao i u suradivanju tijekom veličanstvenih ceremonija različitih vrsta.
Ipak to ne mijenja očitu činjenicu da pomoć na kakvu ovdje upućujemo najdoslovnije mogu pržitil ljudi na određenom evolutivnom stupnju sami, bez pomoći Adepta koji su sposobni činiti daleko veći .daleko širi i korisniji rad bez pomoći običnih ljudi koji nisu osobito duhovno razvijeni, a time i nesposobni za takvu vrstu rada. Pronalazimo da je rad na astralnoj i nižim mentalnim razinama uglavnom u rukama učenika ljudi koji su
su sposobni djelovati svjesno na razinama o kojima se govori. Neki od njih poduzeli su daljnje korake u dovršavanju svoje veze između fizičke svijesti i one iz viših razina te stoga imaju veliku prednost prisjećajući se u budnom stanju onog što su učinili u drugim svjetovima. Postoje i drugi koji ne mogu prenjeti svoju svijest u potpunosti neprekinuti , ali ipak ne gube vrijeme tjekom onog što sami smatraju snom , već ga provode u plemenitom i nesebičnom radu za svoje bližnje .
Prije nego što prikažemo takav rad moramo razmotriti onaj dio teme koji se često navodi u svezi s tim radom; također ćemo navesti poprilično rijetke slučajeve posredovanja prirodnih duhova i ljudi lišenih svojeg fizičkog tijela.

Ponekad su ljudi čije je razumjevanje "ideje" još uvijek nezavršeno često u dvojbi dali im je dopušteno pomoći, nekom koga zateknu u poteškoćama ili ne, kako se ne bi uplitali u sudbinu koja je tom čovjeku određena apsolutnom pravdom vječnog zakona karme. Kažu:»čovjek je u svom sadšnjem položaju zbog toga što ga je zaslužio. On odrađuje pnrodni rezultat nekog lošeg djela koje je počinio u prošlosti . Kakvo pravo imam uplitati se u djelovanje velikog kozmičkog zakona pokušavajući poboljšati njegovo stanje, kako na astralnoj tako i na fizičkoi razini?"

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 8. dio

POMAGAČI

Pomoć mogu pružiti neke vrste stanovnika koje naseljavaju astralnu razinu. Pomoć može doći od strane Deva, prirodnih duhova ili od onih koje nazivamo duhovima jednako kao i od onih koji svjesno rade na astralnoj razini tijekom života; to su poglavito Adepti i njihovi učenici. Ispitamo li temu malo detaljnije vidjet ćemo da sve spomenute vrste mogu, a ponekad to i čine, sudjelovati u takvom radu premda je njihov udio u tome poprilično nejednak pa je uglavnom zastupljen samo jednom vrstom.
Činjenica da toliko od rada pomaganja mora biti učinjeno na astralnoj razini ili sa astralne razine, omogućuje nam tumačenje. Svakom tko posjeduje čak i najmanju ideju o tome kako stvarno izgledaju moći koje posjeduju Adepti bit će odmah jasno da je za njega rad na astralnoj razini veći gubitak energije nego što bi za naše liječnike i znanstvenike bio posao popločavanja ulica. Djelokrug Adepta počiva u višim područjima, uglavnom na tri viša nivoa mentalne razine odakle može usmjeriti svoje energije utjecajima ega ili pravoj individualnosti čovjeka, a ne samoj personalnosti koja pripada astralnom ili fizičkom svijetu .

Snaga koju on iskazuje u tome uzvišenom kraljevstvu stvara daleko veće rezultate, dalekosežnije i trajnije od onih koji se mogu postići ovdje na zemaljskoj razini uz tčošenje čak i do deset puta veće količine snage. Djelovanje na tim razinama može samo on izvršiti dok na nizim razinama, u određenoj mjeri, to mogu obavljati i oni čiji koraci još uvijek počivaju na nizim stepenicama velikog stepeništa koje će ih jednog dana odvesti do mjesta gdje se on sada nalazi.

