PRIČA O ANĐELU
I ne tako davni dogadaj posredovanja na fizičkoj razini čini predivnu priču o spašavanju jednog života. Međutim potrebno je dati nekoliko riječi prethodnog objašnjenja. Među našim skupinama pomagača u Europi. nalaze se dvoje koji su davno prije u drevnom Egiptu bili braća te su još uvijek blisko povezani. U sadašnjoj inkarnaciji između njih postoji velika dobna razlika. Jedan od njih je u srednjim godinama života dok je drugi još dijete, ali je njegov ego prilično napredan i obećavajući. Prirodno je da je stariju osobu zapalo da vježba i uči mlađu u okultnom radu kojem su oboje toliko srčano posvećeni. Oboje su bili potpuno svjesni i i aktivni na astralnom planu gdje su provodili veći dio vremena ostavljajući svoja grublja tijela i djelovali prema uputama njihovog zajedničkog "učitelja" dajući i živima i mrtvima pomoć koja je u djelokrugu njihovih mogućnosti i moći.
Navesti ću priču o događaju koji se dovodi u vezu s pismom napisanim od starijeg pomagača neposredno nakon dogadaja. Opis koji prikazuje je puno življi i slikovitiji nego što bi to mogao biti da ga je ispričala neka treća osoba.
"Išli smo nekim poslom kada je Cyril iznenada uzviknuo: "što je to?" . Potom smo čuli užasavajući krik bola i straha. U trenu smo se našli na tom mjestu i vidjeli da je dječak od jedanaest ili dvanaest godina starosti pao sa stijene i da je ozbiljno povrijeđen. Slomio je ruku i nogu, ali najgore je bilo što je krvario iz posjekotine na bedru. Cyril je uzviknuo. "Pomognimo mu, umrijet će!"
U teškim i kritičnim slučajevima kao što je bio ovaj mora se brzo misliti. Trebalo je učiniti dvije stvari: zaustaviti krvarenje i pobrinuti se za tjelesnu pomoć. Morao sam materijalizirati Cyrila ili sebe jer smo fizičkim rukama željeli staviti zavoj, a osim toga činilo nam se da je bolje da jadno dijete vidi kako netko stoji kraj njega u nevolji. Mislio sam da bi se bolje osjećao uz Cyrila nego uz mene te da bih se ja vjerojatno bolje pobrinuo za pomoć , pa je podjeia posla bila učinjena.
Plan je u osnovama dobro funkcionirao. Odmah sam materijalizirao Cyrila (tada jos nije znao to sam učiniti) i rekao mu da uzme dječakovu maramu, da je omota oko njegovog bedra te da kroz nju provuče štap.
"Neće li ga to boljeti?" upitao me Cyril, ali učinio je to i krv je prestala istjecati. Ozlijedeni dječak bio je u polusvijesti. Jedva je govorio. Pogledao je malu svjetleću formu koja se nadvila nad njim i upitao: "Da li si ti anđeo?"
Cyril se dražesno nasmijao i odgovorio: "Ne, ja sam samo dječak, ali došao sam ti pomoći. Tada sam ga i ostavio da utješi njegove patnje dok sam ja požurio po dječakovu majku koja je živjela kilometar dalje .
Ne bi mi vjerovali kada bih Vam rekao kojih sam sve problema imao pri utiskivanju u nju osjećaj da nešto nije u redu sa njenim sinom. Konačno je spustila tavu koju je čistila i rekla glasno: "Ne znam što me to zadesilo, ali moram ići i potražiti svog dječaka". Čim je krenula mogao sam je voditi bez velikih poteškoća, ali u isto sam vrijeme snagom volje zadržao Cyrila sve dok iznenada pred očima dječaka njegov anđeo nije isčeznuo.
Vidite, kada materijalizirate formu mijenjate materiju iz svog prirodnog stanja u drugo - privremeno se suprostavljajući kozmičkoj volji - odvratite li svoj um samo na djelić sekunde ona se vraća u svoje originalno stanje poput bljeska munje. Zbog toga nisam mogao cjelokupnu svoju pažnju pridati toj ženi. Čim se približila stijeni pustio sam da Cyril nestane. Ipak, uspjela ga je vidjeti pa sada čitavo selo ima najbolje potvrđenu priču o anđeoskoj intervenciji.
Nezgoda se dogodila u ranim jutarniim satima. Iste sam večeri pogledao obitelj (sa astrala) želeći vidjeti kako se događaji dalje razvijaju. Dječakove noge i ruke bile su namještene i učvršćene a velika posjekotma zbrinuta. Ležao je u krevetu izgledavši blijedo i umorno, ali bio je očito da će se tijekom vremena oporaviti .
Post je objavljen 24.09.2006. u 17:31 sati.