Kod majke je boravilo nekoliko susjeda i ona im je pričala priču . Neobično je izgledala onome tko je znao stvarne činjenice .Sa puno riječi je tumačila kako ne može točno reći što je to bilo, ali nešto je došlo nad nju čineći da osjeti da se nšsto događa s njenim dječakom . Morala je izaći i potražiti ga . Isprva joj se to činilo besmisleno . Pokušala je odbaciti taj osjećaj ali nije pomoglo . Morala je krenuti . Rekla je kako nije znala što ju je nagnalo da krene prema stijeni, ali tako se
dogodilo. Obišavši oko stijene vidjela ga je kako leži na kamenu, a do njega je klečalo "najdivnije dijete" koje je ikada vidjela, obučeno u bijelo i svjetleće s ružičastim obrazima i lijepim smeđim očima; i kako joj se smijao s uzvišenim izrazom. Potom se u trenu više tamo nije nalazio. Bila je zbunjena i nije znala što bi mislila. Pala je na koljena i zahvalila Bogu što joj je poslao svog anđela koji je pomogao njenom sirotom dječaku:"
Zatim je ispričala kako ga je podigla i odnijela kući. Putem mu je htjela skinuti maramu u koju je bila omotana dječakova noga ali on joj to nije dopustio rekavši da je ne smije dirati. Kada je to kasnije spomenula doktoru, protumačio joj je da bi skidanje marame s dječakove noge prouzročilo njegovu smrt. Potom je ponovila dječakov dio priče, kako je trenutak nakon pada do njega dosao taj predivni mali anđeo (znao je da je to anđeo jer u vidokrugu od jednog kilometra nije bilo nikog koga bi zamijetio sa vrha stijene; jedino nije mogao razumjeti zbog čega nema krila i zbog čega je bio samo dječak) koji ga je podigao sa stijene, povio njegovu nogu i rekao mu da se ne treba bojati jer netko će već dovesti njegovu majku, kako ga je poljubio i pokušao učiniti mu boravak ugodnim i kako su ga njegove male, tople ruke čvrsto držale . Čitavo mu je vrijeme pričao neobične i predivne priče kojih se nemože jasno sjećati ali zna da su bile dobre jer je gotovo zaboravio na povredu sve dok nije ugledao majku; kako ga je uvjerio da će ponovo biti dobro, smijao se i čvrsto držaonjegove ruke, a tada je nestao.
Od tog je trenutka u selu nastupio religiozni preporod.Njihov svećenik im je rekao datakav nagovještaj posredovanja božanske "providnosti " može biti shvaćen kao znak ukora ismijavateljima i dokaz istinitosti Svetog pisma i kršćanske religije; nitko nije uočio taštinu u takvoj začuđujućoj tvrdnji.
Čitav dogadaj djelovao je na dječaka dobro jednako moralno kao i tjelesno. Prije događaja jepo svemu bio poprilično nepažljiv nestaško, ali poslije je osjećao da njegov Anđeo može biti uz njega bilo kada, pa stoga neće učiniti ili reći bilo što grubo, prosto ili agresivno što bi on mogao vidjeti ili čuti.
Njegova velika želja postala je da jednog dana ponovo vidi svog anđela. Znao je da će ga ponovo vidjeti i da će njegovo divno lice biti prvo koje će pozdraviti na drugoj strani."
Zaista predivna i osjećajna priča. Moralni sažetak iz događaja za selo i svećenika je vjerojatno a non sequitar; ipak svjedočanstvo o postojanju nečeg iza ove materijalne razine zasigurno nam može činiti više dobra nego štete. Majčin zaključak o onome što je vidjela bio je savršeno korektan premda bi ju posjedovanje veće količine znanja navelo da ga izrazi malo drugacije.
Zanimljiva činjenica koju je istraživanjem otkrio autor pisma baca zanimljivo svjetlo na razloge koji leže u pozadini spomenutog dogadaja. Pronađeneno je da se dva dječaka poznaju otprije. Nekoliko tisuća godina prije dječak koji je pao sa stijene bio je sluga drugome. Jednom je spasio život svom gospodaru, izlažući pritom svoj ,a zauzvrat je bio oslobođen sada, nakon toliko vremena, gospodar ne samo da je vratio dug već je takoder dao svom bivšem sluzi visok ideal i povod za moralnost življenja koja će vjerovatno promjeniti čitav tijek njegove buduće evolucije . Istina je da nijedno dobro djelo ne ostaje nenagrađeno od karme , ali se njeno djelovanje dojima vrlo polagano.
Post je objavljen 26.09.2006. u 18:25 sati.