Isto je primjenjivo na Deve ili andele. S obzirom da pripadaju višem kraljevstvu prirode njihov se rad uglavnom ne dovodi u vezu s čovjecanstvom; među njihovim redovima nalaze se i oni koji ponekad odgovaraju na naše više čeznje i molbe, ali to radije čine na mentalnoj nego na fizičkoj ili astralnoj razini i češće u razdoblju između naših inkarnacija nego tijekom našeg zemaljskog života.
Zamijećeni su neki primjeri takve vrste pomoći u podnivoima mentalne razine. U jednom je slučaju anđeo podučavao korskog pjevača najdivnijoj nebeskoj muzici, a u drugom je slučaju davao upute u poduku astronomu koji je nastojao shvatiti oblik i strukturu univerzuma.

Ovo su samo prikazi mnogih primjera na koji način veliko anđeosko kraljevstvo pomaže evoluciju i odgovara višim težnjama čovjeka nakon smrti. Postoje metode kojima se čak i tijekom zemaljskog života može pribliziti velikima i uzvišenom znanju koje se od njih može naučiti. Dodir sa njima i promet prije se može postici uzdizanjem na njihovu razinu nego njihovim prizivanjem ili invokacijomcijom na našu.
Anđeo vrlo rijetko posreduje pri običnim događajima iz našeg života.

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 7. dio

Naredni slučaj koji se dogodio u Buckinghamshiru znakovit je s obzirom na dužinu vremena tijekom kojeg se odvijalo fizičko očitovanje posredovanja i pomoći. U dosad navedenim primjerima posredovanje se dogodilo u nekoliko trenutaka, dok je tijekom ovog fenomena stvarno posredovanje trajalo više od pola sata.
Farmeroya su se djeca zabavljala i igrala dok su roditelji i čitavo susjedstvo bili zaokupljeni žetvom. Djeca su otišla u šumu i udaljivši se od kuće shvatili su da su zautali. U sumrak su roditelji otkrili da djece nema. Nakon što su ih uzalud pokušali pronaći u okolici,roditelj i susjedi i radnici krenuli su ih tražiti. Njihovi napori nisu urodili plodom i na farmu su se vratili razočarani i zabrinuti. Nedugo potom ugledali su neobično svjetlo koje se polako kretalo poljem prema cesti. Opisali su ga kao veliku okruglu svjetleću masu ispunjenu zlatnim odsjajem potpuno drugačijim od svjetla obične svjetiljke Kada se svjetlo približlo, u njegovom su središtu vidjeli nestalu djecu. Otac , neki od prisutnih odmah su potrčali prema svjetlu. Tek kada su se potpuno približili, djeci, svjetlo je nestalo ostavljajući ih u mraku .

Potom su djeca ispričala svoju priču ,kada se spustila noć lutali su neko vrijeme po šumi plačući i konačno su iscrpljeni legli pod neko drvo pokušavajući zaspati. Probudila ih je predivna dama sa svjetiljkom. Uzela ih je za ruke i odvela kudi. Kada bi je nešto upitali samo se nasmijala ne izgovorivši ni riječi. Oba djeteta su govorila isto. Nije bilo moguće poljuljati njihovu vjeru u ono što su vidjeli. Vrijedno je to što su svi prisutni vidjeli svjetlo. Vidjeli su kako baca svoje zrake na okolno drveće i granje, kao što to čini i obično svjetlo. Ipak, lik zagonetne dame vidjela su samo djeca .

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 6. dio

Slučaj u kojem je posredovanje jasnije određeno prenosi nam poznati svećenik Dr. John Neale. On govori o čovjeku koji je izgubio ženu i nedugo potom poveo djecu na selo kod prijatelja koji su povremeno obitavali u velikoj staroj gospodarskoj kući. U njenom donjem dijelu nalazili su se dugi i tamni hodnici u kojima su se djeca oduševljeno igrala. Odjednom su se uspela u dnevnu sobu na katu prepričavajući kako su dolje sreli majku koja im je rekla da se vrate, a potom je nestala.

Pregledavajući poslije hodnike, ustanovilo se da se samo nekoliko koraka od mjesta gdje su djeca vidjela majku nalazio nepokriveni otvor spremišta. Da su djeca pretrčala samo nekoliko koraka dalje pala bi kroz okno. Prikazanje njihove majke spasilo ih je od gotovo sigurne smrti.
Ovaj je primjer poprilično jasan. Majka s ljubavlju nadzire djecu s astralne razine. Njena naglašena želja za upozorenjem na opasnost dala joj je mogućnost da je djeca na trenutak mogu vidjeti i čuti ili je jednostavno utisnula u njihove umove misao da su je vidjeli i čuli. Moguće je da je pomagač bio i netko drugi tko je uzeo prepoznatljiv majčin lik kako ne bi uznemirio i preplašio djecu. Ipak, najvjerodostojnija hipoteza je pridruživanje intervencije djelovanju uvijek budne majčinske ljubavi nepomućene prolaženjem kroz vrata smrti.

Majčinska ljubav, jedan od najsvetijih i najnesebičnijih ljudskih osjećaja, predstavlja na višim razinama jedan od najtrajnijih osjećaja. Nalazeći se na nižim nivoima astralne razine, a time još uvijek u dodiru sa zemljom, majka održava svoj interes i brigu za vlastitu djecu jer ih je sposobna vidjeti. Čak i nakon ulaska u nebeski svijet ti maleni su najistaknutija stvar njenih misli. Izobilje ljubavi kojom obasipa obličja koja je od njih stvorila predstavlja izlijevanje duhovne energije što kreće dole na njeno potomstvo koje se još uvijek bori u ovom donjem svijetu i okružuje ih živim centrima dobrohotne enrgije.

Nedavni slučaj koji se dogodio pod nazorom naših istraživača na dobar način prikazuje rečeno. Radi se o ženi koja je umrla prije dvadeset godina i za sobom ostavila dva sina za koje je bila duboko vezana. Potpuno je prirodno da su oni bill najistaknutiji likovi njenog nebeskog života kao što je i prirodno da je o njima mislila kao o dječacima od petnaest ili šesnaest godina starosti koliko su imali kada ih je ostavila. Ljubav koju je tako neprestano izlijevala na te likove u nebeskom svijetu zaista je djelovala kao dobrohotna sila koja je obasipala već odrasle ljude u fizičkom svijetu. No, na njih ipak nije djelovala u jednakoj mjeri zbog toga što je postojala velika razlika među samim likovima.
Majka nije mogla vidjeti nikakvu razliku. Oba lika izgledala su joj jednako. Očima istraživača bilo je jasno da je jedan od likova bio čista misaona forma bez ičeg što bi odgovaralo stvarnosti, dok je drugi lik predstavljao puno više od same slike jer to je bio prirodni nagon sa živom energijom. Prateći ovu zanimljivu pojavu do njenog ishodišta pronašli smo da je u prvom slučaju njezin sin izrastao u običnog poslovnog čovjeka, ni na koji način lošeg čovjeka ali ni po čemu duhovno orijentiranog. Njezin drugi sin postao je čovjek visoko nesebičnih težnji, plemenit i kulturan. Tijekom svog života razvio je daleko više svijesti u svom egu od svojeg brata. Upravo je zbog toga njegova viša bit bila sposobna energizirati izgled dječaka, onaj koji je njegova majka stvorila u svom nebeskom životu i staviti nešto od sebe same u njega.

Londonski biskup vjeruje da djeca mogu vidjeti anđele. Propovjedajući na svom vlastelinstvu zaključio je da su bog i anđeli uvjek blizu nas , te je zamolio skup da
dječje tvrdnje o viđenju takvih bića ne tumače kao posljedicu fantazije .
Ispričao im je kako je jednom služio misu u Westminister abbey, među skupom se nalazilo djete od 13 godina koje je došlo vidjeti krizmu svog brata . Z avrijeme služenja mise upitalo je svoju majku :
"Vidiš li ih majko ? "
"Vidim li što " upitala je majka , a djete je odgovorilo : "Anđele , na svakoj biskupovoj strani nalazi se po jedan".
Rečeno je da samo oni čistog srca mogu vidjeti boga . Nije li stoga moguće da djete
savršene čistoće može vidjeti stvari koje odrasli nemogu vidjeti ?

Biskup je također ispričao priču o pet djevojaka čiji je otac osjetivši se loše , legao u krevet. Najmlađa je djevojčica otišla na spavanje , a nedugo poslije iz njene sobe začuo se uzvik: "Evo ih dva se anđela uspinju stepeništem ! "

Nitko nije vidio ništa slično . Poslije je djete opet zvalo:
"opet su tu , Anđeli silaze niz stepenice . Tata se nalazi između njih "

Svih 5 djevojaka ovaj je put vidjelo istu stvar . Otišavši u sobu svog oca pronašli su na krevetu njegovo beživotno tijelo .

Malena kćer nekog biskupa izašla je u šetnju sa svojom majkom. Šetale su svojim rodnim gradom , a dijete je bezglavo jurilo ulicama. Iza ugla je iznenada banula kočija s konjim i dijete je palo. Vidjevši svoje dijete među konjskim kopitima majka je pojurila svojoj kceri očekujući da će je zateći teško povrijedenu. No, dijete je veselo ustalo govoreci: "Mama, nisam povrijedena. Nešto u bijelom držalo je konje kako me ne bi ozlijedili i govorilo mi da se ne bojim."

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 5. dio

Moderni primjeri

Usprkos sumnjičavom razdoblju i zbrci dvadesetog stoljeća, usprkos dogmatizmu znanosti i smrtnoj dosadi protestantizma mogu se pronaći primjeri po sredovanja ili djelovanja koji su potpuno neprotumačivi sa stanovišta materijalizma. Želeći ih predočiti čitateljima ukratko ću iznijeti nekoliko primjera u obliku kratkih priča, a ujedno ću navesti i one u koje sam se osobno osvjedočio.
Jedno osobito obilježje tih nedavnih primjera počiva u činjenici da je intervencija vrlo često bila namijenjena potpomaganju ili spašavanju djece.

Zanimljiv dogadaj koji se zbio u Londonu prije samo nekoliko godina povezan je sa spašavanjem djeteta u velikom požaru nedaleko od Holborna u kojem je do temelja izgorjelo nekoliko kuća. Vatra se sirila takvom brzinom da vatrogasci više nisu mogli spasiti kuće, ali su uspjeli spasiti sve stanovnike izuzev starice koja se ugusila dimom prije no što su vatrogasci do nje doprli i petogodišnjeg djeteta na koje se uslijed žurbe i uzbuđenja zaboravilo.
Majka je prijatelju ili rođaku kućevlasnice ostavil malenog na čuvanje jer se tog dana morala poslovno zaputiti u Colchester. Kada su svi bili spašeni a čitavu kuću je zahvatio plamen, s užasom su se sjetili djeteta. U tom trenutku pokušaj spašavanja učinio se beznadežnim, pogotovo zbog toga što je dijete bilo u tavanskom stanu. Jedan je vatrogasac herojski odlučio pokusati spasiti dijete Primivši upute o točnom položaju sobe, nestao je u dimu i vatri. Pronašao je dijete i donio ga natrag potpuno neozljeđenog, a priča koju je ispričao kolegama po mnogo čemu je jedinstvena i neobična. Kada se uspio probiti do sobe koja je bila sva u plamenu, već se veliki dio poda urušio. Međutim, vatra se savijala prema prozorima na neobičan i neobjašnjiv način što on, usprkos svom dugogodišnjem vatrogasnom iskustvu, nikada prije nije vidio. Dio sobe u kojem se dijete nalazilo bio je netaknut, iako je pod na kojem se nalazio dječji krevetić napola izgorio. Dijete je bilo jako preplašeno. Vatrogasac je nekoliko puta jasno i precizno ustvrdio da je prilikom tih nekoliko izrazito rizičnih koraka vidio neko obličje, lik sličan anđelu . Njegove su rijeci bile: "Nešto veličanstveno bijelo isrebrno nadvilo se nad krevetom, smirivajući vatru koja je zahvatila poplun." Tvrdio je da je dobro vidio, jer je lik bio vidljiv nekoliko trenutaka, a potom je, kada mu se on približio na udaljenost od samo nekoliko koraka, nestao.

Postoji još jedna zanimljivost vezana za ovu priču. Dječakova majka te noći nikako nije mogla zaspati. Ispunjavao ju je osjećaj straha da njenom dijetetu prijeti neka opasnost. Osjećaj je bio toliko intezivan da je konačno ustala i iskreno se pomolila da joj dijete bude zaštićeno od opasnosti koju je instinktivno osjetila. Ovakvu intervenciju kršćani bi nazvali odgovorom na molitvu. Prevodeći istu ideju znanstvenijom frazeologijom može se reći da je njeno snažno izlijevanje Ijubavi stvorilo energiju koju je jedan od pomagača upotrijebio pri spašavanju djeteta od užasne smrti.

Slučaj u kojem su djeca zaštićena, na jednak se način dogodio nekoliko godina ranije od već navedenog na obalama Temze, u blizini Maidenheada. Opasnost je ovaj put prijetila iz vode. Troje djece, koja su živjela u blizini mjesta Shottesbrook,krenulo je s dadiljom u šetnju. Trčkarajući uokolo naletjeli su na konja koji je vukao teretni čamac. Preplašivsi se, dvoje se djece iznenada našlo na drugoj strani uzeta za tegljenje koje ih je potom odbacilo u vodu. Vidjevši što se dogada, lađar je brzo priskočio u pomoć. Tada je ugledao djecu kako plutaju "na potpuno neprirodan način", krećuci se prema obali. To je bilo sve što su on i dadilja vidjeli. Djeca su pak tvrdila da su vidjela "predivnu osobu, bijelu i svjetlu" koja im je pomagala vodeći ih do obale. Njihova priča nije ostala bez potvrde. Lađareva kćerkica takoder je vidjela nešto slično. Začuvši dadiljine krikove istrčala je iz kabine i vidjela predivnu ženu kako izvlači djecu na obalu.

Priča nam ne iznosi pojedinosti pa je bez njih teško sa sigurnošću ustvrditi koje je vrste anđela taj pomagač bio. Postoji vjerojatnost da se radi o razvijenom ljudskom biću koje djeluje unutar svog astralnog nosača, što se može potkrijepiti onim što ćemo iznijeti u daljnjem tekstu, promatrajući čitavu situaciju više od strane pomagača nego onog kome je pomoć potrebna.

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 4. dio

Onima koje volimo možemo pomoći dajući im kvalitete koje im nedostaju.
Plahom i nervoznom možemo poslati misli ohrabrenja, snage i povjerenja Ako jenetko grub i netolerantan u prosuđivanju možemo ga okružiti oblacima ljubavi i
nježnosti . takav se zahvat mora provoditi vrlo pažljivo uvijek pomoću neznatnih sugestija, a nikako pokušajima dominiranja.

Iz višeg svijeta nije teško čovjeku utisnuti snažnu misao . Prosječnu osobu možemo misaono prisiliti da prihvati određeni smjer djelovanja što u potpunosti držim neprihvatljivim. Postoji teorija o velikim i korisnim posrednicima "Prirode". Vjerovanje u njih datira još od najdavnijih vremena, a rašireno je i dandanas usprkos osporavanju određenih dogmatičkih krugova koji nastoje osporiti pravednu i istinitu ideju o posrednicima. Oni sve nastoje reducirati na dva čimbenika: božanstvo i čovjeka, degradirajući koncepciju božanskog te čineći čovjeka bespomoćnim.
Već i trenutna misao pokazuje da uobičajena predodžba "providnosti" koncepcije nejednakog miješanja posredovanjem "središnje snage" univerzuma kao rezultata "njegove" vlastite naredbe - ukljuiuje uvodenje djelomičnosti u shemu, a dosljedno tomu i čitav slijed "zala" koja prate ovaj trag. Teozofski nauk čovjeku pomaže na ovaj neobičan način samo ako je on svojim djelima zaslužio pomoć , koja se čak i u tom slučaju daje posredovanjem onih u blizi njegove razine . On nam približava staru i važnu koncepciju o neprekinutom slijedu živih bića što se proteže od samog Logosa do zemlje pod našim nogama.

Na istoku od pamtivjeka znaju za nevidljive pomagače , iako su im imena i karakteristike različite od zemlje do zemlje . U Europi postoje stare Grčke priče o uplivu bogova
na događaje među ljudima. Rimska legenda o Kastoru i Poluksu vodi legije mlade republike u bitku kod jezera Religus. Takve koncepcije ne izumiru završetkom klasičnog razdoblja te imaju svoje legitimno nasljeđe u srednjovjekovnim pričama o svecima. One se pojavljuju u kritičnim razdobljima okrečući ratnu sreću u korist kršćanskih vojski. Znakovite su priče o anđelima čuvarima koji se katkad pojavljuju i spašavaju pobožne putnike od nesreća i nezgoda

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 3. dio

Dok teozofija nije počela s obrađivanjem ove materije nismo na Zapadu imali nikakav zapis ni tvrdnju o svijetu u koji se ulazi nakon smrti. Spiritizam je dao zbirnu informaciju, all su mu metode bile sporadične. Osim toga nije puno govorio o drugom svijetu. Teozofija je učinila daleko više. Približila je suvremeni znanstveni duh problemu nevidljivog svijeta tabelirajući svoja promatranja i izgradivši suvisli sustav. Ipak, činjenica je da nemamo isključivo pravo u svim stvarima. Sve obavijesti o astralnom svijetu može zamijetiti i prenijeti svaki inteligentni stanovnik tog svijeta. Često se do informacija dolazi drugim kanalima. One bi zasigurno bile učestalije da veći broj umrlih ima izražene osobine znanstvenih promatrača. Oni opisuju samo ono što vide u neposrednoj okolini ne pokušavajuci uočiti astralni svijet kao cjelinu.

Kada smo počeli proučavati tijek sna, ubrzo smo spoznali da postoji više smjerova među živima i mrtvima koji traže pomoć. Riječi živi i mrtvi rabim u uobičajenom značenju, iako to vjerojatno ne bih trebao činiti. Mrtvi su više živi od nas samih što nam uporno i stalno priopćavaju. Oni o nama govore kao o mrtvima jer smo zakopani u grobove od krvi i mesa, zatvoreni za više utjecaje. Nikada se ne žale na svoje stanje već, naprotiv, prema nama iskazuju žaljenje. O njima ćemo razmišljati kasnije, a sada pogledajmo na koji način možemo pomoći živim ljudima.

Pokušajte se, svaki put prije odlaska na spavanje, sjetiti da ulaskom u stanje sna napuštate tijelo. Tada potpuno slobodno živite u astralnom svijetu kao umrla osoba iako zadržavate sposobnost vraćanja u fizičko tijelo ili fizički nosač . S vremena na vrijeme susrećete stalnije astralne stanovnike te s nekima možete razgovarati licem u lice, jednako kao što to činite svakodnevno s poznanicima i prijateljima na materijalnoj razini.

Na astralnoj razini, kao i ovoj, možete utješiti one koji pate. Čak i onima koji još uvijek žive na daleko materijalnijoj razini zemlje možete pomoći svojim dobrohotnim osjećajima. U pravilu se ne možete prikazati nijednoj budnoj osobi. Da bi to učinili potrebna je materijalizacija, odnosno astralno tijelo morate oviti velom fizičke materije.

Naravno to umijeće nije lako postici. Određenoj osobi možete iskazivati ljubav i simpatije bilo kada ali za razgovor ili prikazivanje bolje je pričekati vrijeme sna .
Čak i iz astralnog tijela možete poslati umirujuće i spokojne vibracije koje će osloboditi prenapregnute živce tijela te omogućiti san nekome tko ga ne može postici. Također možete ublažiti nečiju mentalnu zabrinutost polažći u njegov um vedre i vesele misli, pokazujući mu bez riječi da njegov slučaj može biti puno gori nego što jest.

Često možete pomoći zabrinutim i uzbuđenim ljudima. Postoji na tisuće onih koji nikada nisu upoznali stanje oslobođenosti od briga , a uglavnom ih uzrokuju neki događaji koji uopće nisu bitni .

Takvi su ljudi mentalno bolesni , ozbiljno bolesni u odnosu spram svojih viših nosača .
Postoje ljudi koji uvijek u nešto sumnjaju, što je pak druga vrsta mentalnog oboljenja. Postoje još i materijalisti koji tvrde da je njihova doktrina u skladu s općim mišljenjem ( javnim mjenjem ) no može se tumačiti da teorija koja se uzima u razmatranje nije fizički čimbenik
pa je na astralnoj razini lakša demonstracija tih činjenica nego na ovoj .

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 2. dio

Veliki je broj živih ljudi uvijek radio indirektno, npr. moleć za umrle. No, taj je napor nekako neodređen, jer oni koji ga čine obično ne znaju mnogo o zbivanjima s one strane groba. U rimskoj katoličkoj crkvi ljudi su se uvijek molili u božjoj vjeri i strahu za one koji su napustili ovaj život. Njihova molitva ni u kom slučaju nije prazna forma, ali vjerojatno nije potpuna u obliku u kojem je molitelji upućuju. Nije potrebno reći Bogu što bi htjeli da učini za nas, što ne znači da molitva ne daje nikakav rezultat. Ona za posljedicu ima snažno izlijevanje energija na višim razinama - veliki mentalni i emotivni napor.

U svijetu kojim upravlja zakon nema napora koji ne stvaraju određenu vrstu rezultata. Akcija i reakcija su međusobno isprepletene. Svaki napor, bez obzira da li je fizički, emotivni ili mentalni, mora stvoriti nešto u prirodi djelovanja ili reakcije. Nepobitno je stoga ustvrditi da molitva za mrtve jako djeluje na njih, a pritom se oslobađa velika količna duhovne snage. Oni koji mole pomažu, u evoucji onima kojima je molitva upućena, čak , bez poznavanja mogućnosti izravnog rada na višim razinama. živi su oduvijek utjecali na umrle.

Netko bi se mogao zapitati: "Jeli prije pojave teozofske ideje bila raširena ideja o Velikom bijelom bratstvu" i Adeptima? Zar Adepti i njihovi učenici nisu davali takvu pomoć?"
Naša predodžba o važnosti izuzetno je relativna. Mi držimo da je od primarne važnosti ono što je izravno povezano s nama ne shvaćajuci da energije koje oblikuju evoluciju djeluju na čovječanstvo, a ne na individue; ne čak na desetine, stotine, već na tisuće i milijune. Adepti ne posvecuju svoje vrijeme takvom radu, ali to rade njihovi učenici. U prošlosti su mnogi od njih bili Indijci. Svatko tko zna nešto o indijskoj religiji uvidjet će da ideja pomaganja mrtvima nije uvriježena među njenim poklonicima.
Njihova ideja o stanju nakon smrti počiva na apsorpciji u nekom obličju kojim se predstavlja božanstvo, a time i na postizanju značajnog napretka. Bez ikakve dvojbe mogu biti od velike koristi čovječanstvu kada uznapreduju, ali teško to mogu ostvariti u sadašnjem međustanju. Hindu religija svoje sljedbenike uči o stanjima nakon smrti pa stoga ne postoji velika potreba za pomaganjem mrtvima; nakon smrti Indijac nikako ne smije biti uznemiren ili ometen. Misao da mrtvi trebaju pomoć nakon izvodenja Shraddha ceremonije potpuno je strana indijskom umu. Nama ostaje dojam o vrlo slabo organiziranom radu. Postoji veliki djelokrug aktivnosti u kojem svaka osoba koja nešto zna o stanjima u tom svijetu može biti od koristi. Stoga se oni ubacuju u taj svijet i čine što mogu.

I druge su religije u svojim zapisima detaljno učile o stanjima nakon smrti. Egipatska je religija jedna od njih, ali je njihov pristup atlantiđanski. Egipćani nisu imali ideju uopćavanja. Iako se radi o mnoštvu slučajeva, lzgleda da iz njih nisu izvodili neko opće nravilo.
U "Knjizi mrtvih" pronalazimo ogromnu količinu detalja koji su pažljivo zapisani i vremenski određeni. No, čini se da Egipćani nisu poklanjali puno pažnje činjenici da je to očitovanje ljudske volje; jaka volja može nositi čovjeka i bez detaljnog znanja pa se može reći da su u tom slučaju čarolije i recitacije nepotrebne. ("knjiga mrtvih" i neki drugi egipatski zapisi detaljno opisuju što se dogada s čovjekom nakon ovozemaljskog zivota.
U Egiptu je svatko imao pravo na život nakon života, a poimanje tog stanja razlikovalo se od čovjeka do čovjeka ovisno o njegovoj svijesti. Stoga su egipatski tekstovi simbolični, a njihova religija viseznačna.)

C.W. Leadbeater - Nevidljivi pomagači 1. dio

Univerzalno vjerovanje

Prirodna filozofija nam koristi i pomaže u religijskom okruženju u kojem smo odrasli, samo u racionalnijem obličju. Mnogi su se na krilima razuma i lnuicije iz slijepog vjerovanja uspeli k slobodi i plemenitijem mentalnom životu viših razina postojania osjećajući da tijekom tog sjajnog postignuća nešto gube , dasu napuštajući vjerovanja iz djetinjstva odbacili mnogo ljepote i životnog pjesništva. . Ukoliko su njihovi dosadašnji životi bili dovoljno ispunjeni omogućujući im dobrostivi utjecaj prirodne filozofije ,otkrivaju u naročitosti tog nauka veliku dobit. Slava, ljepota i pjesništvo se razvijaju u daleko većoj mjeri nego što bi se isprva moglo uočiti. Nema više jednostavnog i ugodnog sna iz kjeg ih svjetlo javnog mnijenja može u bilo kojem trenutku probuditi, postoji samo istina prirode koja nalaze istraživanje i traganje postajući svjetlija, potpunija i savršenija, ujedno pridonoseći boljem i točnijem razumijevanju tematike.
Izražena želja ili bolje rečeno molba za dobrohotnim djelovanjem prirodne filozofije predstavlja put kojim se nevidljivi svijet (koji se povlači pred velikim valom materijalizma iako ga uglavnom smatraju podrijetlom svih zivih bića) mozže pretvoriti u moderni život. Ovo učenje pokazuje da čudesne narodne tradicije i predaje o elfima, dobrim kućnim duhovima, gnomima, duhovima zraka i vode, duhovima šuma, planina i rudnika nisu besmisleno praznovjerje već su zasnovane na stvarnim i znanstvenim činjenicama. Ovdje nalazimo odgovor na temeljno životno pitanje: "Da li čovjek živi nakon smrti?" Učenja o prirodi i životu nakon smrti bacaju snop svjetla na neprobojnu tamu kojom se zapadni svijet već prije okružio.


Nije potrebno posebno naglasiti da o učenju o besmrtnosti duše prirodna filozofija zastupa potpuno drugačije stanovište od religije, ne postavljajući velike istine samo na temelju autoriteta svete knjige iz davnina. Govoriti o ovakvim temama ne znači razmjenjivati pobožna razmišljanja ili metafizičke spekulacije, već čvrste i određene činjenice, stvarne i neposredne poput zraka koji udišemo ili mjesta u kojem stanujemo. O ovim činjenicama mnogi među nama imaju postojano iskustvo, uključujući i svakodnevni rad nekih naših izučavatelja koji ću u ovoj knjizi predočiti. Moi qui vous parle - pišem ove riječi ukazujući Vam na stvari koje su mi poznate više od četrdeset godina, a sada su mi mnogo stvarnije i važnije od onih na fizičkoj razini.

Pretpostavljam da je jedan dio čitatelja već upoznat s općom koncepcijom svijeta s one strane groba: da se ne nalazi daleko i da nije bitno različito od ovog svijeta, već je njegov nastavak. Život u njemu nije opterećen postojanjem fizičkog tijela. Onima koji posjeduju mtelektualne ili umjetničke sposobnosti taj je život viši od ovoga, a onima koji nisu duhovno, intelektualno i umjetnički razvijeni ponekad se može doimati jednolično i dosadno.
U tom svijetu, kao i u ovom, postoje ljudi kojima je potrebna pomoć i treba im je dati; mnogo se toga može učiniti, mnogo je različitih smjerova djelovanja. Moram napomenuti također da ideja pomaganja nije isključivo vezana za teozofsku ideju. Mrtvi uvijek pomažu mrtvima; oni često pokušavaju utješiti žive. Vjerojatno nekoliko živih ljudi radi u samom astralnom svijetu što nikada nije razmatrano znanstveno, na određen i organiziran način .

?